Poslovni broj: Us I-1753/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužiteljice: IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica ZR, diplomirana pravnica i zaposlenica, radi izdavanja odobrenja za stalni boravak, nakon javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance KLASA: UP/I-216-02/22-04/1429, URBROJ: 511-01-204-24-8 od dana 30. travnja 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance KLASA: UP/I-216-02/22- 04/1429, URBROJ: 511-01-204-24-8 od dana 30. travnja 2024., tužiteljica je, u bitnom, navela da je dana 18. kolovoza 2022. u Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj podnijela zahtjev za izdavanja odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj poslije višegodišnje procedure. Tuženik da je u tijeku postupka učinio niz nezakonitih radnji što da je na kraju rezultiralo donošenjem pogrešnog zaključivanja i donošenje rješenja, čime da je direktno oštećena. Brak s hrvatskim državljaninom ER da je sklopila 11. lipnja 2005. Od tada da živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i svekrom prof. dr. sc. JR, na adresi [adresa], do danas. Velika Britanija da je tada bila u Evropskoj Uniji. Po tadašnjim zakonskim propisima da je ostvarila pravo tražiti dopuštenje, privremeni pa trajni boravak. Postupak da je bio u tijeku važećih zakonskih okvira. Takvi zakoni da važe do okončanja postupka. Odjednom da se donosi rješenje i da se nju smatra državljankom trećih zemalja. Takvo postupanje da je protuzakonito i nedopustivo. Po važećim zakonima da je ostvarila još 2017. godine pravo na trajni boravak. U radnom odnosu da je sa međunarodnom organizacijom za humanitarnu pomoć OXFAM, London i da često boravi na putu. Pogrešno da tuženik, njezina česta nužna putovanja navodi kao namjerna izbivanja iz Hrvatske, što da ne odgovara pravom činjeničnom stanju. Posao da obavlja on line iz Splita jer je takva organizacija posla. U braku da joj se rodilo dijete, ŠR, dana 19. rujna 2012. koji ima hrvatsko državljanstvo. Ona, njezin suprug, njihov sin i svekar, da su svi upisani kao I prilikom zadnjeg popisa stanovništva. Nejasno da joj je zašto se njoj osporava hrvatsko državljanstvo bez pravog razloga. Uvijek da se redovno javljala na pozive i da nikada nije bilo problema. U sretnom braku da je skoro 20 godina, u sređenoj obitelji i da je uvijek poštovala zakone Republike Hrvatske. Tuženik da predlaže sudu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da tužiteljica ima odobrene privremene boravke u svrhu spajanja obitelji od 17. kolovoza 2017. do 14. listopada 2024. Tužiteljica da je izbivala iz Republike Hrvatske u razdobljima od 22.08.2019. do 21.07.2020. godine (334 dana), od 27.08.2020. do 24.07.2021. godine (331 dan), od 27.08.2021. do 17.12.2021. godine (112 dana), od 05.01.2022. do 26.05.2022. godine (141 dan) te od 6.06.2022. do 19.07.2022. godine (43 dana), što ukupno čini 961 dan, odnosno 2 godine, 7 mjeseci i 17 dana, a što da je više od propisanog člankom 156. stavkom 2. Zakona o strancima. Tuženik da ne osporava da je tužiteljica imala pravo podnijeti zahtjev za privremeni i stalni boravak. Tužiteljica da se trenutno smatra državljankom treće zemlje iz razloga što je Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske prestala biti članica Europske unije dana 1. veljače 2020. Tužiteljica da je zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji podnijela tek dana 17. kolovoza 2017., stoga da do tada nije ispunjavala uvjet za odobrenje stalnog boravka od neprekidno četiri godine odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji kako je propisano odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o strancima. Uvidom u službene evidencije prelaska državne granice da je utvrđeno da je tužiteljica izbivala iz Republike Hrvatske ukupno 2 godine, 7 mjeseci i 17 dana što da je više od šest mjeseci višekratnog dopuštenog izbivanja kako je propisano člankom 156. stavkom 2. Zakona o strancima. Odredbama Zakona o strancima kao ni njegovim podzakonskim aktima da nije propisano da državljanin treće zemlje može opravdati izbivanje iz Republike Hrvatske u dužem trajanju od predviđenog člankom 156. stavkom 2. Zakona o strancima. Tužiteljica da može u Republici Hrvatskoj i nadalje nesmetano boraviti i raditi temeljem odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom te da uvijek može novim zahtjevom pokrenuti novi postupak u istoj upravnoj stvari jer da negativna rješenja ne stječu materijalnu pravomoćnost. Tuženik, slijedom navedenog, predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Opunomoćenica tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 25. travnja 2025. navela kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, da predlaže da se rasprava zaključi jer nema daljnjih dokaznih prijedloga kao i da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance KLASA: UP/I-216-02/22-04/1429, URBROJ: 511-01-204-24-8 od dana 30. travnja 2024. odbijen je tužiteljičin zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je dana 25. travnja 2025. održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22 i 151/22, dalje: Zakona) propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da je državljanin treće zemlje neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od četiri godine izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.

10. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/I-216-02/22-04/1429 utvrđeno je: da iz evidencija čije vođenje je u nadležnosti tuženika proizlazi da tužiteljica od dana 21. srpnja 2019. pa do dana podnošenja zahtjeva 18. kolovoza 2022. ima evidentirano 13 zapisa ulazaka odnosno izlazaka iz Republike Hrvatske; da je utvrđeno ukupno izbivanje tužiteljice iz Republike Hrvatske od 961 dan, odnosno 2 godine, 7 mjeseci i 17 dana; da je tužiteljica dostavila nadopunu zahtjeva putem e-pošte dana 9. travnja 2024. te da je dostavila presliku rodnog lista za sina, presliku domovnice za sina, presliku boravišne iskaznice, preslike komunikacije putem elektroničke pošte sa zrakoplovnim tvrtkama, dokaz cijepljenja tužiteljice protiv COVID-19, presliku vjenčanog lista, potpisan obrazac izjave od dana 2. travnja 2024. i od 7. travnja 2024.; da je u tužiteljica u izjavi navela otkad živi u [adresa], da je udana za hrvatskog državljanina s kojim ima sina, obrazlaže razloge svojih izbivanja iz Republike Hrvatske, da je iz njene putne isprave teško točno izračunati koliko je dana provela izvan Republike Hrvatske zbog mnogih kopnenih prelazaka granice i nedostajućih ili nečitljivih pečata; da je tužiteljica dostavila drugu nadopunu zahtjeva putem e-pošte dana 10. travnja 2024. te presliku svih stranica putne isprave.

11. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da uvidom u dostavljenu presliku putne isprave nije utvrđeno odstupanje u izbivanju imenovane iz Republike Hrvatske od gore navedenog izbivanja utvrđenog uvidom u evidencije čije je vođenje u nadležnosti tuženika. Institut stalnog boravka da je reguliran Zakonom o strancima, da podrazumijeva jasne i nedvojbene te kumulativno određene pretpostavke za pozitivno odlučivanje. Prema načelu zakonitosti u upravnom postupku da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, kako je određeno člankom 5. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, a budući da je u postupku utvrđeno da je imenovana izbivala iz Republike Hrvatske 2 godine, 7 mjeseci i 17 dana, odnosno više od 6 mjeseci višekratno da je utvrđeno da ne ispunjava uvjet za odobrenje stalnog boravka kako je propisano odredbom članka 156. stavak 1. točka 1. u vezi sa stavkom 2. istog članka Zakona o stancima. Nadalje, da je razvidno da imenovana svojom izjavom u postupku nije dovela u pitanje svoja izbivanja, već da je navela razloge svojih izbivanja izvan Republike Hrvatske te da izjava imenovane o opravdanosti izbivanja iz Republike Hrvatske nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer odredbama Zakona o strancima kao ni njegovim podzakonskim aktima nije propisano da državljanin treće zemlje može opravdati izbivanje iz Republike Hrvatske u dužem trajanju od predviđenog člankom 156. stavkom 2. Zakona o strancima pa je u cijelosti pravilno postupio tuženik kada je odbio zahtjev tužiteljice za odobrenjem stalnog boravka u Republici Hrvatskoj dajući za to obrazloženje s kojim se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužiteljica svojim prigovorima iznesenim u tužbi nije dovela u pitanje zakonitost osporavanog rješenja tuženika, a u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

13. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 10. lipnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici IR, [adresa],

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i međunarodnu zaštitu, Službi za strance, Ulica grada Vukovara 33

- u spis