Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-371/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OĆ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 35/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-245/2025-8 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi OĆ za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11., za koje kazneno djelo je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. ožujka 2025. pa nadalje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom optuženi OĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavak 1. KZ/11., činjenično pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od 3. ožujka 2025. pa nadalje.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP) optuženi OĆ je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda na način da optuženog OĆ osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

8. Državni odvjetnik u bitnome, u žalbi tvrdi da je sud optuženiku izrekao preblagu zatvorsku kaznu, ne cijeneći primjereno dosadašnju osuđivanost optuženika, posebno činjenicu da je osuđivan zbog istog kaznenog djela na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Osim toga, protiv optuženika je u tijeku istraga zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. te postupak zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 2. KZ/11. Optuženik je u kontinuitetu kroz nekoliko godina činio kaznena djela, uvjetne osude u dva navrata nisu polučile rezultat, a isto nije polučila niti zatvorska kazna za istovjetno kazneno djelo, već je nastavio s kršenjem zakona. Okolnosti da je optuženik priznao krivnju, izrazio žaljenje i obećao da više neće činiti kaznena djela ne mogu opravdavati izricanje kazne na donjoj granici zapriječene kazne zatvora za to kazneno djelo. Izrečenom kaznom neće se ostvariti ciljevi niti generalne, niti specijalne prevencije.

9. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11., prvostupanjski sud je precijenio olakotne okolnosti zbog čega osnovano državni odvjetnik ističe da je izrečena kazna preblaga.

10. Ispravno je prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio priznanje počinjenja terećenog kaznenog djela čime je u znatnoj mjeri pridonio utvrđivanju činjeničnog stanja, pokajao se i izrazio žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao dugove, dok mu je kao otegotno uzeo u obzir dosadašnju osuđivanost kako za druga kaznena djela tako i za istovrsno kazneno djelo što upućuje na činjenicu da je takvo postupanje postalo obrazac ponašanja optuženika te na njegovu upornost u činjenju kaznenih djela.

11. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu sa visokim stupnjem krivnje optuženika, odnosno da je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a da nije upitna njegova ubrojivost, da je već osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, ima iskustvo kaznenog postupka i boravka u zatvoru, ali ustraje u kriminalnom ponašanju, da se radi o izuzetno opasnom kaznenom djelu kojim mogu biti ugroženi ljudski životi, da je optuženik pokušao izbjeći policijsku kontrolu i bezobzirnom vožnjom ugrozio život prevoženih osoba, a potom se dao u bijeg, da se ovim kaznenim djelima narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, time stvara i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, a i utječe na ugled Hrvatske kao granične zemlje Šengenskog sporazuma, da je trend porasta ovakvih kaznenih djela kako od strane domaćih državljana, tako i posebno od strane stranaca koji dolaze u Hrvatsku iz jednog jedinog razloga, da bi se sudjelovanjem u prijevozu ilegalnih migranata materijalno okoristili, kao i da je optuženik nastojao do potrebnih sredstava za vraćanje duga doći ilegalnim poslom, očito očekujući veliku zaradu, kakvu ne može ostvariti redovnim radom, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, tada se kazna zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, na koju je prvostupanjski sud osudio optuženog OĆ ukazuje neprimjerenom svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima te se takvom kaznom sigurno neće utjecati na specijalnu i generalnu prevenciju.

12. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenim optuženog OĆ osuditi na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, što je u donjoj polovici propisane kazne za terećeno kazneno djelo. Prema mišljenju ovog suda jedino je ovakva zatvorska kazna primjerena istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima i pogodna ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, ne samo domaćim državljanima, nego i strancima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecaj na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.

13. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno preinačiti presudu u odluci o kazni prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči