Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-846/2023-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČZ, zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-470/2022.-10 od 11. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe optuženog ČZ, povodom tih žalbi, a i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-470/2022.-10 od 11. rujna 2023., optuženi NZ proglašen je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom iz članka iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 52. stavkom 1., 3. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Na temelju članka 58. stavka 3. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-1076/2020. od 25. ožujka 2022., pravomoćna 21. travnja 2022. te je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine.

2. Na temelju članka 557. i 560. („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) u vezi sa člankom 77. KZ/11. od optuženika je oduzeta imovinska korist koju je optuženik ostvario tim kaznenim djelom i to novčani iznos od 2.100,00 kuna koji predstavlja imovinsku korist koju je optuženi NZ ostvario kaznenim djelom iz članka 229. stavka 1. točka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 52. stavkom 1., 3. i 4. KZ/11., utvrđeno je da je novčani iznos od 2.100,00 kuna imovina RH te je naloženo optuženiku da naznačeni novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeni UZ, ..., ..., ... su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u redovnu parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. ZKP optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

5. Na temelju članka 148. a ZKP ako se deset godina od pravomoćnosti odluke o troškovima kaznenog postupka sazna da je imovinsko stanje osuđenika takvo da je u mogućnosti u cijelosti ili djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka, a nakon očitovanja osuđenika o prijedlogu, posebnim će rješenjem sud obvezati osuđenika na naknadu tih troškova u cijelosti ili djelomično.

6. Protiv te presude žalbe je pravodobno podnio optuženi NZ i to osobno ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, a kada tvrdi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi počinio terećeno kazneno djelo, sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „presuda vrati na ponovljeno suđenje ili da sud preinači navedenu presudu u obliku primjerenoj težini kaznenih djela temeljem članka 41. KZ-a“ te putem braniteljice Anite Pezer, odvjetnice iz Slavonskog Broda, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP) i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odluku.

7. Odgovore na žalbe podnio je državni odvjetnik u kojem je naveo da su žalbeni navodi optuženika izneseni u osobnoj žalbi, kao i u žalbi podnesenoj putem braniteljice, neosnovani te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbe optuženika kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

9. Žalbe optuženika su osnovane.

10. U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koja tvore obilježja produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 52. KZ/11. Nadalje, ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio i druge bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer, osim što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je nerazumljiva, a obrazloženje presude nejasno i proturječno zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

11. U pravu je žalitelj kada tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer osim iskaza optuženika nije obrazloženo koji drugi, podupirući dokazi ili indicije ukazuju da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Iz obrazloženja presude proizlazi da je optuženik priznao počinjenje svih kaznenih djela za koja se tereti, a što je u suprotnosti s očitovanjem optuženika o osnovanosti optužbe na raspravi 14. lipnja 2023. Iz zapisnika s ove rasprave proizlazi da je optuženik izjavio da se ne osjeća krivim te da ne prihvaća predloženu kaznu, stoga je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud naveo da je optuženik priznao počinjenje terećenog kaznenog djela. U obrani, na kraju dokaznog postupka 11. rujna 2023. optuženik je poricao da bi počinio kaznena djela koja predstavljaju produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11., dok je vezano uz priznanje počinjenja djela na prvom ispitivanju naveo da je priznao od straha jer je jednom provalio u aparat s kovanicama na autobusnom kolodvoru kada je to priznao, naveo je da su ga tukli, udarali pendrekom po ruci i natjerali da prizna ono što nije učinio. Prvostupanjski sud mu ne vjeruje, drži njegovu prvu obranu istinitom jer nitko tko nije bio u navedenim prostorima ne bi mogao opisati na koji način je otuđivao robu, međutim, tu tvrdnju ne povezuje niti s jednim provedenim dokazom iz kojeg bi proizlazilo da je optuženik doista počinio terećeno kazneno djelo.

12. Ispitujuću pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva jer iz iste proizlazi da je prvostupanjski sud tri puta osudio optuženika na tri različite kazne zatvora, tako je prvo osudio optuženika zbog terećenog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, zatim je opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-1076/2020 od 25. ožujka 2022., pravomoćnom 21. travnja te osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, da bi ga na koncu, treći puta, pozivajući se na odredbu članka 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine. Iz ovakve izreke presude nije jasno je li prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 58. stavak 3. KZ/11. uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora iz presude K-1076/2020 jer je tom presudom optuženik već osuđen na kaznu zatvora ili ga sada osuđuje na neku novu kaznu zatvora. Prema odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavak 1. KZ/11. kad počinitelj počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. Kada je prvostupanjski sud odlučio opozvati kaznu zatvora iz presude K-1076/2020. bio je dužan, prije svega, priklopiti spis iz tog predmeta te, ako egzistiraju uvjeti za opoziv uvjetne osude, kaznu zatvora iz te presude uzeti kao utvrđenu, utvrditi kaznu zatvora za inkriminirano kazneno djelo i tek potom osuditi optuženika primjenom odredbi o stjecaju na jedinstvenu kaznu zatvora.

13. Nadalje, izreka presude je proturječna u odnosu na pribavljenu imovinsku korist inkriminiranim kaznenim djelom i s tim u vezi odlukama o imovinskopravnim zahtjevima. Iz izreke presude proizlazi da je optuženik na štetu oštećenog ... pribavio imovinsku korist u iznosu od 5.599,92 kune, na štetu oštećene UZ u iznosu od oko 5.000,00 kuna, na štetu ... u iznosu od 61,02 kuna, a na štetu ... u dva navrata u ukupnom iznosu od 2050,00 kuna, imovinskopravne zahtjeva postavili su ..., UZ, ... u iznosu koji odgovara šteti nastaloj u DV Stribor i ..., svi u iznosima koji odgovaraju nastaloj šteti, odnosno protupravno pribavljenoj imovinskoj koristi. Dakle, prvostupanjski je sud prvo utvrdio da je optuženik nanio štetu oštećenicima u naznačenim iznosima, da bi potom te iste oštećenike uputio sa njihovim imovinskopravnim zahtjevima koji se odnose na iste te štete čija je visina utvrđena, u parnice, ne objašnjavajući zašto. Ako je utvrdio visinu štete, nejasno je zašto nije dosudio imovinskopravne zahtjev tako da je u tom dijelu izreka pobijane presude proturječna. Uz to prvostupanjski sud od optuženika oduzima imovinsku korist u iznosu od 2.100,00 kuna uopće ne objašnjavajući na što se taj iznos odnosi, osim paušalno navodeći da se radi o koristi koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11.

14. Daljnju bitnu povredu ovaj drugostupanjski sud nalazi u obrazloženju pobijane presude koje je nejasno i nerazumljivo. Prvostupanjski sud reproducira tijek dokaznog postupka i navodi što je optuženik iznio u svojoj obrani, što je proveo u dokaznom postupku, reproducira iskaze svjedoka UZ, LZ, HZ i PZ, navodi imovinskopravne zahtjeve oštećenika, sadržaj zapisnika o očevidu te da je optuženik prema izvodu iz kaznene evidencije osuđivan da bi nakon toga ponovo, iz potpuno nejasnih razloga, reproducirao obranu optuženika, sadržaje provedenih dokaza, kao i odštetnih zahtjeva oštećenika, čineći tako obrazloženje presude potpuno nejasnim.

15. Odluka o kazni je osim što je, a kako je gore navedeno kontradiktorna, i neobrazložena, zbog čega se niti u ovom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati. Prvostupanjski sud kao otegotno optuženom MZ cijeni dosadašnju neosuđivanost, međutim, niti u izreci presude gdje se navode osobni podaci optuženika, a gdje prema članku 459. stavak 3. u vezi sa članku 272. stavak 1. ZKP, treba navesti je li optuženik, kada i zašto osuđivan, kao i je li kaznu i kada izdržao, prvostupanjski sud ne navodi zašto je optuženik osuđivan, niti to navodi u obrazloženju presude, tako da je potpuno nejasno temeljem kojih to činjenica je prvostupanjski sud za kazneno djelo teške krađe optuženom MZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Nadalje, u odnosu na uvjetnu osudu iz presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-1076/2020. od 25. ožujka 2022., pravomoćna 21. travnja 2022., koja je opozvana, nije, a kao što je već naznačeno, navedeno o kakvoj se sankciji radi, odnosno koja je kazna zatvora, a koji rok provjeravanja, tako da se ne može provjeriti niti jesu li ispunjeni uvjeti za opoziv uvjetne osude. Osim toga, prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu članka 51. KZ/11. osuđuje optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine, obrazlaže da je u tu kaznu uračunao i kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci iz opozvane uvjetne osude, što bi značilo da je zbrajao kazne, a što je protivno odredbi članka 51. stavak 2. KZ/11. Prema odredbi članka 51. stavak 1. KZ/11. jedinstvena kazna zatvora se izriče na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Prvostupanjski je sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, odlučio mu je četiri godine oduzeti slobodu, a da za to nije dao ikakve razloge, tako da optuženik, doista, ne zna čime se to prvostupanjski sud rukovodio kada ga je odlučio u tom vremenu lišiti slobode.

16. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku voditi računa o razlozima ovog rješenja te će otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud, potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči