REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8841/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PROMAC d.o.o., Zagreb, Dragutina Golika 38, OIB: 00151836278, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Starčević Pavelka, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Krešimira Sušilovića, odvjetnika, BS, zz tuženika i punomoćnika tuženika Kristine Starčević Pavelka, odvjetnika, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 8.793,66 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2020. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj u smislu čl.29. st.2. ZOO-a, koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, i sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.665,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10.6.2025. pa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena i sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 13. veljače 2020., oko 15,00 sati, na svom radnom mjestu, prilikom zbrinjavanja otpada zadobio teške tjelesne ozljede, na način da mu je smeće zgnječilo lijevu ruku, uslijed čega je zadobio višestruke ozljede lijeve ruke u području ručnog zgloba i šake. U naprijed opisanom štetnom događaju tužitelj je kao radnik tuženika pretrpio tjelesne ozljede, te je nesporna odgovornost tuženika za štetu temeljem odredaba o objektivnoj odgovornosti Zakona o radu (članak 51. stavak 3.), Zakona o zaštiti na radu (članak 25.), te Zakona o obveznim odnosima. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je oštećenik, zbog predmetnog štetnog događaja, pretrpio fizičke bolove, duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženje, te strah. Fizički bolovi bili su jaki i dugotrajni. Tužitelj je fizički radnik. Zbog ozljeda koje je zadobio smanjena mu je životna aktivnost i on će posljedice tog smanjenja osjećati, kako prilikom obavljanja obveza na poslu koje zahtijevaju mnogo koncentracije i aktivnosti, ali i u slobodno vrijeme jer se neće moći baviti športskim aktivnostima kojima se dosad bavio. Smanjenje životne aktivnosti je trajno. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade mora se uzeti u obzir jačina i trajanje povredom prava osobnosti izazvani boli, ali i sve druge okolnosti, a posebice dugotrajnost liječenja, obavljanja operativnog zahvata, višestruke preglede i fizikalne terapije. Tužitelj se tuženiku obratio mirnim putem dana 21. rujna 2020., no nije dobio odluku o osnovanosti odštetnog zahtjeva, pa potražuje kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te trošak za sastav istoga.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 27.2.2024. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove………………………………. ...1.500,00 eura,

