Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-14/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u OD Mađarić & Lui d.o.o., Pisarnica Varaždin, protiv tuženika Vincek d.o.o., OIB: 96055453244, Jalkovec, Varaždinska ulica, odvojak II br. 2, zastupanog po punomoćnici Valentini Galić, odvjetnici u Varaždinu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-78/2023-17 od 13. studenoga 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-78/2023-17 od 13. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.07.2023. koju je tuženik VINCEK d.o.o., OIB: 96055453244, Varaždinska ulica, odvojak II br. 2., Jalkovec, 42000 Varaždin dao tužitelju FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se utvrđuje da radni odnos nije prestao.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu između tužitelja FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika VINCEK d.o.o., OIB: 96055453244, Varaždinska ulica, odvojak II br. 2., Jalkovec, 42000 Varaždin te se utvrđuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do dana 31.07.2023., kao dana sudskog raskida ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete po čl. 125. Zakona o radu isplati iznos od 7.518,15 EUR što predstavlja iznos od 5 ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka tuženiku, odnosno podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te odredbe, nakon čega analizira utvrđeno činjenično stanje osporavajući njegovu pravilnost, pa takva argumentacija ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne na bitnu povredu koju tuženik ističe u žalbi. Nadalje, tuženik u žalbi navodi da je ista bitna povreda počinjena time što sud nije naveo razloge o tome jesu li osnovane tvrdnje tuženika o okolnostima koje je iznosio tuženik u ovom postupku, odnosno o tome da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu. Međutim, niti te žalbene tvrdnje nisu osnovane zbog toga što je sud utvrdio da je izvanredni otkaz Ugovora o radu tuženika nedopušten prije svega iz razloga što tuženik nije tužitelju omogućio iznošenje obrane, a sud je u obrazloženju presude naveo da smatra da tuženik nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od njega očekivati da omogući tužitelju da iznese svoju obranu, dakle, zbog počinjene pogreške u postupku koji prethodi donošenju odluke o otkazu, zbog čega činjenice o razlozima izvanrednog otkaza, koje je iznosio tuženik, nisu pravno relevantne u konkretnom slučaju. Kako je o odlučnim činjenicama sud u presudi naveo jasne razloge, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je među strankama bila nesporna činjenica da je tužitelj s tuženikom 1. lipnja 2016. sklopio Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta vozača autobusa te da mu je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. srpnja 2023. izvanredno otkazao Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u kojoj Odluci je tuženik naveo da uslijed te teške povrede nastavak radnog odnosa nije moguć te da radni odnos prestaje s danom dostave Odluke tužitelju 13. srpnja 2023. Među strankama je bilo nesporno da tuženik tužitelju nije omogućio da iznese svoju obranu prije otkazivanja.

6.1. U odnosu na spornu činjenicu o tome postoje li okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju, kao radniku, omogući da iznese svoju obranu, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u razdoblju od 18. siječnja 2022. do 25. siječnja 2022. boravio u bolnici u Koprivnici radi operacije kuka, odnosno ugradnje umjetnog kuka te da je nakon te operacije jedno vrijeme bio na bolovanju. Tužitelj je četiri i pol dana prije planiranog prijevoza članova Hrvatske vojske, koji je tuženik trebao obaviti za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske u Poljsku, obavijestio svog poslodavca da se ne smatra sposobnim da ide na taj put i zamolio je da ga se makne s popisa vozača zbog zdravstvenih razloga. Tužitelj je zamolio poslodavca da ga se ne šalje na put u Poljsku slijedeći dan od dana kada mu je dostavljena Obavijest o polasku i tehnička specifikacija tog puta, iz koje je tužitelj saznao da je spavanje vozača autobusa na tom prijevozu u Poljskoj organizirano u vojničkim šatorima. On je takav način organiziranog spavanja na putu smatrao neprimjerenim za njega iz razloga što zbog operiranog kuka mora paziti gdje spava te voditi računa da se ne prehladi jer bi u tom slučaju morao piti antibiotike da ne dobije bakteriju ili upalu, zbog koje posljedično može ostati bez noge. Sud je također utvrdio da je tužitelj prije spornog prijevoza koji je trebao obaviti prema nalogu poslodavca u razdoblju od 18. srpnja 2023. do 26. srpnja 2023. obavljao prijevoze za potrebe MORH-a, međutim ti prijevozi nisu uključivali noćenje, odnosno spavanje vozača autobusa u vojničkim šatorima. Prema utvrđenju suda prema tužitelju je bio upućen poziv sa službenog mobitela disponentice AA **.**.2023. u 17:25:26 sati u trajanju od 3,07 minuta te sud navodi da su mu u tom pozivu navodno pojašnjeni uvjeti smještaja u vojničkim šatorima, odnosno da se radi o šatorima koji imaju grijanje i hlađenje te krevete, međutim, sud također utvrđuje da je prije toga poziva direktor tuženika UA već poslao poruku u Viber grupu naziva „Turizam“ sa 18 sudionika u kojoj navodi da tužitelju i F s danom slanja poruke ide odjava, koju poruku je sud protumačio kao najavu otkaza tužitelju i njegovom kolegi F, koji otkaz je doista tužitelju i uručen kasnije istog dana. Osim toga, iz iskaza saslušanog svjedoka ŠA te direktorice tuženika PA sud utvrđuje da je tužitelj dugo vremena radio kod tuženika, da je bio uredan radnik, da se putnici na njega nisu žalili te da prije ovog događaja s tužiteljem nije bilo problema koji se ne bi mogao riješiti pa na temelju tih činjenica sud zaključuje da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je imao opravdani razlog, odnosno da postoje okolnosti zbog kojih od njega nije bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući da iznese svoju obranu. Iz tih razloga sud zaključuje da odluka o izvanrednom otkazu od 13. srpnja 2023. nije dopuštena.

6.2. S obzirom da je sud utvrdio da odluka o otkazu tuženika nije dopuštena, u smislu odredbe članka 125. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR), ocijenio je da je osnovan zahtjev tužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu te da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete u visini pet ugovorenih mjesečnih bruto plaća u ukupnom iznosu do 7.518,15 eura. Naime, sud utvrđuje da tužitelj ima 57 godina života, da je kod tuženika radio više od sedam godina zbog čega bi primjeren iznos bio pet ugovorenih mjesečnih bruto plaća, a tuženik visinu naknade štete tijekom postupka nije osporavao.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

8. Odredbom članka 119. stavak 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Imajući u vidu tu odredbu i po ocjeni ovog suda nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a bez da je prethodno tužitelju omogućeno iznošenje obrane. Naime, zbog utvrđene činjenice da je tužitelj kod tuženika radio sedam godina, da je bio uredan radnik, da se putnici nisu žalili na njega te da prije ovog događaja s tužiteljem nije bilo problema koji se ne bi mogao riješiti, tuženik je kao poslodavac bio dužan prije donošenja odluke o otkazu omogućiti tužitelju da iznese svoju obranu, posebno s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj samo zamolio tuženika da ga makne s popisa vozača za planirani prijevoz u Poljsku navodeći za to zdravstvene razloge. I po ocjeni ovog suda nije bilo nikakvog razloga da nakon takve zamolbe tuženik, ukoliko je smatrao da se radi o neosnovanom odbijanju radnika da odradi određenu liniju, koje ponašanje je Pravilnikom tuženika određeno kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, omogući tužitelju da iznese obranu i objasni razloge takve zamolbe. S obzirom da i po ocjeni ovog suda tuženik u ovom postupku nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od njega očekivati da tužitelju omogući da iznese svoju obranu jer u tom smislu nije navodio bilo kakve činjenice tijekom postupka, uz utvrđenje da je tuženik zamolbu uputio četiri i pol dana prije planiranog puta, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nedopuštena. Da je tužitelju dana mogućnost iznošenja obrane tada bi vjerojatno on dobio i objašnjenje o uvjetima smještaja te bi pristao obaviti prijevoz, jer je u iskazu i sam naveo da za slučaj da mu je bilo objašnjeno da se radi o vojničkim šatorima sa grijanjem, hlađenjem, te krevetima da tada ne bi imao zdravstvenih razloga otići na takav put te na takav način spavati tijekom boravka u Poljskoj.

8.1. Žalbeni razlozi tuženika o tome da tužitelj tijekom postupka nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da on zbog zdravstvenih razloga ne može spavati u vojničkom šatoru, odnosno nije na tu okolnost predložio vještačenje, nisu pravno relevantni jer bi se o tim razlozima moglo raspravljati u smislu njihove osnovanosti jedino u slučaju da je tužitelj poštivao propisani postupak prije otkazivanja u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a. Također tužitelj je po ocjeni ovog suda na vrijeme, četiri i pol dana prije zakazanog prijevoza obavijestio tuženika o svojim zdravstvenim razlozima zbog kojih je smatrao da prijevoz ne može obaviti, te je tuženik imao dovoljno vremena omogućiti tužitelju iznošenje obrane tijekom kojeg postupka bi bilo moguće razjasniti eventualne nesporazume o uvjetima smještaja do kojih je očito došlo.

8.2. Suprotno žalbenim tvrdnjama i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno je vodeći računa o životnoj dobi tužitelja te duljini staža kod tuženika zaključio da je osnovan njegov tužbeni zahtjev da mu se kao naknada štete dosudi iznos u visini pet isplaćenih bruto plaća.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković