Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-81/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BR, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog BR, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1599/2023-36 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog BR, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni na način da se optuženi BR zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. U ostalom dijelu žalba optuženog BR odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1599/2023-36 od 20. prosinca 2024. optuženi BR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi BR osuđen je na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom BR izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) oštećena RR glede postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućena je na parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optuženi BR dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka – troškove paušalne svote u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP koji se odnose na zastupanje oštećenice.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi BR putem braniteljice Zrinke Bojanić, odvjetnice iz Zagreba, navodeći da se žali "iz svih žalbenih razloga", a u žalbi je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i da ga oslobodi od optužbe, podredno predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje pred drugim sucem, iako sadržajno žalbom upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i na odluku o kazni.
3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP.
4. Žalba optuženog BR je djelomično osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer da je u obrazloženju u točkama od 11. do 23., osim točke 14., u kojima iznosi svoje zaključke iz provedenog dokaznog postupka, izvedene dokaze ne tumači objektivno, već ulaže znatan trud da se svi iskazi svjedoka obrane optuženika tumače isključivo kao opravdanje osuđujuće presude. Smatra da je sud zanemario činjenicu da prijava i čitav postupak proizlaze iz bračnog odnosa u kojem su optuženik i oštećenica bili, da taj odnos očito nije adekvatno funkcionirao i da postoji motivacija za podnošenje kaznene prijave na koju je ukazivao optuženik u svojoj obrani, a koja proizlazi iz dokumentacije predane na raspravi koju sud također nije uvažio kao relevantnu.
6. Suprotno stavu žalitelja, eventualna pogrešna ocjena izvedenih dokaza suda može samo utjecati da činjenično stanje ostane pogrešno utvrđeno i predstavljati taj žalbeni osnov, a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP.
7. Slijedom iznijetog, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj.
8. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je činjenično stanje u ovom postupku ostalo pogrešno utvrđeno. Optuženik i dalje ustraje u tvrdnji da djelo nije počinio, da je oštećenica sve izmislila da bi lakše dobila ostvarenje samostalne roditeljske skrbi nad sinom i da joj sud neopravdano vjerovao, kao i njezinim svjedocima, dok je otklonio iskaze svjedoka obrane, odnosno majke optuženika i ujaka.
9. Suprotno subjektivnoj ocjeni optuženika, prvostupanjski sud je izveo sve postupovne radnje i dokaze te ih pravilno cijenio.
10. S pravom je sud vjerovao iskazu oštećenice, a ne obrani optuženika budući da je iskaz oštećenice u bitnome konzistentan tijekom cijelog postupka, kao i iskazi svjedokinja ĐR i SR koje su u bitnom iskazale da su čule telefonski razgovor kada je oštećenica uključila zvučnik, a u kojem je optuženik prijetio oštećenici.
11. Osim toga, iskaz oštećenice je konzistentan, a kada se uzme u obzir činjenica da je i u ranijoj komunikaciji putem mobilnog telefona SMS porukama optuženik na neadekvatan i prijeteći način komunicirao s oštećenicom, sve navedeno upućuje na zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.
12. Kada se iznesenom doda i činjenica da je oštećenica nakon inkriminiranih izričaja kritične zgode odmah otišla prijaviti optuženika policiji jer se bojala za vlastiti život i život svog djeteta, sve upućuje na zaključak da je upravo optuženik izgovorio inkriminirane riječi putem mobilnog telefona kritične zgode, a koji izričaji su kod oštećenice izazvali osjećaj straha i nesigurnosti čime je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
13. Ovakva prijetnja podobna je i ozbiljna da kod oštećenice izazove osjećaj straha i nespokojstva. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a za koja utvrđenja je prvostupanjski sud iznio jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Osnovana je, međutim, žalba optuženika zbog odluke o kazni. Iako je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za odmjeravanje kazne pa mu je tako pod olakotnim okolnostima cijenio da je do sada neosuđivan, da je postupao u afektu i u stanju smanjene ubrojivosti kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, da je otac maloljetnog djeteta i da nakon počinjenja kaznenog djela nije dolazilo do novih incidenata, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda trebalo je dati veći značaj navedenim okolnostima. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika u tom dijelu presuda preinačena i optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine kojom će se po mišljenju ovog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno utjecati će se na optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će se upravo u roku provjeravanja utjecati na optuženika da se kloni daljnjeg kažnjivog ponašanja.
15. Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 486. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
