Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-235/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene ZĆ i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluke Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-3/2019 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbi 1. optužene ZĆ i 2. optuženog CĆ, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenog suca pojedinca.

II. Žalbe 1. optužene ZĆ i 2. optuženog CĆ su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-3/2019 od 6. prosinca 2024., 1. optužena ZĆ i 2. optuženi CĆ proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo i to 1. optužena ZĆ, učinom pod točkom. 1, kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/97 i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprave, krivotvorenjem službene isprave iz članka 312. stavak 1. KZ/97, a 2. optuženi CĆ, učinom pod točkom 2, kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem službene isprave iz članka 312. stavak 1. KZ/97 zbog čega je 1. optuženoj ZĆ najprije utvrđena pojedinačna kaznena sankcija za svako djelo na način da joj je za kazneno djelo pod točkom 1. presude, iz članka 337. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/97, temeljem odredbe članka 337. stavak 3. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 1. presude, iz članka 312. stavak 1. KZ/97, temeljem odredbe članka 312. stavak 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je 1. optužena ZĆ, temeljem odredbe članka 60. stavak 2. točka c KZ/97 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok je 2. optuženi CĆ za kazneno djelo pod točkom 2. presude, iz članka 312. stavak 1. KZ/97, temeljem odredbe članka 312. stavak 1. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Temeljem odredbe članka 67. KZ/97 prema optuženicima je izrečena uvjetna osuda na način da se gore izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko 1. optužena ZĆ u roku 2 (dvije) godine, a 2. optuženi CĆ u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP-a) i članka 82. KZ/97 od 1. optužene ZĆ je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 663,61 eura (5.000,00 kuna). Utvrđeno je da ukupan novčani iznos 663,61 eura, predstavlja imovinsku korist koju je 1. optužena ZĆ ostvarila kaznenim djelom iz članka 337. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/97 i dr. Utvrđeno je da je ukupan novčani iznos 663,61 eura imovina Republike Hrvatske. Naloženo je 1. optuženoj ZĆ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos 663,61 eura (5.000,00 kuna) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Temeljem članka 145. stavak 1. točka 6. ZKP-a optuženici su na ime troška kaznenog postupka dužni platiti paušal u iznosu od po 50,00 eura svaki posebno, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 1. optužena ZĆ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da 1. optuženu oslobodi od optužbe.

2.1. Žalbu na presudu podnio je 2. optuženi CĆ po branitelju Branku Baici, odvjetniku iz Šibenika, zbog pogrešne primjene kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Odgovor na žalbu 2. optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba branitelja 2. optuženika odbije.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe 1. optuženice i 2. optuženika su bespredmetne.

6. Prvenstveno treba naglasiti, da je ovaj sud kao drugostupanjski, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbe 1. optuženice i 2. optuženika utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, utvrđeno je da nije obrazloženo zašto je prvostupanjski sud oglašavajući krivima 1. optuženicu i 2. optuženika, primijenio KZ/97, odnosno zašto je 1. optuženica osuđena za kazneno djelo iz članka 337. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/97, i kaznenog djela iz članka 312. stavak 1. KZ/97, a 2. optuženik za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. KZ/97, odnosno, posljedično navedenom, zašto je od 1. optuženice na temelju članka 82. KZ/97 oduzeo imovinsku korist. Predmetno stoga što odredba članka 3. KZ/11 propisuje načelo primjene blažeg zakona i vremensko važenje kaznenog zakonodavstva. Dakle, ukoliko se kazneni zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne sudske presude izmijeni jednom ili više puta, sud je dužan ispitati, postoji li pravni kontinuitet između određenih kaznenih djela, kao i koji je zakon blaži za počinitelja. Stoga, kada je prvostupanjski sud propustio obrazložiti činjenicu koji je zakon bio na snazi u vrijeme počinjenja, a koji u vrijeme presuđenja, te utvrditi obzirom na izmjenu kaznenog zakona je li terećeno kazneno djelo ima svoj slijed u KZ/11, odnosno analizirati koji je od zakona u konkretnom slučaju blaži za optuženike, isti je počinio opisanu povredu zakona o kaznenom postupku.

6.1. Nadalje, treba istaknuti i da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer ista ne sadrži obrazloženje o subjektivnim elementima kaznenih djela za koja su 1. optužena ZĆ i 2. optuženi CĆ oglašeni krivima. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude pod točkama 43. i točkom 53. samo se kratko navodi da su „ovakvim radnjama“ ostvarena sva obilježja kaznenih djela za koja je 1. optuženica, odnosno 2. optuženik oglašen krivim, dok subjektivni element krivnje koji je opisan optužnicom za 1. optuženicu i 2. optuženika nije obrazložen. Naime, svako kazneno djelo u sebi sadrži objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela i svaki od tih konstitutivnih elemenata kaznenog djela ne samo da treba biti dokazan već i obrazložen. Oblik krivnje je sastavnica subjektivnog elementa svakog kaznenog djela pa tako i kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti za koje je 1. optuženica oglašena krivom, odnosno kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave za koje su 1. optuženica i 2. optuženik oglašeni krivima. Dakle, propuštajući u obrazloženju svoje presude obrazložiti iz kojih je okolnosti utvrdio postojanje namjere na strani 1. optuženice i na strani 2. optuženika prvostupanjska presuda također nema razloga o odlučnim činjenicama.

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije obrazložio razloge koji se odnose na oduzimanje imovinske koristi iznijevši samo paušalno da nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu kaznenim djelom. Naime, u situaciji kada utvrdi da su se stekli zakonski uvjeti za oduzimanje imovinske koristi, prvostupanjski je sud dužan obrazložiti na temelju kojih je činjenica utvrdio tko je ostvario određenu imovinsku korist i u kojoj visini, da bi potom, tako utvrđenu imovinsku korist na temelju odredbe članka 560. ZKP-a i oduzeo. U skladu sa navedenom zakonskom odredbom, prvostupanjski sud je propustio prethodno utvrditi ne samo je li oštećeni Grad Šibenik, kako bi to proizlazilo iz činjeničnog opisa, već i je li isti postavlja imovinskopravni zahtjev. Odnosno, ako tome nije tako, u situaciji kada utvrdi da je ostvarena imovinska korist na strani nekog od optuženika, utvrditi koji su to novčani iznosi postali imovina Republike Hrvatske te odrediti da se određeni novčani iznos ima uplatiti u proračun Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

6.3. Nadalje, prvostupanjski je sud ostvario i propust prilikom određivanja troška kaznenog postupka jer se prilikom određivanja visine paušalnog troška kaznenog postupka nije osvrnuo je li i na temelju kojih okolnosti je utvrdio materijalno stanje optuženika, pri čemu je propustio cijeniti i činjenicu da je u postupku oglasio krivim 1. i 2. optuženike, dok je trošak kaznenog postupka samo paušalno „zbirno“ obrazložio za oba optuženika.

7. U odnosu na žalbene navode 1. optuženice i 2. optuženika treba u bitnom navesti da, 1. optuženica i 2. optuženik iznoseći svoje žalbene navode u bitnom osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, tu žalbenu osnovu, za sada nije bilo moguće ispitati, a sve s obzirom na utvrđeni vid bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, već je prvostupanjsku presudu trebalo u cijelosti ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred izmijenjenog suca pojedinca.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti sve ostvarene povrede zakona o kaznenom postupku te će nakon što ponovno izvede sve ranije izvedene dokaze pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP-a. Pritom će voditi računa da obrazloženje presude mora biti jasno, razumljivo i bez proturječja, odnosno da samo obrazloženje treba sadržavati i obrazloženje primjeni kaznenog zakona uz obrazloženje ne samo vremenskog važenja već i slijeda kaznenih djela, a potom i obrazloženje primjene blažeg zakona. Nadalje, obrazloženje mora sadržavati i obrazloženje objektivnih i subjektivnih sastavnica svakog pojedinog kaznenog djela za koja se oglašava krivim 1. optuženicu i 2. optuženika, kao i obrazloženje činjenica koje su bile odlučujuće za utvrđivanje visine imovinske koristi. Naime, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi je li oštećen Grad Šibenik i ako jest u kojoj visini, odnosno da li postavlja imovinskopravni zahtjev. Ukoliko utvrdi da je jedan od optuženika ostvario imovinsku korist oštetivši Grad Šibenik (kako to za sada proizlazi iz činjeničnog opisa) koji nije postavio imovinskopravni zahtjev, tada će postupiti sukladno odredbama zakona o kaznenom postupku koji propisuju postupak oduzimanja imovinske koristi. Ujedno će prilikom određivanja visine troškova kaznenog postupka utvrditi i koje su sve okolnosti bile od utjecaja na određivanje te visine kako u odnosu na 1. optuženicu tako i u odnosu na 2. optuženika.

9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a riješiti kao u izreci ovoga rješenja te predmet uputiti na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenog suca pojedinca.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac