REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-855/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 497,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 497,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2021. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. travnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 29. travnja 2021. u 21,20 sati na 210 km + 700 m sjeverne kolničke trake autoceste A3, općina Sibinj, kod mjesta Slobodnica, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao LT, kao vozač osobnog automobila Volkswagen Sharan, reg. oznake [registarska oznaka], iz smjera Slavonskog Broda u smjeru Zagrebu, i to na način da je navedeno vozilo naletjelo na divljač - srnu, uslijed čega je došlo do štete na vozilu, a divljač je uginula na licu mjesta. Naveo je da je u vrijeme štetnog događaja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, dok je Hrvatski lovački savez s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području Republike Hrvatske. Tužitelj je nadalje naveo kako je on kao osiguratelj tužitelja povodom štetnog događaja zaprimio prijavu štete od vlasnika vozila LT, slijedom čega je po obradi odštetnog zahtjeva ocijenio kako je isti osnovan te je oštećeniku dana 21. svibnja 2021. isplatio iznos od 995,42 eura. S time u vezi, tužitelj je naveo kako za štetu od divljači solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i pravna osoba nadležna za održavanje ceste, slijedom čega dužnik koji je štetu namirio može u regresnoj parnici zahtijevati od drugog dužnika da mu naknadi štetu koju je za njega platio. S obzirom da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika, tužitelj je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 995,42 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 23. svibnja 2024. tuženik je priznao postojanje pasivne legitimacije, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja njegov osiguranik Hrvatski lovački savez imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti, kao i nastanak štetnog događaja, no osporio je odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tuženik je istaknuo da autoceste ne predstavljaju dio lovišta, kao i da je na istima zabranjeno ustanovljenje lovišta. Osim toga, naveo je da je u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja, kao pravna osoba koja upravlja autocestom, bio u obvezi spriječiti dolazak divljači na autocestu sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilniku o održavanju cesti te Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi za cestama. Također, tuženik je naveo da sama činjenica što se divljač pojavila na autocesti ukazuje na propuste u postupanju osiguranika tužitelja navodeći da je isti bio dužan održavati zaštitnu žičanu ogradu te osigurati njezinu funkcionalnost, što nije učinio, budući da u protivnom ne bi došlo do izlijetanja divljači na autocestu. Stoga, predložio je da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu Postaje prometne policije Slavonski Brod (list 6.-7. spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 8.-9. spisa), zapisnik o prometnoj nezgodi društva Hrvatske autoceste d.o.o. (list 10. -13. spisa), ophodarske dnevnike (list 14. i 19. spisa), dnevnike rada (list 15. i 18. spisa), putne radne listove (list 16.-17. i 20.-21. spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476 s uvjetima za osiguranje od odgovornosti (list 22.-36. spisa), prijavu štete iz AO (list 37.- 38. spisa), vozačku dozvolu (list 39. spisa), prometnu dozvolu (list 41. -42. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova (list 44. spisa), izvid štete (list 45. spisa), potvrdu MUP-a o oštećenju vozila (list 46. spisa), zbrojni nalog za prijenos (list 49. spisa), potvrdu o plaćenim premijama osiguranja (list 50. spisa), Statut Hrvatskog lovačkog saveza (list 53.-69. spisa), podatke s mrežne stranice Hrvatskog lovačkog saveza (list 70.-73. spisa), regresni zahtjev (list 74. spisa) i dopis - obavijest tuženika (list 75.-76. spisa).

4. Osim toga, sud je razgledao fotografije oštećenog vozila (list 47. -48. spisa), karte lovišta (list 51.-52. spisa) te je saslušao svjedoke KT (list 95. -96. spisa) i ĐT (list 97. spisa).

5. Sud nije razmatrao ispravu s lista 43. spisa iz razloga što tužitelj u smislu odredbe članka 232. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) nije dostavio ovjereni prijevod te isprave na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

6. Sud nije proveo dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka LT, ŠT, AT i UT, niti je pribavljao policijski spis povodom štetnog događaja te proveo dokaz prometnim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta budući da navedeni dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ovo stoga što nije bila sporna dinamika nastanka štetnog događaja kao niti visina štete. Također, sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost isplaćene štete te plaćene premije osiguranja budući da niti navedene činjenice nisu bile sporne. Iz istog razloga nije niti proveden dokazni prijedlog pribavom predloženih isprava od strane tužitelja od Lovačkog saveza Brodsko-posavske županije i Ministarstva poljoprivrede, kao niti provođenjem prometno-geodetskog vještačenja na okolnost utvrđenja točnog mjesta nezgode i lovišta. Nisu niti saslušani svjedoci JT i ŽT jer se sporne činjenice koje bi se utvrdile navedenim dokazima mogu utvrditi i na temelju već izvedenih dokaza, pa bi izvođenje tih dokaza bilo nesvrhovito i protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka, a riječ je o sporu male vrijednosti (članak 464.a ZPP-a).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 995,42 eura na ime regresa s osnove naknade imovinske štete koja je nastala naletom osobnog vozila na divljač - srnu, koji iznos je tužitelj kao solidarni dužnik prethodno isplatio oštećeniku (vlasniku vozila), a za koju štetu u cijelosti smatra odgovornim osiguranika tuženika.

9. Naime, prema odredbi članka 1107. stavak 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje ZOO), za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, dok stavak 4. tog članka propisuje da kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

10. Nadalje, odredbom članka 1109. stavci 1. -3. ZOO-a određeno je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

11. Nije sporna činjenica da se 29. travnja 2021. u 21,20 sati na 210 km i 700 m sjeverne kolničke trake autoceste A3, općina Sibinj, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Volkswagen tip Sharan, reg. oznake [registarska oznaka], na način da je navedeno vozilo naletjelo na divljač - srnu. Nije sporna visina štete, niti je sporno da je tužitelj vlasniku vozila LT dana 21. svibnja 2021. isplatio iznos od 995,42 eura na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

12. Nije niti sporna činjenica da je u trenutku štetnog događaja društvo Hrvatsko autoceste d.o.o. bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, niti je sporno da je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od odgovornosti za sve štete od naleta divljači na području Republike Hrvatske. Dakle, nije sporna aktivna, niti pasivna legitimacija stranaka.

13. Međutim, između stranaka je sporna odgovornost za štetu.

14. Prema odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Tuženik nije iznio tvrdnju da bi vozač u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja, niti je bila sporna dinamika nastanka štetnog događaja, stoga nema mjesta mjesta primjeni odredbe članka 80. stavak 6. ZL-a kojim je propisana odgovornost vozača za štetu naletom vozila na divljač.

16. Nadalje, prema gore citiranoj zakonskoj odredbi lovoovlaštenik je odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, potrebno je uputiti da tužitelj u tužbi nije ni iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, već se pozvao na odgovornost na temelju odredaba članaka 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima.

17. Stoga, u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, prema odredbi članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

18. Prema tome, s obzirom na to da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-2806/2024-3 od 19. studenoga 2024.).

19. Divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar, a tako proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je šteta nastala u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a u vezi člankom 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu je na tuženiku.

20. Pritom se napominje kako okolnost što se šteta u konkretnom slučaju dogodila na autocesti, odnosno, izvan granica lovišta, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a koja činjenica ovdje nije bila sporna (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Pž-131/2024-2 od 3. srpnja 2024.).

21. Dakle, prema odredbi članka 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, s time da se vlasnik, ovdje konkretno lovoovlaštenik, oslobađa odgovornosti od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

22. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je za nastanak štete odgovorna treća osoba koja upravlja autocestom, ovdje osiguranik tužitelja.

23. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, za pitanje odgovornosti tužiteljevog osiguranika mjerodavne su odredbe članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.; dalje: ZC) prema kojima je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za navedenu štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

24. Tužiteljev osiguranik je društvo koje upravlja, gradi, rekonstruira i održava autoceste (članak 2. stavak 1. točka 17. i članak 81. ZC-a), s time da redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima (članak 2. stavak 1. točka 13. ZC-a).

25. U konkretnom slučaju, štetni događaj dogodio se na kolniku autoceste koja nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, već je autocesta ograđena žičanom ogradom čija je osnovna funkcija, među ostalim, sprječavanje dolaska divljači na kolnik autoceste, posebno imajući u obzir velike brzine koje vozila postižu na autocesti i iz kojeg razloga vozači koriste i plaćaju korištenje autocesti kako bi što brže i sigurnije stigli na odredište.

26. Iz uvida u zapisnik o prometnoj nezgodi osiguranika tužitelja (list 10. -13. spisa) proizlazi da je zaposlenik osiguranika tužitelja ĐT evidentirao nastanak predmetnog štetnog događaja te sačinio fotografije mjesta nezgode.

27. Uvidom u ophodarski dnevnik (list 14. i 19. spisa), dnevnik rada (list 15. i 18. spisa) i putni radni list broj 1036/2021 i broj 1033/2021 (list 16.-17. i 20.-21. spisa), utvrđeno je da je tijekom noći s 29. na 30. travnja 2021. tužiteljev osiguranik obavio ophodnju predmetne dionice autoceste po ophodaru ĐT te vozaču JT, i to u razdoblju od 19,00 sati do 7,00 sati, kao i da je takvu ophodnju obavio i u ranijem razdoblju, tijekom 29. travnja 2021. u vremenu od 7,00 sati do 19,00 sati po ophodaru KT i s dežurnim vozačem ŽT. Osim toga, iz uvida u predmetne isprave utvrđeno je da je ophodar ĐT u ophodarski dnevnik i dnevnik rada zabilježio predmetni štetni događaj, s time da na predmetnim ispravama nije zabilježeno da bi na navedeni dan bilo utvrđeno ili uočeno bilo kakvo oštećenje zaštitne žičane ograde na spornoj dionici autoceste.

28. Iz iskaza svjedoka ĐT s ročišta od 9. svibnja 2025. (list 98. spisa), čiji je iskaz ocijenjen vjerodostojnim budući da je u skladu s ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je navedeni svjedok potvrdio da je on u svojstvu ophodara ispunio i potpisao predočeni mu ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list (list 14.-17. spisa), kao i da je on u trenutku štetnog događaja bio u smjeni vremenu od 19,00 do 7,00 sati. Svjedok je naime naveo da je on u tom razdoblju obavljao redovnu ophodnju ceste, da je ophodnja iz baze krenula u 19,30 sati te da je prošla mjesto nezgode sa sjeverne strane ceste prije naleta na divljač, kao i da je ponovno pristupila na mjesto nezgode po dojavi o naletu na divljač. Osim toga, svjedok je naveo da već pri prvom prolasku dionice ceste na kojoj je nešto kasnije došlo do naleta na divljač nije opazio nikakva oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, kao niti po kasnijoj ophodnji kada je pristupio na mjesto događaja po dojavi o naletu na divljač, prilikom čega je i pješke obišao predmetnu ogradu na udaljenosti od 2 km prije i nakon mjesta nesreće. Svjedok je pritom opisao da se redovna ophodnja ceste vrši iz ophodarskog vozila koje se kreće po zaustavnoj traci pri brzini od 40 km/h, kao i da se provjera ograde vrši uz pomoć reflektora, s time da bi se sva eventualna oštećenja ograde, kao i njezini popravci, evidentirali u ophodarski dnevnik i dnevnik rada. Zaključno, svjedok je naveo da, po njegovom mišljenju, srna i jelen mogu preskočiti predmetnu zaštitnu ogradu koja je visine 1,40 m, s time da se u konkretnom slučaju mjesto nezgode nalazi u blizini čvorišta i naplatnih kućica.

29. Nadalje, iz iskaza svjedoka KT s ročišta od 9. svibnja 2025. (list 95.- 96. spisa), čiji je iskaz također ocijenjen vjerodostojnim jer je u skladu s ispravama u spisu, proizlazi da je navedeni svjedok ispunio predočeni ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list (list 18.-21. spisa), kao i da je on toga dana radio u smjeni od 7,00 do 19,00 sati, dok se predmetna nezgoda dogodila nešto kasnije, pa nije pristupio na mjesto nezgode. Iz njegovog iskaza također proizlazi da je navedeni svjedok toga dana u dva navrata obilazio predmetnu dionicu autoceste, odnosno da ju je posljednji put unutar svoje smjene obišao u vremenu od 13,50 do 17,05 sati, kao i da tom prilikom nije uočio nikakva oštećenja zaštitne žičane ograde. Svjedok je ujedno naveo da je, po njegovom iskustvu, moguće da divljač, posebno srna, preskoči predmetnu ogradu, no da je njegova dužnost kao ophodara vršenje preventivnih mjera kako bi se to spriječilo. Naveo je da se te mjere sastoje u vršenju redovnih ophodnji, koje se obavljaju iz ophodarskog vozila koje se kreće po zaustavnoj traci brzinom od 40 - 50 km/h, kao i da se ponekad ophodnja vrši i "pješke" u sklopu radova (primjerice, prilikom špricanja trave koja se nalazi uz ogradu).

30. Kao što je već ranije izneseno, osiguranik tužitelja odgovara po načelu predmnijevane krivnje iz odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a, a navedeni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svom stajalištu zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., prema kojem za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, te je na pravnoj osobi koja upravlja autocestom teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste, pri čemu protivna stranka nije dužna konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

31. Prema odredbi članka 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" br. 92/19.; dalje: Pravilnik), zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste. Zaštitne žičane ograde sastoje se od stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kuka za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja, a njihova visina iznosi minimalno 2 m. Navedena odredba primjenjuje se na žičane ograde koje će biti postavljene nakon stupanja na snagu tog Pravilnika (dakle, nakon 1. listopada 2019.), dok je na cestama koje su izgrađene ili su u fazi gradnje do stupanja na snagu tog Pravilnika mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme temeljem propisa prema kojima su projektirani i izvedeni.

32. Nadalje, odredbom članka 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14., 3/21.) propisana je obveza upravitelja cesta osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Člankom 12. stavkom 2. tog Pravilnika određeno je da je upravitelj ceste, u svrhu redovitog održavanja cesta, dužan po potrebi provoditi ispitivanje određenih dijelova cesta u svrhu provjere, odnosno dokazivanja ispunjavanja temeljnih zahtjeva ili trajnosti te ceste. Prema članku 26. istog Pravilnika, upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama.

33. Na temelju rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da se na predmetnoj dionici autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj nalazi zaštitna žičana ograda koja bi trebala sprječavati ulazak divljači na autocestu, no budući da se na kolniku autoceste nesporno našla divljač srne na koju je naletjelo vozilo oštećenika, to upućuje na postojanje propusta u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, ovdje osiguranika tužitelja.

34. Po mišljenju ovog suda, sama činjenica što je ophodarska služba osiguranika tužitelja izvršila redovnu ophodnju mjesta štetnog događaja prije naleta divljači na vozilo, kao i da njegov ophodar prilikom pregleda zaštitne ograde na mjestu nezgode nije uočio oštećenja ograde, ne upućuje na nepostojanje propusta u održavanju autoceste odnosno žičane ograde. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog prometa bio je na tužitelju kao osiguratelju pravne osobe koja upravlja autocestom, a on nije dokazao navedeno budući da nije predlagao druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je na cijelom kolniku autoceste kojim upravlja poštivao sve propise u pogledu zaštitne ograde (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Pž-6015/2021-3 od 21. prosinca 2022., Pž- 2767/2022-2 od 22. prosinca 2022. i Pž-3776/2022-2 od 12. rujna 2023.).

35. Slijedom navedenog, sud je utvrdio postojanje odgovornosti za štetu i tužiteljevog osiguranika prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocesti, ali ne da je ta odgovornost isključiva (kako to ističe tuženik), već da su u konkretnom slučaju tužiteljev osiguranik i tuženikov osiguranik uzrokovali štetu radeći nezavisno jedan od drugoga, pri čemu se njihovi udjeli u šteti ne mogu utvrditi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1435/2008-2 od 14. listopada 2010.). Uslijed navedenog, ovaj sud je utvrdio postojanje solidarne odgovornosti za štetu tužiteljevog osiguranika i osiguranika tuženika.

36. S obzirom da nije sporno da je tužitelj, kao osiguratelj jedne od osoba solidarno odgovorne za štetu, isplatio sporni iznos oštećeniku, to tužitelj ima pravo, u skladu s odredbom članka 1109. u vezi s člancima 964. i 965. ZOO-a, zahtijevati od tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika (dakle, kao drugog solidarnog dužnika) isplatu isplaćenog iznosa. Budući da u ovom sporu male vrijednosti na temelju izvedenih i predloženih dokaza nije bilo moguće utvrditi udio svakog od solidarnih dužnika u šteti, sud je ocijenio da u skladu s odredbom članka 1109. stavak 3. ZOO-a, na svakog solidarnog dužnika pada jednaki dio jer pravičnost u konkretnom slučaju ne zahtijeva drugačije, niti su to stranke tvrdile i dokazale.

37. Stoga, s obzirom da visina štete u iznosu od 995,42 eura nije sporna, niti je sporno da je tužitelj navedeni iznos isplatio oštećeniku dana 21. svibnja 2021. (što ujedno proizlazi iz zbrojnog naloga za prijenos s lista 49. spisa), sud je zaključio da tužitelj, u skladu s odredbom članaka 1109. stavak 3. i 963. stavak 1. ZOO-a, ima pravo na isplatu polovice plaćenog iznosa, dakle iznosa od 497,71 eura, dok tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 497,71 eura.

38. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok prema odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO- a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, s time da sukladno članku 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

39. Budući da je tužitelj sporni iznos isplatio oštećeniku dana 21. svibnja 2021., tužitelj bi imao pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od izvršene uplate, dakle od 22. svibnja 2021., pa do isplate. S obzirom da tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od 24. svibnja 2021. pa do isplate, sud je o tom dijelu zahtjeva odlučivao primjenom odredbe članka 2. stavak 1. ZPP-a, dok je odluka o visini stope zateznih kamata donesena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a budući da su tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju djelomično uspjeli u parnici u jednakim dijelovima, slijedom čega je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

42. Stoga, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).