Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kž-175/2025-5
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Camba, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČB i UB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ČB i UB podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-27/2025-24 od 24. veljače 2025., na sjednici održanoj 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženika ČB i UB kao neosnovane te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženici ČB i UB proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 79/12, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22, 114/23 i 36/24 u daljnjem tekstu KZ/11), kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11 i članka 36. KZ/11. Na temelju odredbe članka 326. stavak 2. KZ/11 optuženici ČB i UB su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine, te im se na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 15. i 16. listopada 2024. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2025. pa nadalje.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2., t. 6. i 7 . Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženici ČB i UB dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu svaki od po 200,00 eura (dvjesto eura), a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ČB, po branitelju Borisu Brljačiću, odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se prvostupanjska presuda preinači u pogledu odluke o kazni na način da se optuženiku ĐB izrekne blaža kazna.
3.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik UB, po braniteljici Diani Milin, odvjetnici u Rijeci, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalbe optuženika KB i EB su neosnovane.
7. Optuženik ČB pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati u pogledu subjektivnih i objektivnih elemenata bića kaznenog djela iz članka 362. stavak 2. KZ/11, a na koji način je povrijeđen i kazneni zakon na štetu optuženika, jer je prvostupanjski sud optuženika KB osudio za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 362. stavak 2. KZ/11 umjesto osnovnog oblika kaznenog djela iz članka 362. stavak 1. KZ/11.
7.1. Suprotno navodima žalbe optuženika KB prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju se u žalbi neosnovano ukazuje. Ovaj sud kao drugostupanjski sud nije utvrdio da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.
7.2. Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona, jer iz rezultata dokaznog postupka i izvedenih materijalnih dokaza, i obrane optuženika KB s rasprave od 19. veljače 2025. proizlazi da je isti priznao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela da je upravljao teretnim vozilom, koje je imalo priključno vozilo u koji tovarni prostor priključnog vozila zatvorenog ceradom koje nije namijenjen prijevozu putnika, bez sigurnosnih pojaseva te bez dovoda zraka i svijetla ukrcao i prevozio 92 ilegalna migranta, za koji prijevoz su trebali dobiti 200,00 eura po osobi na koji način su se stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, pa je žalba optuženika zbog navedene žalbene osnove neosnovana, što je prvostupanjski sud pravilno i okolnosno cijenio i za navedeno kazneno djelo optuženika proglasio krivim.
7.4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud, kao drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Isto tako nisu u pravu optuženici ČB i UB kada se žalbe o odluci o kazni. Optuženik ČB navodi da je izrečena kazna prestroga te da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, kao što su priznanje optuženika te suradnju s tijelima kaznenog progona na koji način je omogućio ubrzanje kaznenog postupka, socijalne i obiteljske prilike, dok otegotnih okolnosti nije pronašao, što bi ukazivalo na okolnost da bi bila opravdana primjena odredbi o ublažavanju kazne.
8.1. Optuženik UB u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud optuženiku mogao izreći i blažu kaznu koja bi bila primjerena osobi optuženika i utjecala na istog da se suzdrži od činjenja kaznenih djela. Naime, dodatno u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti kao što su priznanje optuženika, neosuđivanost, teško imovno stanje, dugotrajna nezaposlenost i skrb o malodobnom djetetu, koje navedene okolnosti ukazuju da bi u konkretnom slučaju u odnosu na optuženika bilo mjesta primijeni instituta ublažavanja kazne.
8.2. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne optuženicima GB i IB u smislu odredbe članka 47. KZ/11 na odgovarajući način cijenio sve odlučne činjenice prilikom odabira vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te je u odnosu na optuženika GB kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je prilikom iskazivanja obrane priznao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, čime je omogućio brže okončanje kaznenog postupka, okolnost da je otac jednog malodobnog djeteta, te neosuđivanost, dok je kod optuženika EB cijenio kao olakotne okolnosti priznanja kaznenog djela, teške materijalne i obiteljske prilike, činjenicu da je otac dvoje malodobne djece i neosuđivan, dok otegotnih okolnosti kod optuženika nije pronašao pa su osuđeni na kaznu zatvora u minimalnom trajanju.
8.3. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud u odnosu na optuženike pravilno cijenio da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobama optuženika i načinu počinjenja kaznenog djela. Dakle, imajući u vidu okolnost inkriminiranog kaznenog djela, ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznenom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se na ovakav način utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
9. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda u suglasju s člankom 482. ZKP/08.
Split, 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