- za pretrpljeni strah…..………...……………………….………1.500,00 eura,

- za duševne boli zbog smanjenja opće i

radne i životne aktivnosti.……….………………………………2.000,00 eura,

- za duševne boli zbog naruženosti..………………………… 3.000,00 eura,

- za tuđu pomoć i njegu...……….………………………………..445,00 eura, odnosno ukupno 8.445,00 eura, uvećano za trošak liječenja u iznosu od 348,66 eura (2.627,00 kn), što je sveukupno 8.793,66 eura s kamatama od 22.9.2020. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja iz tužbe da je šteta nastala tužitelju uzrokovana na radu odnosno u vezi s radom, a koji je on obavljao za tuženika. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu nije vidljivo da je šteta nastala tužitelju posljedica ozljede na radnom mjestu, a kako to tužitelj tvrdi u tužbi niti je predmetna činjenica nesporna. Tuženik je naknadnom provjerom činjenica utvrdio da je tužitelj, a koja je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenik društva i ozljede zadobio izvan prostorija poslodavca, odnosno navodno na adresi svog prebivališta, napustio svoje radno mjesto odnosno prestao obavljati radne zadatke svog radnog mjesta dva sata prije nego što se je navodno dogodio štetni događaj. Dakle, u trenutku štetnog događaja nije obavljao nikakve poslove niti radne zadatke, a niti aktivnosti koje su funkcionalno povezane s radnim odnosom odnosno aktivnosti koje je inače obavljao po nalogu tuženika/rukovoditelja/poslodavca. Isto tako činjenice vezane za nastanak kao i dokazi koje tužitelj dostavlja uz tužbu su u cijelosti konstruirani na navodima tužitelja te su dokazi kao takvi nevjerodostojni, a činjenice nedokazive. Sama, uz tužbu priložena medicinska dokumentacije isto tako nije dokaz prije navedenih činjenica jer je sastavljena po navodima tužitelja i kao takva nije vjerodostojna. Tužitelj nije u tužbi dokazao nastanak štetnog događaja/uzročno posljedičnu vezu između navedenih ozljeda i navodnog štetnog događaja odnosno da je prilikom bacanja smeća zadobio opisane ozljede. Tuženik opreza radi ističe i da na radnom mjestu ima organizirane kante za otpatke i eventualno smeće ili otpaci nastali kao nusprodukt obavljanja radnih zadataka ili kao osobno smeće radnika se bacaju u kante za otpatke koje su na raspolaganju svim radnicima u sjedištu tuženika. Isto tako tuženik/poslodavac nije mogao utjecati na činjenicu što se nalazi u privatnim kantama za otpatke tužitelja te na činjenicu da je tužitelj odlučio napustiti radno mjesto odnosno prestao s obavljanjem radnih zadatka prije kraja radnog vremena i eventualne otpatke odlučio bacati u nekontrolirane privatne kante za smeće, ako je i dinamika nastanka štetnog događaja istinita jer ju tuženik u cijelosti osporava. Tako tuženik unatoč provedenoj zaštiti na radu i osiguranju svih uvjeta za zaštitu i sigurnost radnika nije mogao utjecati na krajnju nepažnju tužitelja/radnika koji si je svojim ponašanjem, odnosno krajnjom nepažnjo, uzrokovao nastalu štetu, a sukladno čl.25. st.2. Zakona o sigurnosti na radu. Sukladno svemu prije navedenom i činjenici da je tužitelj svojom krajnjom nepažnjom uzrokovao nastalu štetu tuženik, ističe, a opreza radi, prigovor podijeljene odgovornosti. Tužitelj u tužbi nije dokazao, niti je prije navedeno nesporno, da je navodna tjelesna ozljeda tužitelja nastala dok je za tužitelj obavljao redovne poslove radnog mjesta. Štoviše iz Ugovora o radu koji tuženik ima sklopljen s tužiteljem očito je da tužitelj obavlja poslove servisera ugostiteljske opreme te u opisu poslova i odgovornosti radnog mjesta u članku 4. Ugovora o radu se ne navodi kao radni zadatak zbrinjavanje otpada. Prijavu ozljede na radu, a koju tužitelj dostavlja uz tužbu kao dokaza štetnog događaja, tužitelj je sastavio opreza radi i to isključivo vezano uz navode tužitelja te na inzistiranje tužitelja, a kako ni bi trpio eventualne posljedice prekršajnog kažnjavanja te prije navedenom prijavom tuženik ne priznaje nastanak štetnog događaja niti svoju odgovornost u postupku za naknadu štete. Suprotno navodima u tužbi ne postoji nesporna odgovornost poslodavca/tuženika za štetu tužitelju, a pogotovo kada se uzme u obzir da je prijava ozljede na radu vršena u skladu i samo po navodima tužitelja jer prilikom navodnog štetnog događaja tužitelj se nije nalazio na radnom mjestu niti je obavljao poslove po nalogu tuženik/rukovoditelja/poslodavca. Tuženik je naknadnom provjerom činjenica utvrdio da navodi tužitelja, vezano za štetni događaj nisu istiniti te da je predmetnog dana tužitelj iako mu je radno vrijeme bilo do 16 sati, samovoljno napustio radno mjesto prije kraja radnog vremena. Tako je tužitelj zadnju dostavu/servis kod korisnika usluga tuženika Liquing, Ulica Gordana Lederera, Zagreb (Bauhaus) obavio u 13.38 sati. Nakon toga tužitelj se upućuje na adrese koje nisu vezane za obavljanje radnih zadataka tuženika niti vezane za poslovne procese tuženika i to službenim autom tuženika odnosno na kraju se upućuje na adresu svog prebivališta, a da za to nije dobio radni nalog niti mu je u to vrijeme završilo radno vrijeme, i to na adrese: [adresa] u 14.29 sati do 15.14.sati, [adresa], od 15.22 sati. Navedeno je vidljivo iz gps-a kombija tuženika, kojeg je dana 13.2.2020. vozio tužitelj, a s čijim postojanjem je upoznat i tužitelj. Tuženik, nadalje, ističe da tužitelj predmetnog dana nije postupao sukladno direktnim uputama tuženika već je tužitelj samovoljno radio dostave, a koje je prema nalogu tuženika zadužio i trebao obaviti dan prije i to prema direktnom nalogu tuženika. Tuženik opreza radi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a posljedično svim točkama odgovora i prigovor zastare. Opreza radi, ukoliko sud utvrdi osnovanost tužbenog zahtjeva, osporava visinu istog jer tražena naknada imovinske i neimovinske štete nije pravična. Sama visina potraživane naknade tj. visina tužbenog zahtjeva ne odgovara ozljedama koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji tužitelja. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da naslovni sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tužitelja da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u odštetni zahtjev od 21.9.2020., prijavu o ozljedi na radu, račune od 28.2.2020., 18.2.2020. 1.4.2020., 2.4.2020., 31.3.2020., 30.3.2020., 6.4.2020., 3.4.2020., uplatnicu, medicinsku dokumentaciju, dokumentaciju, Ugovor o radu, Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 11.5.2020., potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način, saslušani su svjedoci VS, FS, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem od 12.2.2024. po vještaku dr. Augustu Mijić, saslušan je vještak dr. August Mijić na ročištu 12.3.2025., saslušani su tužitelj i zakonski zastupnik tuženika BS.

5. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ŽS kao nepotreban, obzirom je već i temeljem provedeni dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, dok je sporan sam štetni događaj, odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl.111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj i zakonski zastupnik tuženika BS, svjedoci VS i NS, te je izvršen uvid u dokumentaciju spisa.

10. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je kod tuženika dana 13.2.2020. doživio nezgodu za vrijeme radnog vremena. Radno vrijeme kod tuženika mu je bilo od 8,00 do 16,00 sati, s time da obzirom je bio terenski radnik, moglo se i ranije ovisno o poslovima koje je obavljao toga dana, otići iz prostora tuženika. Nije trebao biti u prostorijama tuženika do 16,00 sati obzirom na prirodu posla. Toga dana nakon što je odradio svoje poslove a kod tuženika je radio kao serviser ugostiteljske opreme, stao je kraj jednog kontejnera baciti karton koji je nakupio u kombiju prilikom obavljanja poslova za tuženika, radilo se o njegovim redovnim poslovima. Taj kontejner bio je već blizu njegove kuće i htio je usput baciti to smeće, odnosno karton. Došao je do kontejnera i desnom rukom otvorio poklopac istoga, a lijevom rukom je htio stisnuti karton u taj kontejner obzirom je isti bio natrpan, te se u tom trenutku ozlijedio na staklo koje se nalazilo u kontejneru. On to nije mogao vidjeti jer je kontejner bio prenatrpan a staklo je bilo negdje unutra. Nakon toga imobilizirao je ruku i došla je hitna. Radilo se o lijevoj ruci. Inače je bilo uobičajeno da terenski radnici kao što je bio on mogu smeće odnosno karton koje prikupe za vrijeme rada kod tuženika odložiti u kontejnere bilo gdje putem, nije bilo propisano od strane poslodavca da se taj karton odnosno smeće mora odložiti na točno određeno mjesto. Postojao je u to vrijeme kontejner od zgrade ali to nije bio kontejner tuženika, već je on bio pod ključem i stanari su imali ključ a oni nisu imali ključ od tog kontejnera. Nije imao nikakvu zaštitnu opremu odnosno rukavice jer to nije bilo ni propisano niti mu je poslodavac dao. Poslije ovog događaja trebala mu je pomoć ukućana jer se nije mogao sam kretati i obavljati higijenu, pripremu hrane i sl. Ne zna tko je za poslodavca sačinio prijavu o ozljedi na radu. U to vrijeme u kombiju u kojem je obavljao poslove postojao je GPS iz kojeg je bilo vidljivo kretanje kombija s kojim je radio, 90% vremena on je vozio taj kombi za koji je bio zadužen. Na adresi sjedišta tuženika bilo je administrativnih radnika a na upit kuda su oni bacali smeće navodi da u kontejner od zgrade, oni su možda imali ključ ali on i i drugi terenski radnici kod tuženika nisu imali ključ od tih kontejnera. obično je jednom i to ujutro dolazio na adresu poslodavca odnosno njegovo sjedište, utovario bi robu i onda dalje krenuo raditi.

11. Zakonski zastupnik tuženika BS iskazao je da je u vrijeme dok je tužitelj doživio nezgodu bio direktor tuženika a tu funkciju obavlja i danas. Tužitelj je bio zaposlen kao serviser ugostiteljske opreme i bio je terenski radnik odnosno imao je dostave, ali je radio i u radioni. Dana 13.2.2020. tužitelj je u okviru svojih poslova imao za obaviti tri ili četiri adrese koje nije obavio prethodnog dana, no toga dana otišao je ranije s posla bez pitanja jer je radno vrijeme kod tuženika bilo od 8,00 do 16,00 sati. Kod tuženika je postojala evidencija koju je vodila NS, tamo se za sve upisivao sat dolaska i odlaska a iz GPS bilo je vidljivo koliko se tko nalazi na kojoj adresi, pa ako bi ranije obavio poslove mogao je eventualno dobiti i daljnje poslove. Kod tuženika je postojalo točno određeno mjesto gdje se morao bacati otpad odnosno karton, postojala je pisana odluka tuženika o tome gdje se otpad mora odlagati, ako se radilo o sitnom otpadu onda u miješani komunalni otpad, a ako se radilo o papirima i plastici onda u kontejner koji se nalazio u zgradi, a ključ od tog kontejnera uvijek je bio dostupan i nalazio se na stolu kod VS, i svi su to znali pa i tužitelj. On nije imao svoj poseban ključ za taj kontejner a nisu ga imali ni drugi. On inače i nije imao otpada u kombiju, jer ako je primjerice išao dostaviti nekakav veći aparat onda ga je raspakirao još u prostorijama tuženika, kutije bi bile ostavljene kod poslodavca te bi se aparat dostavljalo na montažu bez ambalaže odnosno kutija. Prijavu o ozljedi na radu koja prileži spisu sačinila je VS, valjda joj se javio tužitelj a on je tu prijavu potpisao. Tužitelju je bilo naloženo korištenje osobnih zaštitnih sredstava, a zašto on nije koristio rukavice koje su mu dane to ne zna. Uglavnom ostaje kod toga da je nezgoda tužitelja bila van radnog vremena. Kombi za koji je bio zadužen tužitelj koristio bi samo on osim kada je bio na godišnjem onda bi ga eventualno koristio netko drugi, taj kombi imao je sustav za praćenje odnosno GPS. Kod tuženika postoji evidencija o dolascima i odlascima radnika u pisanom obliku a također postoji i pisana odluka gdje se mora odlagati otpad a to se može pribaviti od tuženika. Na upit da li su se u evidenciju odnosno u knjigu dolazaka i odlazaka koju je spomenuo da je vodila kolegica NS upisivali radnici vlastoručno prilikom dolazaka i odlazaka navodi kako nisu nije bilo uobičajeno da se radnici sami upisuju u tu knjigu. Na daljnji upit da li se u praksi neki terenski radnik koji bi obavio sve intervencije na terenu primjerice u 15,15 sati trebao vratiti u firmu odnosno prostorije tuženika i odjaviti, je li to bila njegova obaveza navodi kako nije ali se bio dužan javiti da je gotov s poslom, a kako bi dobio nove naloge. Na daljnji upit gdje se sada baca smeće odnosno odlaže otpad tuženika navodim kako sada imaju kontejnere jer im ih je dodijelio Grad Zagreb i to imaju kontejnere za svoj poslovni prostor i na isti način zbrinjavaju otpad, a u vrijeme kada se tužitelju dogodila ova nezgoda nisu imali vlastite kontejnere za svoj poslovni prostor jer ih nije dodijelio Grad Zagreb. Na poseban upit pod kojim okolnostima je nastala prijava o ozljedi na radu navodi da je tužitelj nakon što je doživio nezgodu završio u bolnici i javio se i njemu i kolegici da neće doći na posao, kolegica je zvala inspektorat te im je rečeno da u slučaju da u roku od 24 sata ne prijave ozljedu na radu a ako je to ona bila da su onda velike kazne, pa su onda zato sačinili prijavu o ozljedi na radu, iako tvrdi da je tužitelj stradao van radnog vremena, a nakon toga došao je inspektorat kod tuženika i utvrdio da je sve kod tuženika bilo ispravno.

