Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-513/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja SŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Dubravka Glavan, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Ostović, odvjetnica u Osijeku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojega zastupa punomoćnica Tatjana Ostović, odvjetnica u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, te uz javnu objavu presude, 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ovrha određena rješenjem Javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod brojem od Ovrv-8477/2013 od 30. srpnja 2013. proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sve u roku 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do ispunjenja.“

II/ Nalaže se tužiteljici SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, naknadi trošak postupka u iznosu od 750,00 EUR-a (sedamstopedeseteura), u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužiteljici SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da umješaču B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR-a (petstoeura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je iz ovršnog postupka upućena u parnicu. Nadalje, navodi da je tuženik temeljem izvatka iz poslovnih knjiga, koji se temelji na Ugovoru o kreditu broj 9012992088 sa pok. PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zatražio prisilnu naplatu dospjelog duga po navedenom ugovoru za iznos od 67.498,16 kn te je pokrenuo postupak pred javnim bilježnikom Tatjanom Kovačev koja je na temelju toga donijela rješenje ovrsi dana 30. srpnja 2013. pod brojem Ovrv-8477/13. Rješenje je postalo pravomoćno 12. rujna 2013. Tužiteljica navodi da je bila solidarni dužnik PŽ, korisnici kredita te je svojom visinom plaće pojačala solventnost korisnice kredita. Ističe da u tom ugovornom odnosu nije bila jamac platac. Nadalje, navodi da je PŽ nedugo nakon toga preminula, točno 11. studenog 2015. te su njezinim nasljednicima po zakonu proglašeni RŽ i HŽ, ali se uslijed prihvata ostavinska masa uručila i predala RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. Unatoč činjenici da je PŽ preminula i da ima nasljednike, navodi, tuženik je i dalje tereti za preostali dug koji je imala pok. PŽ po ugovoru o kreditu. Smrću korisnice kredita, PŽ, ističe, prestao je postojati Ugovor o kreditu koji je sklopljen između nje i tuženika od 12. rujna 2007.g. pod brojem 9012992088. Prestankom ugovora, dodaje, prestala je osnova za potraživanje po rješenju o ovrsi, koji je predmet ovršnog postupka Ovrv-8477/13. Tužiteljica navodi da njezina obveza, kao sudužnice kredita se odnosila na njezinu obvezu otplate kredita umjesto PŽ, u slučaju neuredne otplate kredita, a ne i za slučaj smrti korisnika kredita. Nadalje, navodi da je prijedlog za ovrhu podnesen temeljem čl. 22. točka 6. Ovršnog zakona, po kojem se odredbe ovoga članka na odgovarajući način odnose i na ovršnost javnoovršiteljske i javnobilježničke odluke, što znači da je osnov za donošenje rješenja o ovrsi ovršna isprava koja je u međuvremenu prestala postojati, s obzirom na smrt jednog od ugovaratelja. Ističe kako je iza pok. PŽ ostao dug po kreditu za koji ona ne odgovara, s obzirom da tako nije ugovoreno. Za dugove ostavitelja odgovaraju nasljednici ili eventualno osiguravajuće društvo, ako je ugovor osiguran i polica osiguranja vinkulirana u korist kreditora. Smrt vjerovnika ili dužnika, ističe, u pravilu ne dovodi do prestanka obveze, jer u pravilu ugovorne obveze ne nastaju s obzirom na osobna svojstva, tj. osobnost strana te tada prava i obveze prelaze na nasljednika, kao i ostala imovina te osobe. Nadalje, navodi da je tuženik pokrenuo postupak ovrhe 24. srpnja 2013.g. pod brojem od Ovrv-8477/2013 pred javnim bilježnikom Tatjanom Kovačev koja je na temelju toga donijela rješenje ovrsi dana 30. srpnja 2013., a u međuvremenu tuženik-ovrhovoditelj nije u ovršnim postupku poduzeo niti jednu radnju, stoga je predložila ovršnom sudu da obustavi ovrhu, s obzirom da su ispunjeni uvjeti iz čl. 72. Ovršnog zakona. Slijedom svega navedenog, predložila je sudu da provede dokazni postupak te da nakon toga donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno proglasiti kao nedopuštenu ovrhu određenu rješenjem Javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod brojem od Ovrv-8477/2013 od 30.srpnja 2013. Potražuje i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica u podnesku od 9. travnja 2025., očitujući se na podnesak umješača od 17. siječnja 2025., navodi da je predmet spora Ugovor o kreditu broj 9012992088 koji je tuženik, kao davatelj kredita dana 12. rujna 2007. godine zaključio s korisnikom kredita pok. PŽ i s njom, u svojstvu solidarnog dužnika. Ovrhovoditelj je, navodi, temeljem vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga, a po osnovi toga ugovora, podnio prijedlog za ovrhu te je javna bilježnica Tatjana Kovačev donijela 30.srpna 2013. rješenje o ovrsi, koje sada pobija. Ugovor o kreditu, ističe, nije solemniziran, iako je pisan u formi javnobilježničkog akta te je na njemu javna bilježnica Lidija Perić 12. rujna 2007. ovjerila njezin potpis i potpis PŽ. Nadalje, navodi da kada je tuženik ustao s prijedlogom za ovrhu, temeljio ga je na izvatku iz poslovnih knjiga, na vjerodostojnoj ispravi, a po osnovi ugovora. Iz prijedloga za ovrhu, navodi, je vidljivo da se temelji na vjerodostojnoj ispravi. Naime, tražbina koja je utužena ovim prijedlogom je bila u zastari i prije podnošenja prijedloga jer je nastupio rok 5 godina - opći zastarni rok. O ovoj činjenici da ugovor o kreditu nije javna isprava je tužiteljica saznala tek nakon što je pokrenula postupak po članu 210. OZ-a. Dakle, kada se umješač podneskom poziva na to da je tužiteljica kao solidarni dužnik sklopila sa Privrednom bankom Zagreb d.d. Ugovor o nenamjenskom kreditu te kada je tužiteljica radi osiguranja predmetnog kredita kao instrument osiguranja ovjerila kod javnog bilježnika ispravu o zapljeni OV-26896/2007, te da je u obvezi platiti dugovanje jer je solidarni dužnik, tada ističemo su obveze iz ovog ugovora u zastari, jer ugovor nije javnobilježnička isprava te obveze iz ovog, konkretnog ugovora zastarijevaju u općem zastarom roku iz članka 225.Zakona o obveznim odnosima gdje je propisano da tražbine zastarijevaju za pet

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužba manjkava, budući da iz njenog sadržaja ostaje nejasno na čemu se ista temelji, odnosno nije naveden niti jedan zakonski razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. OZ-a radi kojeg se može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. U prvom redu, ističe, da je kao davatelj kredita dana 12. rujna 2007. zaključio Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9012992088 (dalje: Ugovor) s korisnikom kredita pok. PŽ i tužiteljicom, u svojstvu solidarnog dužnika. Zbog neispunjavanja preuzetih obveza iz predmetnog ugovora dana 11. travnja 2013., navodi, otkazan je Ugovor te je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. Kako niti nakon otkaza Ugovora dugovanje nije podmireno, protiv tužiteljice i korisnika kredita pred javnim bilježnikom pokrenuo je ovršni postupak općenito na imovini ovršenika. Nadalje, navodi da je u navedenom postupku javni bilježnik Tatjana Kovačev donio rješenje o ovrsi, broj Ovrv-8477/13 od dana 30. srpnja 2013., te ističe kako tužiteljica niti korisnik kredita istom nisu prigovorili, pa je predmetno rješenje o ovrsi svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti steklo dana 12. rujna 2013. Nadalje, navodi da su u potpunosti promašeni navodi tužiteljice da bi ista zbog smrti glavnog dužnika trebala biti oslobođen obveze po predmetnom kreditu, odnosno da je smrću korisnika kredita prestao postojati Ugovor. Naime, navodi, tužiteljica zaboravlja na činjenicu da je predmetni Ugovor otkazan i da je dospio na naplatu u cijelosti prije smrti korisnika kredita, kao i da je u odnosu na korisnika kredita i tužiteljicu ishođena ovršna isprava. Tuženik navodi da je odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Osim toga, navodi, solidarni dužnik odgovara za cijeli iznos obveze i u slučaju kad bi se od dužnikova nasljednika mogla zahtijevati isplata samo onoga njezina dijela koji odgovara vrijednosti naslijeđene imovine. Dakle, ističe, tužiteljičine tvrdnje da smrću korisnika kredita prestaje postojati ugovor o kreditu, implicirajući time da bi prestala osnova za potraživanje po predmetnoj ovršnoj ispravi, nema pravno uporište. Sukladno odredbi čl. 213. ZOO-a, navodi, smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, dok je u konkretnom slučaju riječ o novčanoj tražbini utvrđenoj ovršnom ispravom, što ne predstavlja obvezu koja je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, pa ta obveza nije prestala smrću korisnika kredita. U odnosu na tvrdnje tužiteljice kako u konkretnom slučaju u ovršnom postupku nije poduzeo niti jednu radnju u roku od godinu dana te da bi iz tog razloga bilo potrebno obustaviti ovrhu, ističe, kako tužiteljica potpuno pogrešno tumači odredbu čl. 72. Ovršnog zakona, budući da se predmetna odredba primjenjuje na postupke u tijeku, odnosno niti u kojem slučaju na pravomoćno okončane stvari. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio da sud predmetnu tužbu odbije kao neosnovanu te da naloži tužiteljici da mu naknadi parnični trošak.

