Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-289/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog DJ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-673/2017 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog DJ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-673/2017 od 16. rujna 2024.,optuženi DJ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pa je za gornje kazneno djelo optuženi DJ, temeljem odredbe članka 139. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Temeljem odredbe članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tome roku ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. rujna 2024. do 16. rujna 2024.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18 – dalje u tekstu: ZKP-a) optuženi DJ obvezuje se nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini 100,00 eura te nagradu i nužne izdatke oštećenika kao i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika o visini kojih troškova će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Goranu Gataru, odvjetniku iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik osobno osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ispravi "nepravednu presudu", odnosno istu ukine.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalbe optuženika nisu osnovane.

5. Budući da žalbe izjavljene po branitelju optuženika i žalba osobno izjavljena žalba optuženika se u bitnome preklapaju u pogledu žalbenih navoda, iste će u ovoj presudi biti razmatrane kao jedna.

6. U žalbi na prvostupanjsku presudu optuženik ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, povredu kaznenog zakona te bitne povrede kaznenog postupka, međutim istaknute povrede ne argumentira već ih obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem ističući da je upravo pogrešno utvrđeno činjenično stanje imalo za posljedicu pogrešnu primjenu kaznenog zakona. Argumentirajući svoje žalbene navode, posebice se osvrće na činjenicu da za ispunjenje zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. mora biti utvrđena „ozbiljnost“ prijetnje, dok činjenicu da konkretna prijetnja nema elemente potrebne „ozbiljnosti“, potvrđuje odbačaj kazne prijave protiv optuženika (list 13 državnoodvjetničkog Kov spisa).

7. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima optuženika, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su ponašanjem optuženika ostvarena sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje za koje je isti i oglašen krivim. Prvenstveno treba istaknuti da je zaštitni objekt prijetnje osobna sigurnost, a ona predstavlja apstraktnu mogućnost slobodnog života i djelovanja, odnosno isto predstavlja kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja. Cilj samog kaznenog djela jest namjera ustrašivanja i ugrožavanja konkretne žrtve dok se sama ozbiljnost procjenjuje prema objektivnim kriterijima, a to ujedno znači da su za tu procjenu važni ne samo sadržaj izgovorenih riječi već i vrijeme, mjesto kao i način iznošenja riječi prijetnje koje moraju biti podobne da određena žrtva bude ustrašena ili uznemirena.

7.1. U konkretnom slučaju nije bilo sporno da između optuženika i žrtve – oštećenika kao tužitelja postoji višegodišnja netrpeljivost koja je u prethodnom periodu bila popraćena i fizičkim obračunavanjem u kojem je upravo žrtva (oštećeni kao tužitelj) zadobio tjelesne ozljede i o navedenom je prvostupanjski sud izveo dokaze u vidu čitanja medicinske dokumentacije, navedene pod točkom 9. pisanog obrazloženja presude. Ta činjenica suprotno žalbenim navodima, ukazuje ne samo na „obične višegodišnje susjedske razmirice“, već na povećanu netrpeljivost koja je između ostalog eskalirala i u vidu fizičkog nasilja. Dakle, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kao što to zaključuje i sud prvog stupnja pod točkom 18. pisanog obrazloženja – navedena okolnost ukazuje ne samo da se oštećeni AJ imao razloga bojati kao što iskazuje, već i da izlazak iz stana optuženika i obraćanje oštećeniku na način da u ruci drži palicu obraćajući mu se riječima „Ubit ću te, popušio si“, nesporno predstavlja prijetnju koja u svojoj ukupnosti ima onu ozbiljnost koja sadržajno predstavlja kazneno djelo za koje je optuženik i oglašen krivim. Dakle, i prema stavu ovoga suda, nije prihvatljiv navod prema kojem „pod pretpostavkom da je prijetnja izrečena,…nije se mogla smatrati ozbiljnom“.

7.2. Nadalje, optuženik osporava i nastali događaj na način kako je to opisao oštećeni AJ i njegova supruga OJ, ukazujući da su njihovi iskazi nesuglasni suprotno onom što je utvrdio prvostupanjski sud. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima optuženika, oštećeni AJ nije iskazao da je optuženik vikao samo: „klošari jedni, jebem vam mater, a tebe ću sada ubiti“, već i da je optuženik vikao: „ubit ću te, sad si popušio“. Dakle, u pogledu izgovorenih riječi i oštećeni AJ i njegova supruga OJ suglasno iskazuju upravo kao što je to utvrdio i prvostupanjski sud pod točkom 17. pisanog obrazloženja svoje presude. Osim toga, nesuglasje njihovih iskaza ne postoji niti u pogledu vrste palice (drvena palica) sa kojom je „mahao“ optuženik. Naime, iz svjedočkog iskaza OJ sa zapisnika od 13. prosinca 2018. (list 45 spisa) izrijekom proizlazi da je optuženik držao drvenu palicu, a to je upravo ono što svojim iskazom potvrđuje i oštećeni AJ (zapisnik od 13. prosinac 2018. – list 43 spisa). Dakle, nije u pravu optuženik kada u svojim žalbenim prigovorima ističe različitost njihovih iskaza u pogledu vrste palice. U odnosu pak na navod da je oštećeni AJ govorio o „gumenoj palici“ (a ne drvenoj kako je to opisano činjeničnim opisom), treba iskazati da je oštećeni gumenu palicu spominjao u odnosu na događaj koji se između optuženika i oštećenika odvio u prosincu 2014. godine, a na taj se događaj i gumenu palicu osvrnula i sama BJ (zapisnik od 13. prosinca 2014. list 44. spisa), pa je i u tom dijelu žalbeni navod koji se sadržajno odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kao i onaj kojim se osporava sadržaj izgovorenih riječi optuženika spram oštećenika - valjalo otkloniti kao neosnovan.

8. Budući da žalba koja upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u smislu odredbe članka 478. ZKP-a u sebi sadrži i žalbu na vrstu i visinu kazne, treba istaknuti slijedeće. Svaka odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani optuženika, ali mora odražavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo. U konkretnom slučaju optuženik je oglašen krivim za kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a što ujedno ukazuje i na ozbiljnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim. Izricanjem kazne u trajanju 6 (šest) mjeseci sa rokom kušnje u trajanju 2 (dvije) godine prvostupanjski sud je potpuno ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženika uzevši u obzir i težinu samog kaznenoga djela zbog čega ista ni u kojem slučaju ne može biti smatrana prestrogom. Naime, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora uz primijenjenu uvjetnu osudu sa citiranim rokom kušnje predstavlja kaznu koja će i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da ne čine ista ili istovrsna kaznena djela. Dakle, izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i dostatan, ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac