Poslovni broj: Us I-292/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, Punta 3, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2) IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja i zainteresirane osobe pod 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1), objavljene 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/24-02/437, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. veljače 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/24-02/437, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 19. prosinca 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je tuženik poništio izdanu građevinsku dozvolu temeljem subjektivnih navoda žalitelja, a koji su kao prvi susjedi međašnici i suvlasnici susjednog objekta prvi izgradili građevinu na samoj međi s građevinskom parcelom investitora, ovdje tužitelja SF. Predložena gradnja zatražena je u skladu s odredbama važećeg Prostornog plana Grada Omiša i to odredbe članka 39. istog, te na niti jedan način ne narušava postojeće stanje na terenu, izgled predmetne lokacije ni usklađenost s postojećim građevinama u nizu, te na niti jedan način nikome ne narušava postojeći pogled, vrijednost nekretnine i kvalitetu življenja. Tužitelj je kao investitor uz sudjelovanje struke izradio projekt koji je prethodio izdanoj građevinskoj dozvole, a sve u skladu s važećim odredbama PPUG Omiša. Tužitelj je na sebe preuzeo teret financijskih obveza izrade projektne dokumentacije i kupnje potrebnog materijala jer je opravdano imao povjerenje u tijelo prvog stupnja i 'legitimno očekivanje' zatraženog prava gradnje, smatrajući da su svi uvjeti iz važećeg PPUG Omiša i to iz članka 39. za izdavanje predmetne građevinske dozvole zadovoljeni i da je njegova građevinska dozvola upravni akt koji ima valjanu pravnu osnovu. Tako je člankom 39. PPUG Omiš propisano: Unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja, može se omogućiti prilagođavanje propisanih uvjeta za gradnju stambenih, stambeno poslovnih, ugostiteljsko turističkih i pomoćnih građevina, tako da površina građevne čestice može biti do 25% manja, najveći koeficijent izgrađenosti građevne čestice kig najviše 0,6, najveći koeficijent iskoristivosti građevne čestice kis najviše 2,0, najveća visina građevina je suteren + P + 3 kata (pri čemu se trećim katom smatra i završna etaža ispod kosih krovnih ploha nadozida većeg od 1,2 m), odnosno najviše 13,0 m, a udaljenost građevine od međe susjedne građevne čestice najmanje 1,0 m, uz uvjet da se time ne ugrožava sigurnost prometa, kvaliteta života susjeda te da se ispune uvjeti iz posebnih propisa. Tuženik u svom rješenju navodi da u situaciji kada je predmetom zahvata rekonstrukcija postojeće stambene zgrade da je trebalo na konkretan slučaj primijeniti odredbu članka 37. PPUG Omiš jer se radi o rekonstrukciji postojeće građevine smještene na udaljenosti manjoj od 1 m od međe, a ne odredbu čl. 39. Tuženik tumači odredbu 39. na način da se ista primjenjuje isključivo za gradnju stambenih građevina, a što isključuje njenu primjenu kod rekonstrukcije. Prema važećim odredbama Zakona o gradnji i to članka 3. stavka 1. točke 10. definira se građenje i to kao izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina. Tužitelj kao investitor projektom rekonstrukcije koja obuhvaća nadogradnju iste nije zatražio nad cjelokupnim horizontalnim gabaritom postojećeg objekta, već je nadogradnja rekonstrukcija zatražena u skladu s odredbom čl. 39. PPUG Omiš i na propisanoj udaljenosti. Gradnja koju propisuje čl. 39. odnosi se na sve oblike gradnje i nema ograničenja u smislu da se ista odnosi na gradnju samo novih stambenih građevina jer se to u odredbi ni ne navodi. Prvostupanjsko tijelo nije samo u ovoj upravnoj stvari primijenilo odredbu članka 39. na zatraženu rekonstrukciju, već je to učinilo u većem broju izdanih dozvola smatrajući da je to u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima. Drugostupanjsko rješenje ne sadrži valjano obrazloženje koje tužitelju objašnjava zbog čega je njegova upravna stvar riješena na način kako se to navodi u njegovoj izreci niti da su na konkretnu situaciju pravilno primijenjene zakonske odredbe. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirane osobe pod 1) i 2) u zajedničkom odgovoru na tužbu, u bitnom navode kako su relativno zadovoljni osporenim rješenjem tuženika u kojem je pored ostalog navedeno da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje kao i potrebu vođenja računa o preostalim navodima žalitelja, što je zanemareno. Da bi se situacija razumjela kronološki, potreban je stručni pregled, uvidi u postojeći i arhivski materijal, katastarske listove i planove, tko je prvi gradio u vremenu, zatim tko, kako i u kojoj mjeri u susjedskim odnosima trpi odgovarajuće štete. Oni traže, a što je poseban interes NF, da tužitelj povuče sjeverno planiranu dogradnju na razumnu mjeru, koju treba utvrditi. Drže da čl. 39. Prostornog plana Omiš po svom cilju i namjeni predstavlja izuzetak, a ne pravilo u pogledu katnosti i površine parcele, ali isti i naglašava da se vodi računa o utjecaju na kvalitetu življenja susjeda. Tko, kada i kako tumači taj propis nije im jasno, ali se pozivaju na isti. Od važnosti je naglasiti ne izlazak lokalnih službi na samo lice mjesta, a na njihovu primjedbu i sugestiju s ciljem da se očevidom utvrde činjenice važne za pravilnu odluku. Smatraju da planirani način dogradnje i rekonstrukcije ne vodi računa o objektu, koji je prvi u nizu izgrađen, njegovim konturama, a samim tim mogućem trpljenju buduće štete, pored već pričinjene primicanjem njihovom objektu, naknadnom dogradnjom zatvorenog stubišta uz samu njihovu fasadu što pored ostalog remeti normalan pristup fasadi, sanacijske poslove itd. Ne uvažavanje pozicije i argumenata njih kao susjeda stvara pravnu nesigurnost, otvara prostor za samovolju, razne sumnje, a oni kao zainteresirane stranke traže zaštitu kroz primjedbu da se dogradnja povuče sjevernije, na jedan kompromisan način, uvažavajući i njihove interese jer bi im šteta u protivnom bila višestruka po estetiku, pogled (pasivni i aktivni), smanjenje vrijednosti nekretnine tako da stav odvjetnika tužitelja po tom pitanju ne odgovara istini. Dakle, sporna je horizontalna nadogradnja u traženoj veličini zbog blizine njihovog objekta te već iznesenih argumenata koji proizlaze iz propisa prostornog plana. Oni kao zainteresirane stranke su u dobroj vjeri i žale što je došlo do ovakve situacije koja su se mogla izbjeći razgovorom i kompromisom, a sve u okvirima pozitivnih propisa. Slijedom iznijetog, predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U sporu je održana rasprava 4. lipnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili tužitelj, opunomoćenica tužitelja te zainteresirana osoba pod 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pod 1), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresiranih osoba pod 1) i 2), specijalnu punomoć priloženu u spis na održanoj raspravi od strane zainteresirane osobe pod 2), te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu provede vještačenje po vještaku građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskom građevinskom dozvolom Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Omišu, Klasa: UP/I-361-03/23-01/000076, Urbroj: 2181/1-11-00-04/17-24-0021 od 25. srpnja 2024. dozvoljava se investitoru SF, tužitelju u ovom sporu rekonstrukcija (nadogradnja i prenamjena) postojeće slobodnostojeće zgrade stambene namjene, 2.b skupine, građevinske bruto površine nakon rekonstrukcije 380,8 m2, katnosti: P+3 (prizemlje + 3 kata) pod prohodnim krovom, s ukupno 3 stambene jedinice, na građevnoj čestici 996/15 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake 02/23, koji je sastavni dio građevinske dozvole glavnog projektanta ŠF, mag.ing.arch., broj ovlaštenja A 4963, te je predmetna dozvola donesena pozivom na odredbu čl. 99. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 15/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-361-03/24-02/437, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 19. prosinca 2024., postupajući po žalbi zainteresiranih osoba iz ovog spora, poništena je naprijed citirana građevinska dozvola prvostupanjskog tijela, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citiranu građevinsku dozvolu uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Prema odredbi članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 15/19) u postupku izdavanja građevinske dozvole utvrđuje se da su uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priloženi svi propisani dokumenti, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja; da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta; da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom; da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba; da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova; da je je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresiranih osoba iz ovog spora poništio naprijed navedenu prvostupanjsku građevinsku dozvolu, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz spisa upravnog tijela dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, najprije proizlazi da je tužitelj iz ovog spora dana 20. travnja 2023. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju (nadogradnja i prenamjena) postojeće slobodnostojeće zgrade stambene namjene, 2.b skupine, građevinske bruto površine nakon rekonstrukcije 380,8 m2, katnosti: P+3 (prizemlje + 3 kata) pod prohodnim krovom, s ukupno 3 stambene jedinice, na građevnoj čestici 996/15 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake 02/23, glavnog projektanta KF, mag.ing.arch., broj ovlaštenja A 4963, nakon čega je prvostupanjsko tijelo smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke izdalo građevinsku dozvolu temeljem ovlasti iz odredbe članka 99. stavka 1. Zakona o gradnji naprijed citirane izreke, protiv koje su zainteresirane osobe pod 1) i 2) iz ovog spora uložile žalbu, postupajući po kojoj je tuženik istu poništio i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Glede temeljnog, a zapravo i jedinog relevantnog prigovora kojeg tužitelj ističe u ovom sporu i to da je u konkretnom slučaju planirani zahvat usklađen s mjerodavnom odredbom čl. 39. PPUG Omiš, zbog čega da je prvostupanjska građevinska dozvola pravilna i zakonita, no kako je tuženik osporenim rješenjem istu poništio i vratio predmet tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje uz obrazloženje da s obzirom kako u situaciji kada je predmetom zahvata rekonstrukcija postojeće stambene zgrade da je na konkretan slučaj trebalo primijeniti odredbu članka 37. PPUG Omiš budući se radi o rekonstrukciji postojeće građevine smještene na udaljenosti manjoj od 1 m od međe, a ne odredbu čl. 39. PPUG Omiš, koju tuženik pak tumači na način da se ista primjenjuje isključivo za gradnju novih stambenih građevina, što da isključuje njenu primjenu kod rekonstrukcije, slijedom čega da je tuženikov akt nezakonit, kojeg stoga treba poništiti, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima.

17.Naime, s prethodnim u vezi prvenstveno je za kazati kako iz obrazloženja građevinske dozvole proizlazi da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je glavni projekt koji je sastavni dio građevinske dozvole, izrađen u skladu sa odredbama mjerodavne prostorno planske dokumentacije u smislu odredbe članka 110. stavka 1. točke 4. Zakona o gradnji: - Prostorni plan uređenja Grada Omiša ("Službeni glasnik Grada Omiša", broj 4/07, 8/10, 3/13, 2/14 (ispravak pogreške), 7/14 (ispravak pogreške), 5/15, 10/15, 15/15, 7/16 (ispravak pogreške), 9/16) i to između ostalih člankom 39. PPUG Omiša, s tim da se predmetna čestica prema kartografskom prikazu br. 4. "Građevinska područja naselja", nalazi unutar granica izgrađenog građevinskog područja naselja, u zoni mješovite, pretežito stambene namjene.

18.Nadalje, odredbom članka 39. PPUG Omiša propisano je da unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja, se može omogućiti prilagođavanje propisanih uvjeta za gradnju stambenih, stambeno poslovnih, ugostiteljsko turističkih i pomoćnih građevina, tako da površina građevne čestice može biti do 25% manja, najveći koeficijent izgrađenosti građevne čestice kig najviše 0,6, najveći koeficijent iskoristivosti građevne čestice kis najviše 2,0, najveća visina građevina je suteren+P+3 kata (pri čemu se trećim katom smatra i završna etaža ispod kosih krovnih ploha nadozida većeg od 1,2 m), odnosno najviše 13,0 m, a udaljenost građevine od međe susjedne građevne čestice najmanje 1,0 m, uz uvjet da se time ne ugrožava sigurnost prometa, kvaliteta života susjeda te da se ispune uvjeti iz posebnih propisa. Minimalna površina zelenila (vodopropusna površina) na građevnoj čestici iznosi 10% površine građevne čestice. Minimalna veličina građevne čestice može biti manja do 30% od propisane u slučaju da se dio površine daje bez naknade u svrhu formiranja javne površine (javno prometne površine, zelene površine, objekti i uređaji komunalne i druge infrastrukture i drugo). U tom slučaju koeficijent izgrađenosti i koeficijent iskoristivosti građevne čestice se obračunava na površinu čestice zemljišta prije izdvajanja dijela zemljišta za formiranje javne površine, a zgrada može biti udaljena najmanje 3,0 m od prometne površine na koju se priključuje građevna čestica. Ukoliko se prilikom utvrđivanja akta za gradnju sukladno propisima primjenjuju uvjeti iz ovog stavka ne mogu se primjenjivati i uvjeti iz prethodnog stavka ovog članka.

19.Stoga, uzimajući u obzir citiranu odredbu članka 39. PPUG Omiša nedvojbeno proizlazi da je tom odredbom omogućeno unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja prilagođavanje propisanih uvjeta, ali isključivo za gradnju stambenih građevina. Međutim, u konkretnoj upravnoj stvari od ključne je važnosti to što su uvjeti za rekonstrukciju postojećih građevina propisani odredbom članka 37. PPUG Omiša, pa je tako između ostalog stavkom 8. navedenog članka propisano da se postojeće građevine koje su smještene na udaljenosti manje od 1,0 m ili na samoj međi mogu rekonstruirati nad postojećim horizontalnim gabaritom do visine P+2+kosi krov. U slučaju građevine koja je smještena na međi ne mogu se nadogradnjom na tome pročelju izvoditi otvori. Dogradnja tih građevina mora ispunjavati odredbe iz stavka 4. članka.

20.S obzirom da iz glavnog projekta arhitekture, mapa 1, ISPRAVAK 2, oznake 02/23 od travnja 2024. neprijeporno proizlazi da je u konkretnom slučaju predmet zahvata rekonstrukcija postojeće stambene građevine, te je kao dokaz da je građevina koja se rekonstruira postojeća upravnom spisu priloženo pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-361-02/12-05/557, Urbroj: 2181/1-11-04/6-13-9 od 23. rujna 2013., izdano od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko- dalmatinske županije, Ispostave Omiš, koje je postalo pravomoćno 18. listopada 2013., a kojim je pak ozakonjena slobodnostojeća manje zahtjevna stambena zgrada, koja se sastoji od P+1 kata, smještena prema arhitektonskoj snimci koja je sastavni dio naprijed citiranog glavnog projekta, na udaljenosti od zapadne međe 0,12-1,54 m, a od istočne međe 0,96 do 1,42 m, to se i prema shvaćanju ovog suda na usklađenost glavnog projekta sa lokacijskim uvjetima propisanih prostornim planom, treba primijeniti prethodno citirana odredba čl. 37. PPUG Omiš, upravo iz razloga što je nedvojbeno da se u ovoj upravnoj stvari radi o rekonstrukciji postojeće građevine smještene na udaljenosti manjoj od 1 m od međe.

21.Kod prethodno izloženog stanja stvari i po mišljenju ovog suda izdana građevinska dozvola od strane prvostupanjskog tijela nije pravilna ni zakonita, slijedom čega je tuženik zakonito postupio kada ju je u smislu odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništio i predmet vratio na ponovno rješavanje tijelu prvog stupnja, s tim da je ovaj sud suglasan i sa uputom koju je tuženik dao prvostupanjskom tijelu i to da je ono u ponovljenom postupku dužno u svemu postupiti po ovom rješenju, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te u skladu s pravilima postupka i materijalnim pravom donijeti novo rješenje koje treba obrazložiti sukladno članku 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, pri čemu je potrebno voditi računa i o preostalim navodima žalitelja (zainteresiranih osoba u ovom sporu) iznesenim u žalbi uloženoj protiv prvostupanjske građevinske dozvole.

22.Također, vezano za tužbene navode u kojim tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba 39. PPUG Omiša i iz razloga što u konkretnom slučaju tužitelj kao investitor projektom rekonstrukcije koja obuhvaća nadogradnju iste nije zatražio nad cjelokupnim horizontalnim gabaritom postojećeg objekta, već je nadogradnja rekonstrukcija zatražena u skladu s odredbom čl. 39. PPUG Omiš i na propisanoj udaljenosti, pri čemu se tužitelj poziva na odredbu čl. 3. st. 1. toč. 10. Zakona o gradnji koja definira pojam građenja, za kazati je kako se u predmetnoj upravnoj stvari neupitno radi o rekonstrukciji postojeće slobodnostojeće zgrade stambene namjene koja je ozakonjena prethodno citiranim rješenjem o izvedenom stanju, pri čemu tužitelj zanemaruje kako je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 28. Zakona o gradnji definirano kako je rekonstrukcija građevine izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine, slijedom čega je potpuno jasno da se ovdje radi o rekonstrukciji postojeće građevine, kod kojeg stanja stvari je nedvojbeno da se ima primijeniti odredba čl. 37. PPUG Omiš, a ne odredba čl. 39. PPUG Omiš, kao to pogrešno tvrdi tužitelj.

23.Isto tako, u odnosu na tužbene navode u kojima tužitelj ukazuje na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja, za navesti je kako ovaj sud primjećuje kako je obrazloženje osporenog rješenja u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, s tim da je tuženik u obrazloženju jasno, precizno i okolnosno naveo razloge zbog kojih je prvostupanjska građevinska dozvola nezakonita, s kojim razlozima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, slijedom čega sud zaključuje kako u aktu tuženika nije došlo niti do povrede bilo koje odredbe Zakona o općem upravnom postupku na štetu tužitelja, pa tako niti one koja se odnosi na obrazloženje rješenja. Ujedno, pozivanje tužitelja na druge građevinske dozvole koje su u identičnim situacijama izdane primjenom odredbe 39. PPUG Omiš u cijelosti je bespredmetno, to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 19. prosinca 2024. kojim je poništena prvostupanjska građevinska dozvola od 25. srpnja 2024., dok predmet istog nije, niti mogu biti ocjene zakonitosti bilo kojih drugih akata, pa tako niti onih na koje se tužitelj neosnovano pozva u tužbi.

24.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako je osporenim rješenjem tuženika isključivo poništena prvostupanjska građevinska dozvola od 25. srpnja 2024. i predmet je vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge u obrazloženju svog akta, s tim da osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti upravo na način na koji mu je tuženik dao uputu u osporenom rješenju, što pak znači da tek treba u ponovljenom postupku nedvojbeno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje predmetne građevinske dozvole, pa je potpuno jasno da je tek potrebno nakon provedenog ponovljenog postupka i nakon svih relevantnih utvrđenja odlučiti o zahtjevu tužitelju za izdavanje građevinske dozvole te donijeti novo zakonito i pravilno rješenje.

25.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. lipnja 2025 .

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, Punta 3, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 4. lipnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) LF, [adresa], uz zapisnik od 4. lipnja 2025. i zapisnik o objavi, po opunomoćeniku za primanje pismena IF, iz [adresa],

- zainteresiranoj osobi pod 2) IF, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- u spis.