3. Podneskom od 15. rujna 2023. B2 Kapital d.o.o. Zagreb obavijestio je sud da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d., kao cedent, s njim, kao cesionarom, 8. lipnja 2015. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015. Time je, navodi, tuženik prenio na cesionara svoja potraživanja u predmetnoj tražbini. Nadalje, predložio je da kao treća osoba, sukladno čl. 206. st. 1. ZPP-a, stupi u parnicu na strani tuženika kao umješač, s obzirom na pravni interes da tuženik uspije u postupku. B2 Kapital navodi da je nesporno da je tužiteljica, kao solidarni dužnik, sklopila sa Privrednom bankom Zagreb d.d. Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9012992088 dana 12. rujna 2007. Osim što je tužiteljica solidarni dužnik, navodi, ista je radi osiguranja predmetnog kredita, kao instrument osiguranja, ovjerila kod javnog bilježnika Ispravu o zapljeni OV-26896/2007. Tužiteljica je, ističe, sklapanjem navedenog ugovora preuzela obavezu otplate kredita i kamata uz uvjete i na način kao i korisnik kredita te ima pravni položaj kao korisnik kredita pok. PŽ. Nadalje, navodi da je čl. 43. Zakona o obveznim odnosima propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. B2 Kapitla, kao treća osoba, kako u konkretnom slučaju, vjerovnik ovdje tuženik/treća osoba, nema obvezu određena sredstva osiguranja svoje tražbine koristiti po nekom određenom redoslijedu, odnosno isti je ovlašten izabrati prema kojem od tih solidarnih dužnika će zahtijevati ispunjenje svoje tražbine to jest hoće li zatražiti ispunjenje od nasljednika ili od tužiteljice. Nadalje, navodi, zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obaveza tuženik Privredna banka Zagreb d.d. je otkazao Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9012992088 dana 11. travnja 2013. te je s time cjelokupna tražbina temeljem tog ugovora dospjela na naplatu. Upravo radi neispunjavanja preuzetih obaveza i bezuspješne izvansudske ovrhe, tuženik je, ističe, pokrenuo ovršni postupak pred javnim bilježnikom Tatjanom Kovačev te je u istome doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi Ovrv-8477/13 od 30. srpnja 2013. Tužiteljičini navodi kako tuženik u ovršnom postupku nije poduzeo niti jednu radnju, ističe, potpuno su neosnovani. Naime, kako korisnica kredita pok. PŽ niti tužiteljica nisu pravovremeno izvršavale obveze utvrđene predmetnim kreditom, tuženik je pokušao naplatiti svoju tražbinu aktiviranjem Isprava o zapljeni i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-8477/13 kod tadašnjeg poslodavca tužiteljice, Financijske agencije, ali i kod HZMO-a za korisnicu kredita. Isto tako, navodi, on, kao treća osoba se legitimirala kao novi vjerovnik predmetnog potraživanja kod FINA-e još 2016. i kod HZMO-a, te je poduzimao radnje radi naplate predmetne tražbine, čemu je i sama tužiteljica upoznata. Slijedom svega navedenog, kao treća osoba, predložio je sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te da obveže tužiteljicu da tuženiku i njemu, kao umješaču, naknadi troškove ovog postupka. Tijekom postupka, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, umješač ističe kako je isti neosnovan. Naime, navodi, tuženik je dana 24. srpnja 2013. podnio javnom bilježniku Tatjani Kovačev prijedlog za ovrhu općenito na imovini ovršenika (protiv korisnika kredita i tužiteljice), te je dana 30. srpnja 2013. doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-8477/13. Na predmetno rješenje, ističe, ovršenici nisu uložili prigovor pa je rješenje o ovrsi steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti s danom 12. rujna 2013.. Kako je odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a određeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, jasno je, ističe, da u konkretnom slučaju nema mjesta istaknutom prigovoru zastare. Slijedom navedenog, umješač je predložio sudu da tužbu u ovoj pravnoj stvari odbije kao neosnovanu, te naloži tužiteljici da mu naknadi parnični trošak.

4. Sud je na pripremnom ročištu koje je održano dana 11. prosinca 2024. prihvatio sudjelovanje B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao zaključak Ovr- 1386/2023-3 od 15.5.2023. (list spisa 4-6), rješenje o nasljeđivanju O-5199/15-4 od 11.11.2015. (list spisa 7-8), prijedlog za ovrhu PBZ-a od 24.7.2013., rješenje Ovr- 8477/13 od 30.7.2013. i izvadak iz poslovnih knjiga PBZ-a od 10.7.2013. (list spisa 10-13), Ugovor o nenamjenskom kreditu (list spisa 25-29, kao i na str. 51-55), Otkaz ugovor o kreditu br. 9012992088 od 11.4.2013. upućen PŽ s povratnicom (list spisa 30-31, kao i na str. 56-57), Otkaz ugovora o kreditu br. 9012992088 od 11.4.2013. upućen SŽ s povratnicom (list spisa 32-35, kao i na str. 58), Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015 (list spisa 39-50), Obavijest UNIKOM-a d.o.o. o nemogućnosti postupanja po ovrsi br. Ovrv-8477/13 za SŽ od 22.11.2013. (list spisa 59), dopis OD Ostović, Rakušić & Slovaček od 6.11.2013. (list spisa 60), Zahtjev za zapljenu plaće i drugih stalnih mjesečnih primanja za PŽ (list spisa 61) Zahtjevi za zapljenu plaće i drugih stalnih mjesečnih primanja za dužnika SŽ (list spisa 62-63).

5.1.Sud nije izvršio uvid u spis Ovrv-8477/2013 jer je isti uništen, a što proizlazi iz dopisa Javnog bilježnika Borisa Brnjevarca (list spisa 72).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod brojem od Ovrv- 8477/2013 od 30. srpnja 2013., a radi zastare tražbine, jer isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna isprva nego vjerodostojna isprava, te da tuženik ne može zahtijevati ispunjenje od tužiteljice jer je ista bila u Ugovoru o kreditu solidrani dužnik a ne korisnik.

8. Među parničnim strankama nije sporno da su pok. PŽ kao korisnica kredita, i tužiteljica, kao solidarni dužnik, s tuženikom sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu br. 9012992088 dana 12.9.2007.

9. Među parničnim strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno, je li tužiteljica u obvezi snositi otplatu kredita umjesto pok. PŽ, te je li tražbina tuženika prema tužiteljici zastarjela.

10. Iz Zaključka Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1386/2023-3 od 15.5.2023. (list spisa 4-6) proizlazi da je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prema rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Tatjane Kovačev broj Ovrv-8477/2013 od 30. srpnja 2013, pravomoćnog 12. rujna 2013. U obrazloženju zaključka se navodi da je ovršenica, ovdje tužiteljica, podnijela žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a jer je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost tj. da je utvrđeno da je bez učinka, a navedeno nije mogla isticati u postupku u povodu prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi, jer je korisnica kredita preminula nakon donošenja rješenja o ovrsi.

11. Iz rješenja o nasljeđivanju O-5199/15-4 od 11.11.2015. (list spisa 7-8) proizlazi da je PŽ umrla **.**.2015., te da je nasljednik RŽ.

12. Iz rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Tatjane Kovačev broj Ovrv-8477/13 proizlazi da je doneseno 30. srpnja 2013. protiv ovršenika PŽ i SŽ radi isplate iznosa od 67.498,16 kn sa zateznim kamatama.

13. Iz Ugovora o nenamjenskom kreditu (list spisa 25-29, kao i na str. 51-55) proizlazi da je korisnik kredita PŽ, a tužiteljica SŽ da je solidarni dužnik, te da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovoreno da SŽ preuzima obvezu otplate kredita i kamata uz uvjete i na način kao korisnik kredita, te ima isti pravni položaj kao korisnik kredita. Navedeni ugovor potvrđen je po Javnom bilježniku Lidiji Perić broj Ov-26898/07 od 12. rujna 2007.

14. Iz Otkaza Ugovora o kreditu br. 9012992088 od 11.4.2013. upućen PŽ i SŽ s povratnicama proizlazi da zbog neispunjavanja ugovornih obveza tuženik otkazuje Ugovor o kreditu broj 9012992088 od 12. rujna 2007., te da je cjelokupna tražbina Banke temeljem toga ugovora dospjela na naplatu. Ukupan dug na dan 11. travnja 2013. iznosi 65.560,49 kn.

15. Iz Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 02-96/2015 (list spisa 39-50) proizlazi da je sklopljen između Privredne banke Zagreb d.d. i B2 Kapitala d.o.o., te je navedenim ugovorom na B2 Kapital d.o.o. preneseno potraživanje Privredne banke Zagreb d.d. koje je imala prema PŽ.

16. Iz Obavijesti UNIKOM-a d.o.o. o nemogućnosti postupanja po ovrsi br. Ovrv- 8477/13 za SŽ od 22.11.2013. (list spisa 59) proizlazi da isti ne mogu postupati po navedenom rješenju o ovrsi jer je navedenoj plaća opterećena u većem iznosu od 1/3 neto plaće.

17. Iz Zahtjeva za zapljenu plaće i drugih stalnih mjesečnih primanja za PŽ upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje proizlazi (list spisa 61) da je tuženik zahtijevao isplatu plaće ili dugih mjesečnih primanja SŽ a temeljem Ugovora o kreditu i Isprave o zapljeni po pristanku dužnika. Nadalje, iz Zahtjeva za zapljenu plaće i drugih stalnih mjesečnih primanja za dužnika SŽ od 28. lipnja 2013. proizlazi da je tuženik od Fine zahtijevao da postupe po Zadužnici izdane od strane SŽ.

18. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da je tužiteljica bila solidarni dužnik PŽ u Ugovoru o kreditu sklopljenim s tuženikom broj 9012992088 od 19. rujna 2007., te da je isti zbog neuredne otplate otkazan od strane tuženika te je u cijelosti dospio na naplatu 11. travnja 2013. u iznosu od 65.560,49 kn., te da je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ugovora o kreditu, po javnom bilježniku Tatjani Kovačev broj Ovrv- 8477/2013 od 30. srpnja 2013. Tužitljica je podnijela žalbu nakon proteka roka navodeći da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost tj. da je utvrđeno da je bez učinka, a navedeno nije mogla isticati jer je korisnica kredita preminula nakon donošenja rješenja o ovrsi. Zaključkom je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja o ovrhe nedopuštenom.

19. Budući da tužiteljica rješenje o ovrsi može u parnici osporavati samo iz razloga zbog kojih je podnijela žalbu, a sukladno čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ) ovaj sud je utvrđivao postojanje navedenih razloga, odnosno, zbog toga što je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost tj. da je utvrđeno da je bez učinka, jer je korisnica kredita preminula nakon donošenja rješenja o ovrsi (a kako se to navodi u Zaključku).

20. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano je žalba protiv rješenja o ovrsi može podnijeti ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, toč. 9. OZ-a propisano je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, te toč. 11. OZ- a ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

21. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila i razloge zbog kojih smatra da je predmetna ovrha nedopuštena a koje razloge nije navela u žalbi nakon proteka roka a radi čega je zaključkom upućena u parnicu. Odnosno, tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka, uz navode da tužiteljica ne može odgovarati za dug PŽ jer je Ugovor prestao smrću PŽ i da je osnova za donošenje rješenja o ovrsi prestala postojati, s obzirom na smrt jednog od ugovaratelja, navodila i da je nastupila zastara utužene tražbine.

22. Neosnovano tužiteljica navodi da tuženik ne može ispunjenje tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu zahtijevati od tužiteljice. Naime, tužiteljica je solidarni dužnik, te sukladno čl. 8. Ugovora o kreditu i čl. 43. st. 1. („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) odgovara vjerovniku - tuženiku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. Dakle, budući da je Ugovor o kreditu otkazan prije smrti korisnice kredita PŽ, te da je tužiteljica solidarni dužnik, tuženik može zahtijevati ispunjenje svoje tražbine od tužiteljice kao solidarnog dužnika.

22.1. Osim toga, neosnovano tužiteljica navodi da je smrću korisnice kredita PŽ prestao Ugovor o kreditu, odnosno da je osnova za donošenje rješenja o ovrsi prestala postojati zbog smrti jednog od ugovaratelja. Naime, Ugovor o kreditu je prestao otkazom od strane tuženika i to za života korisnice kredita PŽ, a što je sud utvrdio na temelju dopisa tuženika koji su upućeni korisnici kredita PŽ i tužiteljici. Ovdje je potrebno reći i da u slučaju da Ugovor o kreditu nije bio otkazan, a bio je, obveza iz Ugovora o kreditu ne bi prestala smrću korisnice kredita jer sukladno čl. 213. ZOO-a smrću dužnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Osim toga, u konkretnom slučaju dužnik nije bila samo korisnica kredita PŽ, nego je i solidarni dužnik tužiteljica.

23. Kao što je prethodno navedeno, iako tužiteljica nije zaključkom upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga – zastare tražbine, a isti razlog je isticala tijekom ovog parničnog postupka, ovaj sud smatra potrebnim očitovati se na navedene navode tužiteljice. U konkretnom slučaju tuženikova tražbina utvrđenja je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Tatjane Kovačev pod brojem od Ovrv-8477/2013 od 30. srpnja 2013., koje je postalo pravomoćno 12. rujna 2013., te se na konkretni slučaj primjenjuje desetogodišnji rok iz čl. 233. ZOO-a, pa stoga do podnošenja tužbe 31. svibnja 2023. nije protekao desetogodišnji zastarni rok.

23.1. U vezi s navedenim potrebno je reći da je za ovu pravnu stvar potpuno irelevantno na temelju koje isprave – vjerodostojne ili ovršne je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, jer je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno pa se stoga na konkretni slučaj primjenjuju zastarni rokovi iz čl. 233. ZOO-a.

24. Slijedom navedenoga, tužiteljica nije dokazala postojanje razloga radi koje je upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je stoga ovaj sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

25. Odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U konkretnom slučaju tužiteljica je izgubila u sporu pa je dužna tuženiku i umješaču naknaditi troškove postupka.

25.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR- a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak pristupa na ročište 11. prosinca 2024. i 24. travnja 2025., za svako ročište u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 600,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 750,00 EUR-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. II/izreke. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer istu nije platio u vrijeme donošenja odluke.

25.2. Umješaču je priznat trošak sastava podneska od 18. rujna 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 400,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 500,00 EUR-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III/ izreke. Umješaču nije priznat trošak sastava podneska od 15. siječnja 2025., jer navedeni podnesak nije bio potreban za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i umješač je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu.

Osijek, 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača na strani tuženika