P-590/2025-5
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasenki Rundek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb, Horvatovac 102, OIB: 28163265527, kojega zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 49508397045, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska 41/16, radi isplate regresnog potraživanja u iznosu od 2.062,00 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti zakonskog zastupnika tužene, 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.062,00 EUR (slovima: dvije tisuće šezdeset dva eura) sa zateznim kamatama koje:
- na iznos od 53,08 EUR teku od 20. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 2.008,92 EUR teku od 22. lipnja 2021. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 975,61 EUR (slovima: devetsto sedamdeset pet eura šezdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi od 6,15 % godišnje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. prosinca 2021. protiv tužene podnio tužbu u kojoj je istaknuo da je Vlada Republike Hrvatske sklapanjem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje obvezala Prirodoslovno-matematički fakultet kao poslodavca isplatiti svojem djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada odnosno na poslovima s izvorima opasnosti. Nadalje, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-857/19-26 od 28. studenoga 2019. tužitelju je naloženo isplatiti svojem zaposleniku CT iz [adresa], iznos od 5.967,22 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos od 6.562,50 kn sa zateznim kamatama na ime troškova postupka. Kako je svoje pravo na isplatu naknade zaposlenik ostvario prisilnom naplatom na računu tužitelja, umjesto da joj ta sredstva osigura i isplati tužena, tužitelj tužbom potražuje regresnu isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, odnosno na poslovima s izvorima opasnosti u ukupnom iznosu od 15.536,20 kn, koji mu je izravnom naplatom ustegnut s poslovnog računa 19. travnja 2021. i 21. lipnja 2021., zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu u bitnome navela da je isplata naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, u skladu s odredbom čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05; u daljnjem tekstu: ZOR), obveza tužitelja kao poslodavca, te je ukazao na odredbu čl. 83. st. 1. i 3. ZOR-a, te odredbu čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13; u daljnjem tekstu: ZOZDVO) kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine namjene, sukladno statutu i drugim općim aktima. Tužena je također istaknula prigovor zastare, te predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-857/2019-26 od 28. studenoga 2019. (list 5.-12. spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-166/2020 od 12. lipnja 2020. (list 26.- 29. spisa), izvatke po transakcijskom računu tužitelja (list 13.-19. spisa), te presudu Vrhovnog suda RH broj Rev 46/2022-3 od 28. rujna 2022.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Nije sporno da je tužena sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada i da je radniku tužene CT isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodataka, na koji spomenuti radnik nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-857/19- 26 od 28. studenoga 2019. Nije sporno niti to da tužena nije tužitelju, u sklopu ispunjenja svoje obveze iz članka 107. ZZDVO, posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.
6. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa, u ukupnom iznosu od 2.062,00 EUR.
7. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
8. Suprotno navodima tužene, sud je primjenom odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), prigovor zastare ocijenio neosnovanim. Naime, navedenom odredbom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila (st. 1.), a u svakom slučaju za pet godina od kad je šteta nastala (st. 2.).
9. Nesporno je da je tužiteljeva obveza prema radniku na isplatu posebnih dodataka sukladno Kolektivnom ugovoru dospijevala od svibnja 2014. do veljače 2015., svakog pojedinog mjeseca, te da je zastara isplate te tražbine iz radnog odnosa prema radniku prekinuta podnošenjem tužbe protiv ovdje tužitelja kao poslodavca. Tužitelj je u tužbi naveo, a tužena nije osporila da je obaviještena o navedenoj parnici i da se odbila umiješati u parnicu. Dakle, podnošenjem tužbe zastara je prekinuta, a ponovo je počela teći od dana okončanja radnog spora (čl. 245. st. 3. ZOO-a), odnosno donošenjem presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-166/2020 od 12. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda radnoga suda. Uzimajući u obzir da je s tužiteljevog računa 19. travnja 2021. i 21. lipnja 2021. ustegnut iznos na temelju pravomoćne i ovršne presude radnoga suda, to je u trenutku prisilnog ustegnuća umanjena tužiteljeva imovina, pa je tek tada tužitelj pretrpio štetu. Kako je tužitelj 3. rujna 2021. podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora, kojim je sukladno odredbi čl. 186.a st. 3. ZPP-a došlo do zastoja zastarijevanja, odnosno nakon neprihvaćanja zahtjeva podnio tužbu u ovoj parnici, to od dana kad je tužitelju šteta stvarno nastala do dana pokretanja ovog postupka (21. prosinca 2021.) nije protekao zakonom propisani rok zastare.
10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 46/2022-3 od 28. rujna 2022. odbijena je revizija tužene. U odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija Vrhovni sud Republike Hrvatske je u cijelosti prihvatio pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, to jest da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojom je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugom propisima među koje ulazi i KU, a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstva kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju.
11. Odredom čl. 139. Zakona o visokim učilištima („Narodne novine“ broj 96/93, 34/94, 21/95, 48/95, 29/96, 54/96, 128/99, 14/00, 67/00, 94/00, 129/00; u daljnjem tekstu: ZVU) propisano je da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava novčanu podlogu za rad javnih visokih učilišta, a tim se sredstvima osiguravaju plaće i naknade zaposlenika te materijalni troškovi visokih učilišta. Vlada Republike Hrvatske je sklopila Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja 15. lipnja 2002., te tako obvezala tužitelja kao poslodavca da svojim djelatnicima vrši isplatu naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada.
12. Obveza tužene proizlazi iz činjenice što nije ispunila zakonsku obvezu propisanu Zakonom o visokim učilištima, da tužitelju osigura sredstva za plaće i naknade zaposlenika i materijalne troškove visokih učilišta, pa je slijedom toga došlo do prisilne naplate na računu tužitelja. Na taj način je došlo do umanjenja tužiteljeve imovine, pa tužitelj u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO-a, ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo propuštanja u ispunjenju obveze tužene.
13. Vlada RH je sklapanjem Kolektivnog ugovora obvezala tužitelja kao poslodavca na isplatu predmetne naknade svojim radnicima, te je prema spomenutoj odredbi čl. 139. Zakona o visokim učilištima, tužena u Državnom proračunu trebala osigurati novčanu podlogu za rad visokih učilišta, te se sredstva iz Državnog proračuna osiguravaju za isplatu plaća i naknada zaposlenicima kao i za materijalne troškove visokih učilišta. Tužena tijekom postupka nije dokazivala da bi tužitelju u doznačenim sredstvima Državnog proračuna bila osigurana i predmetna naknada.
14. Uvidom u izvadak po transakcijskom računu tužitelja (list 13. i 15. spisa) utvrđeno je da je temeljem navedene presude zaposleniku tužitelja s računa tužitelja ustegnut ukupni iznos od 15.536,20 kn.
15. Slijedom utvrđenog, sud je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio po slobodnoj ocjeni (čl. 223.a Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP/), te je u skladu s odredbom članka 1045. stavka 1. i članka 1046. ZOO-a odlučio kao u točki I. izreke presude.
16. Zatezne kamate dosuđene su u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a, od pravoga dana nakon dospijeća glavne tražbine pa do isplate. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje na ostale odnose.
17. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14; u daljnjem tekstu: Tarifa). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, pripada mu pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), troška zastupanja na ročištu održanom 24. travnja 2025. u istom iznosu (Tbr. 9.1. Tarife), troška ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 175,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), te troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,54 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 67,07 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019 i 92/2021), što ukupno iznosi 975,61 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.
18. Tužitelju za vođenje ove parnice nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2022. s obzirom na to da je svoje očitovanje na navode tuženika iz odgovora na tužbu mogao iznijeti usmeno na pripremnom ročištu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
SUDAC:
JASENKA RUNDEK
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
BOJAN PETRAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranku. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
