Poslovni broj: Us I-319/2023-27
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ABC, ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Josipa Milković, odvjetnica u Sisku, Ante Starčevića 43, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dobit i dohodak, nakon usmene i javne rasprave, 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/212, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. studenoga 2022. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22- 01/212, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. studenoga 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, KLASA: UP/I-471-02/21-01/50, URBROJ: 513-07-03-22-11 od 18. ožujka 2022., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dobit za 2019. u iznosu od 127.451,61 kn, te su obračunate zatezne kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza u iznosu od 10.194,07 kn, te je tužitelju utvrđen manje obračunati porez i prirez na dohodak od kapitala za 2019. u ukupnom iznosu od 792.077,72 kn, te su mu obračunate zatezne kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza u iznosu od 73.583,50 kn, te je tužitelju naloženo plaćanje utvrđenih poreznih obveza, kamata i daljnjih kamata te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno da tužitelj za 2019. nije vjerodostojnom dokumentacijom dokazao postojanje pozajmica između povezanih osoba ZE, vlasnika [obrt], [adresa] kao davatelja pozajmica i društva ABC [adresa], čiji je osnivač također IE, kao primatelj pozajmica, te da se radi o izuzimanju dobiti s poslovnog računa ABC u ukupnom iznosu od 1.208.118,56 kn, a koja je izuzeta od strane osnivača ZE i odgovorne osobe RE temeljem fiktivnih ugovora o cesijama (ukupno 39) i ugovora o kratkoročnoj pozajmici (ukupno 19) za namirenje obveza [obrt] [obrt], vlasnika ZE i djelom troškova za privatne potrebe osnivača ABC ZE.
3. Smatra da je ovo utvrđenje tuženika u suprotnosti sa dokumentacijom koja je bila predmetom poreznog nadzora, te sa sadržajem izjava ZE, RE i OE, jer se ne radi o izuzimanju dobiti s poslovnog računa ABC temeljem fiktivnih ugovora o cesijama i ugovora o kratkoročnoj pozajmici kako to u svom obrazloženju navodi tuženik.
4. Naime, ugovor o ustupanju potraživanja reguliran je Zakonom o obveznim odnosima i samim tim je institut obveznog prava kojim vjerovnik svoju tražbinu prenosi na drugu osobu i u svojoj biti je neformalni dvostrani pravni posao koji ne zahtjeva određenu formu, te je od presudnog značaja je li i u kojem obimu namireno ustupljeno potraživanje, je li ispunjenje obveze od strane cesionara prihvaćeno i da li cedent više nije dužnik cesionara, odnosno cesus više nije dužnik cedenta.
5. Cedent IE je temeljem uplaćenih pozajmica ABC koje je evidentiralo i porezno tijelo tijekom nadzora, vjerovnik ABC je ustupio svoja potraživanja koja je imao prema ABC svojim vjerovnicima kojima je ABC kao cezus namirio potraživanja koje su kao cesionari imali prema ZE.
6. Navodi da je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da niti jedan cesionar nije odbio primiti izvršenu uplatu od strane ABC, kao i da IE više nema potraživanja s naslova pozajmica prema ABC, te je IE u svom očitovanju obrazložio s kojim novcem i na koji je način uplatio pozajmice ABC
7. Isto tako RE i OE su izričito rekli da je novac koji je uplaćivan od njihove strane zapravo novac ZE, te činjenica da je IE kao vlasnik proizvodno uslužnog obrta [obrt] počinio prekršaj temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, jer mu je u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji račun bio u blokadi, samim time ne znači automatski da su ugovori o cesiji fiktivni.
8. Netočna je tvrdnja tuženika da je direktorica RE **.**.2021. uplatila na račun ABC iznos od 1.200.000,00 kn s opisom plaćanja – povećanje temeljnog kapitala i isti dan nakon uplate RE sa transakcijskog računa izvršena isplata navedenog iznosa u cijelosti s opisom plaćanja – povrat pozajmice, jer je iz izvatka po transakcijskom računu vidljivo da RE nije sa računa ABC podigla navedeni iznos, već je navedeni iznos novca ostao na računu ABC u svrhu povećanja temeljenog kapitala, a povećanje temeljenog kapitala nema elemente prividnog pravnog posla, pa samim time nisu ni ispunjene pravne pretpostavke iz članka 12. Općeg poreznog zakona, te nije utvrđeno koji je to pravni posao prikriven kroz povećanje temeljnog kapitala društva.
9. Tuženik je propustio navesti razloge za utvrđenje da tužitelj nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju, jer je tražena dokumentacija za razdoblje od 2015. do 2018. bila pohranjena u knjigovodstvenom servisu u [adresa], a koja zgrada je stradala u potresu 21. prosinca 2020. na način da je srušena do temelja te to što je dio dokumentacije uništen u potresu se dogodilo zbog više sile, te predlaže sudu da naloži tuženiku dostavu priležeće dokumentacije na osnovi koje je doneseno osporavano rješenje, a radi provođenja financijskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku financijske struke, te predlaže da se saslušaju RE i IE oboje na adresi [adresa], OE iz [adresa], Z i ĐE iz [adresa].
10. Predlaže sudu da nakon provedenog postupka poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i utvrdi da je tužitelj pravilno obračunao, iskazao i platio porez na dobit i porez i prirez na dohodak od kapitala za 2019. ili podredno da predmet vrati na ponovni postupak.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
12. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta, oba u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), a o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
15. Na prvoj raspravi prihvaćen je dokazni prijedlog tužitelja da se provede financijsko vještačenje, koji je na prijedlog vještaka ispravljen na način da se vještak očituje na okolnost pravilnosti izračuna obveza poreza na dobit i poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2019.
16. Vještak je sudu 16. srpnja 2024. dostavio izvješće od razlozima zbog kojih nije u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje u ovom predmetu, jer do tog dana zatražena dokumentacija od strane tužitelja nije dostavljena vještaku, te je tužitelj u podnesku od 10. veljače 2025. dostavio sudu i neposredno vještaku naknadno pribavljenu dokumentaciju, a u odnosu na koju se vještak 25. ožujka 2025. očitovao na što se odnosi dostavljena dokumentacija, te zaključio da se na temelju dostavljene dokumentacije ne može provesti vještačenje na okolnost pravilnosti izračuna poreznih obveza za 2019., jer nije moguće utvrditi odnose među ugovornim stranama, dokumentaciju o poslovnim događajima i knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja.
17. Vještak obrazlaže da u odnosu na dostavljene ugovore o kratkoročnoj pozajmici nema dokumentacije o plaćanju iz koje bi se moglo utvrditi da su ugovorena plaćanja izvršena i ako jesu, tko je, kada i na koji način izvršio plaćanje pozajmice, a dostavljeni ugovori o cesiji su tipski, te se u članku 1. utvrđuje da cedent Vinag furniri ustupa u korist cesionara svoja dospjela potraživanja od ABC koje ima po računima.
18. Tražbine cedenta ABC furniri od cesusa ABC u ugovorima o cesiji nisu pobliže opisane niti određene, nema broja i datuma računa, dospijeća, iznosa računa i dr., ne prileže računi cedenta ABC furniri koji se navode kao osnova potraživanja od cesusa ABC, niti prileži knjigovodstvena evidencija tražbina i obveza kod cedenta i cesusa u smislu knjigovodstvenih kartica cesusa ABC za obveze prema cedentu ABC furniri i knjigovodstvene kartice cedenta ABC furniri za potraživanja od cesusa ABC, te ugovori nisu ovjereni za cesionara, izuzev ugovora od 22. svibnja 2019. na iznos od 15.318,06 kn koji je ovjerio cesionar Hrvatske šume d.o.o.
19. Zaključno vještak navodi da u odnosu na dostavljenu dokumentaciju za ugovore o cesiji ne prileži dokumentacija iz koje bi se mogle utvrditi tražbine cedenta Vinag furniri prema cesusu ABC i koje su to obveze s koje osnove ABC preuzima obvezu plaćanja Vinag furniri cesionarima, a za ugovore o kratkoročnoj pozajmici ne mogu se utvrditi isplate pozajmica ZE, RE i I, vl. NE tužitelju ABC jer ne prileži dokumentacija o plaćanju u smislu izvoda žiro računa, dokumentacije o blagajničkom poslovanju i dr.
20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
21. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 30. studenoga 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2022. u upravnoj stvari utvrđivanja poreza na dobit i poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2019., s detaljnim obrazloženjem, koje zbog opsežnosti podataka sud neće ponavljati, a na temelju iznesenih podataka tuženik je zaključio da je prvostupanjsko porezno tijelo uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja, temeljem službenih podataka iz informacijskog sustava porezne uprave, očitovanja vlasnika, odgovorne osobe i zaposlenika tužitelja, očitovanja knjigovođe kao i temeljem svih ostalih izvedenih i ocijenjenih dokaznih sredstava iz članka 77. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18 i 121/19), pravilno i potpuno utvrdilo da tužitelj knjiženja u poslovnim knjigama nije temeljio na urednoj i vjerodostojnoj dokumentaciji, a što se prvenstveno odnosi na ugovore o kratkoročnim pozajmicama i ugovore o cesijama, te da su u 2019. od strane tužitelja s njegovog poslovnog računa plaćeni gotovinski računi za privatne potrebe vlasnika ZE koji nemaju veze s računima ABC i koji nisu nigdje evidentirani u poslovnim knjigama kao i plaćene obveze obrta [obrt] čiji je vlasnik IE, koji je ujedno i osnivač tužitelja, pa se navedeni imaju smatrati primicima po osnovi izuzimanja i korištenja usluga od strane članova trgovačkog društva za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti), izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, a što je oporezivo porezom na dohodak od kapitala.
22. Tuženik obrazlaže da je odredbom članka 70. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) propisano da ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih činjenica može se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke, ali u konkretnom slučaju porezno tijelo je izvršilo uvid u izvadak po transakcijskom računu broj HR94 2340 009101109 3982 8 otvoreno kod Privredne banke Zagreb iz kojeg razloga izjave stranaka nisu uzete kao istinite.
23. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
24. Naime, u upravnom postupku su navedene činjenice na temelju kojih je tužitelju pravilno utvrđena obveza poreza na dobit i poreza i prireza na dohodak od kapitala za 2019. godinu sa zateznim kamatama, a pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku potvrdio je i dani zaključak neovisnog sudskog vještaka za financije, jer niti vještak nije mogao potvrditi da su tužiteljevi navodi osnovani i utemeljeni na potrebnoj financijskoj dokumentaciji, te je slijedom iznesenog u konkretnom slučaju pravilno je primijenjen članak 7. stavak 1. točka 8. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj: 177/04, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19).
25. Sud nije smatrao svrsishodnim saslušavati ovlaštenu osobu tužitelja i predložene svjedoke, a obzirom da se relevantne financijske transakcije isključivo trebaju dokazati relevantnom financijskom dokumentacijom, a što u konkretnom slučaju nije bilo moguće, a kako su to pravilno utvrdila i porezna tijela i neovisni sudski vještak.
26. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
27. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Josipa Milković, putem e-kom.
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.
3. U spis