REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P Ob-20/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Nataši Lisac, odvjetnici iz [adresa], protiv 1. tuženika Munoz Cunat Paolo iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Srećku Novaku-Perjanecu odvjetniku iz Sesveta, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i uz prisutnost punomoćnika tuženika, dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da nekretnina i to kuća br. 15, [adresa], dvorište [adresa] površine 699 m2 nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I- tuženika, te je ista u suvlasništvu stranaka svakog u ½ suvlasničkog dijela.

4. Nalaže se tuženicima nadoknaditi parnični trošak tužiteljici.“

i

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice kao nedopušten, a koji glasi:

„ 2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od dana 07.07.2020. zaključen između I.-tuženika kao prodavatelja i II. -tužene, kao kupca za nekretninu i to kuća br.15, [adresa], dvorište [adresa] površine 699 m2 nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to u dijelu u kojem I-tuženik prodaje, a II- tužena kupuje ½ suvlasničkog dijela nekretnine dok u preostalom dijelu ugovor ostaje na snazi.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Dugo Selo da izvrši brisanje II- tužene GĆ za ½ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini uz istovremeni upis tužiteljice FĆ na ½ suvlasničkog dijela.“

II Odbacuje se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kao nedopušten, a koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije nastao Ugovor o kupoprodaji od dana 07.07.2020. zaključen između I.-tuženika kao prodavatelja i II. -tužene, kao kupca za nekretninu i to kuća br.15, [adresa], dvorište [adresa] površine 699 m2 nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to u dijelu u kojem I-tuženik prodaje, a II- tužena kupuje ½ suvlasničkog dijela nekretnine dok u preostalom dijelu ugovor ostaje na snazi.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Dugo Selo da izvrši brisanje II- tužene GĆ za ½ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini uz istovremeni upis tužiteljice FĆ na ½ suvlasničkog dijela.

4. Nalaže se tuženima nadoknaditi parnični trošak tužiteljici.“

III Nalaže se tužiteljici nadoknaditi parnični trošak I i II tuženiku u iznosu od 1.390,46 Eur-a (tisuću tristo devedeset eura i četrdeset i šest centi) sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i I- tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2002. do 2018., te da su u izvanbračnoj zajednici dobili četvero djece. Nadalje, da su tijekom izvanbračne zajednice zajedno stekle nekretninu i to kuću br. 15, [adresa], dvorište [adresa] površine 699 m2 nalazeću na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (dalje u tekstu: predmetna nekretnina). Da se nakon prestanka izvanbračne zajednice I-tuženik ponašao kao da je nekretnina isključivo njegovo vlasništvo, te je priječio tužiteljici korištenje predmetne nekretnine i to da čini i danas, a da je ujedno Ugovorom o kupoprodaji od dana 7. srpnja 2020. (dalje u tekstu: Ugovor o kupoprodaji) nekretninu prenio na svoju majku GĆ. Da je isto tužiteljica saznala tek nedavno, i da budući je II- tužena majka I-tuženika da je evidentna njena nesavjesnost u predmetnom pravnom poslu jer da je ista znala ili morala znati da se radi o bračnoj stečevini. Dakle, da je I-tuženik protupravno prenio, a II-tužena svjesno kupila predmetnu nekretninu iako je znala da I-tuženik ima samo ½ dijela predmetne nekretnine, te da je ugovor u tom dijelu ništetan. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljica podnosi na utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečvinu nje i I- tuženika svakog u ½ dijela te na utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji u ½ dijela. Nadalje, tužiteljica smatra da je predmetno raspolaganje fiktivno da bi se spriječilo tužiteljicu da raspolaže predmetnom nekretninom, pa postavlja i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije nastao ugovor u slučaju da sud ne usvoji glasni tužbeni zahtjev na utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u bitnom navode da predmetna tužba nije uredna, da tužiteljica nije dostavila nijedan dokaz o tome tko je kupio zemljište, i tko je isto financirao, tko je gradio kuću te da nije priložila nijedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužiteljica vršila ulaganja. Navode da su tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te da tužiteljica ničim nije dokazala da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim sredstvima izvanbračnih drugova, a koje su stekli radom.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: rodne listove za PĆ, FĆO, FĆOI, LĆ (list 5-8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), Kupoprodajni ugovor od 7. srpnja 2020. solemniziran kod javnog bilježnika Krešimira Copića pod brojem OU-276/2020 (list 60-62 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 28. travnja 2009. (list 63-65 spisa), saslušani su svjedoci AĆ, tužiteljica ŽĆ, 1. tuženik GĆO i 2. tužena GĆ na ročištu 15. siječnja 2025. (list 68-74 spisa), saslušani su svjedoci VĆ i ČĆ na ročištu 13. ožujka 2025. (list 79-81 spisa) i saslušan je svjedok UĆ na ročištu 15. svibnja 2025. (list 95- 97 spisa). Sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka CĆ jer je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o tome da taj dokaz tuženici nisu mogli bez svoje krivnje predložiti ranije u skladu sa odredbom čl. 299.st.2. ZPP-a.

4. U predmetnom postupku među strankama nije sporno da su tužiteljica i I- tuženik bili u izvanbračnoj zajednici od 2002. do 2018. te da imaju četvero zajedničke djece.

5. Među stranama je sporno predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu tužiteljice i I-tuženika, odnosno, da li je ista stečena zajedničkim sredstvima tužiteljice i I-tuženika radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a onda da li je i Ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen 2020. između I-tuženika i II-tuženice ništetan u ½ dijela, podredno je li takav ugovor u ½ dijela fiktivan.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i I-tuženika neosnovan, dok je u preostalom dijelu isti nedopušten.

7. Uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu (list 9 spisa) utvrđen je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao kčbr. kuća br.15, [adresa] površnine 207 m2, dvorište, [adresa] površine 492 m2, ukupne površine 699 m2 te da je ista na dan utuženja upisana na ime II-tužene u cijelosti. Također, utvrđeno je i da j 1. rujna 2015. zabilježeno na istoj nekretnini da za građevinu nije potrebno ishoditi uporabnu dozvolu.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. travnja 2009. (list 63 – 66 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavatelja OĆ iz [adresa] i I-tuženika kao kupca (ranijeg imena NĆ) kojom je prodavatelj prodao a kupac kupio nekretninu opisanu kao kč. br. [katastarska čestica] oranicu [adresa] površine 699 m2 za kupoprodajnu cijenu od 35.000,00 Eur-a, a primitak dogovorenog kupoprodajnog iznosa prodavatelj je potvrdio potpisom na tom Ugovoru. Također, utvrđeno je i da je I-tuženiku odmah po sklapanju navedenog ugovora stupio u posjed navedene nekretnine. Navedeni ugovor ovjeren je u potpisu prodavatelja kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] 28. travnja 2009 pod brojem OV-3707/2009.

9. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 7. srpnja 2020. (list 60-62 spisa) utvrđeno je da I- tuženik prodaje u cijelosti II-tuženoj predmetnu nekretninu za iznos od 339.750,00 kn (45.093,00 Eur-a), te da je II- tužena kao kupac u cijelosti na ruke isplatila I-tuženom navedeni iznos kupoprodajne cijene, te da je II-tužena odmah stupila u posjed predmetne nekretnine.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje AĆ (list 69 spisa) u bitnom proizlazi da su tužiteljica i I-tuženik bili zajedno od 2002. godine, da su 2008. napravili kuću u [adresa] te da su od 2016. živjeli u toj kući, te da su se nakon 16.17 godina veze razišli. Također, da su u razdoblju od 2016. i 2017. godine živjeli i u Španjolskoj, a da dok nisu napravili kuću da su također živjeli u [adresa]. Nadalje, da zna da su tužiteljica i I- tuženik prvo kupili zemljište, ali ne zna kako je to zemljište financirano, odnosno, na koji način je isto kupljeno. Ista je također navela da je tužiteljica od 2008. do 2016. godine radila, ali da ne zna točno što je radila. Također, iskazivala je i da ne zna od koga je kupljena predmeta nekretnina i za koji iznos. Također da je bila na predmetnom zemljištu kada se kuća gradila, da su tamo bili i tužiteljica i I-tuženik i njihova djeca, ali da joj nisu poznati majstori koji su izvodili radove na nekretnini, kao ni tko je plaćao navedene majstore.

Iskaz svjedokinje AĆ ovaj sud ne cijeni u dijelu iskaza da je tužiteljica radila od 2008. do 2016. godine, jer je isti iskaz u tom dijelu manjkav. Svjedokinja samo paušalno navodi isto, bez da zna detalje o tome gdje bi tužiteljica radila, na kojem radnom mjestu i za koju plaću. Također, isto nije potkrijepljeno nijednom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu. Nadalje, sud iskaz cijeni u dijelu da je svjedokinja ne zna iznose kupoprodajne cijene zemljišta i radova na predmetnoj kući jer se u tom dijelu njen iskaz nadopunjuje sa iskazom ostalih svjedoka koji su svjedočili da je i zemljište, izgradnju kući i sve radove na kući financirao otac I- tuženika. Dakle, da je tužiteljica sudjelovala u plaćanju bilo zemljišta bilo izgradnje ili uređenja kuće logično je i životno da bi i svjedokinja koja joj je sestra bar nekih saznanja o istom imala.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice IĆ (list 70-71 spisa) u bitnom proizlazi da je ona sa I- tuženikom bila od 2002. pa do 2018. te da su isti zajedno živjeli u [adresa] i u Španjolskoj, da imaju zajedno četvero djece, a kada su živjeli u [adresa] da su živjeli u kući u [adresa]. Da je zemljište kupljeno 2008., a da je kuća izgrađena 2016. Da su zemljište ona i I-tuženik kupili zajedno, da je cijena zemljišta bila 80.000,00 Eur-a te da je isto plaćeno gotovinom, a da su novci za koje je zemljište kupljeno stečeni radom nje i I-tuženika. Također, da je kuća izgrađena 2016., te da je ona bila prisutna kada se kuća gradila, te da je puno osoba izvodilo radove a da je neke angažirala i ona, a da su te osobe plaćali ona i I-tuženik te su plaćanja vršena gotovinom. Da je u kući živjela nekih godinu dana sa I-tuženikom i djecom, a kada su se razišli da je otišla u Njemačku. Također, da je i II-tužena bila prisutna kada su se izvodili radovi na kući ali da nema saznana da je ista ikada živjela u toj kući te da nema saznanja tko danas koristi predmetnu kuću. Tužiteljica je nadalje navela da je zemljište za kuću tražio otac I-tuženika, da je na predmetnom zemljištu prvi put bila 2008. te da su tada tamo bilo, I i II-tuženici, otac I-tuženika i ona, kao i da ne zna gdje je dan novac za kupnju zemljišta, također da ne zna tko je bio arhitekt kuće, kao ni tko je radio temelje kuće. Nadalje da je u Njemačko radila u restoranu za plaću od oko 2.000,00 Eur-a ali da je to bilo nakon što je raskinula sa I- tuženikom, a da je od 2002. do 2016. radila u Španjolskoj da je čistila i da je bila na birou te da je mjesečno zarađivala između 600,00 i 800,00 Eur-a.

Sud ne cijeni iskaz tužiteljice kao istinit i vjerodostojan (osim u dijelu trajanja izvanbračne zajednice i zajedničke djece sa I-tuženikom) jer je isti iskaz u suprotnosti sa iskazima svih saslušanih svjedoka, posebice na okolnost plaćanja kupoprodajne cijene zemljišta i plaćanja radova na kući. Također, nije životni ni logično da tužiteljica koja tvrdi da je kupoprodajnu cijenu zemljišta platila sa I-tuženikom ne zna gdje je iznos kupoprodajne cijene plaćen, kao da ne zna ni jednu osobu koja je vršila radove na kući a iste da je plaćala zajedno sa I- tuženikom. Također, okolnost rada tužiteljice i iznosa plaće sud također ne cijeni, jer u spisu ne prileži nijedan materijalni dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo gdje je tužiteljica radila, u kojem razdoblju, za koji iznos plaće. Također, iznos kupoprodajne cijene koji je prema iskazu tužiteljice plaćen za zemljište višestruko premašuje iznos kupoprodajne cijene iz kupoprodajnog ugovora koji prileži spisu, pa i tom dijelu iskaz tužiteljice ovaj sud ne cijeni kao istinit.

12. Iz iskaza saslušanog I- tuženika GĆO u bitnom proizlazi da je sa tužiteljicom bo u vezi od 2002. do 2018. te da su živjeli zajedno u Španjolskoj, a da su u kući u [adresa] živjeli svega 2-3 mjeseca. Da je njegov otac CĆ kupio predmetno zemljište, da je dogovarao izvođenje svi radova na kući te da je također izvođenje tih radova i plaćao. Nadalje, da ne zna na koji način je on stekao predmetno zemljište, da pretpostavlja da je njegov otac to „stavio na njega“, da samo on I-tuženik živi u toj kući u [adresa], te da je sa II-tuženicom sklopio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu a da je cilj tog ugovora bilo vraćanje te nekretnine koju je financirao njegov otac, da je on u istu uložio oko 20.000,00 Eur-a a da je njemu njegov otac vratio te novce. Također, iskazivao je i da ne zna je li on potpisao ugovor o kupoprodaji zemljišta, također da ne zna zašto je II-tuženoj prodao predmetnu nekretninu za 375.000,00 kn, da je u kuću stavio još kuhinju, sređivao je sobe, postavio kocke ispred ulaza. Nadalje, da je u kuću uložio oko 45.000,00 Eur-a, a da mu je otac vratio te novce. Da on i tužiteljica nisu donijeli odluku da se kupi zemljište i gradi kuća, da je zemljište kupio njegov otac, te da ne zna da li je to tako po romskim običajima.

Ovaj sud cijeni iskaz I-tuženika istinitim i vjerodostojnim u dijelu da je zemljište kupio njegov otac kao i da je njegov otac financirao sve radove na predmetnoj kući jer se isti iskaz u cijelosti podudara sa iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka, dok iskaz u dijelu koliko je I-tuženik uložio u predmetnu kuću drži paušalnim i ničim dokazanim, ali isti nije odlučan za drugačije rješenje u ovoj pravoj stvari.

13. Iz iskaza saslušane II-tuženice GĆ (list 72-73 spisa) u bitnom proizlazi da su njen suprug i ona kupili zemljište na kojem se onda radila kuća. Da je po njihovim običajima da se nešto daruje sinu i da njen sin ovdje I-tuženik i tužiteljica nisu znali da da oni to kupuju. Kada se gradilo na toj kući da je sve majstore angažirao njen suprug, koji je iste i platio, a da mu je i ona pomogla u financiranju. Kada se kuća izgradila da joj je sin rekao da će on i tužiteljica raditi i pomalo vraćati novce uložene za izgradnju kuće ali da je prošlo više od 5 godina i da oni te novce nisu vratili. Da je njen suprug od drugih uzimao novce za financiranje te kuće, te kako im novci za ulaganje u kuću nisu bili vraćeni da je ona tu kuću „uzela nazad“, a sinu je isplatila oko 45.000,00 Eur-a u gotovini za ono što je I-tuženik ulagao ispred kuće, što je uredio spavaću sobu. Da je te novce imala kao ušteđevinu, a nešto i iza smrti njenog oca. Nadalje, da ne zna tko je potpisao kupoprodajni ugovor za zemljište, da ona tom prigodom nije bila prisutna da misli da je njen suprug potpisao taj ugovor. Da nikakve novce nije vratila tužiteljici. Da u kući sada živi I-tuženik, odnosno, da je I- tuženik u Njemačkoj, ali da sve režije plaća ona. Da je njen muž našao zemljište za sina jer da je to bilo po rompskim običajima, odnosno, da su prvo našli neku kuću ali da su se kasnije odlučili za zemljište jer je bilo povoljnije. Da je majstore i arhitekte angažirao njen suprug.

Iskaz II- tužene ovaj sud cijeni kao istinit i vjerodostojan u dijelu da je njen suprug financirao predmetno zemljište, kao i u dijelu da je financirao izgradnju kuće i majstore na istoj, ali ga ne cijeni u dijelu da je dogovor između I-tuženika bio da će on i tužiteljica raditi i vraćati novce njenom suprugu i njoj, jer isto ne proizlazi iz iskaza ni I-tuženika kao ni iz jednog drugog dokaza u postupku, ali isto nije relevantno za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka VĆ (list 79-80 spisa) u bitnom proizlazi da je isti građevinski tehničar i da je na predmetnom zemljištu 2012. izvodio građevinske radove, dakle kuću je gradio od temelja. Sve radove da je dogovarao a ocem I-tuženika, s koji je njegova firma imala sklopljen ugovor, i sva plaćanja za obavljene radove je izvršio otac I-tuženika. Da je za vrijeme izvođenja radova na kući dolazio otac I-tuženika, gospodin ČĆ koji bi dolazio kada nije bilo oca I-tuženika i neka gospođa koja je bila nadzor i njeni djelatnici. U odnosu na iznos koji mu je isplaćen za radove na kući da se radilo od oko 200-220 tisuća kuna, a kasnije da mu je dodatno plaćeno i za glazuru, te da je otac I-tuženika pričao da kuću gradi za svog sina.

Iskaz navedenog svjedoka sud u potpunosti cijeni kao istinit i vjerodostojan, jer je isti iskazivao o okolnostima o kojima je imao neposrednih saznanja, nepristrano i jer je sudjelovao u gradnji predmetne kuće.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČĆ (list 80-81 spisa) u bitnom proizlazi da siti nije sudjelovao u radovima na predmetnoj nekretnini, već da je na istu došao kada je kuća bila već gotova a da ocu I-tuženika CĆ i njegovu bratu ČĆ da neke savjete oko nekih sitnica. Inače da je on sudjeloao oko radova na drugoj nekretnini u Sopu, Trstenik. Da tužiteljicu ne zna, da misli da je I-tuženik sin CĆ, ali da je on kontaktirao sa CĆ i njegovim bratom ČĆ. Također, da zna da je CĆ financirao gradnju kuće u [adresa], ali ne zna razlog gradnje kuće odnosno za koga je građena.

Iskaz navedenog svjedoka sud u cijeni kao istinit i vjerodostojan u dijelu koji se tiče financiranja gradnje predmetne nekretnine, jer se u tom dijelu iskaz podudara sa iskazom drugih svjedoka u postupku.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka SĆ (list 95-96 spisa) u bitnom proizlazi da je on CĆ, oca I-tuženika zastupao kod kupnje više nekretnina jer je imao agenciju za posredovanje u prometu nekretninama. Da je predmetnu nekretninu CĆ kupio od OĆ koji radi u katastru u [adresa]. Da je posredovao prilikom kupnje zemljišta, a da je kasnije i CĆ pomagao oko ishođenja građevinske dokumentacije za kuću. Da se ne može točno sjetiti cijene za zemljište ali da misli da je bila oko 17.000,00 – 20.000,00 Eur-a. Da je CĆ rekao da zemljište kupuje za sina kojem će graditi kuću ali da kasnije kada je bio na kući da je vidio samo CĆ. U odnosu na ugovor o kupoprodaji zemljišta da je on sastavlja nacrt ugovora, da je isti potpisao CĆ u ime sina i da isti nije ovjeren u potpisu kupca. Navodi i da je račun za posredovanje prilikom kupnje ispostavio CĆ, a zahtjev za građevinsku dozvolu nije on predavao već je samo pripremao potrebnu dokumentaciju.

