Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-448/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Šipeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2677/2019-156 od 9. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2677/2019-156 od 9. siječnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke

- preinačuje u točki II. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tužiteljici CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.281,25 EUR (slovima: dvanaest tisuća dvjesto osamdeset jedan euro i dvadeset pet centi), sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 11.906,25 EUR (slovima: jedanaest tisuća devetsto šest eura i dvadeset pet centi) počevši od 9. siječnja 2025. do isplate, a na iznos od 375,00 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet eura) od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 44,00 EUR (slovima: četrdeset četiri eura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 29.199,02 EUR, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2012. do isplate po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, naknaditi tužiteljici CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, prouzročeni parnični trošak u iznosu 11.906,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 9. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, a podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv točke II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu na način da tuženiku dosudi daljnji trošak parničnog postupka ili podredno da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik ocjenjuje da su žalbeni navodi tužiteljice u potpunosti neosnovani jer je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tužiteljice u cijelosti, a presudu suda prvog stupnja potvrdi te obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u dijelu u kojem su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice da se pribavi spis KP-DO-1589/2012 Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, jer je sud prvog stupnja taj dokazni prijedlog odbio pozivom na odredbu članka 299. stavak 2. ZPP-a, obzirom da je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije obrazložio činjenicu da je saznanje o provođenju istrage protiv liječnika HZ i ĆZ tužiteljica dobila tek 17. prosinca 2015., primitkom dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, zbog čega smatra da taj dokazni prijedlog bez svoje krivnje nije mogla iznijeti do okončanja prethodnog postupka 17. studenog 2014. Također tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 299. stavak 2. ZPP-a na koji način ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenih žalbenih razloga utvrđeno je da su osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na točku 8. obrazloženja suda prvog stupnja, međutim, kako je sve odlučne činjenice u tom dijelu bilo moguće utvrditi na temelju podataka u spisu, ovaj sud je u tom dijelu o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

6.2. Odredbom članka 299. stavak 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. istog članka sud neće uzeti u obzir.

6.3. U smislu citirane odredbe članka 299. ZPP-a sud prvog stupnja bio je dužan obrazložiti ima li na strani tužiteljice krivnje zbog koje predloženi dokaz nije iznijela do zaključenja prethodnog postupka, vodeći računa o činjenici da je doista rješenje o provođenju istrage protiv liječnika doneseno nakon što je prethodni postupak zaključen pa bi proizlazilo da doista tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka taj dokaz nije mogla dostaviti. Međutim, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 299. ZPP-a jer predloženi dokaz, koji se odnosi na činjenicu da se vodi istraga protiv liječnika HZ i ĆZ, koji su liječili sada pokojnog supruga tužiteljice ŽZ, ne utječe na pravilnost pobijane presude. Naime, činjenica da se je eventualno vodila ili se vodi istraga protiv liječnika, za koje tužiteljica tvrdi da su počinili liječničku pogrešku prilikom liječenja njezinog supruga, nije pravno relevantna za odgovornost za štetu koju tužiteljica traži u ovom postupku obzirom da je parnični sud prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Dakle, eventualna činjenica vođenja istrage nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost presude donesene u ovom parničnom postupku. Osim toga, tužiteljica do zaključenja glavne rasprave, a niti u žalbi ne tvrdi da su liječnici protiv kojih je vođena istraga pravomoćno proglašeni krivim za pogrešku u liječenju, iz kojih razloga su svi žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

6.4. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti zbog smrti supruga koja je po činjeničnim navodima tužbe nastupila isključivo zbog liječničkih pogrešaka djelatnika tuženika prilikom liječenja tijekom 2012., odnosno zbog neprepoznavanja težine infekcije i postojanja sepse. Među strankama je bila nesporna činjenica da je tužiteljica supruga pokojnog ŽZ te da se on tijekom 2012. liječio kod tuženika.

7.1. U odnosu na spornu činjenicu postojanja uzročno posljedične veze između postupanja djelatnika tuženika i smrti pokojnog ŽZ, odnosno odgovornosti tuženika za naknadu štete sud je tijekom postupka proveo tri medicinska vještačenja.

7.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Slavka Davile i prof. dr. sc. NZ proizlazi da je do smrtnog ishoda kod pok. ŽZ došlo zbog razvoja teške sepse i septičkog šoka – kliničkog stanja koje ima vrlo visoku smrtnost, a posljedica je velikog dekubitusa u nepokretnog bolesnika, što je jedna od češćih komplikacija kod svakog nepokretnog pacijenta, kao što je bio sada pok. ŽZ. Ocjena je vještaka da u liječenju kod tuženika nije počinjena nikakva liječnička pogreška i da je smrtni ishod posljedica očekivanih komplikacija kod nepokretnog bolesnika s razvojem dekubitusa, ostemijelitisa i pridružene teške sistemske infekcije.

7.3. S obzirom na prigovore tužiteljice, koja je tvrdila da prigovori nisu otklonjeni niti usmenim očitovanjem, po prijedlogu tužiteljice sud je proveo novo medicinsko vještačenje po prim. dr. sc. Tomislavu Trajbaru, izv. prof., dr. sc. ZZ i mr. sc. CZH, stalnim sudskim vještacima. Iz njihovog nalaza i mišljenja proizlazi da su tijekom liječenja pok. ŽZ učinjene dvije pogreške i to prva tijekom prvog pregleda neprepoznavanjem stanja i posljedično postavljanjem pogrešne dijagnoze, s tim da je u tom trenutku postojala realna mogućnost spašavanja života pok. ŽZ iako, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, vještaci nisu mogli utvrditi da bi ispravno i odgovarajuće liječenje spasilo njegov život. Po ocjeni vještaka druga pogreška učinjena je 2. veljače 2012. kada nije prepoznata sepsa i razvoj septičkog šoka zbog čega je sada pok. SZ podvrgnut nizu postupaka u KBC Zagreb i KB Dubrava te je u završnom stadiju bolesti bio upućen u drugu ustanovu – Kliniku za infektivne bolesti, gdje je neposredno po prijemu doživio kardiopulmonalni arest od kojeg se nije oporavio usprkos adekvatnom reanimacijskom postupku. Usmeno saslušani vještaci naveli su da postoji medicinski logičan slijed od postavljanja dijagnoze ateroma desne glutealne regije tj. desne regije debelog mesa u studenom 2011. pa sve do smrtnog ishoda 2012. i da je smrtni ishod pokojnog ŽZ posljedica propusta. Po ocjeni vještaka 2. veljače 2012. bili su već sasvim jasni pokazatelji septičkog stanja te umjesto da je pokojni ŽZ tada zadržan na bolničkom liječenju već u ustanovi u kojoj je zatražio pomoć, KBC Rebro, on je prebačen kod tuženika, gdje su tada postavili vjerojatnu dijagnozu – upalu kostiju te usprkos lošeg stanja pacijenta uputili su ga u Kliniku za infektivne bolesti, gdje je došao u stanju agonije i gdje su ispravno provedeni postupci spašavanja života pok. ŽZ, koji su bili bezuspješni. Vještaci također iznose mišljenje da je malo vjerojatno da je pok. ŽZ bio zadržan 2./3. 2012. u KBC Rebro ili kod tuženika na bolničkom liječenju da bi tada poduzete mjere spasile njegov život, no da su odgovarajuće mjere poduzete odmah u početku šanse za izlječenje bile bi puno veće.

7.4. S obzirom da su nalazi dva provedena vještačenja bili međusobno oprečni sud je na ročište glavne rasprave pozvao vještake koji su davali i prvo i drugo mišljenje radi eventualnog usuglašavanja, međutim, vještaci su ostali kod danih oprečnih nalaza i mišljenja i otklonili su svaku mogućnost međusobnog usuglašavanja iz kojih razloga je sud primjenom odredbe članka 261. stavak 3. ZPP-a odredio novo vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

7.5. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu od 20. veljače 2024., koje je sačinilo Povjerenstvo za sudbena mišljenja na temelju prijedloga stalnih sudskih vještaka – referenata prof. dr. sc. Zdravka Perka, dr. med. spec. kirurgije, prof. dr. sc. TZ dr. med., spec. neurologije i prof. dr. sc. ĐZ, dr. med. spec. sudske medicine, proizlazi da u postupanju djelatnika tuženik prilikom liječenja sada pok. ŽZ nisu počinjene liječničke pogreške koje bi rezultirale njegovim smrtnim ishodom. Prema utvrđenju Medicinskog fakulteta sada pokojni ŽZ je bio teški bolesnik, s paraplegijom i odstranjenim bubregom. Nakon kirurške intervencije 14. siječnja 2012. redovito je kontroliran i previjan od strane kirurga, a u nekoliko navrata navedeno je da se lokalni status rane ne može dovesti u vezu s pogoršanjem općeg stanja. Nakon pogoršanja općeg stanja pok. ŽZ svi liječnici koji su bili angažirani u njegovom liječenju napravili su sve što je bilo u njihovoj moći, u smislu dijagnostičkih pretraga i terapijskih postupaka. Zbog činjenice da je u liječenju sada pok. ŽZ bilo angažirano više liječnika, po ocjeni vještaka Medicinskog fakulteta životno je nevjerojatno da bi baš svi liječnici pogriješili na način da bi to u konačnici rezultiralo smrtnim ishodom. Njihovo je mišljenje da iz liječničke dokumentacije proizlazi suprotno, da su liječnici postupali odgovorno i s pažnjom stručnjaka, nastojeći dijagnosticirati uzrok općeg lošeg stanja, kako bi ga na odgovarajući način i liječili. Prilikom obdukcije nađeno je stanje nakon incizije apscesa (zaležajnog vrijeda) desnog dijela debelog mesa, veliki upaljeni defekt kože i mišića desnog dijela debelog mesa i osteomijelitis kvrge desne sjedne kosti. Međutim, nađen je i edem mozga, obostrano izljev fibrinopleuralnog sadržaja u prsnu šupljinu, priraslice osrčja, povećanje srca u cijelosti, vezivno i ožiljno promijenjen srčani mišić, opće ovapnjenje krvnih žila srednjeg do teškog stupnja, edem pluća, obostrana upala pluća i stanje nakon kirurškog odstranjenja desnog bubrega prije šest godina radi bubrežnih kamenaca. Konačno, tijekom reanimacije na Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ su zabilježeni i infarkt i ponovljeni infarkt miokarda (srčanog mišića). Sve navedeno vještacima ukazuje na čitav niz teških i životno ugrožavajućih bolesti, koje su i dovele do općeg lošeg stanja sada pok. ŽZ tako je i smrtni ishod posljedica prirodnog tijeka čitavoga niza teških navedenih bolesti. Vještaci utvrđuju da je upravo to navedeno u Zapisniku o obdukciji Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od dana 4. veljače 2012., u kojem je kao neposredni uzrok smrti navedeno: Sepsis post traumam ante anno XXIV (Sepsa nakon ozljeđivanja prije 24 godine). Iz tih razloga vještaci Medicinskog fakulteta zaključno ističu da u postupcima liječnika koji su liječili sada pok. ŽZ nisu počinjene liječničke pogreške koje bi u konačnici rezultirale smrtnim ishodom.

7.6. S obzirom da je tužiteljica prigovarala ovakvom nalazu i mišljenju vještaka sud je usmeno saslušao vještake koji su po ocjeni suda odgovorili argumentirano na prigovore tužiteljice te su ostali kod danog pismenog nalaza i mišljenja. Usmeno saslušani vještaci naglašavaju da je sada pok. ŽZ u trenutku smrti bio star 54 godine, da je prije 24 godine stradao u prometnoj nesreći koja je rezultirala paraplegijom, odnosno nepokretnošću s boravkom u invalidskim kolicima. Bio je i srčani bolesnik s kroničnim promjenama krvožilnog sustava, a medicinskom obradom pred samo nastupanje smrti utvrđen je srčani infarkt. Obdukcijom je evidentirana i obostrana upala pluća te upala lijevog bubrega. Šest godina prije smrti odstranjen mu je bio desni bubreg radi bubrežnih kamenaca iz kojih razloga vještaci navode da se radilo o teškom pacijentu s čitavim nizom teških i životno ugrožavajućih bolesti koje su dovele do lošeg općeg stanja pacijenta i u konačnici smrtnog ishoda u vidu jedne opće sepse koja je u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u navedenoj prometnoj nesreći koja se dogodila 24 godine prije smrti supruga tužiteljice. Po ocjeni vještaka zbog svoje nepokretnosti sada pok. ŽZ bio je osjetljiviji za razvoj infekcija posebno na mjestima pritiska tijela o podlogu na koji način je krenula i zadnja infekcija kao gnojni apsces debelog mesa te su se na već urušeno zdravstveno stanje nadovezale i druge infekcije zbog čega je upao u sepsu i na kraju od iste umro. Vještaci isključuju mogućnost da se tijekom liječenja radilo o pogrešnoj dijagnozi jer da nije bilo znakova koji bi upućivali na to, te da je liječnik kirurg dobro procijenio, a što je jasno i napisao u nalazu od 2. veljače 2012., da rana nije uzrok septičkog stanja te da je pacijent bio dovoljno zaštićen Klavocinom. Vještaci su istaknuli da stanje pravnog prednika tužiteljice prilikom prvog, a i kasnijeg pregleda, nije bilo za hospitalizaciju.

7.7. Tužiteljica je prigovarala nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu te je predložila novo vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani međutim sud je takav dokazni prijedlog tužiteljice za obnovom vještačenja odbio smatrajući da su vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu odgovorili na zadatak vještačenja, da su vještačenje po tom fakultetu stranke suglasno predložile te da nezadovoljstvo tužiteljice njihovim nalazom i mišljenjem nije razlog za obnovu vještačenja.

7.8. Na temelju vještačenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu sud utvrđuje da je tuženik u ovom postupku dokazao da je postupao sukladno pravilima struke, jer je poduzeo sve dijagnostičke i terapijske postupke kako bi zaštitio život i zdravlje prednika tužiteljice, koji je bio pacijent s čitavim nizom teških i životno ugrožavajućih bolesti, koje su dovele do njegovog općeg lošeg stanja i u konačnici smrtnog ishoda, koji su vještaci doveli u uzročno posljedičnu vezu s ozljeđivanjem u prometnoj nesreći koja se dogodila 24 godine prije njegove smrti. Iz tih razloga sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnome analizira nalaz i mišljenje liječničkih vještaka dr. sc. Tomislava Trajbara, prof. dr. sc. ZZ i mr. sc. CZH citirajući dijelove njihovog nalaza i mišljenja. Ove žalbene tvrdnje tužiteljice nisu pravno relevantne za valjanost pobijane presude jer je sud prvog stupnja pravilno zbog dva oprečna liječnička vještačenja odredio novo vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te je pravilno presudu temeljio na tom vještačenju, pri čemu nije bio dužan analizirati prethodna dva vještačenja, jer je otklonio da na temelju njih, kao oprečnih utvrđuje činjenično stanje.

8.1. Isto tako, a suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se u ovom postupku provede još jedno vještačenje po Medicinskom fakultetu u Ljubljani jer je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu odgovorili na postavljeni zadatak argumentirano i na temelju liječničke dokumentacije, kao što su odgovorili i na prigovore tužiteljice, zbog čega je i po ocjeni ovog suda to vještačenje sačinjeno po pravilima struke i moglo je biti osnova za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku.

9. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu podnijela zahtjev za izuzeće prof. dr. sc. PZ, o kojem zahtjevu je sud odlučio rješenjem od 30. kolovoza 2024. na način da je takav zahtjev tužiteljice odbio. Tužiteljica je u zahtjevu tvrdila da je prof. dr. sc. Zdravko Perko bio pristran prilikom vještačenja jer poznaje doc. dr. sc. OZ, koji je liječio njezinog sada pokojnog supruga ŽZ. Naime, tužiteljica je tvrdila da je doc. dr. sc. OZ završio fakultet u Splitu 2003., da je od 2003. bio zaposlen u bolnici u Firulama u kojoj je radio i prof. dr. sc. Zdravko Perko te da je 2019. doktorirao na Sveučilištu u Splitu i da ga u svojoj doktorskoj dizertaciji spominje kao suradnika što tužiteljicu upućuje na zaključak da se trebao izuzeti kao sudski vještak. Također u zahtjevu za izuzeće tužiteljica osporava vještačenje u kojem je sudjelovao prof. dr. sc. Zdravko Perko. Sud je zatražio očitovanje od prof. dr. sc. PZ koji je u izjavi naveo da doc. dr. sc. OZ profesionalno poznaje te je porekao da bi s njim „usko“ surađivao. Također naveo je da je on glavni mentor za specijalizaciju opće kirurgije te da poznaje veliku većinu kirurga u Republici Hrvatskoj te da je uobičajeno da se liječnici specijalisti iz određenog područja poznaju i profesionalno surađuju u cijelom svijetu pa to ne može biti razlog za izuzeće. Sud prvog stupnja ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu utvrđene činjenice koje bi dovele u sumnju nepristranost prof. dr. sc. Zdravka Perka iz kojih razloga odbija zahtjev za njegovim izuzećem.

9.1. Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost citiranog rješenja suda prvog stupnja od 30. kolovoza 2024. ističući ponovno činjenice o tome da se prof. dr. sc. Zdravko Perko i doc. dr. sc. OZ poznaju te da su bili dugogodišnji suradnici, kao i činjenicu da su zajedno radili u istoj bolnici u Firulama.

9.2. Žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane prije svega iz razloga što je vještačenje na temelju kojeg je sud utvrđivao činjenično stanje povjereno stručnoj ustanovi – Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Iz pismenog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta proizlazi da je nalaz i mišljenje u ime te ustanove dalo Povjerenstvo za sudbena mišljenja i to na temelju prijedloga referenata, između ostalih i prof. dr. sc. PZ i to na održanoj sjednici Povjerenstva. Dakle, proizlazi da prof. dr. sc. Zdravko Perko nije samostalno dao nalaz i mišljenje, već samo prijedlog kao vještak – referent zbog čega je po ocjeni ovog suda pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev za njegovih izuzećem. Osim toga, nalaz i mišljenje Povjerenstva za sudbena mišljenja nije donijelo samo na temelju njegovog nalaza i mišljenja, već su to mišljenje donijela tri liječnika kao članovi Povjerenstava za sudbena mišljenja zbog čega se ne može govoriti o bilo kakvoj pristranosti. Sama činjenica da prof. dr. sc. Zdravko Perko poznaje doc. dr. sc. OZ i to profesionalno niti ovom sudu ne ukazuje da bi bio osnovan zahtjev tužiteljice za izuzećem vještaka – referenta. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija rješenje suda prvog stupnja o izuzeću prof. dr. sc. Zdravka Perka.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice u odnosu na odluku o glavnoj stvari trebalo je odbiti kao neosnovanu.

11. Tužiteljica osporava i odluku o naknadi parničnog troška paušalno tvrdeći da je trošak tuženiku dosuđen u previsokom iznosu suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja odlučujući o naknadi parničnog troška pogrešno primijenio materijalno pravo i to Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) jer je za sastavljanje obrazloženih podnesaka tuženiku priznavao nagradu u visini 200 bodova umjesto pravilno 250 bodova, koliko je tuženik i tražio po svakoj radnji. Osim toga, tvrdi da je sud neosnovano odbio dosuditi mu trošak sastava obrazloženog podneska od 8. studenog 2024., kao i zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude na koje je tuženik pristupio 9. siječnja 2025.

12.1. Sud prvog stupnja kao potrebne troškove tuženiku je priznao troškove sastava sedam podnesaka te je ukupno za sve podneske priznao pravo na naknadu temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife u visini od 1200 bodova. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 29.199,02 eura osnovano tuženik tvrdi da mu je za četiri obrazložena podneska trebalo priznati trošak u visini od 250 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8. točka 1. Tarife. Naime, citiranom odredbom propisano je da odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. točka 1., 4. 7. i 8. Tarife. Tbr. 8. točka 3. Tarife propisano je da za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. točka 1. Tarife odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7. i 8. Tarife, ali ne više od 100 bodova. Zbog toga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da mu je za tri obrazložena podneska trebalo priznati trošak u visini 250 bodova jer je za te podneske tužitelju pravilnom primjenom Tbr. 8. točka 3. Tarife trebalo priznati po 100 bodova za svaki podnesak u kojem dijelu je osnovana žalba tužiteljice.

12.2. Tuženik u žalbi osnovano tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu za trošak prisustvovanja na ročište na kojem je objavljena presuda nije priznao nagradu u visini 50 bodova prema Tbr. 9. točka 3. Tarife. Po ocjeni ovog suda radi se o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice jer prema odredbi članka 335. stavak 8. ZPP-a proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao što je u konkretnom slučaju pristupio tuženik, sud stranci mora uručiti presudu te joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka zbog čega stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici ima pravo na naknadu tog troška temeljem Tbr. 9. točka 3. i 54. Tarife pa je tuženiku dosuđen daljnji trošak u iznosu od 100,00 eura.

12.3. Pravilnom primjenom materijalnog prava osnovan je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u visini 4912,50 bodova i to za sastavljanje odgovora na tužbu 250 bodova, za četiri obrazložena podneska (11. ožujka 2015., 18. travnja 2016., 28. studenoga 2016. i 6. lipnja 2017.) po 250 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za tri obrazložena podneska (24. prosinca 2019., 21. studenoga 2021. i 28. ožujka 2024.) po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 3. Tarife), za zastupanja na 12 ročišta glavne rasprave po 250 bodova za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za prisustvovanje na ročištu za objavu presude u visini 50 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) te za sastavljanje žalbe od 6. lipnja 2018. u visini 312,50 bodova (Tbr. 10. točka 1. Tarife). Prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) tuženik je osnovano zatražio troškove u iznosu od 9.825,00 eura. Na te troškove tuženiku pripada PDV u iznosu od 2.456,25 eura (Tbr. 46. Tarife) ili ukupno tuženiku pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 12.281,25 eura. Kako je presudom suda prvog stupnja tužiteljica obvezana tuženiku platiti parnične troškove u iznosu od 11.906,25 eura točku II. izreke presude trebalo je preinačiti te naložiti tužiteljici da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 12.281,25 eura. Na dosuđene troškove po odluci prvostupanjskog suda u iznosu od 11.906,25 eura tužiteljica je u obvezi tuženiku platiti zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude 9. siječnja 2025., a na iznos troškova dosuđen ovom odlukom od 375,00 eura od dana donošenja ove odluke 10. lipnja 2025. i to na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a.

12.4. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da je sud neosnovano odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava obrazloženog podneska od 8. studenog 2024. jer se i po ocjeni ovoga suda radi o trošku koji u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice obzirom da se u tom podnesku tuženik očitovao na rješenje suda o izuzeću prof. dr. sc. Zdravka Perka, kao i na tvrdnje tužiteljice kojima osporava nalaz vještaka, što je mogao iznijeti na ročištu održanom 25. studenog 2024.

13. Iako su djelomično osnovane žalbene tvrdnje tužiteljice o tome da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife i to u dijelu u kojem je dosudio trošak za tri obrazložena podneska, kako je to obrazloženo u točki 12.1. ovog obrazloženja, iz daljnjeg dijela obrazloženja u točkama 12.2. i 12.3. vidljivo je da je sud tuženiku dosudio troškove u manjem iznosu od onog koji mu pripada (za iznos od 375,00 eura) iz kojih razloga je žalba tužiteljice u kojoj tvrdi da su troškovi postupka previsoko dosuđeni neosnovana.

14. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je žalbu tuženika djelomično trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP- a te tuženiku pored već dosuđenih troškova dosuditi i daljnji iznos od 375,00 eura, odnosno ukupno 12.281,25 eura.

15. Tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 23 % iz kojeg razloga mu je tužiteljica u obvezi u tom omjeru naknaditi troškove sastava žalbe s PDV-om kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu. Tuženik je žalbom pobijao odluku o parničnim troškovima za iznos od 1.625,00 eura, zbog čega bi mu prema toj vrijednosti osporavanog dijela presude pripadalo pravo na trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10. točka 4. Tarife u visini od 50 bodova, odnosno prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife u iznosu od 100,00 eura te PDV na taj trošak u iznosu od 25,00 eura ili ukupno 125,00 eura. Prema vrijednosti osporavanog dijela tuženik bi bio u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu od 66,36 eura prema Tbr. 3. točka 2. u vezi s Tbr. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) zbog čega bi mu tužiteljica bila u obvezi samo taj trošak platiti bez obzira što iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 338,44 eura. Od tog troška tužiteljica je u obvezi naknaditi tuženiku 23 % odnosno iznos od 44,00 eura.

15.1. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković