REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-239/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku GL, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete isplati iznos od 12.243,43 eura zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 20. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.834,44 eura (slovima: tisuću osam stotina trideset četiri eura četrdeset četiri centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj/HZMO) dana 9. prosinca 2020. podnio je tužbu protiv Adriatic osiguranja d.d. Zagreb (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 23. travnja 2013. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je teške tjelesne ozlijede zadobio osiguranik tužitelja IL iz [adresa]. Kritične zgode osobnim automobilom marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka] upravljala je JL iz [adresa] koja je propustila brzinu svog kretanja prilagoditi nailasku na sporije vozilo – traktor marke IMT 539, reg. oznake [registarska oznaka]. Prilikom obilaska traktora vozilom je prešla na lijevu kolničku traku i udarila u osobni automobil marke Mercedes C 180, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao IL. Vozilo je kojim je upravljala JL bilo osigurano kod osiguravajućeg društva Jadransko osiguranje d.d., danas Adriatic osiguranje d.d., po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-499/13-2 od 27. studenog 2013.g. vozačica JL je proglašena krivom za navedenu prometnu nezgodu te je kažnjena po zakonu.

1.1. Tužitelj je osiguraniku IL zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi rješenjem broj 77806 od 12. svibnja 2016. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i to zbog ozlijede izvan rada (navedene prometne nezgode), s isplatama počevši od 16. ožujka 2016. koje isplate se vrše sve do danas. Navedenim rješenjem određeno je da će se obaviti kontrolni pregled te je nakon kontrolnog pregleda, dana 16. studenog 2018., doneseno rješenje kojim se pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti priznaje i dalje.

1.2. Isplaćivanjem invalidske mirovine osiguraniku IL tužitelju je nastala šteta koju je potraživao sudskim putem. Za isplate invalidske mirovine koje je tužitelj izvršio osiguraniku IL za razdoblje od 16. ožujka 2016. do 31. prosinca 2017. vodi se sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu pod brojem P-108/2018, a u kojemu postupku je izveden dokaz medicinskom vještačenjem na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja IL zadobivenih u prometnoj nesreći sa njegovim umirovljenjem. Vještak se svojim mišljenjem od 30. prosinca 2019. priklonio mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koje je priloženo uz tužbu.

1.3. Kako se isplata invalidske mirovine vrši i nadalje, tužitelju nastaje nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. kolovoza 2020. tužitelj je, putem Područnog ureda u Slavonskom Brodu, osiguraniku IL, sa prebivalištem na adresi [adresa], isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 92.248,14 kn, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu.

1.4. Tužitelj je dopisom od 2. studenog 2020. zahtijevao od tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem u roku 15 dana od dana primitka dopisa, a sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju, ali je tuženik dopisom od 26. studenog 2020. odgovorio da je odštetni zahtjev tužitelja pravno neosnovan pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i mišljenje vještaka u nekom nepreciziranom parničnom postupku.

1.5. Tužitelj smatra da je tuženik temeljem odredbi članka 161. st. 2. t. 1. i članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZMO) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u punom iznosu od 92.248,14 kn, odnosno 12.243,43 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporna činjenica da se dana 23. travnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je jedan od sudionika upravljao vozilom koje je od automobilske odgovornosti bilo osigurano kod tuženika. Tuženik osporava isključivu odgovornost svoga osiguranika budući se nesreća dogodila i zbog neosvijetljenosti traktora koji je sudjelovao u nezgodi te smatra da je osiguranik tužitelja doprinio povećanju svoje štete budući nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Obzirom da tuženik odgovora za štetu razmjerno stupnju krivnje svog osiguranika, tuženik smatra da nije u obvezi naknaditi tužitelju štetu u cijelosti jer osiguranik tuženika nije isključivo kriv. Podredno, tuženik ističe da se pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu pod brojem P-108/2018 vodi parnični postupak radi naknade štete između istih stranaka u svezi s istim štetnim događajem, ali za drugo razdoblje isplate mirovine u kojem postupku su stranke učinile nespornim da je krivnja tuženika 50% pa se predlaže isti stupanj krivnje utvrditi i u ovom postupku. Ukoliko tužitelj na to ne pristaje, tada tuženik ostaje kod svih dokaznih prijedloga iz tužbe.

2.1. Tuženik ističe da se u tužbi navodi da se predmetno potraživanje tužitelja temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju pa tuženik ističe kako je tim zakonom regulirano da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete zbog isplaćenih novčanih davanja, a da bi tužitelj mogao osnovano potraživati od tuženika bilo koji novčani iznos, potrebno je da tužitelj dokaže da je platio iznose kod u ovoj parnici potražuje od tuženika. S tim u vezi ističe da dokumentacija dostavljena uz tužbu nije adekvatan dokaz plaćanja i tuženik osporava da je tužitelj platio iznose koji se u toj dokumentaciji navode jer se radi o internoj dokumentaciji tužitelja, a tužitelj nije dostavio nikakvu potvrdu o izvršenom platnom prometu niti bilo kakav financijsko-knjigovodstveni dokument o izvršenju bilo kakvog plaćanja pa stoga nije jasno s kojeg su računa na koje račun izvršena navodna plaćanja, u kojem novčanom iznosu i kojeg dana su bile isplate mirovina. Da ono što je tužitelj dostavio uz tužbu nije dokaz plaćanja tuženik navodi da potvrđuje stav sudske prakse pa se poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-1743/12 od 3. ožujka 2015. i presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-399/15 od 30. srpnja 2015. S obzirom da je tužitelj uz tužbu dostavio tek internu dokumentaciju u privitku tužbe koju naziva obračun isplaćene invalidske mirovine, a niti jednu potvrdu o izvršenom platnom prometu niti bilo kakav financijsko-knjigovodstveni dokument, to tuženik osporava da je tužitelj uopće platio iznose koje potražuje kao štetu u ovoj parnici. Predlaže izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na okolnosti je li tužitelj stvarno izvršio plaćanje utuženog potraživanja u visini kako se to traži tužbenim zahtjevom, a ako jest, kada su ta plaćanja izvršena, kome je plaćanje mirovina izvršeno uz navođenje iznosa isplate, dana isplate te broja računa i naziva banke gdje je plaćanje upućeno.

2.2. Tuženik ističe kako tužitelj neosnovano, a za razdoblje navodnog plaćanja mirovine 1.1.2018. do 31.8.2020., potražuje naknadu bez umanjenja za razmjerni dio (uplaćeni staž osiguranja) pogrešno se pozivajući na nemjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje su na snagu stupile 1. siječnja 2014., slijedom čega smatra da se iste ne mogu primijeniti na konkretni obvezno-pravni odnos koji je nastao štetnim događajem od 23. travnja 2013. stoga osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je isti zatražen bez umanjenja za razmjerni dio (uplaćeni staž osiguranja). Dodaje da tužitelj ni u ovom dijelu ni na koji način ne dokazuje visinu štete niti predlaže ikakve dokaze za utvrđenje razmjernog dijela mirovine (financijsko vještačenje) na koji eventualno ima pravo od tuženika pa da se i iz ovog razloga, primjenom pravila o teretu dokaza, tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti. Podredno, predlaže u dokaznom postupku obvezati tužitelja da dostavi izračun razmjernog dijela, a ukoliko tužitelj to ne želi učiniti ili ako to ne učini tada se predlaže provesti dokaz vještačenjem po vještaku financijske-knjigovodstvene struke na okolnosti izračuna razmjernog dijela od navodno isplaćene mirovine u razdoblju 1.1.2018. do 31.8.2020., ali i za razdoblje od 1.1.2018. do 7.2.2020. jer tuženik nikako ne može odgovarati tužitelju nakon 7.2.2020. jer je osiguranik tužitelja IL rođen **.**.1955. i od dana 7. veljače 2020. imao je pravo na starosnu mirovinu budući je tog dana imao 65 godina i 0 mjeseci života i dovoljan broj godina radnog staža (više od 30 godina) te da je na dan 7. veljače 2020. ispunjavao uvjete za ostvarenje prava na starosnu mirovinu. S obzirom na ispunjavanje zakonskih uvjeta za stjecanje prava na starosnu mirovinu, osiguranik tužitelja IL nakon 7. veljače 2020. bi bio u starosnoj mirovini, što znači da bi tužitelj nakon 7. veljače 2020. ispunjavao svoju zakonsku obvezu isplate starosne mirovine i da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Tuženik smatra da tužitelj stoga nema pravo na potraživanje naknada štete za isplaćene mirovine nakon toga dana jer sve isplate ako su i izvršene osiguraniku tužitelja OL nakon tog datuma za tužitelja nije šteta već zakonska obveza iz ZMO-a.

2.3. Tuženik ističe da se na ovaj obvezno-pravni odnos ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09. i 78/09., dalje: ZOOP) te da je pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbom članka 27. ZOOP-a potrebno utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. Nadalje, da se predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP/05 (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog, prema odgovornom osiguratelju). Tuženik se stoga protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti i to pozivom na odredbu članka 27. stavka 3. ZOOP-a s kojom odredbom se određuje da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

2.4. Slijedom navedenoga, da obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Na tu okolnost, da li je razmjerni iznos mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku veći od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tuženik predlaže provesti vještačenje po vještaku financijske struke.

2.4. Poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda i navodi da zavodi mirovinskog osiguranja imaju pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike. Tuženik ističe da odgovara tužitelju samo ako isplaćuje veći iznos mirovine, nego što bi platio da se radilo o umirovljenju zbog ozljede na radu jer tek onda ima pravo regresa. Primjenjuje se odredba članka 27. ZOOP-a pa navodi da u konkretnom slučaju takva razlika ne postoji, dok tužitelj ne predlaže nikakav dokaz radi eventualnog utvrđivanja iste (npr. financijsko vještačenje) pa tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

2.5. Posebno dodaje da usprkos teretu dokaza koji je na strani tužitelja, tuženik predlaže da se na okolnost razlike iznosa invalidske mirovine priznate OL i mirovine koja bi mu bila priznata da se radilo o umirovljenju zbog ozljede na radu provede financijsko vještačenje. U svakom slučaju, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

2.6. Protivi se korištenju dokaza iz drugih parničnih postupaka, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja budući je odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju u članku 165. stavku 2. izričito propisano da zastara za potraživanja naknade štete počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je odlučeno o pravima osiguranika u upravnom postupku.

2.7. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti odnosno u skladu s navodima ovog odgovora na tužbu te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Relevantne činjenice za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza koje su stranke dostavile uz tužbu (str.4-29) i odgovor na tužbu (str.41-61), dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 30. ožujka 2021. (str.87-128). Nadalje, pročitano je rješenje HZMO, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, od 12. svibnja 2016. kojim se osiguraniku tužitelja IL priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i privitci uz rješenje (str.12-15), presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-499/13-2 od 27. studenog 2013. (str.7-8), nalaz i mišljenje vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. ožujka 2016. (str.11), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika od 25. listopada2016. (str.16-18); rješenje tužitelja od 16. studenog 2018. (str.19), mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Željka Lisac od 30. prosinca 2019. (str.22-24)obračun isplaćene invalidske mirovine od 22. rujna 2020. (str.27), zahtjev tužitelja tuženiku za naknadu štete od 2. studenog 2020. (str.28) i odgovor tuženika od 26. studenog 2020. (str.29), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str.87-102). Pročitana je sudska praksa koju su stranke u postupku dostavljale i na koju se pozivaju u postupku. Nadalje, izvršen je uvid u predmet ovoga suda poslovnog broja K-499/2013 te spis predmeta Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-108/2018. U postupku su na prijedlog tuženika saslušani svjedoci JL i TL (str. 330-333). U postupku su saslušani svjedoci JL i TL (str. 330 -333).

3.1. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 18. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka UL (str.345) kao i od prijedloga za provođenjem svih predloženih vještačenja budući se u ovom postupku radi isključivo o primjeni materijalnoga prava te je istaknuo da je u međuvremenu pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-147/2023, u kojemu je presudom pravomoćnom 29. kolovoza 2024. odlučeno u istoj pravnoj stvari između istih stranaka, ali za drugo utuženo razdoblje.

3.2. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

3.3. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku IL, zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada (zbog prometne nesreće koju je prouzročila JL upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti), u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. kolovoza 2020.

4.1. Dakle, riječ je o subrogacijskom zahtjevu tužitelja za isplatom tzv. kapitalizirane štete, pri čemu tužitelj takav zahtjev temelji na materijalno pravnoj osnovi za koju smatra da proizlazi iz odredbe članka 160. i članka 163. ZMO.

4.2. Tuženik pak smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. ZOOP, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno kada je osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu, a ne zakona koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja odnosno ZMO.

4.1. Između stranaka u postupku nije bila sporna:

– činjenica nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 23. travna 2013.,

– činjenica da je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala JL u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od tuženika ugovorom o osiguranju - policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima,

– činjenica da je vozačica tog vozila osiguranog kod tuženika JL proglašena krivom za prometnu nezgodu te da je kažnjena po zakonu,

– činjenica da je osiguranik tužitelja IL ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju koji je tretiran kao ozljeda na radu zbog čega mu je rješenjem tužitelja, Područne Službe u Slavonskom Brodu, broj: 77806 od 12. svibnja 2016. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada te da mu se sa tog osnova isplaćivala invalidska mirovina počev od 16. ožujka 2016.

– da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 147/2023-15 od 21. svibnja 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u istoj pravnoj stvari, između istih stranaka, ali za drugo obračunsko razdoblje kao i da je predmetna presuda postala pravomoćna 29. kolovoza 2024. potvrđivanjem od strane višeg suda, Županijskog suda u Bjelovaru, presudom posl. broja Gž- 602/2024-4 od 29. kolovoza 2024.

– da je u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnom službom u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem P-108/2018, između istih stranaka, u istoj pravnoj stvari, za drugo obračunsko razdoblje provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u kojemu je utvrđeno da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a.

4.2. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku IL u cijelosti sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju ili u razmjernom iznosu sukladno odredbi članku 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu štete za razdoblje nakon 7. veljače 2020., odnosno nakon što je IL stekao uvjete za starosnu mirovinu pa da bi sve daljnje isplate predstavljale zakonsku obvezu tuženika po ZMO. Sporne činjenice sud je utvrđivao materijalnim dokazima koje su stranke u postupku predložile. Personalne dokaze nije potrebno posebno ispitivati i ocjenjivati jer isti nisu odlučni za primjenu prava u konkretnom slučaju premda iskaze svjedoka JL i TL sud cijeni iskrenim i vjerodostojnim.

5. Prema odredbi članka 2. stavka 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a stranke u postupku su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (članak 7. st. 1. ZPP). Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. st. 1. ZPP), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP-a).

6. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje u tekstu: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.), s tim da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (stavak 2.). Zavod može zahtjevom za naknadu štete obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina, stavak 3.). Kad se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (stavak 4.).

6.1. Prema odredbi članka 164. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete, stavak 1.), s tim da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe tog Zakona (stavak 5.).

6.2. Odredbom članka 165. stavak 3. ZMO-a propisano je da na svotu potraživanja naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od petnaest dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

6.3. Odredbom članka 170. ZMO-a propisano je da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog Zakona.

6.4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje u tekstu: ZOOP) člankom 27. stavkom 1. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju izraženom u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. se poziva na raniju odluku br. Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zaključeno slijedeće: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt412/2018 od 22. travnja 2020. prema kojemu je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

7.1. Imajući u vidu ranije citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci broj: Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to članak 27. stavak 1., 2., i 3. mišljenje je ovoga suda kako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana upravo citiranim zakonskim odredbama. U konkretnim slučajevima to znači da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a koji razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7.2. Prihvaćajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odredbe ZOOP-a tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike, međutim tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO pa je izostala kumulacija pretpostavki odgovornosti za štetu koju propisuje Zakon o obveznim odnosima.

7.3. Slijedom navedenoga, kako tužitelj nije predložio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kojim bi mogao dokazati odlučnu činjenicu za primjenu prava u ovom slučaju, a tuženik je odustao od ovog dokaznog prijedloga na ročištu održanom 18. veljače 2025., dok sud u postupku može izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile, sud se nije upuštao u ocjenu izvedenih dokaza, nego je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7.4. Za istaknuti je da je sud u ovom postupku izvršio uvid u spis predmeta Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P- 108/2018 te je uvidom u isti utvrdio da je pred tim sudom, između istih stranaka vođen parnični postupak u istoj pravnoj stvari, ali za drugo utuženo razdoblje, odnosno za razdoblje od 16. ožujka 2016. do 31. prosinca 2017. te je provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu za tužitelja prema članku 27. ZOOP jer je vještačenjem utvrđena negativna razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu uz uvjet potpunog gubitka radne sposobnosti pa je evidentno da bi provedenim vještačenjem u ovom postupku bilo utvrđeno da razlike koja predstavlja stvarnu štetu za tužitelja nema.

8. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.1. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

8.2. Tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO, a teret dokaza je bio na tužitelju kako to ističe i tuženik tijekom postupka, stoga je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe donio odluku kao u točki II. izreke presude i obvezao tužitelja na naknadu troškova tuženiku.

9.1. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa naznačenom vrijednosti predmeta spora (12.243,43 eura) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa, vrijednost boda 1 bod=2 eura) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife.

9.2. Tuženik je popisao trošak u ukupnom iznosu od 1.834,44 eura, a sud je utvrdio da je zahtjev tuženika u cijelosti osnovan pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

9.3. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife (200,00 eura), za sastav dva obrazložena podneska od 3. studenog 2022. i 1. prosinca 2022. za svaki u visini od 100 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, ukupno 200 bodova (za svaki u iznosu 200,00 eura), za zastupanje na pripremnom ročištu 15. prosinca 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 9 toč. 1. Tarife (200,00 eura), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu u dane 15. veljače 2023., 18. veljače 2025. i 8. svibnja 2025., za svako ročište u visini od 100 bodova prema Tbr. 9. toč.1. Tarife, ukupno 300 bodova (za svako ročište u iznosu 200,00 eura), što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura, uvećano za PDV 25% prema Tbr. 46 Tarife (350,00 eura) iznosi 1.750,00 eura.

9.4. Navedenom iznosu treba dodati i popisani trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 84,44 eura jer se ista naplaćuje po pravomoćnom okončanju postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici prema čl. 4. st.1. toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18,51/23, dalje: ZSP), a tužitelj je prema odredbi članka 11. st.1. toč.1. ZSP oslobođen od plaćanja pristojbi pa teret iste u cijelosti pada na tuženika.

9.5. Tuženik je postavio zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP koja se primjenjuje u ovom postupku prema odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22), na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 10. lipnja 2025. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO.

10. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, po punomoćniku GL

GL, neposredno,

2. Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., Osijek, e-oglasna ploča.