Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-173/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AT, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov- 688/2024, od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenika AT odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. U kaznenom postupku protiv okrivljenika AT, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, optužno vijeće Općinskog suda u Splitu je svojim rješenjem poslovnog broja Kov-688/2024, od 17. travnja 2025., odbilo kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenika da se, kao nezakoniti dokaz, iz spisa izdvoje zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 24. travnja 2024. (list 6-8 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], od 24. travnja 2024. (list 9 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], od 24. travnja 2024. (list 10 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], od 24. travnja 2024. (list 11 spisa) i zapisnik o toksikološkom vještačenju s mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja "Ivan Lučetić" (list 47-52 spisa).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio okrivljenik AT, po svom branitelju Nenadu Čoviću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Budimir&partneri u Splitu, bez navođenja žalbenih osnova po kojima se prvostupanjsko rješenje osporava, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, u suglasju s člankom 495., u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba okrivljenika AT je neosnovana.

5. Okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su dokazi za koje se traži izdvajanje zakoniti samo iz razloga što je postojao pisani nalog za pretragu stana i drugih prostorija na adresi [adresa] u [adresa], koje koristi i u kojima boravi okrivljenik, a koji je izdan od strane Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu, s obzirom na činjenicu da taj nalog "nije valjano obrazložen u dijelu postojana osnovane sumnje", što je opći uvjet za izdavanje naloga za pretragu stana i drugih prostorija. U tom smislu se ističe i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovnog broja KŽ-124/2025, od 24. travnja 2025., u kojem je izražen stav kako naredba za pretragu doma, izdana od strane Općinskog prekršajnog suda, mora biti valjano obrazložena i u dijelu postojanja osnova sumnje, a isto tako se ističe i odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Hrvatske (broj 68955/11, od 15. siječnja 2015.), u kojoj je izraženo stajalište da sudbeni nalog za korištenje mjere tajnog nadzora mora biti dostatno obrazložen u pogledu procjene jesu li posebne mjere bile prijeko opravdane te je utvrđeno da nacionalni sud nije iznio okolnosti na kojima je temeljio osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo te da nije iznio okolnosti u odnosu na procjenu supsidijarnosti mjera, radi čega je postupak donošenja naloga ocijenjen suprotan uvjetu zakonitosti kojeg postavlja članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je utvrđena povreda prava privatnosti okrivljenika. Nadalje se navodi kako je, analognim tumačenjem ove pravne prakse i primjenjivo na ovaj slučaj, nužno da naredba za pretragu doma i drugih prostora mora biti dostatno i valjano obrazložena u svim segmentima, što ovdje nije bilo napravljeno, na koji način su grubo povrijeđena prava okrivljenika.

6. Međutim, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je potpuno pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima te je ispravno odbio prijedlog okrivljenika da se dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja izdvoje iz spisa. Naime, odredbom članka 10. stavka 2. ZKP/08 propisano je da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, potom oni koji su pribavljeni povredom istim propisa zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, zatim oni koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni zakonom te konačno oni za koje se saznalo iz nezakonitog dokaza.

6.1. Okrivljenik u svojoj žalbi pokušava prikazati kako mu je, s obzirom na to da, po njegovom mišljenju, naredba Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, ne sadrži valjanu ocjenu postojanja osnova sumnje da bi počinio prekršaj zbog kojeg je tom naredbom određena pretraga njegovog doma, povrijeđeno njegovo pravo na dom te pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, kod toga okrivljenik gubi iz vida odredbu članka 34. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, koja propisuje da samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraže. Ovdje se radi upravo o takvoj situaciji kada je Općinski prekršajni sud donio pisanu i obrazloženu naredbu kojom je odredio pretragu doma okrivljenika, zbog postojanja osnova sumnje da je počinjen prekršaj iz oblasti Zakona o suzbijanju zlouporabe droga pa se stoga ne može raditi o povredi prava okrivljenika na dom te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života.

7. Naredba koju je izdao nadležni sud za prekršaje sadrži obrazloženje, dakle upravo onako kako propisuje navedena odredba Ustava, kao i odredba članka 242. stavka 1. ZKP/08, dok eventualno nezadovoljstvo okrivljenika sadržajem obrazloženja, odnosno kvalitetom i količinom argumenata kojima je sud obrazložio pitanje postojanje osnova sumnje u počinjenje prekršaja ne može biti razlog za nezakonitost dokaza pribavljenih dokaznom radnjom pretrage, koja je obavljena na temelju tako izdane naredbe. Naime, ni jednom odredbom ZKP/08, a niti Ustavom RH, nije propisano da bi eventualni nedostaci obrazloženja sudskog naloga (naredbe), pa ni u pogledu moguće manjkavosti razloga vezano za ocjenu suda o postojanju relevantnog stupnja osnova sumnje u počinjenje prekršaja, bili sankcionirani na način da bi dokazi pribavljeni provedbom takvog naloga bili nezakoniti. U članku 250. stavku 1. točkama 1. – 8. ZKP/08 taksativno je navedeno u kojim se slučajevima zapisnik o pretrazi i dokazi pribavljeni pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, a među tim slučajevima nisu navedeni nedostaci u obrazloženju naloga za pretragu.

8. Nije u pravu okrivljenik ni kada se poziva na praksu Županijskog suda u Splitu u predmetu poslovnog broja Kž-124/2024-5, od 24. travnja 2025., s obzirom na to da je u tom rješenju izraženo pravno stajalište koje je ustvari u potpunosti u skladu s obrazloženjem ovog suda iznesenim u točkama 6. do 7., radi čega se neosnovano okrivljenik poziva na to rješenje. Istina, kvalitetno obrazloženje postojanja osnova sumnje u počinjenje prekršaja (kaznenog djela) bi trebalo predstavljati standard za kojeg bi bilo poželjno da ga se pridržavaju suci prilikom izdavanja naredbe (naloga) za pretragu stana i drugih prostorija, bez obzira radi li se o sucima prekršajnog suda ili o sucima istrage županijskih sudova, međutim nedostatno obrazloženi nalozi (naredbe) u tom pravcu nisu izričito zakonom predviđeni kao razlozi za nezakonitost dokaza pribavljenih dokaznom radnjom pretrage na temelju takvih naredbi (naloga).

9. Isto tako, nije u pravu okrivljenik ni kada u žalbi ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Hrvatske u pogledu izraženog stava o dostatnosti obrazloženja rješenja suca istrage kojim se nalažu posebne dokazne radnje, čijom primjenom se ograničavaju temeljna ustavna prava građana. Naime, ta odluka nije primjenjiva na ovu konkretnu situaciju, s obzirom na činjenicu da se ista odnosi na ocjenu zakonitosti provođenja posebnih dokaznih radnji, sukladno člancima 332. – 339. ZKP/08, dok se u ovom predmetu radi o izdavanju naredbe (naloga) za pretragu stana, koji su regulirani odredbama članka 159. stavka 5. Prekršajnog zakona, uz smislenu primjenu odredbi članka 240. – 260. ZKP/08 pa stoga nije riječ o istoj problematici, koje stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Kzz-33/2021, od 19. listopada 2021.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, našao da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, to je žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu po članku 494. stavku 3. točkom 2. ZKP/08.

Split, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić