Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj K-896/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Tatjane Čargonja kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Darka Majnarića i Dragana Čubrilo, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tee Stojić Bah kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika LB i 2. optuženika AB zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 1. alineja 6. i stavka 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K- DO-386/13 od 31. siječnja 2007., izmijenjene u činjeničnom i zakonskom opisu kaznenih djela podneskom od 18. veljače 2025. i 4. travnja 2025., nakon održane javne rasprave 10. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci, TB, 1. optuženika LB, 2. optuženika AB, branitelja 1. optuženika, odvjetnika Milenka Škrleca iz Rijeke i branitelja 2. optuženika, odvjetnika Milana Samardžića iz Rijeke, istoga dana izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

Temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/35 dalje u tekstu ZKP/08 )

1. optuženik LB, sin L i A rođene T, rođen **.**.1954. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, sa mjesečnim primanjima s osnova mirovine od 530,00 eura, bez imovine, razveden, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio, s prebivalištem u [adresa], sa boravištem u [adresa] ([adresa]) , kod Varljen Fulvia, neosuđivan

2. optuženik AB, sin J i F rođene I, rođen **.**.1949. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, sa mjesečnim primanjima s osnova mirovine u iznosu od 450,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vojsku služio, sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1995., sa činom satnika HV-a, odlikovan medaljom Oluja, medaljom za hrabrost, Spomenicom Domovinskog rata, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan,

oslobađaju se optužbe

da su

u vremenskom razdoblju od 7. prosinca 2000. do 12. kolovoza 2023. u Rijeci, okrivljenik LB, kao tajnik Obrtničke komore Rijeka i okrivljenik AB, kao predsjednik Obrtničke komore Rijeka, nakon prethodno dana 09. svibnja 1996. sklopljenog Sporazuma o poslovno - tehničkoj suradnji i dodatka tom sporazumu kojega je u ime Obrtničke komore potpisao okrivljenik AB kao predsjednik te u ime novoosnovane tvrtke "APOK" d.o.o. iz Rijeke, okrivljenik LB kao direktor te tvrtke, koju su osnovali Obrtnička komora Rijeka u 96% vlasničkom iznosu te okrivljenik LB u 4% iznosu vlasništva, nakon čega je okrivljenik LB u nakani da tvrtci "APOK" d.o.o. Rijeka omogući ostvarenje nepripadne joj imovinske koristi, suprotno odredbi članka 4. stavka 1. naprijed navedenog Sporazuma, kojim nije ugovoreno međusobno plaćanje bilo kakve naknade između Komore i tvrtke "APOK" d.o.o. već samo međusobno ustupanje djelatnika, najprije u svojstvu direktora tvrtke "APOK" d.o.o., Obrtničkoj komori Rijeka ispostavljao račune za naplatu tobože pruženih usluga poreznog savjetovanja za Obrtničku komoru Rijeka za koju su obojica znali da nisu izvršeni, niti je za njima bilo ikakve stvarne potrebe a koje je račune potom uz odobrenje okrivljenika AB, koji suprotno svojim obvezama iz članka 36. stavka 6. Statuta Obrtničke komore Rijeka, po kojem je odgovoran za zakonitost njezina rada te raspoređivanje sredstava unutar financijskog proračuna i naredbodavca za njegovo izvršenje, a kako bi okrivljeniku LB pomogao u ostvarenju nepripadne imovinske koristi za trgovačko društvo „APOK“ d.o.o., ništa nije poduzimao radi zaštite interesa Obrtničke komore niti o tome obavještavao - podnosio izvješće skupštini Komore, okrivljenik LB sada u ulozi tajnika Obrtničke komore Rijeka, isplaćivao u ukupnom iznosu od 687.768,16 kuna tvrci "APOK" d.o.o., čime su navedenoj tvrtci plaćanjem fiktivnih računa, omogućili stjecanje nepripadne imovinske koristi u iznosu od 177.358,24 kune, a sve na štetu Obrtničke komore Rijeka,

dakle, 1. optuženik JB, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu na drugi način grubo prekršio pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, a pribavljena je znatna imovinska korist i postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi,

dakle, 2. optuženik AB, drugome s namjerom pomogao da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu na drugi način grubo prekrši pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, čime je pribavljena znatna imovinska korist i postupano je s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da su 1. optuženik LB i 2. optuženik AB počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja i to 1. optuženik LB zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 6. i stavka 2. KZ/97 te 2. optuženik AB pomaganjem pri zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 6. i stavka 2. u svezi članka 38. KZ/97.

Temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19, 81/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu ZKP/08), Obrtnička komora Primorsko-goranske županije s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se na građanski postupak.

Temeljem odredbe članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci 1. i 2. optuženih te nagrada i nužni izdaci branitelja 1. i 2. optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-21/2005 od 12. veljače 2007. godine 1. optuženom LB, između ostaloga pod točkom 7) stavljeno je na teret počinjenje kaznenoga djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 6 i stavka 2. KZ/97 dok je 2. optuženom AB pod točkom 7) stavljeno na teret kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - pomaganjem pri zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 6. i stavka 2. u vezi članka 38. KZ/97. Rješenjem poslovni broj K-41/08, Kv- 101/13 od 12. travnja 2013. Županijski sud u Puli - Pola oglasio se nenadležnim za postupanje u naznačenom kaznenom predmetu te je nakon pravomoćnosti rješenja spis predmeta dostavljen Općinskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podneskom od 8. veljače 2025. izmijenilo je činjenični i zakonski opis kaznenih djela dok je podneskom od 4. travnja 2025. izmijenilo činjenični opis kaznenih djela vezano uz početak i završetak razdoblja inkriminacije.

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kž-318/2023 prihvaćene su žalbe 1. optuženika LB i 2. optuženika AB te je povodom izjavljenih žalbi kao i po službenoj dužnosti ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj K-316/2013 od 7. rujna 2021. kojom su 1. i 2. optuženici oglašeni krivima za kaznena djela naznačena u točki 1. obrazloženja te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje pred izmijenjeno vijeće.

2.1. U ponovljenom postupku branitelji 1. i 2. optuženika stavili su prigovor nastupa apsolutne zastare kaznenog progona navodeći da je državno odvjetništvo izmijenilo optužnicu sa danom 18. veljače 2025. naznačivši kao vrijeme inkriminacija „vremensko razdoblje od 1999. do 2003. što bi značilo da je apsolutna zastara kaznenog progona nastupila sa danom 1. siječnja 2025., osobito obzirom je državno odvjetništvo tek podneskom od 4. travnja 2025. preciziralo završetak razdoblja inkriminacije sa danom „12. kolovoza 2003.“ Suprotno navodima obrane 1. i 2. optuženika sud je stava kako neovisno od činjenice što je državno odvjetništvo tek podneskom od 4. travnja 2025. preciziralo završetak razdoblja inkriminacije, nije opravdano zaključiti da bi zastara kaznenog progona nastupila sa danom 1. siječnja 2025. Navedeno iz razloga što je tijekom dokaznog postupka predmetom raspravljanja i vještačenja bilo izdavanje računa od strane trgovačkog društva Apok i plaćanje računa od strane Obrtničke komore Rijeke između ostaloga i za razdoblje tijekom 2003. godine, što kao završetak razdoblja inkriminacije podrazumijeva 31. prosinca 2003. godine.

3. U ponovljenom postupku 1. optuženik LB i 2. optuženik AB iskazali su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja su im stavljena na teret te su iznosili obrane.

4. Tijekom ponovljenog dokaznog postupka pročitani su zapisnici prethodnog saslušanja svjedoka u raspravi i to zapisnik saslušanja svjedokinje FB sa lista 141 spisa i zapisnik saslušanja svjedokinje IB sa lista 141 spisa. Nastavno pročitana je materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to rješenje Trgovačkog suda u Rijeci sa lista 1816-1819 spisa, ugovori o radu i dodaci ugovora o radu sa lista 950 - 953, 1705 - 1710, 1715 - 1719, 1816 - 1819 spisa), sporazum i dodatak sporazumu o poslovno tehničkoj suradnji sa lista 695 - 698 spisa), društveni ugovor o osnivanju Apok-a sa lista 31 spisa, kartice saldakonti i računi-otpremnice sa lista list 699-734 spisa. Nastavno provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Dijani Tomljanović Butković ( list 237 spisa).

5. Optuženik 1. LB u obrani je iskazao ( list 240 - 241 te list 762 - 763) da je Komora sa tvrtkom Apok zaključila 1999. sporazum o poslovno tehničkoj suradnji temeljem kojeg je trebala koristiti prostorije Obrtničke komore i dio opreme međutim kako je 1999. došlo do zakonskih izmjena na način da su trgovačka društva morala imati zaposlene djelatnike da su u Apoku zaposlene IB i FB koje je tvrtka Apok na puno radno vrijeme ustupila Obrtničkoj komori. Navodi da je d.o.o. moralo imati i direktora koji će biti zaposlenik. Iskazuje da je unutar obrtničke komore dogovoreno da će podijeliti zaposlenika između Komore i Apoka. Iskazuje da je FB radila kao administrativni tajnik, a IB je obavljala pravne poslove. Navodi da su obavljene usluge od strane Apoka bile fakturirane Obrtničkoj komori te nisu imale veze sa Sporazumom o poslovno tehničkoj suradnji. Nastavno iskazuje da su usluge navedenih djelatnica izvršene i naplaćene, da se radilo o uslugama poreznog savjetovanja i poslovima tajnika za Obrtničku komoru Rijeka s time da su fakture iznosile između 7.000,00 i 15.000,00 kuna mjesečno te su u inkriminiranom periodu dostigle vrijednost od oko 900.000,00 kuna. Optuženik navodi da su obje djelatnice redovito primale plaću dok je u računima bilo navedeno koje su usluge pružale. Navodi da je porezne i financijske savjete Obrtničkoj komori davala samo IB, dok je FB obavljala tajničke poslove za Obrtničku komoru te je njezine poslove Apok fakturirao Komori.

5.1 Nastavno optuženik navodi da je Apok prestao s radom u listopadu 2003. dok je osnovan 1996. godine jer su kao pravna osoba prema statutu mogli osnovati agenciju. Iskazuje da nije napravljeno ništa što bi bilo u suprotnosti sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Navodi da je u točki 3. Sporazuma navedeno što je Apok trebao raditi za Obrtničku komoru, što je bilo usklađeno sa programskim zadacima Komore koja je i određivala cijene po kojima će Apok raditi. Navodi da je tajnik bio izabrana osoba pa se taj dio posla nije mogao fakturirati. Optuženik nastavno iskazuje da su Obrtnička komora i Apok bili smješteni na istoj adresi u [adresa], radilo se o istom poslovnom prostoru ali su kancelarije bile odvojene. Iskazuje da su u inkriminiranom periodu u Obrtničkoj komori bile zaposlene četiri osobe i to jedan administrator, dva pravnika i jedan pedagog dok su u Apoku bile zaposlene IB i FB koja prije toga nije radila u Obrtničkoj komori već je odmah postala zaposlenik Apoka. Optuženik navodi da se poslovi zaposlenika u Obrtničkoj komori i Apoku nisu preklapali jer je svaki zaposlenik obavljao svoj dio posla. Navodi da je imenovan za direktora kako bi firma mogla biti upisana u registru suda međutim da je šest do sedam sati radio za Komoru, a jedan sat za Apok.

5.2 Optuženik u obrani navodi da bi u slučaju da nije imenovan za direktora Apoka na tome mjestu morali zaposliti drugu osobu sa punim radnim vremenom u kojem slučaju ne bi imali financijskih sredstava za njegovu plaću. Iskazuje da su sva tijela Obrtničke komore, odnosno Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor i predsjednik bili upoznati s odlukom da će Obrtnička komora osnovati Apok. Navodi da se između Obrtničke komore i Apoka nisu podmirivali fiktivni računi već je sve što je Apok radio bilo dio programa Obrtničke komore Rijeka te je on štitio interese Obrtničke komore.

5.3 Optuženik 1. LB u dopuni obrane na raspravi 10. lipnja 2025. navodi da Apok nije poslovao bez znanja Obrtničke komore, da je to praktički bila jedna firma te da su svi sve znali.

6. Optuženik 2. AB u obrani ( list 241 te list 764 - 765 ) navodi da je tvrtka Apok pružala usluge Obrtničkoj komori Rijeka, da se radilo o uslugama pravnog savjetovanja koje nisu bile definirane Sporazumom kao niti usluge tajničkih poslova za Obrtničku komoru Rijeka. Iskazuje da je tvrtka Apok za obrtničku komoru organizirala plaćene usluge školovanja obrtnika za polaganje majstorskih ispita, sponzorske ugovora vezane uz organizaciju sajmova i drugo, dok je IB kao pravnica mogla davati samo pravne ali ne i porezno financijske savjete. Navodi da je imao povjerenja u LB jer je poslove obavljao onako kako je trebalo.

6. 1 Nastavno optuženik navodi da je kao predsjednik Komore i član Skupštine predložio LB osnivanje Apoka po uzoru na njemačku obrtničku komoru jer bi u tom slučaju mogli ostvarivati profit obzirom je Komora neprofitna organizacija. Navodi da nije pribavljao korist za Apok te da je najveći dio posla vezano uz osnivanje Apoka odradio LB. Iskazuje nastavno da je prijedlog za osnivanje Apoka prezentiran Skupštini Obrtničke komore koja je svojom odlukom prihvatila osnivanje Apoka. Navodi da je sa prijedlogom prije nego što je prezentiran Skupštini, upoznat Upravni odbor kojega sačinjavaju predsjednici svih udruženja obrtničke komore. Iskazuje da se članovima skupštine svake godine podnosilo izvješće o radu Apoka. Navodi da sve do 2003. godine nije bilo primjedbi na rad Apoka od strane obrtnika te da su sva realizirana sredstva ostala u Apoku d.o.o. Optuženik navodi kako 1. optuženi LB nije podizao svoj postotak dobiti te da je nakon 2003. nešto novčanih sredstava ostalo u Apoku. Iskazuje da su i LB i on sa svojih funkcija smijenjeni protuzakonito.

6.2. Optuženik 2. AB u dopuni obrane na raspravi 10. lipnja 2025. navodi da je Apok odnosno Agencija za poduzetništvo obrtničke komore osnovana kako bi se pomoglo obrtnicima odnosno kako bi se ostvarili vanjski prihodi te kako se djelatnost Komore ne bi svodila samo na naplatu komorskih doprinosa. Navodi da obrtnici sudjeluju na sajmovima prezentirajući svoje aktivnosti i proizvode što je vezano uz znatne troškove pa je Apok kroz svoju djelatnost trebao pomoći obrtnicima da svoj rad i proizvode prezentiraju na sajmovima na način da snose samo troškove puta i smještaja dok bi preostale troškove poput izdataka za izložbeni prostor i prezentaciju njihovoga rada i proizvoda podmirivao Apok. Iskazuje da je Apok pribavljao sredstva koja su se trošila namjenski te da se nije događalo da bi dobit ostala na računu Apoka. Iskazuje da se kroz djelovanje Apoka ostvarivao profit koji bi se potom mogao reinvestirati. Iskazuje da su se troškovi mogli plaćati i iz sredstava Komore međutim da su putem Apoka htjeli ostvariti novčana sredstva i na drugi način, a ne samo komorskim doprinosom. Iskazuje da se Apok financirao od rada za Obrtničku komoru te poslova koji su bili vezani uz organizaciju sajmova, također da je Apok izdavao i literaturu sa tumačenjima vezanima uz aktualne zakonske promjene što je trebalo pomoći obrtnicima.

7. Svjedokinja FB ( list 141 ) navodi da je bila zaposlena u Obrtničkoj komori te ujedno i u tvrtki Apok u kojoj je u inkriminirano vrijeme direktor bio LB, odnosno od 2001. do 2003. da je radila u Apoku te od 2003. u Obrtničkoj komori. Iskazuje da je u Obrtničkoj komori i Apoku obavljala poslove vezane uz obrtni registar odnosno prijavu i odjavu obrta, RL obrasce, prijem i urudžbiranje pošte te preuzimanje telefonskih poziva. Navodi da joj je u Apoku nadređen bio 1. optuženik LB te je osim nje u Apoku radila i GB koja je obavljala poslove vezane uz održavanje sajmova i komorske doprinose. Iskazuje da je LBŽ bio smješten u prostorijama Obrtničke komore. Svjedokinja navodi da nema saznanja da bi se pružale usluge poreznih savjetovanja i da bi postojale fakture koje bi iz Apoka bile upućene Obrtničkoj komori. Iskazuje da je platne liste dobivala od Apoka te da je bila zadužena za obavljanje poslova i za Apok i za Obrtničku komoru. Svjedokinja navodi kako nema saznanja da li je Apok bio registriran za pružanje usluga poreznog savjetovanja te se ne sjeća da li je netko u Apoku obavljao poslove tajnika. Navodi da je uredno primala plaću dok je radila u Apoku dok za doprinose pretpostavlja da su se uredno plaćali. Iskazuje da je obavljala poslove za koje je bila zadužena sa time da nitko nije obavljao poslove poreznog savjetnika u Apoku i Komori.

8. Svjedokinja IB ( list 141 - 142 ) navodi da je radila u Obrtničkoj komori Rijeka kao pravni savjetnik od 1994. do 1999., dok je od 1999. do 2003. radila u Apoku na istim poslovima kao i u Obrtničkoj komori odnosno da se radilo o poslovima vezanim uz komorski doprinos tako da je rješavala cijeli postupak, od zaprimanja molbi, žalbi, pripremanja predmeta za komisiju. Iskazuje kako ne zna da li je tvrtka Apok naplaćivala od Obrtničke komore naknadu za poslove koje je ona obavljala te da nema saznanja da bi između Obrtničke komore Rijeka i Apoka bio zaključen Sporazum o poslovno tehničkoj suradnji. Navodi da je direktor Apoka bio LB, koji je ujedno bio i tajnik Obrtničke komore. Svjedokinja iskazuje da je radila na organizaciji obrtničkih sajmova, da je obrtnicima davala sve informacije u vezi obrtničkih kredita međutim da nikada nije pružala usluge poreznog savjetovanja. Iskazuje kako nema saznanja da bi Apok naplaćivao od Obrtničke komore troškove poreznog savjetnika i tajničke poslove. Svjedokinja navodi da je u Apoku primala redovito plaću u visini 5.000,00 kuna neto, s time da je isti iznos plaće dobivala i u Obrtničkoj komori, misli da su uredno plaćeni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Iskazuje da je LB kao tajnik Obrtničke komore odlučio da ona radi u Apoku. Navodi kako nema saznanja tko je bio ovlašten izdavati fakture.

9. Iz odluke o izboru tajnika od 27. veljače 1999. proizlazi da je okrivljenik LB imenovan za tajnika Obrtničke komore za razdoblje od 27. veljače 1999. do 27. veljače 2003.

10. Iz ugovora o radu od 28. travnja 1996. proizlazi da je isti zaključen između Obrtničke komore Rijeka zastupane po AB i zaposlenika JB LB za obavljanje poslova komorskog tajnika. Iz članka 15. ugovora proizlazi da se zaposlenik obvezuje kako za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca neće niti izvan radnog vremena obavljati poslove uz naknadu ili bez naknade, a koji poslovi su istovjetni sa poslovanjem poslodavca.

11. Iz sadržaja društvenog ugovoru o osnivanju Agencije za poduzetništvo Obrtničke komore d.o.o. od 26. lipnja 1995. sastavljenom po javnom bilježniku proizlazi da su osnivači Agencije, Obrtnička komora Rijeka zastupana po predsjedniku AB u 96% vlasničkom udjelu i LB u 4% vlasničkom udjelu. Nadalje proizlazi da skraćena tvrtka društva glasi: Apok d.o.o. sa sjedištem u [adresa] dok je za direktora imenovan LB. Razvidno je nastavno da tvrtka Apok d.o.o. nije bila registrirana za pružanje usluga poreznog savjetovanja.

12. Iz dodatka Sporazumu o poslovno tehničkoj suradnji proizlazi da je zaključen 30. rujna 1999. između Obrtničke komore Rijeka po predsjedniku AB i Apok d.o.o. Rijeka zastupanom po direktoru LB. te je u članku 4. dodatka Sporazumu navedeno da će Komora po potrebi ustupiti Apoku djelatnike u segmentu koji se odnosi na redovne poslove Komore koje izvršava stručna služba Komore.

13. Iz sadržaja odluke o suspenziji od 20. ožujka 2003. proizlazi da su uslijed kršenja Statuta i neprovođenja odluka tijela HOK te zbog nanošenja štete ugledu Komore suspendirani 2. optuženik AB kao predsjednik Obrtničke komore PGŽ i 1. optuženik LB kao tajnik Obrtničke komore PGŽ.

14. Iz sadržaja zapisnika 7. sjednice Skupštine Obrtničke komore Rijeka ( list 1470 - 1473 ) održane 5. lipnja 2001. proizlazi da je izloženo izvješće o financijskom poslovanju Komore u kojemu je sadržano i izvješće o poslovanju trgovačkog društva Apok d.o.o. koja su izvješća prihvaćena dok iz sadržaja zapisnika 8. sjednice Skupštine Obrtničke komore Rijeka održane 8. studenog 2001. ( list 1474 - 1477) proizlazi da je zapisnik prethodne sjednice usvojen.

15. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje knjigovodstveno financijske struke Dijane Tomljanović-Butković ( list 172 - 177 ) proizlazi da tvrtka Apok nije bila registrirana za davanje usluga poreznog savjetovanja dok je dodatkom Sporazuma o poslovno tehničkoj suradnji koji je zaključen 30. rujna 1999. između Obrtničke komore Rijeka i Apoka redefinirana poslovna suradnja na način da se Apok između ostalog obvezao organizirati poslovanje na način da Komori osigura administrativno tehničku potporu u dijelu koji se odnosi na redovne zadaće Komore dok će Komora po potrebi ustupiti Apok-u djelatnike osposobljene za takvu djelatnost. Nastavno proizlazi da je Apok ispostavio izlazne fakture Obrtničkoj komori za razdoblje od 2000. - 2003. na ime usluga poreznog savjetnika i tajničkih poslova u iznosu od ukupno 873.324,80 kuna obzirom su IB i FB od 2000./2001. bile zaposlene u Apoku, iako su radile za Obrtničku komoru Rijeka te je Apok trošak njihovih plaća temeljem dodatka Sporazumu o poslovno tehničkoj suradnji prefakturirao Obrtničkoj komori Rijeka. Iz nalaza vještakinje proizlazi da je Apok ispostavio više računa temeljem usluga poreznog savjetovanja i tajničkih poslova u odnosu na stvarni trošak plaća IB i FB za razdoblje od 2000.- 2003., u iznosu od 185.556,64 kuna. Obzirom račun broj 50 koji se odnosi na usluge poreznog savjetovanja i tajničkih poslova od strane Komore nije uplaćen tvrtki Apok u visini od 8.198,40 kuna proizlazi da je Komora usluge poreznog savjetovanja i tajničke usluge po ispostavljenim fakturama Apok-a platila 865.126,40 kuna odnosno da je ukupan iznos ispostavljenih računa iznosio 873.324,80 kuna. Iz nalaza vještakinje proizlazi da bi u slučaju da su IB i FB bile prijavljene kao zaposlenice u Obrtničkoj komori Rijeka, ukupan trošak njihovih plaća iznosio 687.768,16 kuna. Stoga je zaključak vještakinje da je isplatom računa koji su ispostavljeni od strane Apoka na ime usluga poreznog savjetovanja i tajničkih usluga u iznosu od 865.126,40 kuna u odnosu na stvarni trošak plaća IB i FB u visini od 687.768,16 kuna nastupila financijska šteta odnosno umanjenje imovine Obrtničke komore Rijeka za iznos od 177.358,24 kuna.

15.1 Nastavno iz zaključaka vještakinje proizlazi da je Obrtnička komora u vlasništvu Apoka s udjelom od 96%, dok je LB u vlasništvu Apoka s udjelom od 4%, odnosno Obrtnička komora Rijeka je prilikom osnivanja Apoka uložila 18.200,00 kuna, a LB 800,00 kuna što nastavno znači da vlasnici Apoka kao društva s ograničenom odgovornošću imaju pravo raspodjele dobiti na način da 96% ostvarene dobiti pripada HOK-u dok 4% ostvarene dobiti pripada LB s time da osnivači na isti način sudjeluju u raspodjeli prilikom prodaje Apoka. Nastavno proizlazi da je trgovačko društvo Apok brisano iz sudskog registra 11. lipnja 2012. Nadalje iz nalaza vještakinje proizlazi da je LB mogao biti direktor Apoka kao osnivač u 4% dijelu i da pritom ne bude zaposlenik, obzirom da je bio zaposlenik Obrtničke komore Rijeka čiji vlasnički udio iznosi 96%.

15.2 Stalna sudska vještakinja u usmenoj dopuni nalaza ( list 182 ) pojašnjava da je kod utvrđivanja štete koja je nastupila za Komoru uzela u obzir račune koji su ispostavljeni na ime usluga poreznog savjetovanja koji ukupno iznose 205.570,04 kuna dok su računi ispostavljeni na ime zajedničkih poslova iznosili 28.211,80 kuna pa da iz razlike navedenih iznosa proizlazi šteta za Komoru od 177.358,24 kuna. Navodi da je prilikom utvrđivanja nastale štete uzela u obzir stvarno isplaćene plaće djelatnicama IB i FB te ispostavljene i naplaćene račune za usluge poreznog savjetovanja i tajničkog poslovanja.

15.3 U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja ( list 184 - 190 ) stalna sudska vještakinja navodi da je temeljem Pravilnika o raspodjeli sredstava za plaće radnika bilo moguće povećati plaću radnika za 40% na temelju uspješnosti izvršavanja zadataka pa da bi primjenjujući naznačeno povećanje trošak plaće IB mogao iznositi 529.127,46 kuna, u kojem slučaju bi Obrtnička komora Rijeka bila oštećena za iznos od 56.472,54 kuna. Nadalje da bi primjenjujući povećanje od 40% sukladno naznačenom Pravilniku, trošak plaće FB mogao iznositi 426.520,51 kunu slijedom čega je Apok oštećen za iznos od 146.994,11 kunu. Stoga ukupan trošak plaće IB i FB primjenjujući povećanje od 40% da je mogao iznositi 955.647,97 kuna pa ukoliko se ima u vidu da je Obrtnička komora Rijeka isplatila na ime poreznog savjetovanja i tajničkih poslova za razdoblje od 2000. do 2003. godine iznos od 865.126,40 kuna, da bi u tom slučaju Apok bio oštećen za iznos od 90.521,57 kuna.

15.4 Nastavno u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 22. ožujka 2021. ( list 232 - 235 ) na okolnosti da li postoji dug Obrtničke komore Rijeka prema Apoku te da se utvrdi koliko je iznosila plaća 1. optuženika ČB u inkriminiranom razdoblju te tko je 1. optuženiku izvršio isplatu plaće, navedeno je da je uvidom u ispis analitičkih kartica konta glavne knjige Komore utvrđeno stanje duga Komore prema Apoku na dan 30. rujna 2003. u iznosu od 11.041,85 kuna koji se iznos odnosi na neplaćene račune iz 2003. godine koji su ispostavljeni od strane Apoka, Obrtničkoj komori Rijeka i to račun broj 50 na ime usluge poreznog savjetovanja i tajničkih poslova u visini od 8.198,40 kuna te na račun broj 47 odnosno pripremu tekstova i uređenje priloga Obrtnčike komore u visini od 2.843,45 kuna. Nastavno vještakinja zaključuje da iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave Rijeka proizlazi da je 1. optuženik LB u razdoblju od 1999. do 2003. godine ostvarivao dohodak kod dva poslodavca i to kod Hrvatske obrtničke komore koja je u navedenom razdoblju istome isplatila neto plaću u visini od 816.878,00 kuna te kod poslodavca Apok d.o.o. koji je u navedenom razdoblju istome isplatio plaću u visini od 139.410,00 kuna, sve bez troškova prijevoza pa proizlazi da je u naznačenom razdoblju od strane oba poslodavca istome isplaćena neto plaća u sveukupnom iznosu od 956.288,00 kuna.

15.5 Stalna sudska vještakinja Dijana Tomljanović-Butković u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja ( list 238 - 242 ) navodi u odnosu na 1. optuženika LB da je isti bio zaposlen u Obrtničkoj komori Rijeka sedam sati dnevno te u poduzeću Apok na jedan sat dnevno. Vještakinja ističe da je LBŽ u skladu sa zakonskim propisima uplaćivao na ugovorenu bruto plaću poreze i doprinose što se ne može smatrati fiktivnim računima niti se plaća isplaćena 1. optuženiku odnosi na račune koji su ispostavljeni na ime poreznih i tajničkih usluga Obrtničkoj komori Rijeka. Navodi nastavno da tvrtka Apok nije bila registrirana za usluge poreznog savjetovanja na ime čega je izdano računa u visini od 590.860,40 kuna. Iskazuje da se u odnosu na 1. optuženika nije utvrdilo da je obavljao usluge poreznog savjetnika odnosno tajničkih poslova. Vještakinja ističe da bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o povezanim društvima obzirom je 1. optuženik LB bio tajnik Obrtničke komore i direktor Apoka dok je 2. optuženik AB bio predsjednik Obrtničke komore Rijeka i osnivač Apoka.

15.6 Nastavno u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi 30. travnja 2025. ( list 335 ) stalna sudska vještakinja knjigovodstvene struke navodi da je s osnova usluga poreznih savjetovanja i tajničkih poslova Apok u razdoblju od 7. prosinca 2000. do 12. kolovoza 2003. izdao račune koji priležu spisu, u ukupnom iznosu od 873.324,80 kuna te da je Obrtnička komora Rijeka temeljem zaprimljenih računa u razdoblju od 13. prosinca 2000. do 10. rujna 2003. uplatila sveukupan iznos od 865.126,04 kune. Nastavno navodi da je u odnosu na plaćanje izvršen uvid u analitičke kartice kupaca i dobavljača. Vještakinja ističe da osnovom evidencije Porezne uprave proizlazi da je u razdoblju od siječnja do srpnja 2003. godine 1. optuženiku LBŽ isplatio na ime plaće 139. 410,00 kuna što nije uračunato u iznos od 177.358.24 kuna koji se odnosio isključivo na usluge poreznog savjetovanja. Navodi da je plaća 1. optuženika isplaćivana iz sredstva Apoka te iz sredstava Obrtničke komore Rijeka razmjerno radnom vremenu koje je optuženik odrađivao za naveden tvrtke. Vještakinja navodi kako se može reći da su Obrtnička komora Rijeka i Apok povezana društva u kojem slučaju se na njihovo poslovanje primjenjuju međunarodno ustanovljena pravila financijskog poslovanja.

16. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da 1. optuženik LB nije ostvario obilježja kaznenoga djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 6 i stavka 2. KZ/97 te da 2. optuženik AB nije ostvario obilježja kaznenoga djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - pomaganjem u zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineja 6 i stavka 2. u vezi članka 38. KZ/97

17. Optuženicima se stavlja na teret da su zajedno i dogovorno osnovali trgovačko društvo Apok d.o.o. kako bi posredstvom istoga sa računa Obrtničke komora Rijeka osnovom fiktivnih računa o pružanju usluga poreznog savjetovanja prebacivali novčana sredstva u korist trgovačkog društva Apok d.o.o. Ispitane u svojstvu svjedoka zaposlenice trgovačkog društva Apok d.o.o. IB i FB potvrdile su obrane 1. i 2. optuženika obzirom navode da su obavljale poslove i za Apok i za Obrtničku komoru Rijeka, da se nije radilo o uslugama poreznog savjetovanja, međutim proizlazi da je IB obavljala poslove administrativne naravi dok je FB obavljala poslove pravne prirode. Nastavno tijekom dokaznog postupka osnovom iskaza ispitanih svjedokinja kao i obrana 1. i 2. optuženika utvrđeno je da je trgovačko društvo Apok u korist Obrtničke komore Rijeka obavljalo administrativne poslove te poslove organizacijske naravi vezano uz održavanje međunarodnih sajmova i prezentaciju obrtnika na takvim sajmovima ali i poslove vezane uz evidentiranje komorskog doprinosa. Sud smatra da svjedokinje iskazuju istinito, životno i logično o činjenicama koje su vezane uz poslovanje trgovačkog društva Apok u inkriminiranom razdoblju pa tako iz njihovih iskaza proizlazi da su odrađivale poslove u korist Obrtničke komore Rijeka te da su za svoj rad bile plaćene kao zaposlenice Apoka. Sud smatra kako u okolnostima kada je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da su se u okvirima djelatnosti trgovačkog društva Apok obavljale usluge i radnje u korist Obrtničke komore Rijeka, nije odlučno da li su prilikom fakturiranja, takve usluge i radnje bile naznačene kao djelatnost poreznog savjetovanja ili kao djelatnost pružanje tajničkih ili drugih administrativnih usluga. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da su djelatnice FB i IB obavljale poslove za Obrtničku komoru Rijeka u inkriminiranom razdoblju slijedom čeg ne proizlazi da bi Apok ispostavljao račune za usluge koje nisu bile pružene. Nastavno u kontekstu razmatranja međusobnog ustupanja djelatnika između Komore i Apoka te plaćanja izvršenih usluga bitno je imati u vidu da je Obrtnička komora Rijeka bila suvlasnik Apoka d.o.o. sa udjelom od 96% što bi značilo da je imala pravo upravljati u navedenom omjeru imovinom trgovačkog društva Apok kao i materijalnim sredstvima tog trgovačkog društva dok je 1. optuženik LB ostvarivao takva prava u osnivačkom udjelu od 4%. Nastavno kada se cijeni da u inkriminiranom razdoblju 1. optuženiku izuzev plaće nisu isplaćivani bilo kakvi drugi oblici materijalnih davanja ili dobiti sa računa tvrtke Apok d.o.o. ili sa računa Obrtničke komore Rijeka ukazuju se kao neutemeljeni navodi optužbe da bi sklapajući Sporazum o poslovno – tehničkoj suradnji 1996. godine te dodatak tome sporazumu 1999. godine, 1. optuženik postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tvrtku Apok d.o.o. odnosno da bi 2. optuženik AB, istome u tome pomogao.

18. Obrane 1. i 2. optuženika suglasne su kada navode da je trgovačko društvo Apok d.o.o. osnovano isključivo iz razloga kako bi se preko istoga ostvarivao određeni profit obzirom je Obrtnička komora Rijeka ubirala članarine dok je trgovačko društvo Apok organiziralo plaćene usluge školovanja obrtnika za polaganje majstorskih ispita, te sponzorske ugovore vezane uz organizaciju sajmova, što je sve bilo usko vezano uz djelatnost Komore. Nastavno proizlazi da su sva tijela Obrtničke komore Rijeka bila upoznata sa razlozima osnivanja trgovačkog društva Apok te se djelatnošću navedenog trgovačkog društva pa je između ostaloga na 7. sjednici skupštine Obrtničke komore Rijeka izloženo izvješće o radu Apoka d.o.o. koje je u cijelosti prihvaćeno. Dakle, postupanje 1. i 2. optuženika prilikom zaključenja Sporazuma o poslovno – tehničkoj suradnji i dodatka tom sporazumu, kao i prilikom osnivanja trgovačkog društva Apok d.o.o. nije bilo netransparentno niti su nastavno u inkriminiranom razdoblju postupali s namjerom umanjenja imovine Obrtničke komore Rijeka. Naime tijekom provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi radnje i usluge koje je trgovačko društvo Apok d.o.o. fakturiralo Komori bile fiktivne naravi, te da bi izdavanje računa s osnova navodno pruženih usluga i obavljenih poslova u korist Komore, predstavljalo dogovoreni modus za izvlačenje novca sa računa Obrtničke komore Rijeka u korist trgovačkog društva Apok d.o.o.

19. Naime, Obrtnička komora Rijeka sa trgovačkim društvom Apok zaključila je tijekom 1996. Sporazum o poslovno tehničkoj suradnji osnovom kojega je trgovačko društvo Apok moglo koristiti prostorije obrtničke komore i dio opreme međutim kako su uslijed zakonskih izmjena iz 1999. trgovačka društva morala imati uposlene djelatnike trgovačko društvo Apok zaposlilo je IB i FB koje su obavljale poslove u korist Obrtničke komore Rijeka i to FB u svojstvu administrativne tajnice, a IB u svojstvu pravnice te su njihove usluge fakturirane od strane Apoka i naplaćene od Obrtničke komore Rijeka. Obzirom tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da je FB obavljala poslove tajnice odnosno administratora dok je IB obavljala pravne poslove u korist Obrtničke komore Rijeka, logično je da su za svoj rad bile plaćene. Usluge i radnje koje su za Obrtničku komoru Rijeka izvršile FB i IB fakturirane su od strane trgovačkog društva Apok kao usluge poreznog savjetovanja i tajničkih poslova. Dakle, kako su u korist Obrtničke komore Rijeka obje djelatnice Apoka odrađivale konkretne poslove te kako obje izjavljuju da su redovito primale plaće logično je i životno da je trgovačko društvo Apok tako pružene usluge fakturiralo Obrtničkoj komori Rijeka pri čemu nije od značaja što su pružene usluge fakturirane kao porezno savjetovanje, već je bitno da su konkretni poslovi za Obrtničku komoru Rijeka izvršeni što nije dovedeno u pitanje iskazima svjedokinja FB i IB koji su iskazi u tom dijelu suglasni sa obranama 1. i 2. optuženika.

20. Optužnicom je 1. i 2. optuženima stavljeno na teret da su postupali suprotno Sporazumu o poslovno -tehničkoj suradnji kojim nije ugovoreno međusobno plaćanje usluga između Obrtničke komore Rijeka i trgovačkog društva Apok d.o.o. međutim nakon provedenog dokaznog postupka optužba se u tom dijelu ukazuje neosnovanom. Naime u okolnostima kada su Komora i trgovačko društvo Apok dogovorili suradnju i kada je takva suradnja pretpostavljala pružanje određenih usluga od strane Apoka prema Komori podrazumijeva se da će trgovačko društvo Apok fakturirati usluge koje su pružali njihovi zaposlenici pa stoga u okolnostima kada su određene radnje doista izvršene nije moguće zaključivati da bi se radilo o uslugama fiktivnog savjetovanja te da bi se radilo o fiktivnom izdavanju računa od strane Apoka. Nadalje iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su Obrtnička komora Rijeka i Apok bili povezana društva jer su koristili isti poslovni prostor, neki od djelatnika Komore prelaze raditi u Apok po njegovom osnivanju pa su u konačnici ispostavljeni računi Apoka prema Hrvatskoj obrtničkoj komori koji se odnose na troškove plaća djelatnica koje su obavljale određene poslove za Komoru slijedom čega ne proizlazi da bi se trgovačko društvo Apok naplatom takvih računa od Obrtničke komore Rijeke neosnovano okoristilo.

21. Osnovom provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno je da se iznosi koji su u inkriminiranom razdoblju fakturirani i plaćeni odnose na plaće dviju djelatnica koje su kao zaposlenice Apoka obavljale poslove za Obrtničku komoru Rijeka. Stalna sudska vještakinja utvrdila je visinu iznosa koji su isplaćeni po Obrtničkoj komori Rijeka osnovom ispostavljenih računa Apoka pa navodi da se radi o iznosu od sveukupno 856.126,40 kuna te je utvrdila koji bi iznosi plaća bili isplaćeni dvjema djelatnicama da su bile zaposlenice Komore pa tako navodi da se radi o iznosu od 687.768,16 kuna. Međutim razlika koju je vještakinja utvrdila u visini od 177.358,24 kuna / 23.539,48 eura, slijedom svega prethodno utvrđenoga, sama po sebi nije dostatna za zaključak da bi se radilo o fiktivnom ispostavljanju računa niti da bi se trgovačko društvo Apok okoristilo na štetu Komore.

21.1 Stalna sudska vještakinja knjigovodstveno financijske struke pisani nalaz i mišljenje kao i pismene i usmene dopune istog sačinila je stručno i objektivno međutim njezini zaključci donijeti su nakon analizu podataka o izdanim i naplaćenim računima , obračunatim i isplaćenim plaćama dviju djelatnica Apoka te 1 optuženika LB. Vještakinja je utvrdila određene razlike u plaćama koje su obračunate i isplaćene dvjema djelatnicama Apoka u odnosu na plaće koje bi dobivale kao zaposlenice Obrtničke komore Rijeka te ukazuje da tvrtka Apok nije bila registrirana za obavljanje usluga poreznog savjetovanja međutim navedeni zaključci vještakinje nisu bili od utjecaja na ocjenu suda o postojanju kazneno pravne odgovornosti 1. i 2. optuženika, već je sud o tome odlučivao osnovom cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

22. Nastavno izmijenjenom optužnicom od 18. veljače 2025. državno odvjetništvo tereti 1. i 2. optuženike za grubo kršenje pravila poslovanja sve u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi pa osim što se u tom smislu navode određeni članci Sporazuma o poslovno tehničkoj suradnji koji je zaključen još 1996. godine, nejasno je koja su pravila poslovanja 1. i 2. optuženici grubo prekršili. Naime, naznačeni Sporazum i njegov dodatak zaključeni su u svrhu definiranja međusobne suradnje između dvije pravne osobe odnosno Obrtničke komore i trgovačkog društva Apok d.o.o. koja suradnja je u inkriminiranom razdoblju postojala kako kroz ustupanje djelatnika tako i kroz realizaciju poslova i izvršavanje usluga kojima je bila svrha ostvariti poslovnu i materijalnu dobrobit za obje pravne osobe. Stoga kako sud nije utvrdio da bi Obrtnička komora Rijeka u inkriminiranom razdoblju bila oštećena ili da bi njezina imovina bila umanjena uslijed izvršenog plaćanja koje je fakturiralo trgovačko društvo Apok, jer se radilo o plaćanju usluga koje su djelatnici Apoka doista izvršili za Komoru, nije utvrđeno da bi 1. optuženik LB kao tajnik Obrtničke komore Rijeka te kao direktor tvrtke Apok d.o.o. grubo prekršio pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom te da bi pritom pribavio znatnu imovinsku korist za trgovačko društvo Apok d.o.o. Nastavno po provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno niti da bi 2. optuženik AB kao predsjednik Obrtničke komore Rijeka propustio voditi brigu o raspoređivanju financijskih sredstava Komore pa da je posljedično s namjerom da 1. optuženiku pomogne u pribavljanju nepripadne imovinske koristi za trgovačko društvo Apok d.o.o. omogućio da isto društvo na štetu imovina Komore naplati ispostavljene fiktivne račune.

23. Slijedom svega prethodno izloženoga sud zaključuje da su u ponašanju 1. optuženika LB i 2. optuženika AB nisu ostvarila objektivna kao niti subjektivna obilježja kaznenih djela koja su optužena slijedom čega je pozivom na odredbu članka 453. točka 3. ZKP/08, donijeta oslobađajuća presuda.

24. Obzirom su 1. i 2. optuženici oslobođeni optužbe za predmetna kaznena djela temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 3. ZKP/08 valjalo je Obrtničku komoru Primorsko-goranske Županije sa imovinsko pravnim zahtjevom uputiti na građanski postupak.

25. Sud je sukladno odredbi članka 149. stavka 3. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenoga postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci 1. i 2. optuženih te nagrada i nužni izdaci branitelja 1. i 2. optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

U Rijeci 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tatjana Čargonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO Rijeka

- 1. okr. LB

- 2. okr. AB

- branitelj Milenko Škrlec, odvjetnik iz Rijeke

- branitelj Milan Samardžić, odvjetnik iz Rijeke

- Obrtnička komora PGŽ, po pravomoćnosti