Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-47/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407, zastupana po direktorici KT, radi isplate prva iz radnog odnosa, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i direktorice tuženika te prokurista tuženika ST, dana 10. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407 da tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće za period od 15. siječnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine isplati ukupan bruto iznos od 2.602,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja teče na:

- iznos od 141,64 eura od 15. veljače 2016.,

- iznos od 115,73 eura od 15. ožujka 2016.,

- iznos od 88,62 eura od 15. travnja 2016.,

- iznos od 41,84 eura od 15. svibnja 2016.,

- iznos od 137,49 eura od 15. lipnja 2016.,

- iznos od 82,95 eura od 15. srpnja 2016.,

- iznos od 112,57 eura od 15. kolovoza 2016.,

- iznos od 100,18 eura od 15. rujna 2016.,

- iznos od 129,59 eura od 15. listopada 2016.,

- iznos od 124,42 eura od 15. studenog 2016.,

- iznos od 96,01 eura od 15. prosinca 2016.,

- iznos od 86,96 eura od 15. siječnja 2017.,

- iznos od 90,84 eura od 15. veljače 2017.,

- iznos od 112,94 eura od 15. ožujka 2017.,

- iznos od 68,33 eura od 15. travnja 2017.,

-iznos od 82,63 eura od 15. svibnja 2017.

- iznos od 91,10 eura od 15. lipnja 2017.

- iznos od 78,84 eura od 15. srpnja 2017.

- iznos od 148,89 eura od 15. kolovoza 2017.,

- iznos od 91,10 eura od 15. rujna 2017.,

- iznos od 86,96 eura od 15. listopada 2017.,

- iznos od 91,10 eura od 15. studenog 2017.,

- iznos od 77,64 eura od 15. prosinca 2017.,

- iznos od 77,47 eura od 15. siječnja 2018.,

- iznos od 52,71 eura od 15. veljače 2018.,

- iznos od 81,69 eura od 15. ožujka 2018.,

- iznos od 70,17 eura od 15. travnja 2018.,

- iznos od 41,84 eura od 15. svibnja 2018., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zakonskih zateznih kamata na način da iste na prvi zatraženi pojedinačni iznos teku od 15. siječnja 2016. te nastavno na svaki sljedeći pojedinačni iznos od 15. svakog sljedećeg mjeseca, kao i u djelu za isplatu zateznih kamatna na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude

III. Nalaže se tuženiku ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407 da tužitelju CT iz [adresa], Vij. S. H. Guttmana 2 b, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 1.625,00 eura do zatraženog iznosa od 2.125,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika ANAMIL d.o.o., J. Lončara 2/c, Zagreb, OIB: 29315506757 radi isplate prava iz radnog odnosa. Iz tužbe u bitnom proizlazi da je tužitelj protiv tuženika prije sedam godina pokrenuo postupak radi nedopuštenosti otkaza i isplate razlike plaće, koji je još uvijek u tijeku te se sad vodi kod ovog Suda pod poslovnim brojem: Pr-139/2019. U tom postupku tužitelj pored utvrđenja da je otkaz ugovora o radu nedopušten potražuje i razliku plaće koju bi kod tuženika trebao primati sukladno ranijem radnom mjestu, rukovalac rezač Brodbeck 1 (majstorsko radno mjesto) i one plaće koju je primao nakon otkaza ugovora o radu i potpisa novog ugovora za slabije plaćeno radno mjesto pomoćnog djelatnika u proizvodnji. Zbog duljine postupka koji se sad vodi pod poslovnim brojem Pr-139/2019, ovom tužbom potražuje razliku naprijed opisane plaće za period koji nije obuhvaćen tim postupkom, odnosno za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. travnja 2018.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim. Pojasnio je svoj odnos s tužiteljem te je naglasio da nije tužitelju otkazom od 7. siječnja 2014. ponudio izmijenjeni ugovor o radu, već je tom odlukom samo utvrdio činjenicu otkaza, koja je nastala nakon isteka ponude koju je ovdje tužitelj primio 3. prosinca 2013., a koju nije prihvatio u ostavljenom roku od 30 dana, pa je stoga otkaz nastupio istekom te ponude. Tužitelj je nakon odluke o otkazu ugovora o radu od 7. siječnja 2014. i nakon isteka ponude za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, potpisao novi ugovor o radu s ovdje tuženikom, pa stoga smatra da se ugovorni odnos tuženika i tužitelja jedino može sagledati kroz prizmu novo ugovorenog radnog odnosa na koji je tužitelj pristao. Smatra da se na tuženika ne odnosi Kolektivni ugovor za djelatnost drvne i papirne industrije kao i Kolektivni ugovor tvrtke Belišće d.d., od 2. kolovoza 2013., jer je isti raskinut u odnosu na tuženika od kada primjenjuje Pravilnik o radu. S obzirom da je između parničnih stranaka u tijeku postupak pred istim ovim sudom u predmetu Pr-139/2019 predložio je prekid ovog postupak do okončanja navedenog ranijeg postupka jer se u istom rješava prethodno pitanje, neosnovanosti odnosno osnovanosti otkaza o radu tužitelju.

3. Budući se tužitelj suglasio s prijedlogom tuženika, sud je rješenjem Pr- 2753/2021-10 od 3. studenog 2021. (str. 75-77 spisa), prekinuo ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim Sudom vodi između istih stranaka pod poslovnim brojem: Pr-139/2019. Po okončanju navedenog postupka rješenjem Pr- 2753/2021-14 od 9. travnja 2024. (str. 84-86 spisa) nastavljen je prekinuti postupak te je ujedno zbog statusnih promjena na strani tuženika pozvan njegov pravni slijednik ANAMIL LOGISTIKA d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 72272725407 da isti preuzme.

4. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tuženik naglasio da su radnici tuženika, neovisno o radnom mjestu na koje su bili raspoređeni, mogli ostvariti plaću koju su ostvarivali i radnici raspoređeni na radno mjesto rukovalac rezač Brodbeck 1 (majstorsko radno mjesto) ili višu. To stoga što na plaću utječe i radni učinak svakog pojedinog radnika pa ako je taj učinak u određenom mjesecu veći tad je i plaća veća. Stoga je predložio da se prilikom provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, radi utvrđivanja eventualne razlike u plaći tužitelja u utuženom razdoblju uzmu u obzir učinci svih radnika, a ne samo učinak usporednog radnika na radnom mjestu rukovalac rezač C 1. Sud je parnične stranke pozvao rješenjem na raspravnom zapisniku od 11. lipnja 2024. (str. 120-121 spisa) da u roku 30 dana u pisanom obliku predlože konkretne okolnosti, uključujući i točan zadatak koji će se postaviti sudskom vještaku za izračun razlike plaće te da dostave svu dokumentaciju potrebnu za takav izračun. Budući su se stranke oglušile na navedeno rješenje sud je odredio vještačenje na okolnosti koje je tužitelj ranije predložio, odnosno vještaku je dan zadatak da izračuna razliku između stvarno isplaćene plaće i plaće koju je tužitelj trebao primati u utuženom razdoblju da je radio na radnom mjestu rukovalac rezač Brodbeck 1 te je kao usporedni radnik uzet DT koji je u utuženom razdoblju stvarno radio na radnom mjestu rukovalac rezač Brodbeck 1. Pri tome je naglašeno da vještak treba uzeti u obzir postojeću strukturu za obračun plaće tužitelja bez korekcije obzirom na odredbe kolektivnog ugovora, ugovora o radu i drugih propisa ako tuženik iste nije primjenjivao kod obračuna plaća. To stoga što prava po tim propisima (ako nisu primjenjivana) nisu predmet ovog spora. Po provedenom materijalno financijskom vještačenju tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 28. travnja 2025. (str. 246-247 spisa).

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja je sadržana u e-spisu, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu kao priloge i to: očitovanje tuženika o prihvaćanju otkaza radnika na str. 4 spisa, otpusno pismo na str. 79, prepiska putem e-pošte na str. 83, podaci o upisu u Glavnu knjigu Sudskog registra na str. 87, obračunske liste plaće na str. 95-119 spisa, nalaz sudskog vještaka na str. 135-229 spisa, račun vještaka na str. 230. .

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje obračunate i isplaćene bruto plaće između plaće koju je isti stvarno primio i plaće koju je trebao primiti za radno mjesto rukovalac rezač Brodbeck 1 za vremensko razdoblje od početka siječnja 2016. do kraja travnja 2018.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, da je tuženik preuzeo tužitelja kao radnika prilikom preuzimanja poslovne jedinice tvrtke Belišće d.d. pod nazivom Tvornica spiralne ambalaže-Zaštitna radionica-Podružnica, da je prilikom tog preuzimanja preuzeo i obveze koje proizlaze iz ugovora o radu uključujući i primjenu Kolektivnog ugovora tvrtke Belišće d.d. Nije sporno niti da je presudom ovog Suda poslovni broj: Pr-139/2019-48 od 16. veljače 2023., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R- 136/2023-3 od 18. siječnja 2024., nalaženo tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u [adresa], za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu 7. siječnja 2014. do 30. travnja 2018.. Samim tim više nije sporno niti da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu, kojom je pravni prednik tuženika, ANAMIL d.o.o., OIB: 29315506757, Zagreb, Josipa Lončara 2/c, otkazao ugovor o radu tužitelju FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dana 7. siječnja 2014., za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 jer je to između ostalog također pravomoćno utvrđeno naprijed citiranom odlukom ovog Suda: Pr-130/2019-48 od 16. veljače 2023..

8. Sporna je među strankama je li tužitelj ostvarivao manju bruto plaću u utuženom razdoblju od plaće koju bi primao da je radio na radnom mjestu rukovaoca rezača Brodbeck 1.

9. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku proizlaze činjenice koje su među strankama nesporen pa ih sud ne smatra potrebnim ponavljati.

10. Iz pisanog Nalaza i zaključka sudskog vještaka Marijana Serdarušića (str. 135-229 spisa) proizlazi da je isti Nalaz izradio koristeći podatke koje mu je tuženik dostavio na njegovo traženje. Pri tome je isti uzeo u obzir postojeću strukturu za obračun plaće uključujući i podatke o radnim učincima tužitelja i usporednog radnika DT te je utvrdio razliku u plaći za utuženo razdoblje između bruto plaće koja je tužitelju stvarno isplaćena i plaće usporednog radnika DT koji je radio cijelo vrijeme na radnom mjestu rezač Brodbeck 1 u iznosu od 2.620,25 eura bruto. Razlika po mjesecima utuženog razdoblja razvidna je u tabelarnom prikazu str. 148 spisa. Detaljan opis usporedbe po stavkama obračuna i ostvarenim učincima po svakom pojedinom mjesecu između plaće obračunate tužitelju i plaće usporednog radnika DT razvidan je u tabelama i opisima str. 140-147 spisa. Iz svega navedenog utvrđeno je da od strane tuženika kao poslodavca propisani radni učinak nije bitno utjecao na razliku u plaći već da je razlika u plaći između tužitelja i usporednog radnika posljedica u bitnom činjenice što je usporedni radnik dobivao strojarski dodatak za svoje radno mjesto, a tužitelj nije.

11. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da vještak u zaključku Nalaza nije spomenuo činjenicu da tužitelj nije ostvarivao mjesečni radni učinak koji je tuženik kao poslodavac propisao. To stoga što je vještak tu okolnost uzeo u obzir kao jednu od više okolnosti koja je utjecala na visinu plaće i detaljno je istu prikazao u svom Nalazu u tabelama i opisima str. 140-147 spisa. Vještak u zaključku nije mogao napisati da je tužiteljeva plaća bila niža zbog neostvarenog učinka, kad iz utvrđenja jasno proizlazi da ta okolnost nije bitno utjecala na samu razliku u plaći tužitelja i usporednog radnika.

12. Iz čl. 90. st 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/2014., dalje ZR), koji se primjenjuje na ovaj spor jer je bio na snazi u utuženom razdoblju, proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Nadalje, iz čl. 92. ZR-a proizlazi da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada u novcu, s tim da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu te se pod plaćom i naknadom plaće podrazumijeva bruto iznos. Iz čl. 24. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ("Narodne novine" broj:

53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/03, 88/05, 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP) te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I. i II..

14. Iz Nalaza Sudskog vještaka jasno proizlazi da radni učinci tužitelja i usporednog radnika TT nisu bili odlučujuća okolnost koja je bitno utjecala na iznos plaće. Naime, za mjesec rujan 2016. str. 142 spisa tužitelj je imao učinak 100,19 %, a usporedni radnik DT 100% pa je tužitelj temeljem tog učinka dobio stimulaciju od 5,65 kuna dok je usporedni radnik DT dobio stimulaciju od 654,72 kuna. Slično je i za mjesec rujan 2017. str. 145 spisa. To stoga što je za taj mjesec tužitelj imao učinak 100% te je dobio stimulaciju od 0,00 kuna, dok je usporedni radnik DT imao učinak 99,96% te je dobio stimulaciju od 327,60 kuna. Cijelo utuženo razdoblje usporedni radnik je dobivao strojarski dodatak na plaću za svoje radno mjesto rezač Brodbeck 1, koji dodatak nije dobivao tužitelj i u tom je djelu u bitnom i nastala najveća razlika u njihovim plaćama. Stoga je u cijelosti neosnovano tuženikovo prigovaranje da je razlika u plaći između tužitelja i usporednog radnika nastala zbog toga što tužitelj nije ostvario učinak koji je tuženik kao poslodavac propisao.

15. Budući je nesporno da je presudom ovog Suda poslovni broj: Pr-139/2019- 48 od 16. veljače 2023., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-136/2023-3 od 18. siječnja 2024., nalaženo tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u [adresa], za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu 7. siječnja 2014. do 30. travnja 2018., proizlazi da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku bruto plaće koju je utvrdio sudski vještak u svom Nalazu. Naime, utvrđena razlika od 2.602,25 eura bruto nastala je zbog toga što tuženik kao poslodavac nije tužitelju kao radniku obračunao i isplatio plaću za radno mjesto rukovaoca rezača Brodbeck 1 u smislu citiranih odredbi čl. 90. st.1. i čl. 92. ZR-a.

16. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na pojedinačne mjesečne razlike manje obračunate i isplaćene plaće, izuzev zakonske zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak sadržan u svakom pojedinačnom iznosu, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.). Tijek zakonskih zateznih kamata određen je u skladu s čl. 92. st .3. ZR-a. Pritom treba naglasiti da je tužitelj razliku plaće utužio za razdoblje od početka siječnja 2016. do zaključno s travnjem 2018. U takvim okolnostima zakonske zatezne kamate na razliku manje obračunate i isplaćene plaće za mjesec siječanj 2016. teku od 15. veljače 2016. do isplate, a ne od 15. siječnja 2016. kako je tužitelj naznačio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Također zakonske zatezne kamate za svaki sljedeći mjesec utuženog razdoblja teku od 15. u mjesecu za utvrđenu razliku iz prethodnog mjeseca pa je u tom smislu pravilnom primjenom citirane odredbe čl. 92. st 3. ZR-a tužitelj odbijen sa zahtjevom za tijek zakonskih zateznih kamata izvan navedenih okvira. Također isti je odbijen i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na porez i prirez porezu na dohodak sadržan u svakom mjesečnom iznosu manje obračunate i isplaćene plaće jer navedeni porezi dospijevaju temeljem citirane odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o porezu na dohodak tek po isplati.

17. Tužitelj je u ovom parničnom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom u odnosu na glavno potraživanje. Isti je djelomično odbijen u djelu sporednog potraživanja, koje se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata, odnosno na zakonske zatezne kamate na porez na dohodak sadržane u pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima, a što bitnije nije utjecalo na ukupan uspjeh tužitelja kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine potraživanja. Slijedom navedenog, sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23.

18. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. 1. Tarife), troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 25. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužitelj tim podneskom očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 28. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužitelj tim podneskom očitovao o Nalazu vještaka te je u skladu s istim postavio konačni tužbeni zahtjev, troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 2. studenog 2021., 11. lipnja 2024. i 6. svibnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, odnosno 3x200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife), a što ukupno iznosi 1.300,00 eura. Na navedeni iznos pridodan je zatraženi porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 1.625,00 eura. Navedeni troškovi bili su nužni tužitelju za postizanje uspjeha u ovoj parnici pa su stoga isti i priznati.

19. Tužitelj je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova materijalno financijskog vještačenja jer tužitelj navedene troškove nije predujmio. Stoga je sud posebnim rješenjem naložio tužitelju da podmiri troškove vještačenja, međutim i unatoč tom rješenju tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz da je po istom postupio.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 10. lipnja 2025.

SUDAC:

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Tuženiku.