Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-662/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GTG Vinkovci d.o.o. Vinkovci, Kralja Zvonimira 1, OIB: 10215081461, zastupan po punomoćniku Damiru Varga, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tužene NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: Povrv-152/2023. od 12. prosinca 2023., dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, dok se žalba tužene uvažava osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: Povrv- 152/2023. od 12. prosinca 2023. potvrđuje u pobijanoj točki 1. izreke kojom je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i tužbeni zahtjev odbijen, a preinačuje u pobijanoj točki 2. izreke u odluci o trošku tako da se tuženoj dosuđuje daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj: Povrv-152/2023. od 12. prosinca 2023. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj:

Ovrv-2767/2017. od 30. listopada 2017. i tužbeni zahtjev odbijen (točka 1. izreke), te naloženo tužitelju da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 941,51 EUR-a odnosno 7.093,81 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači uz naknadu troška.

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka 2. izreke) žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da joj je sud trebao priznati i trošak zastupanja na ročištima za objavu presude. Predložila je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odluci o trošku preinači i dosudi joj se i daljnji trošak od 125,00 EUR-a, kao i trošak žalbe.

4. Tužena je u odgovoru na žalbu tužitelja osporila žalbene navode, te predložila žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tužene osnovana.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da tužena plati iznos od 503,43 EUR-a odnosno 3.797,40 kuna, a po osnovu nepodmirenih računa za razdoblje od siječnja do listopada 2017. a temeljem Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom.

7. S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 503,43 EUR-a odnosno 3.797,40 kuna, to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 467. stavak 1. istog Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toga Zakona osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. istog Zakona time da se prema stavku 2. istoga članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju te navode tužitelja i tužene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Ovaj sud nije našao niti da je donošenjem prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kako to neosnovano u žalbi navodi tužitelj, a niti je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev odnosno ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, ali je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika donoseći odluku o troškovima postupka.

10. Protivno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije donio odluku suprotno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: Rev-926/2021. od 4. travnja 2023. jer je odlukom Vrhovnog suda odgovoreno na pitanje: "Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno odredi članka 45. stavak 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80(13., 14/14., 102/14, 95/15.) plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije" a koje pitanje ne bi moglo biti bitno za donošenje odluke u ovom predmetu s obzirom da se tužena nije izdvajala temeljem odredbi članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije budući je on stupio na snagu 2014. a tužena je kako je nesporno u postupku utvrđeno cijevi presjekla i plombirala 2011., pa se stoga nije mogla izdvojiti temeljem odredbi zakona koje još nisu bile na snazi.

Osim toga tužitelj tužbom potražuje i troškove toplinske energije i sve ostale troškove odnosno troškove snage, a nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva odnosno nije niti predložio dokaze kojim bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva kao niti da je tuženoj isporučivao toplinsku energiju.

11. Stoga s obzirom na činjenično stanje u ovom predmetu bio bi po mišljenju ovoga suda primjenjiv stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: Revd-538/2024. od 5. lipnja 2024.

12. Tužena je osporila visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da tužitelj cijene proizvoljno formira, da je nejasno koji cjenik primjenjuje, da je iz računa vidljivo da prilikom obračuna snage i energije kao visinu stambenog prostora primjenjuje visinu od 2,50 m a kod nje je visina 2,10 m, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je iz dostavljenih računa vidljivo koji iznos se potražuje od tužene na ime snage a koji na ime toplinske energije koja nesporno i nije isporučena u stambeni prostor tužene. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev odbio.

13. Tužitelj u žalbi navodi da nikada nije mogao provjeriti da li tužena i dalje koristi toplinsku energiju i da nije mogla prerezati cijevi koje su zajedničke i koje griju zajednički prostor svih suvlasnika a koje činjenične navode do sada nije iznosio, a ovdje se radi o sporu male vrijednosti, pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Stan tužene se prema inspekcijskom nadzoru nalazi na ravnom krovu zgrade što je u stvari prenamijenjena sušionica rublja koja nikada nije bila obuhvaćena projektom grijanja toplinskom energijom koju isporučuje tužitelj, pa bi onda bili neosnovani navodi tužitelja da cijevi kroz koje prolazi toplinska energija za grijanje stanova u zgradi prolaze i kroz njezin stan i da tužena tako i dalje djelomično koristi toplinsku energiju koju tužitelj isporučuje zgradi.

15. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanoj točki 1. izreke kojom je tužbeni zahtjev odbijen potvrditi.

16. Osnovana je međutim žalba tužene zbog odluke o trošku.

S pravom naime tužena u žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kad joj nije priznao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održanom dana 26. ožujka 2019. i 12. prosinca 2023. na koja ročišta je punomoćnik tužene pristupio. Tužena stoga ima pravo na naknadu troška navedenih ročišta temeljem Tbr. 9. točka 3.Tarife pa joj je trebalo priznati ukupno 50 bodova odnosno 125,00 EUR-a ili 941,81 kuna.

Slijedom izloženog, prvostupanjska presuda je u pobijanoj točki 2. izreke u odluci o trošku preinačena, te tuženoj dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a.

17. Stoga je točkom I. izreke ove odluke odlučeno temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

18. Kako je tužena uspjela sa žalbom dosuđen joj je trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR-a, dok sudska pristojba nije plaćena, pa taj trošak nije niti nastao i nije dosuđen.

19. S obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio odbijen je njegov zahtjev za naknadom troška žalbe.

20. O zahtjevu tužene za naknadu troška odgovora na žalbu odlučeno je na temelju odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja.

Vukovar, 11. lipnja 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak