REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: P-2696/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Kalebota odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćnici odvjetnici Niki Šobat Šimić i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Srđana Kalebota te punomoćnice tuženika odvjetnice Nike Šobat Šimić, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 43233/06 od 24.5.2006. godine, kojeg su zaključili CS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.470,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 10., a), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u valuti CHF, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, d), 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 9. Ugovora o kreditu broj 43233/06 od 24.5.2006. godine, kojeg su zaključili CS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],, i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.237,00 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos

od

3,66 EUR

18.7.2006.

1,89 EUR

16.8.2006.

4,02 EUR

5.9.2006.

4,62 EUR

18.9.2006.

4,03 EUR

18.10.2006.

2,08 EUR

14.11.2006.

3,09 EUR

14.12.2006.

0,46 EUR

16.3.2007.

6,58 EUR

18.3.2008.

2,26 EUR

16.4.2008.

5,21 EUR

16.10.2008.

11,43 EUR

17.11.2008.

3,89 EUR

17.12.2008.

22,78 EUR

12.2.2009.

18,19 EUR

17.3.2009.

19,04 EUR

16.4.2009.

16,90 EUR

13.5.2009.

16,86 EUR

8.6.2009.

16,68 EUR

16.7.2009.

15,63 EUR

4.8.2009.

14,08 EUR

14.8.2009.

14,73 EUR

7.10.2009.

13,33 EUR

15.10.2009.

14,84 EUR

16.12.2009.

21,10 EUR

14.1.2010.

24,68 EUR

15.2.2010.

24,11 EUR

15.3.2010.

29,27 EUR

2.4.2010.

27,74 EUR

15.4.2010.

30,45 EUR

2.6.2010.

46,61 EUR

13.7.2010.

44,55 EUR

16.8.2010.

58,50 EUR

16.9.2010.

48,39 EUR

12.10.2010.

51,11 EUR

15.11.2010.

63,17 EUR

15.12.2010.

65,30 EUR

14.1.2011.

66,08 EUR

16.3.2011.

59,34 EUR

14.4.2011.

70,24 EUR

13.5.2011.

81,39 EUR

15.6.2011.

84,60 EUR

11.7.2011.

119,62 EUR

8.8.2011.

118,65 EUR

16.8.2011.

81,87 EUR

30.9.2011.

83,75 EUR

7.11.2011.

80,20 EUR

14.11.2011.

89,60 EUR

13.1.2012.

92,71 EUR

2.2.2012.

92,71 EUR

2.2.2012.

89,61 EUR

15.3.2012.

89,65 EUR

13.4.2012.

92,67 EUR

14.6.2012.

90,64 EUR

5.7.2012.

90,30 EUR

13.7.2012.

88,45 EUR

14.8.2012.

88,94 EUR

4.9.2012.

89,01 EUR

15.10.2012.

90,73 EUR

14.11.2012.

86,58 EUR

15.1.2013.

84,35 EUR

14.2.2013.

90,42 EUR

11.4.2013.

90,78 EUR

15.4.2013.

91,09 EUR

19.4.2013.

91,78 EUR

19.4.2013.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.784,64 eura sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 08. srpnja 2021. zaprimljena je tužba tužitelja CS protiv tuženika OTP banka d.d., a radi utvrđenja i isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj dana 24.5.2006. s tuženikom, kao kreditorom, tj. sa tuženiku pripojenim društvom Splitska banka d.d.1 (dalje Banka), zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 43233/06, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 23.470,00 CHF, a isplaćen u kunama prema kupovnom tečaju tuženika. Tuženik da je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 10. Ugovora vezao uz ovu valutu, u čl. 4. je naveo visinu kamatne stope u iznosu 6,88 % godišnje ugovorivši u čl. 9. da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o kamatnim stopama Kreditora“), bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Tužitelj navodi da je tuženik postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Tužitelj se poziva na postupak Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broje P- 1401/12, odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od dana 13.6.2014., broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. Tužitelj zbog navedenoga, pozivajući se na odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnih pojedinih odredaba predmetnog ugovora kojima se ugovara promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 26.468,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, ističe prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik je naveo da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je kredit u cijelosti otplaćen 19. travnja 2013. Tuženik smatra da je ugovorena odredba glede valutne klauzule u švicarskim francima pravno valjana, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. Tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba te da je tužitelja potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2005.g. tuženik u ponudi kredita imao i kredite u drugim valutama kao i kredite bez valutne klauzule, ali da je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule (članak 15. st. 1. Ugovora o kreditu). Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Tuženik osporava da bi u ugovornom odnosu s tužiteljem postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, osporava osnov tužbenog zahtjeva, a opreza radi i visinu. U odnosu na zahtjev za isplatu tuženik je istaknuo prigovor zastare poglavito u dijelu u kome se isti temelji na navodno ništetnim odredbama o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika jer je tužba podnijeta nakon nastupa zastare 13. lipnja 2019. Tuženik tvrdi da ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem nije tipski ugovor, da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj da je bio upoznat i da se s istima usuglasio pa da je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Tuženik prije svega smatra da tužitelju nedostaje pravna osnova te opreza radi osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja konačno precizirao tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove presude podneskom od 16. prosinca 2024. te je ustrajao u zahtjevu za isplatom više plaćenog po valuti.

4. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu, broj 43233/06 od 24. svibnja 2006. godine sa izvornim otplatnim planom, cjelokupnog oplatnog plana sa promjenama kamatnih stopa, prometa po tekućem računu kredita, interne kartice tuženika, priložene sudske prakse, računovodstveno knjigovodstvenim vještačenjem po Centar za vještačenja d.o.o. (NS).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ove parnice su zahtjevi za utvrđenje ništetnim nepoštenih ugovornih odredaba ugovora o kreditu broj 43233/06 od 24. svibnja 2006. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF te u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule.

7. Među parničnim strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj i o valutnoj kauzuli nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnima te je sporna osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom više plaćenog po valuti.

Istaknut je i prigovor zastare.

8. Na temelju izvedenih dokaza i to čitanjem Ugovora o kreditu, broj 43233/06 zaključenog dana 24. svibnja 2006. između HVB Splitska banka d.d. kao kreditora te CS kao korisnika kredita, otplatnog plana – početnog i stvarnog, pregleda uplata, financijskog vještačenja, sud je utvrdio:

- da su tužitelj i prednik tuženika dana 24. svibnja 2006. zaključili ugovor o kreditu bez određene namjene na iznos od 23.470,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita,

- da je predmetni kredit trebalo otplatiti u 83 jednakih mjesečnih s kamatnom stopom od 6,88 % jednostrano promjenjivom,

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti u 2013. godini što proizlazi iz odgovora na tužbu i provedenog vještačenja,

- da je zbog plaćanja mjesečnih anuiteta temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute tužitelj platio veći iznos kunske protuvrijednosti u odnosu na početni tečaj

- da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. pravomoćno utvrđeno da je banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka,

- da je individualnu tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 08. srpnja 2021.

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je drugostupanjska presuda o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru, a što tuženik tijekom postupka ni ne osporava.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017- 2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

10. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, dalje ZOO) pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

11. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

Iz financijskog vještačenja izrađenog po Centru za vještačenja d.o.o., stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze NS od 25. studenoga 2022., a koje je izrađeno temeljem stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezano uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj proizlazi da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosio 31.848,63 kn (Tabela 2, stupac '5') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 7.459,49 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 24.389,14 kn. Ukupan iznos preplata preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 4.227,01 EUR, od kojeg iznosa se 989,99 EUR odnosi na preplatu zbog promjena kamatne stope, a iznos od 3.237,02 EUR na preplatu zbog rasta tečaja. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 522,17 kn (Tabela 2 stupac '8'), a što preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 69,29 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 31.326,46 kn, (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 20) što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 4.157,72 EUR (Tabela 3 stupac '7') i to:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 7.459,49 kn, a preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije iznosi 989,99 EUR,

− Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja ukupno iznosi 23.866,97 kn, što preračunom po fiksnom tečaju konverzije iznosi 3.167,73 EUR. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer je isti stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imale primjedbi na isti. U odnosu na pozivanje tuženika da tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na način da utužuje razliku anuiteta po osnovu pozitivnih tečajnih razlika, ali da zanemaruje razliku anuiteta koja uključuje i tzv. negativne tečajne razlike te smatra da bi tužitelja eventualno zbog stjecanja bez osnove pripadalo iznos od ukupno 3.167,73 EUR sud se poziva na pravna stajališta izražena u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 1105/2023 prema kojem sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate ukoliko tuženik samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu.

Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.237,02 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom pa je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi se da je isti neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenog po osnovu ništetnih odredbi, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina prema članku 225. u vezi sa člankom 1111. ZOO-a. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kada počinje teći opći zastarni rok od pet godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) na svojoj Internet stranici (http://www.vsrh.hr) objavio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. koje glasi:

„Povodom dvojbi i nedoumica koje se učestalo pojavljuju u praksi, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. godine izraženo je mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020- 2 od 30. siječnja 2020., koje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Datum podnošenja kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' bio je 4. travnja 2012., a što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je dostupna na službenoj Internet stranici Trgovačkog suda u Zagrebu. Odredbom čl. 392. st. 1. ZOO- a propisano je da nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu ''Franak'' postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Stoga zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za više plaćenu razliku zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., dakle 14. lipnja 2023.

U konkretnom slučaju predmetna tužba podnesena je 08. srpnja 2021. Stoga je tužba pravodobna za isplatu stečenog bez osnove po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzulu u CHF pa je u tom dijelu istaknuti prigovor zastare neosnovan.

13. Činjenica da je predmetni kredit otplaćen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer obveza povrata stečenog bez osnove postoji bez obzira je li ugovor otplaćen ili ne. Sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a u smislu članka 323. stavka 1. ZOO-a.

14. Samim time što uz deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti iz točke II. tužbenog zahtjeva nije postavljen i kondemnatorni zahtjev ne znači da tužitelj nema pravni interes za predmetnu deklaratornu tužbu. Naime, člankom 327. stavka 1. ZOO- a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na nju može pozivati i svaka zainteresirana osoba jer ništetnost nastupa ex lege pa se za postavljanje ovakvog zahtjeva ne treba dokazivati pravni interes u smislu odredbe članka 187. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).

Tužitelju je priznat popisan trošak: sastava tužbe, zastupanja na 2 ročišta ( 05. listopada 2022. i 05. svibnja 2025.), sastava 2 podneska ( 20. rujna 2022.i 16. prosinca 2024.) u iznosu od po 200 Eur sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1., 9.t.1., 46 i 54. Tarife, što uvećano za pdv od 25% iznosi 1.250,00 Eur. Tužitelju je priznat i trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 125,00 Eur sukladno Tbr.9.t.3., 46. i 54. Tarife.

Pored ovoga priznat je i materijalni trošak na ime plaćanja pristojbe tužbe 293,24 kune ( 38,92 eura) te vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna ( sada 370,72 eura) te je tužitelju dosuđen ukupan trošak od 1.784,64 Eura.

U Splitu, 10. lipnja 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. parničnih stranaka