REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-370/2019-92
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici MG, sin tužiteljice i CG, odvjetnik u [adresa], protiv tuženica ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Šoštarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti oba punomoćnika tužiteljice, tuženice ZG i punomoćnika tuženice NG, na ročištu za objavu i uručenje presude 10. lipnja 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da nisu istinite i pravovaljane te da su ništetne vlastoručne oporuke pokojne ostaviteljice ĆG od dana 7. veljače 2010., 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013.“
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Poništavaju se vlastoručne oporuke pokojne ostaviteljice ĆG od dana 7. veljače 2010., 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013. zbog postojanja mana volje.“
III Nalaže se tužiteljici GG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 3.375,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 29. lipnja 2017. podnijela tužbu protiv tuženika RG i EG te NG u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6719/2015 od 16. studenog 2015. upućena da pokrene parnicu protiv NG radi utvrđenja činjenice da vlastoručne oporuke ostaviteljice ĆG rođene G od 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013. nisu istinite i pravovaljane jer je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja bila nesposobna za rasuđivanje, a dopunskim rješenjem poslovni broj O-6719/2015 od 11. svibnja 2017. tužiteljica je upućena da pokrene parnicu i protiv ĆG i RG radi utvrđenja činjenice da vlastoručna oporuka ostaviteljice od 7. veljače 2010. nije istinita i pravovaljana jer je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja bila nesposobna za rasuđivanje. Tužiteljica pojašnjava da je pokojna ĆG koja je umrla **.**.2015. napravila četiri sporne oporuke. Prvom oporukom od 7. veljače 2010. ostavila je svoj stan u [adresa] RG, a vikend kuću u [adresa] EG. Oporukom od 19. ožujka 2012. vikend kuću u [adresa] ostavlja NG, oporukom od 19. ožujka 2013. ostavlja joj i svoj novac u Zagrebačkoj banci d.d. i Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., a oporukom od 25. svibnja 2013. ostavlja joj i stan u [adresa]. Tužiteljica navodi da je u svim oporukama predviđena obveza oporučnih nasljednika da brinu o pokojnoj ostaviteljici što nisu ispunili jer je ona bila korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Pešćenica koji je sama plaćala i imala je znatna novčana sredstva na računima. Dodaje da je tužiteljica 5. srpnja 2009. sastavila izjavu da nikad i nikome neće ostaviti oporuku o nasljeđivanju njene imovine i da se zato svako oporuka od trećih treba smatrati krivotvorinom i tu izjavu je ovjerio javni bilježnik 21. srpnja 2009. te da tu izjavu nije opozvala. Tužiteljica navodi da je ĆG od prosinca 2008. do svoje smrti 4. ožujka 2015. bila korisnica Doma za starije i nemoćne osobe Pešćenica i tvrdi da je odlasku tamo prethodila smrt njene kćeri IG **.**.2008. nakon koje je bila u vrlo lošem psihičkom stanju koje se pogoršalo nakon premještaja na Odjel pojačane brige o zdravlju i njezi. Smatra da ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje zbog svog zdravstvenog stanja i da nije mogla shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice, a tvrdi i da nije napisala sporne odluke pozivajući se na izjavu ovjerenu 21. srpnja 2009.
2. Podredno, tužiteljica smatra da su sve oporuke nevaljane jer su kod ostaviteljice zbog prijevare i zablude mogle postojati mane volje prilikom sastavljanja oporuka. Navodi da se zabluda odnosi na objekt oporuka tj. na imovinu i na prirodu pravnog posla jer su raspolaganja učinjena s nalogom tuženicima da se brinu o ostaviteljici što predstavlja i zabludu o pobudi za sastavljanje oporuke, a moguće je i da se zabluda odnosi i na osobe kojima se oporukom nešto ostavlja jer je ostaviteljica raspolagala istom imovinom u korist različitih osoba. U odnosu na prijevaru ističe da se ona mogla sastojati u tome da su tuženici kod ostaviteljice izazvali zabludu ili je održavali u njoj s namjerom da je navedu na eventualno sastavljanje oporuka, a zabluda se sastoji u tome da ostaviteljica nije znala da sastavlja oporuke i koje su njene pravne posljedice. Tužiteljica smatra i da je prema čl. 48 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) otpalo pravo tuženika da naslijede ĆG jer nisu ispunili svoje obveze da brinu o njoj odnosno da je uzdržavaju. Svojim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da nisu istinite i pravovaljane te da su ništetne vlastoručne oporuke pokojne ostaviteljice ĆG od 7. veljače 2010., 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013., a podredno da se ponište vlastoručne oporuke pokojne ostaviteljice ĆG od 7. veljače 2010., 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013. zbog postojanja mana volje. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate solidarno od svih tuženika.
3. Tuženica NG u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i ističe da nisu ispunjenje procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka jer tužiteljica u odnosu na nju nije pokrenula parnicu u prekluzivnom roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o prekidu poslovni broj O-6719/2015 od 16. studenog 2015. koje je postalo pravomoćno 9. prosinca 2015., a u odnosu na rješenje poslovni broj O-6719/2015 od 11. svibnja 2017. kojim je dopunjeno ranije rješenje o prekidu nije poznato je li postalo pravomoćno pa bi u odnosu na njega tužba bila preuranjena. Dalje navodi da su navodi tužbu netočni i paušalni, a potvrđuje da je pokojna ĆG oporučno raspolagala u njenu korist trima oporukama. Dodaje da su ona i njena obitelj poznavali ĆG dvadesetak godina i da su od 2008. ljetovali u njenoj vikendici u [adresa], a zauzvrat su vodili brigu o kući i okućnici te režijama, a o tome je sklopljen i sporazum o korištenju vikend kuće. Ističe i da joj je ĆG dala punomoć za podizanje novca i pošte, da je dala izjavu da o njenoj smrti ili teškoj bolesti treba obavijestiti ovu tuženicu koja se o njoj brine, a sklopile su i sporazum od 25. svibnja 2013. da se u slučaju potrebe oporuka od 19. ožujka 2012. stavlja izvan snage i da se vikend kuća u [adresa] proda, a novac od prodaje položi na račun ĆG s tim da će nakon njene smrti pripasti tuženici. NG navodi da su ona i njena obitelj ĆG redovito posjećivali u Domu Peščenica, vodili je liječniku, kupovali lijekove i brinuli o njenim nekretninama, a nakon što joj se krajem 2013. fizičko stanje pogoršalo zbog problema s cirkulacijom u nogama tuženica ju je posjećivala svakodnevno u odjelu stacionarne njege gdje je obavljala dodatnu higijenu i njegu. Navodi i da tužiteljica i članovi njene obitelji nisu viđali i posjećivali ĆG 18 godina i nisu došli na sprovod ni ĆG ni njenoj kćeri IG pa ni ne mogu znati kakvo je bilo psihičko stanje ĆG, a osporava navode da nije bila sposobna za rasuđivanje. Sam sprovod je organizirala ova tuženica i na njega su došle tri radne kolegice ĆG i obitelj NG. Tuženica dodaje i da je tužiteljici bilo poznato da se ona brine o ĆG što i sama navodi u svom dopisu od 11. ožujka 2015. Navodi i da u prilog tome da se njena obitelj brinula o ĆG ide i ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je 2. veljače 2010. sklopila ĆG kao primateljica uzdržavanja i suprug tuženice ČG kao davatelj uzdržavanja, a predmet ugovora je pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Miroševec. Dodaje i da je ĆG **.**.2009. poništila izjavu od 5. srpnja 2009. odnosno 21. srpnja 2009. o tome da neće oporučno raspolagati svojom imovinom i da je tu izjavu o poništaju ovjerila javna bilježnica Iva Hanžeković Živković 25. studenog 2009. Tvrdi da su oporuke kojima je raspolagano u njenu korist valjane i da su one kasnije u odnosu na onu kojom je raspolagano u korist RG i EG tako da ta oporuka više nije na snazi. Smatra i da je tužiteljica nedostojna za nasljeđivanje i predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tuženici EG i RG u svojem odgovoru na tužbu osporavaju navode tužbe i ističu da je ĆG bila sposobna za rasuđivanje kad je sastavila oporuke u njihovu korist te navode da tužiteljica nije godinama vidjela ĆG koja je na tužiteljicu bila ogorčena jer nije došla na sprovod njene kćeri. Naveli su da su ĆG pružali ljudsku pažnju i da su je posjećivali u Domu u kojem je bila samostalna do pogoršanja zdravstvenog stanja kad je smještena u stacionar. Naveli su i da je ona imala dovoljno novaca i da je samo trebala druženje te da im je 10 dana prije smrti rekla da su joj nestali ključevi stana, osobna iskaznica i mobitel. Ističu da su oporuke od 19. ožujka 2012., 27. travnja 2015. i 25. svibnja 2013. ovjerene kod javnog bilježnika nakon smrti ĆG. U odnosu na odgovor na tužbu NG navode da ĆG u stacionaru koristila usluge doma 24 sata dnevno što je sama plaćala i pobijaju navod da je NG financirala njen sprovod jer je ĆG njima rekla da je kompletan pogreb plaćen. Smatraju da je oporuka u njihovu korist još na snazi jer nije opozvana.
5. U tijeku postupka **.**.2018. preminula je tuženica RG pa je rješenjem ovog suda poslovni broj P-370/2019 od 26. veljače 2020. utvrđen prekid postupka, a rješenjem od 10. veljače 2021. nastavljen je postupak s njenim nasljednicima tuženikom EG i ZG. Nakon što je **.**.2024. preminuo i tuženik EG rješenjem od 12. rujna 2024. utvrđen je prekid postupka, a rješenjem od 21. veljače 2025. nastavljen je postupak s tuženicom ZG kao nasljednicom i tuženika EG.
6. Sud je pročitao rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6719/15 od 16. studenog 2015. (listovi 5, 6) i od 11. svibnja 2017. (listovi 7, 8), preslike oporuka (listovi 9-16), izjavu od 5. srpnja 2009. (list 17), izjavu od 21. srpnja 2009. (list 18, 19), ugovor o trajnom nalogu broj 002 (list 20), status predmeta (list 30, 31), sporazum od 29. srpnja 2013. (list 35), punomoć (list 36), izjavu (list 37), sporazum od 25. svibnja 2013. (list 38), dopis tužiteljice (list 39), ugovor o doživotnom uzdržavanju (listovi 40, 41), izjavu od 26. rujna 2009. (list 41), pismo (list 43), dopise Doma za starije osobe Peščenica (list 50, 208), zdravstveni karton pokojne ĆG (listovi 52-197), izjavu od 25. rujna 2012. (list 209), ugovor o smještaju (listovi 210-215), rješenja o nasljeđivanju (str. 245-247, 353-355). Proveden je dokaz saslušanjem stranaka u okviru kojeg je tužiteljica saslušana zamolbeno pred Općinskim sudom u Varaždinu, a od tuženika je saslušana samo NG jer ZG i EG nisu pristupili na ročište za saslušanje stranaka iako su bili uredno pozvani i upozoreni na posljedice nedolaska na to ročište. Saslušan je svjedok Igor Puljić i izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6719/2015.
7. Pisane izjave na kojima je potpis tužiteljice (str. 284-289) i izjavu koju je potpisala GG (str. 290, 291) iz čijeg bi sadržaja proizlazilo da se radi o izjavi OG sud nije uzimao u obzir jer su u spis dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, a nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) da bi se mogle uzeti u obzir. Svjedoci GGB, ČG i OG nisu saslušani jer su preminuli. Nisu saslušani SG, ĐG i PG jer je tuženica NG odustala od tih dokaznih prijedloga. BG nije saslušana jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu i iz istog razloga nije provedeno grafološko vještačenje, nisu preslušane snimke telefonskih razgovora (CD medij str. 372) i nisu zatraženi podaci od banaka o stanju na računu ĆG u vrijeme oporučivanja. MG nije saslušan kao svjedok jer je prisustvovao ročištima kao javnost ili kao punomoćnik tužiteljice.
8. Među strankama su sporni pravovremenost tužbe i je li pokojna ĆG bila sposobna za rasuđivanje kad je sastavljala sporne oporuke te je li ih sastavila pod prijetnjom ili u zabludi. Nije sporno da je pokojna ĆG do svoje smrti bila korisnica Doma za starije osobe Peščenica. Prema dopisu tog doma (list 50) ĆG je na temelju osobnog zahtjeva podnesenog 24. prosinca 1997. koristila socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja od 3. studenog 2011. u jednokrevetnoj sobi kao funkcionalno neovisna korisnica, a od 26. rujna 2013. do smrti 4. ožujka 2015. koristila je uslugu smještaja u dvokrevetnoj sobi uz uslugu njege za funkcionalno ovisnog korisnika zbog promjena u funkcionalnom statusu i zdravstvenom stanju.
9. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 6719/2015 (stari broj O-2359/2015) utvrđeno je da se u njemu vodi ostavinski postupak iza pokojne ĆG rođene **.**.1928. i umrle **.**.2015. U tom predmetu 16. studenog 2015. doneseno je rješenje o prekidu poslovni broj O- 6719/2015-12 (listovi 5, 6 ovog spisa) kojim je GG upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv NG radi utvrđenje činjenice da vlastoručne oporuke ostaviteljice od 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013. nisu istinite i pravovaljane jer je ostaviteljica u trenucima njihovog sastavljanja bila nesposobna za rasuđivanje. To rješenje je postalo pravomoćno 9. prosinca 2015. Rješenjem poslovni broj O-6719/2015-32 od 11. svibnja 2017. (listovi 7, 8) dopunjeno je ranije rješenje o prekidu od 16. studenog 2015. tako što je GG upućena i da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv ĆG i RG radi utvrđenja činjenice da vlastoručna oporuka ostaviteljice od 7. veljače 2010. nije istinita i pravovaljana jer je ostaviteljica u trenutku njenog sastavljanja bila nesposobna za rasuđivanje, a to rješenje je postalo pravomoćno 3. lipnja 2017.
10. Tužba je podnesena 29. lipnja 2017. tako da je ona podnesena u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja poslovni broj O-6719/2015-32 pa se ne radi o preuranjenoj tužbi kako to smatra tuženica NG. Iz čl. 225 st. 2 i 4 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) proizlazi da rok od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu nije prekluzivni rok jer stranka koja je upućena u parnicu može tu parnicu pokrenuti i nakon toga. Naime, pokretanje parnice u roku koji je odredio ostavinski sud prema čl. 225 st. 3 ZN-a znači da će prekid ostavinskog postupka trajati dok parnica ne bude pravomoćno završena, a ako je parnica pokrenuta nakon proteka tog roka, prema čl. 225 st. 4 ZN-a tada će se ostavinski postupak nastaviti i dovršiti, a stranka koja je upućena na parnicu svoja prava zbog kojih je upućena u parnici može ostvarivati u tom postupku. S obzirom na navedeno, nije došlo do prekluzije prava tužiteljice da vodi ovaj postupak.
11. Kao što je već navedeno, tužiteljica je upućena u parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da pokojna ĆG nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme kad je sastavljala svoje četiri vlastoručne oporuke. Prema čl. 187 st. 2 ZPP-a takva tužba za utvrđenje se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, a u konkretnom slučaju to je čl. 222 ZN-a. Budući da je tužiteljica upućena u parnicu samo u odnosu na tvrdnju da ĆG nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme oporučivanja, u ovom sporu se ne raspravlja o navodima tužiteljice iznesenim u tužbi da ĆG nije napisala i potpisala sporne oporuke pa zato i nije provođeno grafološko vještačenje.
12. Čitanjem preslika oporuka utvrđeno je da vlastoručnom oporukom od 7. veljače 2010. (listovi 9, 10) ĆG stan u [adresa] ostavlja RG, a vikend kuću u [adresa] ostavlja EG, oporukom od 19. ožujka 2012. (listovi 11, 12) koja je proglašena **.**.2015. ĆG vikend kuću u [adresa] ostavlja NG, oporukom od 19. ožujka 2013. (list 13) NG ostavlja i novac koji ima u Hrvatskoj poštanskoj banci i Zagrebačkoj banci, a oporukom od 25. svibnja 2013. (listovi 14-16) koja je proglašena 27. travnja 2015. ostavlja NG i stan u [adresa].
13. U oporukama od 7. veljače 2010. i 19. ožujka 2012. navedeno je da će EG i RG odnosno NG brinuti o ostaviteljici do kraja njenog života. U oporuci od 25. svibnja 2013. navedeno je da će NG doživotno i kompletno brinuti o ĆG i uzdržavati je do kraja njenog života uz detaljno popisane obveze NG i to da će brinuti o lijekovima, biti joj pratnja kod liječnika i da će je posjećivati u bolesti, da će voditi brigu o njenom stanu u [adresa], a osobito o pošti i pratiti rokove za plaćanje režija te da će je nakon smrti pokopati na groblju Miroševec. Tužiteljica u tužbi navodi da je otpalo pravo tuženika da naslijede ĆG jer nisu ispunili svoje obveze da o njoj brinu i da je uzdržavaju. Prema čl. 48 st. 1 ZN-a ako je oporučitelj nekome nešto namijenio oporukom uz opterećenje nalogom, taj se nalog smatra raskidnim uvjetom tako da osoba opterećena nalogom gubi ono što joj je namijenjeno ako ne ispuni nalog. S obzirom na tu odredbu, sve da je i točna tvrdnja tužiteljice da tuženici nisu brinuli i uzdržavali pokojnu ĆG to nema nikakvog utjecaja u ovom sporu gdje se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da predmetne oporuke nisu istinite i pravovaljane i da su ništetne, odnosno podredno, da se poništavaju zbog postojanja mana volje, a ne da je došlo do gubitka prava na nasljeđivanje po spornim oporukama pa je ocjenjivanje navoda da su tuženici izgubili pravo nasljeđivanja bespredmetno.
14. Tužiteljica tvrdi da pokojna ĆG nije imala namjeru oporučno raspolagati svojom imovinom jer je u izjavi od 21. srpnja 2009. na kojoj je potpis ĆG ovjerila javna bilježnica Iva Hanžeković Živković iz Zagreba istog dana pod brojem OV-8546/09 (listovi 18, 19) ĆG izjavila da nikad neće oporukom ostaviti svoj stan u [adresa], kuću u [adresa] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i novac u banci i da bi svaka oporuka bila krivotvorena. Izjava sličnog sadržaja od 5. srpnja 2009. (list 17) napisana je rukom s potpisom ĆG. Međutim, izjavom od 26. rujna 2009. (list 41) na kojoj je potpis ĆG ovjerila javna bilježnica Iva Hanžeković Živković 25. studenog 2009. pod brojem OV- 12842/09 ĆG je poništila svoju izjavu od 21. srpnja 2009. da neće oporučno raspolagati svojom imovinom i odustala je od te izjave tako se na temelju ovih pisanih izjava ne može zaključiti da pokojna ĆG nije htjela oporučno raspolagati svojom imovinom odnosno da je bila nesposobna za rasuđivanje u vrijeme oporučivanja.
15. Tužiteljica u svojem iskazu navodi da je s pokojnom sestrom ĆG bila u vrlo dobrim odnosima i da su se posjećivale redovito dok su im to dopuštale mogućnosti. Navela je i da je ona 1986. otišla živjeti s obitelji u Njemačku i da se sa sestrom redovno dopisivala i čula telefonom i da je posljednji put kod sestre bila sa svojim suprugom 1995. kad je sestri umro suprug. Potvrdila je da nije bila na sprovodu nećakinje IG jer je bolovala od išijasa i bila je nepokretna i navela je da je o tome obavijestila sestru ĆG i da joj je rekla da će na sprovod doći njen sin kojeg zovu M, ali da je sestra to odbila jer ne može gledati svoju mrtvu kćer i njenog živog sina. Nije bila ni na sestrinom sprovodu isto zbog išijasa, a njen sin M nije išao jer ih je NG nazvala i obavijestila da je ona jedina nasljednica. Tužiteljica je navela da joj je sestra poslala izjavu od 21. srpnja 2009. uz pismo od 16. srpnja 2009., sporazum od 24. rujna 2009. sklopljen sa RG i EG i da joj je slala i svu drugu dokumentaciju koju je sastavila pa i zdravstvenu dokumentaciju. Dodala je da je iz razgovora sa sestrom shvatila da je podložna sugestijama jer kad bi je nazvala u dom svi su bili vrlo ljubazni i uslužni. Njena sestra je na početku boravka u domu bila relativno dobro psihički, no ona je iz razgovora s njom zaključila da se nije baš najbolje uklopila jer joj je pričala da ne želi jesti u blagovaonici nego je obroke sama nosila u sobu. Navodi da je shvatila da joj sestra više nije psihički u redu iz razgovora s njom, da joj je pričala da se svaki dan moli da umre i spominjala je mogućnost samoubojstva tabletama od čega ju je ona odgovarala, a njihovi posljednji telefonski razgovori bi završavali plačem ĆG. Iskazala je i da joj je sestra rekla da joj je taksist koji ju je iz stana vozilo na groblje preporučio svoju suprugu NG da joj može pomoći pa ju je ona u nekoliko navrata vozila na groblje i pomogla očistiti grob, kao i da joj je NG davala lijekove od kojih nije trpjela bolovi dok joj lijekovi koje su joj propisivali liječnici protiv bolova u nogama nisu pomagali. Tužiteljica navodi i da joj je sestra rekla da NG ne može poslati do vikendice u [adresa] da očita električno brojilo jer je ona primitivna osoba pa bi joj bilo neugodno i da je onda sklopila sporazum sa RG i TG od 24. rujna 2009. Navela je i da joj je sestra TG rekla da su RG i EG osobe koje u domu borave na katu iznad nje i da joj je RG rekla da nije dobro da dobiva poštu iz inozemstva i da razgovara s inozemstvom.
16. Tuženica NG je u svojem iskazu navela da je ĆG poznavala dulje od 20 godina i da je ona bila dobra i prisebna žena koja je jedino imala problema s nogama. Upoznala ju je tako što je njen suprug taksist vozilo njenu kći koja je bila bolesna doktoru i to nije naplaćivao. Navela je da je s ĆG išla obaviti sve potrebno za sprovod njene kćeri kao njena pratnja i da joj je pospremala stan i nosila ručak, a kad je ĆG nakon kćerine smrti otišla u dom umirovljenika, vodila je računa o njenom stanu. Sve račune je nosila ĆG u dom, a ona bi joj onda dala novac za njihovo plaćanje. Dodala je da je tijekom 6 godina koliko je ĆG bila u domu umirovljenika podizala njene propisane lijekove i donosila joj higijenske potrepštine u dom i da ju je redovito posjećivala kad je smještena u stacionar te da je s njom provela cijeli dan prije nego što je umrla. Navela je da joj je ĆG ponudila da njena obitelj ljetuje u njenoj kući u [adresa] gdje su boravili desetak dana godišnje i počistili bi i prozračili kuću te podmirili boravišne pristojbe i sve troškove boravka. Za to im je gospođa ĆG napisala i dozvolu boravka da ne bi imali problema sa susjedima. U tu kuću su odlazili na ljetovanje i dok je kći ĆG još bila živa. Ova tuženica je navela i da je ĆG sve što bi napisala fotokopirala 3 puta i da je bila prisebna kad je pisala oporuke, kao i da joj je rekla da ju sestra tužiteljica nije posjetila 18 godina. Tražila je i da o njenoj smrti obavijesti tužiteljicu tek nakon sprovoda, ali ju je ona nazvala kad je ĆG umrla i rekla je da joj je tužiteljičin suprug tada rekao da ona nema ništa i da je sve od njegove žene. Navela je da na sprovod ĆG nije došla ni tužiteljica ni itko od njene obitelji te da ona nije nikad vidjela tužiteljicu i nije s njom razgovarala osim što ju je nazvala nakon smrti ĆG i jednom se javila na mobitel ĆG kad ju je tužiteljica zvala. Dodala je i da joj je ĆG rekla da nije ni znala da joj je sestra odselila u drugi grad kad joj je umrla kćer i da je sestrinu adresu dobila od druge rodbine da joj može javiti za kćerinu smrt. Tuženica je izjavila i da od smrti Josipe Jagić 2015. podmiruje sve režije za stan u [adresa] i kuću u [adresa].
17. Svjedok UG je iskazao da je pokojna ĆG bila jedna od tristotinjak pacijenata u Domu Peščenica kojima je on bio obiteljski liječnik i naveo je da je ona u vrijeme sastavljanja oporuka od 2010. do 2013. bila prisebna. Naveo je i da je ĆG bila smještena u vlastitoj sobi i da je njemu dolazila zbog problema s oticanjem nogu te da nije baš slijedila njegove liječničke upute vezano za to, no da to ne radi ni 90 % ostalih pacijenata tako da to ništa ne govori o tome da bi ona bila nesposobna za rasuđivanje. Nakon nekog vremena je zbog problema s nogama koji su povezani sa srčanim tegobama bila smještena u stacionar gdje je ležala u krevetu. Naveo je da je zapamtio da bi se prilikom svake vizite šalio s medicinskom sestrom i gospođom ĆG jer je gospođa ĆG govorila da se za vizitu mora srediti i komentirala je kad nije bila počešljana. Istaknuo je da je gospođa ĆG patila od somatskih tegoba bez utjecaja na psihu i da se ne može izjasniti kakvo je bilo njeno stanje neposredno pred smrt. Pojasnio je da je njegovo iskustvo takvo da 90 % pacijenata umire tako da im se kognitivne funkcije gase i da su rijetki oni koji bi pred smrt bili potpuno kognitivno sposobni. Dodao je i da rijetko pamti članove obitelji s kojima kontaktira vezano za pacijente tako da ne može reći je li vidio gospođu NG ili ne, ali je iskazao da mu je ĆG rekla da ima gospođu koja za nju brine.
18. Kako bi utvrdio je li pokojna ĆG u vrijeme sastavljanja spornih vlastoručnih oporuka od 7. veljače 2010., 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013. bila sposobna za oporučivanje sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju prof. dr. sc. Lani Mužinić Marinić, dr. med. Vještakinja je pregledala medicinsku dokumentaciju za pokojnu KG u spisu, jer su i tužiteljica i tuženica NG navele da ne posjeduju drugu medicinsku dokumentaciju za nju, i u svojem pisanom očitovanju je navela da je uvidom u tu dokumentaciju i zdravstveni karton utvrđeno da ĆG u vrijeme kad su sastavljene oporuke nije upućivana na psihijatrijsko liječenje i da je njen liječnik opće medicine povremeno u zdravstvenom kartonu navodio dijagnozu nesanice i tad joj je propisivao lijekove za spavanje. Također je utvrdila da za ĆG nema medicinske dokumentacije za liječenje kod psihijatra.
19. S obzirom na takvo očitovanje medicinskog vještaka, koje je sud prihvatio u cijelosti jer je vještakinja Lana Mužinić Marinić kao psihijatar ovlaštena ocjenjivati medicinsku dokumentaciju pokojne ĆG i svoje je očitovanje dala stručno i objektivno, sud je utvrdio da pokojna ĆG nije bila liječena kod psihijatra. Na temelju iskaza svjedoka UG kojeg je sud prihvatio u cijelosti jer je iskazivao logično, životno i neposredno uvjerljivo i nije zainteresiran za ishod postupka, sud je utvrdio da je ĆG patila od somatskih tegoba koja nisu utjecale na njenu psihu i da je u razdoblju od 2010. do 2013. kad su nastale sporne oporuke bila prisebna. Prema podacima iz dopisa Doma za starije Peščenica ĆG je u stacionar smještena 26. rujna 2013., što je bilo nekoliko mjeseci nakon sastavljanje posljednje oporuke od 25. svibnja 2013., a budući da iz iskaza svjedoka UG proizlazi i da je za vrijeme njegovih vizita u stacionaru ona bila prisebna, sud je utvrdio da tužiteljica nije ničim dokazala svoju tvrdnju da je njena pokojna sestra u vrijeme sastavljanja spornih oporuka bila nesposobna za rasuđivanje. KG i RG te NG u svojim odgovorima na tužbu navode da se tužiteljica i pokojna ĆG nisu vidjele godinama, NG u svom iskazu navodi da joj je ĆG rekla da je tužiteljica nije posjetila 18 godina, a i sama tužiteljica u svojem iskazu navodi da je kod sestre posljednji put bila u posjeti 1995. pa je sud utvrdio da tužiteljica doista nije vidjela svoju pokojnu sestru godinama. Na temelju iskaza tužiteljice nije moguće potvrditi tužiteljičinu tvrdnju da je njena pokojna sestra ĆG u vrijeme oporučivanja bila nesposobna za rasuđivanje jer to ne proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza, osobito iskaza UG i očitovanja medicinskog vještaka tako da se eventualno može samo raditi o dojmu tužiteljice, no sud svoje odluke temelji na činjenicama koje su utvrđene provedenim dokazima, a ne na impresijama tužiteljice koja je zasigurno nezadovoljna time kako je njena sestra oporučno raspolagala svojom imovinom jer nju nije imenovala oporučnom nasljednicom.
20. Slijedom navedenog, kako je pokojna ĆG u vrijeme sastavljanja sve četiri vlastoručne oporuke bila sposobna za rasuđivanje, čime je ispunjena pretpostavka valjanosti oporuke iz čl. 26 st. 1 ZN-a, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev da nisu istinite i pravovaljane te da su ništetne vlastoručne oporuke pokojne ostaviteljice ĆG od 7. veljače 2010., 19. ožujka 2012., 19. ožujka 2013. i 25. svibnja 2013.
21. Kako je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, prema čl. 188 st. 2 ZPP-a potrebno je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži poništaj predmetnih oporuka zbog postojanja mana volje.
22. Tužiteljica u tužbi, kao što je već navedeno, smatra da su kod njene pokojne sestre ĆG zbog prijevare i zablude mogle postojati manje volje prilikom oporučivanja pa da su zbog toga oporuke nevaljane. Da bi se oporuka poništila zbog mana volje nije dovoljno da tužiteljica samo istakne mogućnost da su predmetne oporuke sastavljene zbog toga što je ĆG bila prevarena ili je bila u zabludi, već je tužiteljica dužna dokazati da je ĆG doista bila prevarena ili u zabludi. Okolnost da je ĆG sastavila ukupno četiri vlastoručne oporuke kojima je oporučno raspolagala u korist više osoba sama po sebi ne znači da je ona bila u ikakvoj zabludi. Naime, prvom oporukom od **.**.2010. ĆG je stan u [adresa] ostavila RG, a vikend kuću u [adresa] EG. Kasnijim oporukama ĆG je tuženici NG oporučno ostavila vikend kuću u [adresa] (oporuka od 19. ožujka 2012.), novac u Hrvatskoj poštanskoj banci i Zagrebačkoj banci (oporuka od 19. ožujka 2013.) i stan u [adresa] (oporuka od 25. ožujka 2013.) tako da je oporukama od 19. ožujka 2012. i 25. ožujka 2013. zapravo opozvana oporuka od 7. veljače 2010. prema čl. 65 ZN-a, a nije neuobičajeno da se osoba tijekom života predomisli i sastavi novu oporuku. Sama tužiteljica je u svojem iskazu navela da je njena pokojna sestra bila pravnica i kako je već utvrđeno da je u vrijeme oporučivanja bila sposobna za rasuđivanje, tužiteljičina tvrdnja da njena sestra nije znala da sastavlja oporuke i koje su njene pravne posljedice nije ničim potkrijepljena. Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije dokazala da je ĆG sporne oporuke sastavila jer je bila prevarena ili u zabludi, odbijen je i podredni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tuženica ZG nije potraživala nikakav trošak, a trošak NG odmjeren je prema troškovniku predanom na ročištu 6. svibnja 2025. i trošak zastupanja je odmjeren s obzirom na vrijednost predmeta spora od 201.000,00 kn odnosno 26.677,28 eura[1] . Trošak ove tuženice obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu 500,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za zastupanje na dva ročišta 23. studenog 2017. i 2. studenog 2022. po 250,00 eura za svako prema Tbr. 9/2 OT, za zastupanje na tri ročišta 5. lipnja 2018., 1. lipnja 2023. i 6. svibnja 2025. po 500,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za pristup na dva odgođena ročišta 26. veljače 2020. i 15. ožujka 2023. po 100,00 eura prema Tbr. 9/5 OT odnosno ukupno 2.700,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 675,00 eura. Ukupni parnični trošak tuženice NG iznosi 3.375,00 eura pa je tužiteljici naloženo da joj namiri taj iznos.
24. Tuženici NG nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 4. travnja 2018. i 11. ožujka 2019. jer se radi o požurnicama pa njihovo sastavljanje nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a. Nije joj ni priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer je obveznica plaćanja te pristojbe tužiteljica, a trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu joj nije priznat jer je uspjela u sporu pa nije dužna platiti ovu pristojbu prema čl. 4 t. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Sesvetama 10. lipnja 2025.
Sutkinja
Martina Ivanković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnik CG
2. ZG
3. odvjetnik Robert Šoštarić
