REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2275/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja SŽ, vl. obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 360,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 394,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,13 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi od 9. travnja 2024. nastala šteta na vozilu Volkswagen Golf VI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČŽ iz [adresa], kao i da je tuženik kao odgovorni osiguratelj obvezan nadoknaditi štetu na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Naveo je da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku koji je izvršio procjenu i izvid štete, kao i da je tuženik potom na temelju izjave i punomoći dana 4. lipnja 2024. izvršio isplatu nespornog iznosa od 1.672,35 eura na račun tužitelja, no da je tom uplatom samo djelomično podmirio iznos štete, odnosno da razliku u iznosu 360,00 eura odbija podmiriti iz razloga što ne priznaje veću cijenu sata rada za popravak vozila od nesporno plaćene. Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 79/VP1/1 u iznosu od 2.032,35 eura. Zaključno, naveo je da je s oštećenikom sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 21. kolovoza 2024. kojim je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja prenio svoje dospjelo i nepodmireno potraživanje, o čemu je obaviješten i tuženik. Tužitelj je stoga predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 360,00 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 3. prosinca 024. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja i svoju pasivnu legitimaciju, no osporio je aktivnu legitimaciju tužitelja, osnovanost i visinu potraživanja. Naveo je da je oštećenik u konkretnom slučaju bio dužan poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, kao i da je tuženik imao pravo popraviti vozilo gdje god želi, no ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete. Istaknuo je da mu je tuženik u cijelosti isplatio iznos naknade štete dovoljan za sanaciju predmetnih oštećenja te da ga se ne može prekomjerno teretiti za štetu. Osporio je i tijek zakonskih zateznih kamata te je stoga predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun tužitelja (list 9. spisa), izvod Zagrebačke banke d.d. (list 10. spisa), obrazloženu ponudu tuženika (list 11. -12. spisa), izvid štete (list 13. spisa), e-mail tuženika (list 14. spisa), cjenik tužitelja (list 15. spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja s notifikacijom (list 16. -19. spisa), e-mail Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 3. srpnja 2015. (list 26. -27. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 45. - 48. spisa) i dokumentaciju iz sličnih ili istovjetnih predmeta vezano za cijenu sata rada (list 70.-72. i list 77.-93. spisa).

4. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka ČŽ, niti je saslušao tužitelja i izveo dokaz prometnim vještačenjem, sve iz razloga što izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke o pravno-relevantnim činjenicama u ovom sporu, uzevši u obzir i odredbu članka 492.a ZPP-a prema kojoj će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. Nije niti izveden dokaz pribavom police osiguranja od tuženika budući da navedena činjenica nije bila sporna.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 360,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno ugovoru o ustupu tražbine i računu tužitelja br. 79/VP1/1 od 21. svibnja 2024. na ime popravka vozila Volkswagen Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČŽ iz [adresa], po osnovi police obveznog automobilskog osiguranja.

7. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, no nije sporan nastanak štetnog događaja, kao niti pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja štetnika te njegova odgovornost za naknadu štete. Nije niti sporno da je tuženik u mirnom postupku dana 4. lipnja 2024. isplatio tužitelju iznos od 1.672,35 eura na ime predmetne štete, a navedena činjenica ujedno proizlazi iz izvatka Zagrebačke banke d.d. (list 10. spisa).

8. Uvidom u izvid štete broj 240510511902/1 (list 13. spisa) utvrđeno je da je tuženik 10. travnja 2024. izvršio pregled vozila Volkswagen Golf VI 1.4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČŽ iz [adresa]. Predmetnim izvidom tuženik je utvrdio dijelove za popravak (stražnji nosač branika – ojačanje i stražnji poklopac) i zamjenu (stražnji branik, stražnja registarska pločica, stražnji lijevi natpis, stražnji spojler branika, nosač registarske pločice i desno svjetlo registarske pločice) te je procijenio radno vrijeme potrebno za popravak vozila, i to za limara u trajanju od 10,00 sati te lakirera u trajanju od 6,00 sati.

9. Po uvidu u račun tužitelja br. 79/VP1/1 od 21. svibnja 2024. (list 9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj predmetni račun ispostavio ČŽ iz [adresa], na ime popravka vozila Volkswagen Golf VI 1.4, reg. oznake [registarska oznaka], sve na temelju tuženikovog izvida štete broj 240510511902, i to na iznos od 2.032,35 eura s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Osim toga, na računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati na ime popravka vozila u trajanju od od 10,00 sati na ime limarskih radova te 6,00 sati na ime lakirerskih radova, što u cijelosti odgovara procijenjenoj količini radnih sati iz izvida štete. Iz predmetnog računa ujedno proizlazi kako je obračunata cijena radnog sata u iznosu od 42,00 eura, koja uvećana za PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 52,50 eura.

10. Uvidom u obrazloženu ponudu tuženika od 23. svibnja 2024. (list 11-12. spisa) vidljivo je da je tuženik račun popravka umanjio zbog razlike u cijeni radnog sata koju priznaje u manjem iznosu od onog koji je naveden na računu popravka.

11. Cijena sata rada tužitelja koja je naznačena na predmetnom računu obračunata je u skladu s cjenikom tužitelja (list 15. spisa), koji je na snazi od 1. prosinca 2023., a na kojem je navedeno da tužiteljeva cijena sata za limarske i lakirerske radove na osobnim vozilima iznosi 42,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%.

12. Uvidom u ugovor o ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 21. kolovoza 2024. (list 16.-17. spisa) utvrđeno je da je on sklopljen između ČŽ iz [adresa], kao ustupitelja tražbine i tužitelja kao primatelja tražbine za novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema ovdje tuženiku u ukupnom iznosu od 360,00 eura sukladno računu popravka br. 79/VP1/1.

13. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

14. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine.

15. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

16. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, s time da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je i učinjeno notifikacijom od 21. kolovoza 2024. (list 18. spisa), koja je tuženiku upućena e-mailom od 12. rujna 2024. (list 19. spisa), a što tuženik nije osporio.

17. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je tužiteljev prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja ocijenjen kao neosnovan.

18. Osim toga, po provedenoj analizi izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku ČŽ obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom sukladno kojem u svom redovnom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Po stavu ovog suda, a protivno navodima tuženika, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koje mu je preporučilo osiguravajuće društvo, već je vozilo ovlašten popraviti u mjestu u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis inače redovito naplaćuje. Dakle, oštećenik može slobodno odabrati servisnu radionicu u mjestu svog prebivališta u kojoj će popraviti svoje vozilo neovisno o tome što na tom području postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila povoljnija od cijene sata tužitelja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama članaka 8. i 10. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024.).Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Oštećenik ima samostalno pravo odabrati servisnu radionicu u kojoj će obaviti popravak svog vozila, prema cijenama uredno istaknutim u njihovim cjenicima, na temelju kojih one redovno posluju na tržištu te plaćaju poreze i doprinose.

20. Osim toga, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su cijenu sata rada lakirera i limara u iznosima koji se kreću u rasponu od 42,11 eura do 60,00 eura, uvećano za PDV, tijekom 2022., 2023. i 2024. godine obračunavale i druge servisne radionice te da su takve cijene priznavala i druga osiguravajuća društva, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 42,00 eura, uvećano za PDV, za račun ispostavljen 2024. godine, prema mišljenju ovog suda svakako bila tržišna cijena.

21. Stoga, s obzirom da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da djelomičnom isplatom po osnovi računa kojeg je tužitelj ispostavio za svoj rad tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, tuženik mu je dužan naknaditi štetu sukladno odredbi članaka 1085. i 1090. ZOO-a u vezi s odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a, i to u preostalom nepodmirenom iznosu koji se odnosi na neplaćenu razliku cijene radnog sata u iznosu od 360,00 eura.

22. S obzirom da sukladno odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, pa tako i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), prema kojem oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Budući da je iz obrazložene ponude tuženika od 23. svibnja 2024. (list 11- 12. spisa) vidljivo da mu je oštećenik podnio odštetni zahtjev dana 10. travnja 2024., te imajući u vidu da su prilikom ustupanja tražbine s glavnom tražbinom na tužitelja prešla i sva sporedna prava u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZOO-a, tužitelj na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, po stopi iz odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude. 25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

26. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 25. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 30. prosinca 2024. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što iznosi ukupno 300,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 375,00 eura.

27. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura, kao i na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 7. stavak 1. ZSP-a.

28. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 10. lipnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

29. S druge strane, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu. Osim toga, potrebno je istaknuti kako sud, pri odmjeravanju troškova parničnog postupka, treba uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice, a ne one koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga, eventualni pristup punomoćnika na ročište za objavu presude nije nužna niti potrebna parnična radnja jer je glavna rasprava već zaključena, uslijed čega se radi isključivo o osobnom probitku punomoćnika tužitelja budući da će presuda po objavi odmah biti dostupna na e-Oglasnoj ploči suda za preuzimanje, pa navedeno ne može ići na teret protivne strane. Premda odvjetnička Tarifa doista propisuje mogućnost naplate troška za pristup na ročište za objavu presude, sud pri odmjeravanju troškova parničnog postupka koja padaju na teret protivne stranke mora prvenstveno imati u vidu načela parničnog postupka iz ZPP-a, posebno načelo ekonomičnosti, kao i odredbu ranije spomenutog članka 155. ZPP-a, pa uzevši u obzir sve navedene okolnosti (posebno okolnost kako već dosuđeni troškovi parničnog postupka iz točke II. izreke presude premašuju vrijednost predmeta spora), ocijenjeno je da taj trošak doista nije bio svrhovit za vođenje ove konkretne parnice.

30. Tužitelj, nadalje, nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 6,64 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 6,64 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prije podnošenja tužbe putem e-Komunikacije dana 25. listopada 2024. (potvrda o uplati s lista 60. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

31. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

32. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. do IV. izreke presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).