Iskaz navedenog svjedoka sud u cijeni kao istinit i vjerodostojan jer je isti neposredno sudjelovao prilikom kupnje predmetnog zemljišta, i jer se isti iskaz podudara sa iskazom ostalih svjedoka vezano za financiranje kupnje predmetnog zemljišta. Također, prihvaća ga i u dijelu vezanom za Kupoprodajni ugovor, ali s obzirom da je taj ugovor u cijelosti ispunjen nije odlučno za ovu pravnu stvar je li taj ugovor potpisan od strana I-tuženika ili njegovog oca.

17. U skladu sa odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, dalje u tekstu OBZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni dugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249.st.1. OBZ-a propisano da su bračni dugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Navedene odredbe primjenjuju se u predmetnom slučaju u skladu sa odredbom čl. 258. OBZ-a , odnosno, izvanbračna zajednica tužiteljice i I- tuženika stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

18. U postupku je utvrđeno da je I-tuženik predmetno zemljište stekao kupoprodajnom temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji od 28. travnja 2009., te da je na istom zemljištu građena kuća, a u kojoj su tužiteljica i I-tuženik živjeli u 2016. godini. Iako među strankama nije sporno da je I-tuženik u ugovoru o kupoprodaji predmetnog zemljišta naveden kao kupac u vrijeme dok su tužiteljica i I-tuženik bili u izvanbračno zajednici, da bi tužiteljica ostvarila pravo na ½ dijela predmetne nekretnine nužno je da je nekretnina stečena radom izvanbračnih drugova ili da potječe iz te imovine. Dakle, sredstva kojima je kupljeno predmetno zemljište, kao i sredstava kojima je građena predmetna kuća moraju biti stečena radom tužiteljice i I- tuženika, a što u postupku nije dokazano.

19. Naime, prema mišljenju ovog suda tuženici su u postupku dokazali da je otac I-tuženika platio kako kupoprodajnu cijenu zemljišta tako i sve radove na predmetnoj kući. Isto proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka SĆ, ZĆ, kao i iz iskaza I-tuženika i II-tužene. Nadalje, predmetno zemljište otac I-tuženika kupio je kao dar svom sinu I-tuženiku, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka SĆ i ZĆ, kao i II-tužene, time da je ista posebno nadodala da je to tako uobičajeno po rompskim običajima. S obzirom na navedeno tuženici su dokazali da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I-tuženika, već novci koji su isplaćeni od strane oca I-tuženika za kupnju predmetnog zemljišta, kao i novci isplaćeni za gradnju kuće od strane oca I-tuženika predstavljaju vlastitu imovini I-tuženika. S tim da je sud nedvojbeno utvrdio da su novci kojima je financirana kupnja zemljišta predstavljali dar I- tuženiku od njegovog oca, dok je u odnosu na financiranje gradnje kuće ostalo nerazjašnjeno radi li se o daru ili pak pozajmici oca I- tuženika I- tuženiku. Međutim, neovisno o navedenoj činjenici, bilo da se radi o daru ili o pozajmici ista sredstva predstavljaju vlastita sredstva I- tuženika. Također, činjenica da je kao kupac u kupoprodajnom ugovoru naznačen I- tuženik nije sama po sebi dovoljna za zaključak da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu, već je odlučno na koji način je plaćeno predmetno zemljište i gradnja kuće, odnosno kojim sredstvima. Kako je sud u postupku nedvojbeno utvrdio da je zemljište i izgradnju kuće financirao otac I- tuženika, to se dakle ne radi o bračnoj stečevini tužiteljice i I –tuženika.

20. S druge strane, tužiteljica u spis nije dostavila nijedan materijalni dokaz da bi bilo ona bilo I-tuženik radili za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, odnosno, dokaz da su ona i I-tuženik platili kupoprodajnu cijenu predmetnog zemljišta ili pak financirali gradnju predmetne kuće sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Također, po mišljenju ovog suda potpuno je neživotno i nelogično da tužiteljica koja navodi da je s I-tuženikom sudjelovala u kupnji predmetnog zemljišta ne zna cijenu istog te ne zna nijednu osobu koja je sudjelovala u radovima na predmetnoj kući.

21. Sukladno svemu navedenom, ovaj sud zaključuje da je kupnju predmetnog zemljišta u cijelosti financirao otac I-tuženika, kao što je financirao i sve radove na izgradnji predmetne kuće. S obzirom na navedeno, a vezano za predmetnu nekretninu ne radi se o bračnoj stečevini tužiteljice i I-tuženika, već se radi o vlastitoj imovini I-tuženika. Isto proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka (osim AĆ) i iz iskaza tuženika.

22. U odnosu na navode I- tuženika i II- tužene a vezano za ulaganja koja je I- tuženik vršio na predmetnoj nekretnini (uređenje kuhinje, soba, postavljanje uređenja ispred ulaza) ista nisu relevantna za drugačije rješenje u ovoj pravoj stvari jer se ulaganjima ne stječe pravo vlasništva. Također, tužiteljica nije ni upravila tužbu ili dokazivala koliko bi iznosila ulaganja bilo njenog bivšeg izvanbračnog supruga bilo nje u predmetnoj nekretnini, niti kada su ta ulaganja vršena. Dakle, ulaganjima se u skladu s odredbom čl. 156.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) ne stječe pravo vlasništva, već je tužiteljica eventualno mogla postaviti obvezno pravni zahtjev za isplatom, a što je izostalo, pa nije bilo od utjecaja posebno ocjenjivati navodna ulaganja I - tuženika u predmetnu nekretninu.

23. Sukladno svemu navedenom, kako tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i I- tuženika, dok je I-tuženik s druge strane dokazao da je predmetna nekretnina kupljena i izgrađena njegovim vlastitim sredstvima, trebalo je tužbeni zahtjev iste u tom dijelu odbiti.

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji između I- tuženika i II- tuženice, podredno utvrđenja da taj ugovor nije ni nastao a vezano za ½ dijela predmetne nekretnine, s obzirom da je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje da je ista suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine odbijen, to ista nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnim, odnosno, na utvrđenjem da ugovor nije nastao, kao ni za nalog zk odjelu za brisanja II-tužene na predmetnoj nekretnini i upis tužiteljice u ½ dijela. Naime, u skladu sa odredbom čl. 187. st.2. ZPP-a, propisano je da tužiteljica kod tužbe za utvrđenje mora dokazati pravni interes takve tužbe. Kako tužiteljici nije priznato pravo suvlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine, ista nema pravni interes za utvrđenjem ništetnim daljnjih prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno utvrđenja da takav ugovor nije nastao. U skladu sa navedenim, u tom dijelu trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u izreci rješenja.

25. Kako su tuženi zastupani po odvjetniku u cijelosti uspjeli u ovom postupku istima je u sladu sa odredbom čl. 154. i 155. ZPP-a trebalo priznati parnični trošak. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) tuženicima trebalo priznati zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 22. travnja 2024. u visini od 100 bodova, ročišta 10. lipnja 2024., 15. siječnja 2025., 13. ožujka 2025. i 15. svibnja 2025. u iznosu od po 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova x 2,00 Eur-a, ukupno 1.000,00 Eur-a uvećano za 10% za zastupanje dva tuženika, odnosno ukupno 1.100,00 Eur-a, uvećano za PDV 25%, odnosno 1.375,00 Eur-a uvećano za plaćeni predujam sudske dostave u iznosu od 15,46 Eur-a, odnosno ukupno 1.390,46 Eur-a. Tuženicima nije priznat sastav podnesak od 23. siječnja 2025. u iznosu od 25 bodova jer isti nije bio nužan za postupak, kao ni sudske pristojbe jer tuženici nisu ni zaduženi za iste. U skladu sa navedenim riješeno je kao u točki III. izreke rješenja.

Dugo Selo, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku poštom preporučeno