12. Svjedok VS iskazala je da je zaposlena kod tuženika 28 godina, u računovodstvu i financijama, poznaje tužitelja on je serviser ugostiteljske opreme kod tuženika. Neposrednih saznanja o štetnom događaju nema, no poznato joj je od kolegice NS da se njoj tužitelj javio putem SMS-a toga dana da je ozlijeđen i hospitaliziran. Od nje je saznala da je tužitelj toga dana radio dostave, pa su išle provjeravati putem GPS-a i on je u vrijeme nezgode oko 15 sati bio na svojoj kućnoj adresi, a radno vrijeme je do 16 sati, inače se znalo dogoditi da tužitelj i ranije bude na kućnoj adresi prije 16 sati. Toga dana on je oko 15 sati zbrinjavao otpad, odnosno odlagao otpad iz dostavnog vozila u kantu kod kuće, te je tamo naišao na staklo koje se nalazilo u kanti i razrezao ruku. Inače kod tuženika postoje kante za otpad gdje svi bacaju otpad, one su postojale i u vrijeme štetnog događaja, ne postoje pisane upute tuženika o načinu postupanja s otpadom koje se prilikom dostava prikupi u dostavno vozilo, no tužitelj je radio dosta godina i drugi serviseri koji su radili kod tuženika su npr. ZS i JS. Ne zna točno kako je tko radio jer nije postojao sustav kontrole u vezi odlaganja otpada nakon dostava, a također se to nije nigdje evidentiralo kod tuženika. Ona je popunila prijavu o ozljedi na radu koja prileži spisu, i tamo je navedeno da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme redovitog rada, zato što je to bilo za vrijeme radnog vremena, a navedeno je i da se ozlijedio dok je odlagao smeće u kantu za smeće, nije navedeno gdje se ta kanta nalazila, to je ispunila prema navodima tužitelja. Kod tuženika su postojale kante za smeće koje su u vlasništvu zgrade, a osim njih u krugu firme postojale su i kante za smeće tuženika, a na daljnji upit u koje se kante odlagao otpad servisera nakon dostave navodi kako i u jedne i u druge. Nakon što se tužitelj ozlijedio tuženik nije kupovao nove kante, dobili su od Čistoće kante za razvrstavanje otpada, kao i druge zgrade.

13. Svjedok NS iskazala je da kod tuženika radi posao administracije 22 godine, poznaje tužitelja i on je serviser ugostiteljske opreme a radio je i dostavu robe kupcima. Nema neposrednih saznanja o štetnom događaju, no toga dana 13.2.2020. tužitelj ju je u večernjim satima Whatsapp porukom obavijestio da je imao nezgodu, kad je bacao smeće u kantu kod kuće. Kada joj se predočavaju poruke na listu 74-75 spisa navodi da su to te poruke koje joj je poslao tužitelj. Na upit navodi da zapravo iz istih nije vidljivo da je tužitelj rekao da je bacao smeće kod kuće, ali naknadno je ona s kolegicom VS provjeravala GPS i vidjele su da tužitelj u vrijeme nezgode oko 15 sati nije bio kod tuženika, već na svojoj kućnoj adresi. Pretpostavlja da je tužitelj nakon što je došao kući s posla doživio tu nezgodu. Načelno nisu postojale pisane upute poslodavca kako treba postupati s otpadom nakon dostave, a svi su znali da se otpad zbrinjava u kante kod tuženika. Postoje kante za otpad unutar firme i unutar zgrade, da li su kante za smeće unutar firme postojale i prije štetnog događaja ne zna.

14. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ozljedu na radu doživio dana 13.2.2020., i to za vrijeme radnog vremena, te da on nije bio dužan biti u prostorijama tuženika točno do završetka radnog vremena, obzirom na prirodu posla koju je obavljao. Također je utvrđeno da kod tuženika u spornom periodu nisu postojale kante za otpad i jasne upute terenskim radnicima da bi upravo u njih bili dužni u krugu tuženika odlagati otpad, pri čemu tužitelj, kao ni ostali terenski radnici nisu imali niti ključ od istih. Također, evidenciju radnog vremena koja navodno, po iskazu zakonskog zastupnika tuženika, postoji kod poslodavca, tuženik nije dostavio u spis, pri čemu iz provedenih dokaza proizlazi da se radnici sami nisu niti upisivali u tu evidenciju kod dolazaka i odlazaka. Neuvjerljiv je dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika da bi postojala jasna pisana odluka gdje se kod tuženika mora odlagati otpad, obzirom bi ista da postoji, zasigurno bila dostavljena u sudski spis. Osim toga, svjedokinja NS, zaposlenica tuženika, jasno je iskazala upravo suprotno, odnosno da načelno nisu postojale pisane upute poslodavca kako treba postupati s otpadom nakon dostave. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik očigledno nije imao niti kante za otpad koje bi bile dostupne u svakom trenutku svakom terenskom radniku, niti je postojala dužnosti i obveza da se upravo u propisane kante koje bi bile u krugu tuženika treba odlagati otpad.

15. Sud prihvaća iskaz tužitelja da je do nezgode došlo putem, kada je htio usput odložiti otpad u kontejner, odnosno da je htio baciti karton, te da je došao do kontejnera i desnom rukom otvorio poklopac istoga, a lijevom rukom je htio stisnuti karton u taj kontejner obzirom je isti bio natrpan, te se u tom trenutku ozlijedio na staklo koje se nalazilo u kontejneru. On to nije mogao vidjeti jer je kontejner bio prenatrpan a staklo je bilo negdje unutra. Inače je bilo uobičajeno da terenski radnici kao što je bio on mogu smeće odnosno karton koje prikupe za vrijeme rada kod tuženika odložiti u kontejnere bilo gdje putem, nije bilo propisano od strane poslodavca da se taj karton odnosno smeće mora odložiti na točno određeno mjesto.

16. U svakom slučaju, nije postojala jasna uputa poslodavca o načinu postupanja s otpadom, odnos kartonom koji ostaje od dostave, niti je odlaganje istoga u kontejnere putem bilo izričito zabranjeno odlukom tuženika, uslijed čega nema nikakvog propusta u postupanju tužitelja, dok je tuženik odgovoran što nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, iz čega proizlazi odgovornost tuženika kao tužiteljevog poslodavca, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. dr. Augustu Mijiću, koji je u svom nalazu i mišljenju od 12.2.2024. naveo kako je tužitelj stradao 13.2.2020. na način opisan u tužbi, te da je u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: rana nagnječenja i razderotina lijeve podlaktice, sekcija lijevog lakatnog živca, sekcija predjela lijevog tenara šake, natučenje lijevog medijalnog živca.

18. Stoga je vještak dao sljedeće mišljenje:

Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 2 mjeseca.

Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore.

Naruženje je radi zaostalih poslijeoperacijskih ožiljaka je manjeg do srednjeg stupnja. Tuda pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 15 dana po 3 sata dnevno, nakon toga 3 mjeseca po 1 sat dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 27.2.2024., dok je tuženik iznio primjedbe u podnesku od 14.3.2024., na koje se vještak usmeno očitovao na ročištu 12.3.2025.

20. U svom usmenom očitovanju sudski vještak je naveo da tuženik prigovara vještaku u dijelu nalaza koji se odnosi na ocjenu trajnih posljedica navodeći da su iste previsoko ocijenjene, pa može navesti kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu, ozljedu živca lijeve podlaktice, otkinuće mišića tenara lijeve podlaktice odnosno šake, radi kojeg je kirurški liječen u KB Dubrava. Živac i mišić su rekonstruirani nakon čega tužitelj u više navrata ide na kontrole kirurga, kontrole fizijatra a provodi i fizikalnu terapiju sve do 10.9.2020. Znači da je liječenje u kontinuitetu trajalo gotovo sedam mjeseci. O završetku liječenja kao posljedica ozljeđivanja tužitelju je zaostala slabija snaga lijeve šake, zaostala je posljedica po ozljedi živca četvrtog i petog prsta lijeve šake, zaostao je gubitak muskulature u provom međukoštanom prostoru i ograničena gibljivost odnosno nemogućnost izvođenja kretnji adukcije četvrtog i petog prsta lijeve šake. Tužitelj je inače dešnjak. Smatra da ova teška tjelesna ozljeda dominantnog živca u području lijeve podlaktice s ovakvom kliničkom slikom predstavlja trajne posljedice od 10%. Što se tiče ocjene tuđe pomoći ona je utvrđena temeljem medicinske dokumentacije kao i dužine liječenja u predmetnom slučaju. U cijelosti se ostaje kod nalaza i mišljenja.

21. Nakon usmenog očitovanja liječnika vještaka tuženik je naveo kako se vještak u cijelosti očitovao na njegove primjedbe, pa je sud nalaz i mišljenje, kao i dopunsko očitovanje vještaka, prihvatio u cijelosti, obzirom je dan stručno i objektivno, temeljem spisu priležeće dokumentacije i pregleda tužitelja.

22. Neosnovan je prigovor zastare istaknut po tuženiku, jer iz očitovanja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 10.9.2020., pa je tužba od 24.11.2020. podnesena unutar trogodišnjeg roka iz čl.230. ZOO-a, budući je tužitelj za štetu saznao najranije danom završetka liječenja, uslijed čega je prigovor tuženika neosnovan u cijelosti.

23. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bol jakog intenziteta koja je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana, a zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u zatraženom iznosu od 1.500,00 eura.

24. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj u štetnom događaju tužitelj doživio strah, i to tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 2 mjeseca, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u zatraženom u iznosu od 1.500,00 eura.

25. Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, pa mu je po tom osnovu valjalo priznati zatraženi iznos od 2.000,00 eura.

26. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja došlo do naruženosti radi zaostalih poslijeoperacijskih ožiljaka koja je manjeg do srednjeg stupnja, a neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da je kod tužitelja zaostalo naruženje u području lijeve podlaktice odnosno šake u vidu dva ožiljka, jedan dužine oko 4 cm, a drugi oko 6 cm, te da su isti ožiljci svjetliji u odnosu na okolnu kožu, kao i također da tužitelj ne može skupiti šaku kao što to može učiniti s desnom šakom, već da prste može skupiti samo polovično, a što je uočljivo u svakoj prilici, pa mu je po tom osnovu, temeljem čl.1100. ZOO-a i 223. ZPP-a., dosuđen zatraženi iznos od 3.000,00 eura.

27. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 15 dana po 3 sata dnevno, nakon toga 3 mjeseca po 1 sat dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogla raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Kako su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te je istom bilo potrebno 135 sati, uz cijenu sata od 3,32 eura što iznosi 448,20 eura, uslijed čega mu je dosuđen zatraženi iznos od 445,00 eura, primjenom čl.223. ZPP-a.

28. Također, tužitelju je valjalo priznati i trošak liječenja u iznosu od 348,66 eura, prema računima koji su priloženi u spis koji su bili potrebni za liječenje, pa je tužitelju sveukupno dosuđen zatraženi iznos od 8.793,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22.9.2020. ( kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO- a) pa sve do isplate.

29. Kamate suđene po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava odštetnog zahtjeva - 100 bodova, sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), sastava podnesaka od 23.2.2021., 29.10.2021., 27.2.2024. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 17.9.2021., 11.5.2022., 15.9.2023., 12.3.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), podneska od 26.9.2023.- zatraženih 10 bodova (Tbr.8.4. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 960 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.920,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.400,00 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 2.665,45 eura.

31. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl.30. st.2. Ovršnog zakona, a prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika