REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZF, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 5. travnja 2024., broj: Pp-1330/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ZF kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114./22.), okr. ZF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 5. travnja 2024., broj: Pp-1330/2023-9 proglašen je krivim okr. ZF da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 663,61 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, na temelju čl. 76. a. Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeta predmetna droga, koja se ima uništiti, te je odlučeno da je okrivljenik dužan naknaditi 30,00 eura paušalnog troška.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi kako je u konkretnom slučaju riječ o beznačajnom prekršaju, a da su ispunjeni uvjeti i za oslobođenje od kazne.

6. Čl. 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

6.1. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti subjektivne niti objektivne okolnosti za primjenom instituta beznačajnog prekršaja. Okrivljenik je posjedovao drogu marihuanu, količina droge nije neznatna (1,27 grama), a on ju je koristio za osobne potrebe. Stoga stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti nije neznatan te postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

6.2. Nadalje, institut oslobođenja od kazne reguliran je odredbom čl. 38. Prekršajnog zakona, prema kojoj je postupanje suda u primjeni ovog instituta ograničeno na procesne situacije kad je zakonom izričito propisano da će sud počinitelja prekršaja osloboditi od kazne (st. 1.) odnosno kad je zakonom propisana takva mogućnost (st. 2.). Oslobođenje od kazne izvan zakonskih uvjeta propisanih u čl. 38. Prekršajnog zakona nije moguće. U konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za oslobođenje od kazne, jer nisu ispunjene pretpostavke predviđene čl. 38. Prekršajnog zakona.

6.3. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 663,61 euro, predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne propisanu za ovaj prekršaj, a osim toga novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna 663,61 eura, dakle u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka eura, dakle blizu minimalno mogućem iznosu paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika tužitelja.