REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-1267/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Marku Praljku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Maria Pavića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 10. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 758466 od12.02.2008. godine sklopljenog između I. tužitelja ĆM, 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja AM, 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja VM, 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Nova hrvatska banka d.d. (ranije: VOLKSBANK d.d.), Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595, i to odredba članka 2.1. Ugovora kojom je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama tuženika, odredba članka 2.4. Ugovora kojom je ugovorena redovna kamata po dospijeću i to promjenljiva po stopi utvrđenoj odlukom o kamatama i naknadama tuženika, odredba članka 4. Ugovora kojom je određeno da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, odredba članka 6.1. Ugovora kojom je određeno da se neposredno prije isplate kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 1,10% iznosa kredita, a minimalno 500,00 kn, odredba članka 8. Ugovora kojom je određeno da korisnik kredita, otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, odredba članka 11.1. Ugovora kojom je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz odluke o kamatama i naknadama tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.676,23 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4,14 EUR za razdoblje od 26.3.2008. pa do isplate

- na iznos od 7,66 EUR za razdoblje od 26.3.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,01 EUR za razdoblje od 26.4.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,91 EUR za razdoblje od 27.6.2008. pa do isplate

- na iznos od 21,91 EUR za razdoblje od 23.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 5,77 EUR za razdoblje od 29.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 23,69 EUR za razdoblje od 28.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 26,12 EUR za razdoblje od 22.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 27,35 EUR za razdoblje od 22.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,44 EUR za razdoblje od 24.4.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,02 EUR za razdoblje od 27.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,45 EUR za razdoblje od 27.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 15,44 EUR za razdoblje od 3.7.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,84 EUR za razdoblje od 5.8.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,82 EUR za razdoblje od 8.9.2009. pa do isplate

- na iznos od 18,40 EUR za razdoblje od 6.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,72 EUR za razdoblje od 5.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,58 EUR za razdoblje od 12.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,23 EUR za razdoblje od 10.1.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,08 EUR za razdoblje od 5.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 27,07 EUR za razdoblje od 4.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 33,54 EUR za razdoblje od 10.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 31,87 EUR za razdoblje od 6.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 35,13 EUR za razdoblje od 8.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 53,47 EUR za razdoblje od 7.7.2010. pa do isplate

- na iznos od 49,30 EUR za razdoblje od 4.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 64,96 EUR za razdoblje od 7.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 56,70 EUR za razdoblje od 5.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 50,49 EUR za razdoblje od 4.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 69,38 EUR za razdoblje od 3.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 81,06 EUR za razdoblje od 5.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 72,59 EUR za razdoblje od 3.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 73,83 EUR za razdoblje od 6.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 67,75 EUR za razdoblje od 6.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 69,63 EUR za razdoblje od 6.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 90,31 EUR za razdoblje od 7.6.2011. pa do isplate

- na iznos od 93,21 EUR za razdoblje od 6.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 116,10 EUR za razdoblje od 3.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 107,79 EUR za razdoblje od 3.9.2011. pa do isplate

- na iznos od 94,84 EUR za razdoblje od 11.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 94,51 EUR za razdoblje od 8.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 93,09 EUR za razdoblje od 8.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 97,79 EUR za razdoblje od 11.1.2012. pa do isplate

- na iznos od 102,97 EUR za razdoblje od 7.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 103,12 EUR za razdoblje od 7.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 99,87 EUR za razdoblje od 12.4.2012. pa do isplate

- na iznos od 101,19 EUR za razdoblje od 8.5.2012. pa do isplate

- na iznos od 103,13 EUR za razdoblje od 12.6.2012. pa do isplate

- na iznos od 101,04 EUR za razdoblje od 8.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 101,22 EUR za razdoblje od 5.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 99,29 EUR za razdoblje od 11.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 95,72 EUR za razdoblje od 11.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 100,07 EUR za razdoblje od 7.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 101,65 EUR za razdoblje od 13.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 101,02 EUR za razdoblje od 17.1.2013. pa do isplate

- na iznos od 94,66 EUR za razdoblje od 3.2.2013. pa do isplate

- na iznos od 99,07 EUR za razdoblje od 15.3.2013. pa do isplate

- na iznos od 100,08 EUR za razdoblje od 9.4.2013. pa do isplate

- na iznos od 98,10 EUR za razdoblje od 16.5.2013. pa do isplate

- na iznos od 92,24 EUR za razdoblje od 8.6.2013. pa do isplate

- na iznos od 88,60 EUR za razdoblje od 17.7.2013. pa do isplate

- na iznos od 91,83 EUR za razdoblje od 13.8.2013. pa do isplate

- na iznos od 94,05 EUR za razdoblje od 12.9.2013. pa do isplate

- na iznos od 99,72 EUR za razdoblje od 10.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 96,60 EUR za razdoblje od 5.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 98,00 EUR za razdoblje od 8.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 99,14 EUR za razdoblje od 22.1.2014. pa do isplate

- na iznos od 101,32 EUR za razdoblje od 25.2.2014. pa do isplate

- na iznos od 103,61 EUR za razdoblje od 11.3.2014. pa do isplate

- na iznos od 102,44 EUR za razdoblje od 17.4.2014. pa do isplate

- na iznos od 100,15 EUR za razdoblje od 17.5.2014. pa do isplate

- na iznos od 99,12 EUR za razdoblje od 12.6.2014. pa do isplate

- na iznos od 99,58 EUR za razdoblje od 18.7.2014. pa do isplate

- na iznos od 102,45 EUR za razdoblje od 12.8.2014. pa do isplate

- na iznos od 105,38 EUR za razdoblje od 16.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 105,12 EUR za razdoblje od 16.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 106,59 EUR za razdoblje od 8.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 318,10 EUR za razdoblje od 8.11.2014. pa do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 271,57 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- - na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 6.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 5.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 12.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 10.1.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 5.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 4.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 10.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 6.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 7.7.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 4.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 7.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 5.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 4.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 3.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 5.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 3.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 6.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 6.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 6.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 7.6.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 6.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 3.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 3.9.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 11.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 11.1.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 7.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 7.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 12.4.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.5.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 12.6.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 5.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 11.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 11.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 7.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 13.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 17.1.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 3.2.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 15.3.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 9.4.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 16.5.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.6.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 17.7.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 13.8.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 12.9.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 10.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 5.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 22.1.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 25.2.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 11.3.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 17.4.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 17.5.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 12.6.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 18.7.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 12.8.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 16.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 16.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 3,93 EUR za razdoblje od 8.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 27,91 EUR za razdoblje od 8.11.2014. pa do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 195,25 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. veljače 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti I-tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43,59 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. studenog 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljici VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su 12. veljače 2008. godine sklopili s prednikom tuženika Ugovor o kreditu u iznosu od 29.726,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita. Ističu kako je u čl. 2. navedenog Ugovora ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa, a u čl. 4. ugovorena je valutna klauzula u CHF. Međutim, da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija niti mu je posebno obrazloženo kakve su posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. Tužitelj nije ni imao bilo kakav sastanak u banci ili razgovor na tu temu, već su ga po obrađenom zahtjevu papiri čekali kod javnog bilježnika. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, ali mu nikada nisu dostavljene obavijesti ili bilo kakvi podaci o promjeni i o visini kamatne stope. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je također odredba Ugovora kojom je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica nezakonita i ništetna. S obzirom da ništetnost odredbi znači da su nezakonita sva tuženikova (i prednikova) jednostrana povećanja kamatnih stopa, kao i povećanje tužiteljeve obveze na temelju jačanja tečaja CHF u odnosu na HRK, to tužitelji traže utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2.1., čl. 2.4., čl. 4., čl. 8. i čl. 11.1. Ugovora o kreditu. Nadalje navode kako je sudska praksa odredbe o troškovima obrade kredita (ulazna naknada) i troškova prijevremene otplate kredita (izlazna naknada) utvrdila nepoštenima i ništetnima. Ističu kako je tužiteljima prilikom isplate kredita naplaćen trošak obrade kredita koji je temeljen na nepoštenoj i ništetnoj odredbi. Isto tako, da su tužitelji obvezu po kreditu prijevremeno otplatili, pri čemu im je naplaćen trošak prijevremene otplate. Ujedno potražuju na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćenih kamata iznos od 271,57 eur, na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule iznos od 5.676,23 eur, na ime ulazne naknade iznos od 195,25 eur, na ime izlazne naknade iznos od 43,59 eur, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti, navodeći kako je potraživanje tužitelja u zastari. Nadalje, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, a sve i kada bi bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Također, da ugovorne odredbe ugovora o kredita koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Navodi kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. To iz razloga jer je ista jasna i lako uočljiva, a što se razumljivosti valutne klauzule tiče, ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora kao savjesna ugovorna strana sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Ujedno ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, plan otplate, otplatne tablice, promete po računu, karticu prometa po kreditu, obavijest o promjeni anuiteta, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/25802-2 od 03. srpnja 2023.g., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Sud je rješenjem od 08. siječnja 2024. godine utvrdio prekid postupka te je postupak nastavljen sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. kao pravnim slijednikom ranijeg tuženika.

6. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva pa na tu okolnost nije bilo potrebe provoditi financijsko vještačenje, a nije sporno ni da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu dana 12. veljače 2008. godine.

7. Prema čl. 2. Ugovora redovna kamatna stopa iznosi 5,55% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, efektivna kamatna stopa je 6,89%, interkalarna kamata naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope. Redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.

8. Prema čl. 4. Ugovora kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

9. Prema čl. 6.1. Ugovora određeno da se neposredno prije isplate kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 1,10% iznosa kredita, a minimalno 500,00 kn,

10. Prema čl. 11.1. Ugovora prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora.

11. Iz iskaza tužitelja, koje je sud prihvatio kao životne i uvjerljive, utvrđeno je da je I-tužitelju predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila za njegovog sina, koji je bio potreban za osobne potrebe te je sa suprugom došao u banku i rekao što mu je potrebno, a oni su mu ponudili samo navedeni kredit u CHF. Rekli su da mu je to najpovoljnije, a on nije odlazio na druga mjesta jer se radilo o banci koja je surađivala sa njegovom tvrtkom u kojoj je bio zaposlen. Nisu mu ništa pojašnjavali vezano uz valutu niti promjenjivu kamatnu stopu, a on osobno nije pročitao Ugovor. Rate kredita podmirivao je njegov sin koji je bio sudužnik prilikom sklapanja Ugovora, a za koga je zapravo predmetno vozilo i kupljeno.

12. II-tužiteljica je u svom iskazu navela da je bila sudužnik svom suprugu prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i bila je sa njim u banci te može potvrditi da je sve ono što je njezin suprug iskazao istina. Navedenom iskazu nema ništa za dodati.

13. III-tužitelj u svom iskazu navodi da je upućen u sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu jer je bio sudužnik. U banci im nisu ponudili nijedan drugi kredit. Pitao je da li je moguće dobiti kredit u kunama ili u valuti EUR, međutim, rekli su da ne, da isključivo u CHF. Njemu je vozilo bilo potrebno za osobne potrebe jer je putovao na tri lokacije na posao, a i on je podmirio sve rate navedenog kredita. U jednom trenutku mu je mjesečni iznos plaće bio 3.200,00 kn, a rata kredita preko 2.900,00 kn. U banci ih nisu upozorili da bi moglo doći do takve promjene u rati kredita.

14. Stoga je utvrđeno da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelju nisu bili jasno biti predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i valutne klauzule kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. -H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.

16. Prema odredbi čl. 502c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

17. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

18. Korisnik kredita samom činjenicom otplate kredita nije izgubio pravni interes postaviti zahtjev za povrat novčanog iznosa koji je drugoj ugovornoj strani platio temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni, jer uzrok ništetnosti sporne odredbe nije bila zabrana manjeg značaja pa iz tog razloga činjenica da je ugovor u cijelosti ispunjen sama po sebi nije bitna.

19. Dakle, kako je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi iz navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka, činjenica da su mu zaposlenici objasnili plasiranje ugovora, ne bi utjecalo na ocjenu da se radi o ništetnim ugovornim odredbama o promjeni tečaja za valutu CHF, jer o tome stranke nisu međusobno pregovarale niti je tuženik dokazao da je tužitelj bio odgovarajuće informiran o svim posljedicama, a navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

20. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, te je stoga utvrđen njegov status potrošača.

21. Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer takvi akti tužene kao kreditora kojima ona definira povećanje kamatne stope i način obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim obrazovanjem i znanjima ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa tako ni tužitelju. Stoga je tužena kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, bila dužna prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati tužitelja na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja kredita, što tužena u konkretnom slučaju kako je to nedvojbeno utvrdio sud prvog stupnja, nije učinila.

22. Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

23. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa – načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

24. Sukladno navedenom to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

25. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, kako to navodi tuženik, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

26. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

27. Stoga, a kako su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu i na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice, da se o tim odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da on nije imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika, slijedom čega je takva odredba ništava, sukladno odredbama navedenih zakona o zaštiti potrošača i rečene odluke povodom tužbe za kolektivnu zaštitu.

28. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja.

29. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

30. U odnosu na naknadu za obradu kredita te naknade za prijevremenu otplatu kredita, valja navesti kako je odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 79/07 - u daljnjem tekstu ZZP- a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

31. Prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je i odredbom članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Inače ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

32. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je sukladno odredbi članka 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO-a) i predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pojavljuju kao "slabija strana", jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbu članka 5. predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita stava da ta ugovorna odredba ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni, odnosno "glavni predmet ugovora", što rezultira time da se na tu ugovornu odredbu ne odnosi isključenje testa poštenosti. S obzirom da pri ocjeni o tome da li je neka ugovorna odredba obuhvaćena pojmom "glavni predmet ugovora" treba uzeti u obzir narav, opću strukturu i odredbe ugovora, pravni i činjenični kontekst ugovora, ES je postavio određene kriterije nacionalnim sudovima za ocjenu predstavljaju li pojedine odredbe ugovora o kreditu glavni predmet ugovora ili ne, odnosno mogu li se te odredbe i pod kojim uvjetima testirati na poštenost, pa je tako u presudi broj C224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020. godine utvrdio da se točan doseg pojmova "glavni predmet" i "cijena" u smislu odredbe članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ ne može odrediti pojmom "ukupni troškovi kredita za potrošače", pa se naknada za otvaranje kredita ne može smatrati bitnom činidbom samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove. Drugim riječima bitne činidbe ugovora, "glavni predmet ugovora" su odredbe kojima se utvrđuju bitne činidbe ugovora koje ga određuju kao takvog, karakteriziraju ugovor i bez koji to nije taj ugovor, za razliku od ugovornih odredbi akcesornog karaktera, koje ne definiraju glavni predmet ugovora, pa podliježu testu poštenosti, a u koje odredbe se svakako ubraja i odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, jer ta odredba ne definira bit ugovora o kreditu, iako ulazi u "ukupne troškove kredita za potrošače".

33. Sud je utvrdio da je odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu, kojim je ugovorna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,10% od iznosa kredita, a koja naknada je u konkretnom slučaju iznosila 195,25 eur, te čl. 11. kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u nespornom iznosu od 43,59 eur, nepoštena ugovorna odredba, a time sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna iz slijedećih razloga. S obzirom da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac, zbog čega tužitelj, potrošač, niti nije imao utjecaja na njezin sadržaj, u pitanju je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, sud je stava da je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, s obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, a to tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj. Drugim riječima iako je tuženik, trgovac, prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, nije dokazao koji su to troškovi. Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenim naknadama za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni", odnosno plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

34. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

35. To ne traži nužno u ugovoru o kreditu specificirano navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita. Međutim, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga.

36. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

37. S druge strane, proizlazi da je tužitelj iz Ugovora o kreditu mogao vidjeti da postoji obveza plaćanja predmetne naknade i da je mogao razumno izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku od iznosa kredita), ali ne i njenoj krajnjoj svrsi.

38. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.

39. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

40. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

41. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

42. Ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuju na propust tuženice u postupanju u dobroj vjeri. Tako je u svezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., protiv koje je u tom dijelu odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr. a među njima i tuženica), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

43. Nadalje, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika (a tuženica je tamo bila tuženica pod 3.) protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/2012 od 4. srpnja 2013., među ostalim, u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. ZZP o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, pa su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale su saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni propustile su potrošače informirati o tome.

44. Konačno, utvrđene su ništetnim i odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u odluci ovog suda broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i dr., jer banka nije dokazala koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa da stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

45. Treba naglasiti da iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje naknade za obradu kredita, već je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 101/17) od 12. listopada 2017. godine propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade, tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

46. Nastavno bitno je naglasiti da za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku, kreditora, dijele jednaki, podređeni položaj. Isto tako prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.

47. O spornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a iste je nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac. Stoga tužitelj, potrošač, nije niti imao utjecaja na njezin sadržaj, te je u pitanju odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, a to tim više što je naknada za obradu zahtjeva i naknada za prijevremenu otplatu kredita određena samo na način da je upućeno na Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Drugim riječima, iako je tuženik, trgovac, prilikom prijevremene otplate kredita imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, nije dokazao koji su to troškovi.

48. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, valutnu klauzulu, odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

49. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare.

50. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: "Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".

51. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu.

52. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke, ali ne i za prednika tuženika, mijenjale kamatne stope (točnije sedam od osam tuženih banaka) bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

53. Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnima ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak.

54. Kako je 14. lipnja 2018. godine donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017, kojom je u odnosu na tuženika pravomoćno utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule, to od navedenog dana počinje teći zastara i za valutu i za promjenjivu kamatnu stopu.

55. Kako je tužba podnesena 05. lipnja 2023. godine, ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a.

56. U odnosu na prigovor zastare potraživanja koji se odnosi na naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva u navedenom dijelu još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

57. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.

58. S obzirom da visina zahtjeva tužitelja nije sporna, to je isti valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod točkama II, III, IV i V.

59. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

60. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 06.11.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 21.11.2024.g. i 15.05.2025.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 800,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 200,00 eur ukupno iznosi 1.000,00 eur.

61. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom VI.

U Zagrebu, 10. lipnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.