Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1769/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari, tužiteljice-protutuženice(u daljnjem tekstu tužiteljice) NF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Manojloviću, odvjetniku iz Buja, protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu prvotuženika) Univor-Servisi j.d.o.o., OIB 28263984840, iz [adresa], 2. drugotuženika FF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trečetuženika NFZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Slavku Milekiću, odvjetniku iz Belišća, radi raskida ugovora i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-160/2021-27 od 25. srpnja 2022., 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-160/2021-27 od 25. srpnja 2022. u točki I izreke te u odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva u odnosu na drugo i treće tuženika u cijelosti te u odnosu na prvooptuženika do iznosa od 19.377,13 eur (145.997,00 kn). r i j e š i o  j e

Ukida se presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-160/2021-27 od 25. srpnja 2022.u dijelu točke II i IV izreke te u odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva za iznos od 1. 954,87 eur (14.729,00 kn) te se u tom djelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da je ugovor o građenju zaključen 25. travnja 2019. godine između tužiteljice i prvotuženika raskinut. Točkom II izreke naloženo je prvotuženiku Univor servisi j.d.o.o. isplatiti tužiteljici iznos od 7.902,18 EUR sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2019. godine do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke dok je odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 11.474,95 eur. Točkom III izreke odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika FF i NFZ dok je točkom IV izreke naloženo svakoj stranci da snosi svoj parnični trošak. Odbijen je i protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužiteljici da tuženicima isplati iznos od 160.726,00 kn.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odluke o trošku iz točke IV izreke dok su tuženici podnijeli žalbu protiv točke I, II i IV izreke te dijela presude kojim se odbija protutužbeni zahtjev zbog žalbenog razloga iz članka 354. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3. Tužiteljica u žalbi tvrdi da ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka razmjerno svom uspjehu u sporu.

4.Tuženici u žalbi tvrde da je ostao neizvršen neznatni dio Ugovora o građenju i da do prekida građenja nije došlo krivnjom prvotuženika kao izvođača već krivnjom tužiteljice zbog povećanje cijene radova oko koje nije postignut sporazumjeti te zbog nepostojanja točnog nacrta krovišta i da sud prvog stupnja nije utvrdio tko je odgovoran za raskid ugovora. Arhitektica BF je potvrdio da radovi na predmetnom objektu izvedeni po nalogu tužiteljice nisu bili u skladu s projektom te da je opseg radova na građevini bio veći od opsega ugovorenih radova što da su potvrdili i svjedoci ĐF i ZF. Stoga da je trebalo provesti vještačenje tijekom ovog parničnog postupka na okolnosti utvrđenja vrijednosti stvarno izvedenih radova. Svi izvedeni radovi da su evidentirani u građevinskom dnevniku i da iznose 160. 726,00 kn i ugrađeni su u građevinu i da je za taj iznos povećana vrijednost građevine koja je u konačnici i prodana. Sud da je na okolnosti utvrđenja vrijednosti radova trebao zatražiti od z.k. odjela presliku kupoprodajnog ugovora o kupnji predmetne nekretnine po tužiteljici te nastavno o prodaji nekretnine trećoj osobi. Nastavno tvrdi i da je sud prvog stupnja pogrešno temeljio odluku o djelomičnom osnovanosti tužbenog zahtjeva samo na nalazu vještaka iz postupka osiguranja dokaza dok je zanemario iskaze svjedoka te predložene dokaze. Tvrdi da se protutužbeni zahtjev odnosi na povrat svega uloženog u predmetnu nekretninu u iznosu od 160. 726,00 kn.

5. Predlažu uvaženje žalbe.

6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

7. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:

- da su tužiteljica kao investitor i prvotuženik kao izvođač radova, te II-tuženik, kao direktor I tuženika, bili u ugovornom odnosu radi izvođenja građevinskih radova na rekonstrukciji stambene građevine u vlasništvu tužiteljice na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je srušena za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka i da je tužiteljica isplatila prvotuženiku za izvođenje tih radova iznos od 145.997,00 kn.

9. Nastavno je utvrdio glede pobijanog dijela presude:

- da je ugovorom o građenju od 25. travnja 2019. ugovoreno da će ovdje prvotuženik izvesti radove prema dogovoru i idejnoj skici izrađenoj po arhitektu BF za iznos od 185.508,89 kn i da je završetak radova određen za 15. lipnja 2019. i da je tužiteljica isplatila prvotuženiku iznos od 145,997,00 kn,

- da je vještačenjem po vještaku geometru u postupku osiguranja dokaza utvrđena vrijednost isporučenog materijala i izvršenih radova od strane tuženika u iznosu od 86.458,00 kn te da tuženici u postupku osiguranja nisu tvrdili da su ponavljali izvođenje nekih radova,

- da iz iskaza svjedoka JF, proizlazi da je tužiteljica započela je sa izvođenjem radova rekonstrukcije putem prvotuženika prije dobivanja građ. dozvole i da u to vrijeme projekt nije postojao te da mu se čini da izvedeni radovi nisu bili u skladu sa idejnom skicom dok navedeni svjedok nije imao saznanja o izmjenama koje je zahtijevala tužiteljica,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su ugovorili rok ispunjenja radova te iako prvotuženik nije izvršio ugovorene radove u roku, vjerujući da će ih ispuniti vršila mu je plaćanja i nakon roka za ispunjenje tih radova dok iz iskaza FF z.z. prvotuženika proizlazi da je početno ugovorena izrada krovišta za iznos od 97.000,00 kn da bi naknadno ugovarali dodatne radove izgradit povišica 60 cm, što da su i napravili i nakon toga dodatnih 50 cm a ti dodatni radovi da su iziskivali izradu novih ploča, erte betonski, donje i međukatne te da je došlo i do povišenja troškova (erte da su se tri puta skidale i ponovno stavljale). Prema njegovim navodima vještačkim nalazom nisu obuhvaćeni svi radovi koji su radili, npr. demontaža erti 3 puta da to košta 30.000,00 kn te kanalizacija koja košta 9.500,00 kn. Također su čistili staru kuću, izvozili namještaj i smeće, što je koštalo par tisuća kn i po njegovoj procjeni da je cijena radova iznosila je 160.126,00 kn.

- da tuženik nije izveo sve ugovorene radove te da se na sadržaju građevinskog dnevnika koji nije uredno vođen ne mogu utvrditi sve bitne činjenice jer iz njega tek proizlazi da su se neki radovi, posebno i erte izvodili više puta, ali se iz te činjenice ne može izvesti zaključak da bi za to izvođenje bila kriva tužiteljica,

- da je ugovor o građenju raskinut, ali da sud ne može sa sigurnošću utvrditi čijom krivnjom pa zaključuje da je do raskida došlo sporazumom stranaka i da se u smislu odredbe članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Budući da je vrijednost izvedenih radova 86.458,00 kn a tužiteljica je platila prvotuženiku iznos od 145.997,00 kuna, obvezao je prvotuženika na vraćanje iznosa od 59.539,00 kn sa zateznim kamatama od primitka zadnje uplate, 23. srpnja 2019.

10. Odbio je protutužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 160.726,00 kn temeljem utvrđenja da nije osnovano potraživanje tuženika za isplatom tog iznosa koju temelje na zahtjevu za povrat uloženom u kuću tužiteljice.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a nije utvrđeno da bi prilikom donošenja pobijane odluke bila počinjena neka od tih povreda.

12. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je između tužiteljice i prvotuženika sklopljen ugovor o građenju 25. travnja 2019. kojim se prvotuženik obvezao izvesti radove na kući u vlasništvu tužiteljice prema dogovoru i idejnoj skici arhitekta LF iz [adresa] za iznos od 185.508,89 kn. Nije sporno ni da je ovdje tužiteljica isplatila tuženiku po osnovi predmetnog ugovora iznos od 145.997,00 kn te da prvotuženik nije izveo sve radove iz navedenog ugovora. Nije sporno ni da su izvedeni radovi iz ugovora koje je utvrdio vještak u postupku osiguranja dokaza. Sporno je, čijom krivnjom je raskinut predmetni ugovor te jesu li pored radova iz Ugovora koje je utvrdio vještak izvedeni i dodatni radovi koji nisu bili sadržani u Ugovoru (zidanje pregradnih zidova uz demontažu, postavljanje kanalizacijskih cijevi sanacije i postavljanje hidroizolacije na katu susjednih zidova), odnosno jesu li neki od radova, (konkretno ugradnja prozorskih „jerti“ vršeni više puta krivnjom tužiteljice) te koja je ukupna vrijednost stvarno izvedenih radova da li je to 86. 458,00 kn kako utvrđuje vještak ili 160.726,00 kn kako tvrdi prvotuženik.

13. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je raskinut predmetni ugovor suglasnom voljom obiju stranaka i da je tu suglasnost prvotuženik izrazio napuštanjem gradilišta i prestankom rada dok tužiteljica nakon toga nije zahtijevala nastavak rada već je podnijela predmetnu tužbu.

14. Osim toga tužiteljica je u smislu odredbe članka 363. ZOO-a mogla i jednostrano raskinuti predmetni ugovor u situaciji kada je iz ponašanja prvotuženika koji je napustio gradilište postalo jasno da svoju obvezu završetka radova neće izvršiti ni u naknadnom roku.

15. Pritom treba kazati da u ovom predmetu čak i ne bi bilo odlučno tko je raskinuo predmetni ugovor jer stranke postupka ne potražuju naknadu štete već zahtijevaju povrat onog što su dale (novčanog iznosa) u smislu odredbe članka 368. stavak 2. i 3. ZOO-a, a koje pravo im pripada neovisno o odgovornosti za raskid ugovora jer strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila u smsilu odredbe članka 368. stavak 5. ZOO-a.

16. Sukladno tome pravilno je utvrdio sud prvog stupnja točkom I izreke presude da je predmetni ugovor raskinut.

17. Pravilno je odbio i protutužbeni zahtjev drugo i treće tuženika za isplatom cjelokupnog potraživanog iznosa tražbine jer iz činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljica ugovorila radove sa prvotuženikom i da je izvođač radova prvooptuženik dok su drugo i treće tuženici suvlasnici trgovačkog društva prvotuženika, drugotuženik i zakonski zastupnik tog trgovačkog društva. Kako ugovor nije sklopljen sa tim strankama u njihovo ime one nemaju ni pravo zahtijevati vračanje danog po osnovi raskida ugovora.

18. Osim toga pravilno je odbijen i protutužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika do iznosa od 145.997,00 kn jer je to iznos koji mu je nesporno isplatila tužiteljica za izvedene radove na njezinom objektu, znači on je za svoj rad dobio novčani ekvivalent u tom iznosu pa ne može tražiti ponovnu isplatu tog iznosa po odredbama o učinku raskida Ugovora iz članka 368. stavak 2. i 3. ZOO-a.

19. Međutim, sud prvog stupnja za sada nije pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika za iznos od 86. 458,00 kn te odbio protutužbenog zahtjev prvotuženika za iznos od 14. 729,00 kn (razliku nesporno isplaćenog iznosa i iznosa koji potražuje).

20. Činjenica da prvotuženik nije iznio prigovor o izvođenju dodatnih radova na predmetnom objektu u postupku osiguranja dokaza, protivno utvrđenju suda prvog stupnja, ne ograničava ga u njegovom pravu da to učini tijekom ovog postupka.

21. Naime, u smislu odredbe članka 272. stavak 1. ZPP-a osiguranje dokaza je pribavljanje dokaznog sredstva koje bi po svom sadržaju moglo biti odlučno za formiranje uvjerenja o relevantnim činjenicama, a nužno ga je izvesti izvan redovnog tijeka stvari u posebnom izvanparničnom postupku. Svrha tog postupka je, sačuvati dokaz kako bi se on upotrijebio kada za to budu ostvareni uvjeti, a ne pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Sukladno tome u postupku osiguranja dokaza bilo je dostatno da vještak snimi postojeće stanje dok sve primjedbe na pismeni nalaz prvotuženik je mogao isticati u ovom postupku i po njegovom prijedlogu valjalo bi saslušati vještaka na te okolnosti.

22. Ne bi bila odlučna ni činjenica da je objekt u međuvremenu prodan i srušen jer bi vještak eventualno i kroz svoj nalaz stanja nekretnine u vrijeme vještačenja iz postupka osiguranja mogao odgovoriti na sporna pitanja.

23. Treba kazati da u konkretnom slučaju kada je prvotuženik tvrdio da je izveo i druge izvanugovorne radove po nalogu tužiteljice te da je neke radove izvodio više puta, krivnjom tužiteljice, sud prvog stupnja je provedbom svih dokaznih prijedloga i njihovom pravilnom analizom, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja trebao utvrditi i tu bitnu činjenicu te nastavno odlučiti o osnovanosti tužbenog i preostalog protutužbenog zahtjeva. Pri tom valja zaključiti da bi prvostupanjski sud mogao odlučivati primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i 221. a ZPP-a ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje te odlučne činjenice, dok sud u ovom predmetu nije ni analizirao provedene dokaze.

24. Naime, prvotuženik se poziva na izvođenje dodatne radove (zidanje pregradnih zidova uz demontažu, postavljanje kanalizacijskih cijevi, sanacije i postavljanja hidroizolacije na katu, na susjednom zidu, radove na ugradnji prozorskih jerti, povišica da je podignuta sa 60 na 100 cm) te je prije svega analizom nalaza vještaka te provođenjem vještačenja po tom vještaku u ovom parničnom postupku trebao utvrditi jesu li neki od tih dodatnih izvanugovornih radova uzeti u obzir kod izrade nalaza, odnosno jesu li ti radovi izvedeni (ako su bili vidljivi) i koja bi bila njihova vrijednost, odnosno provođenjem drugih dokaza, ponovnim saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka na navedene okolnosti (dodatnog izvođenja radova) te pravilnom analizom njihovih iskaza utvrditi da li je doista bilo dodatnih radova i koji su dodatni radovi izvedeni te tko je kriv da je eventualna ugradnja prozorskih „jerti“ vršena više puta. Ugovorom je preuzeta obveza da će se radovi izvesti po idejnoj skici pa bi kod ponovnog odlučivanja valjalo utvrditi da li se ugradnja temeljila na toj skici i jesu li eventualne kasnije promjene uvjetovane zahtjevom tužiteljice.

25. Neosnovano tvrdi žalitelj da bi trebalo provesti dokaz uvidom u zemljišne knjige i utvrditi kupoprodajnu cijenu kuće u vrijeme kupnje nekretnine i kupoprodajnu cijenu kuće u vrijeme njezine prodaje jer razlika cijene nije iznos koji bi odgovarao vrijednosti izvedenih radova budući da se kupoprodajna cijenu ne određuje samo utvrđenjem građevinske vrijednosti kuće već je za to odlučna tržna vrijednost nekretnina (odnos ponude i potražnje).

26. Zaključno treba kazati da je za osnovanost ukinutog dijela protutužbenog zahtjeva u iznosu od 14. 729,00 kn odlučno utvrđenje je li vrijednost materijala i radova uloženih u predmetnu nekretninu iznosila 160.726,00 kn kako tvrdi tuženik jer tek u toj situaciji bi mu po osnovi prava na povrat zbog raskida ugovora pridao taj iznos, odnosno više od onog što mu je tužiteljica isplatila iamo bi eventualno pravo na povrat.

27. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijanu presudu u dijelu tužbenog zahtjeva iz točke II izreke presude i protutužbenog zahtjeva i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak kako bi taj sud ponovno utvrdio sve bitne činjenice na koje je upućen i donio novu zakonitu odluku. Zbog ukidanja presude u dijelu glavnog zahtjeva ukinuta je i presuda u dijelu troškova postupka kako bi sud prvog stupnja ovisno o uspjehu stranaka u postupku odlučio o troškovima postupka, kod utvrđenja osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova postupka treba voditi računa o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

28. Nepobijani dio točke III izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić