Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-455/2022-5

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Marčan & Partneri d.o.o. iz Rijeke, radi naknade neimovinske štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-347/2019-51 od 29. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-347/2019-51 od 29. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a točkom II. izreke tužitelj je obvezan na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 275,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv citirane presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP).

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da sud nije proveo sve predložene dokaze, a posebice da nije pribavio spis poslovni broj Kio 834/2002 Županijskog suda u Rijeci, u istražnom postupku vođenim protiv tužitelja u svezi poslovanja tvrtke Automotor d.d. u stečaju, a po prijavi tuženika kao odvjetnika stečajne upraviteljice. Također se žalbom upire na neosnovano odustajanje suda od saslušanja svjedoka TA kao i ocjene provedenih dokaza svakog zajedno i svih ukupno. Nadalje tužitelj ističe nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na komunikaciju stranaka i njihove međusobne odnose i situacije te sudjelovanje tuženika kao odvjetnika u stečajnom postupku Automotora d.d. uz gospodina JA. Tužitelj u žalbi navodi da nije bila dopuštena javnost na ročištu za glavnu raspravu te da mu nije bilo dopušteno postavljati pitanja svjedoku OA radi čega je zatražio izuzeće raspravne sutkinje i odbio potpisati raspravni zapisnik.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo uvredljivom izjavom tuženika.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-354/2008, da je ovdje tuženik podnio privatnu tužbu protiv ovdje tužitelja radi učina kaznenog djela iz članka 200. stavak 2. Kaznenog zakona, u kojem postupku je donijeta pravomoćna presuda kojom je ovdje tužitelj oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom na štetu ovdje tuženika, zbog čega mu je izrečena novčana kazna,

- da su se vodili sudski postupci između tužitelja i odvjetničkog društva u kojem je zaposlen tuženik i trećih osoba, u kojima su obje stranke, kao i svjedoci EA i TA, bili involvirani na način da je svjedok EA bio punomoćnik tužitelja u predmetu pod poslovnim brojem Pn-183/2016 i punomoćnik treće osobe u predmetu pod poslovnim brojem P-577/2018, dok je tuženik bio punomoćnik protivne strane u oba predmeta, a koje činjenice su relevantne za ocjenu međusobnog odnosa stranaka prethodno samom događaju,

- da su se stranke, kao i TA i EA, kritičnog dana uputile na Trgovački sud u Rijeci radi sudjelovanja na sudskoj raspravi u predmetu pod poslovnim brojem P-577/2018, u kojem postupku je TA u ime svoje tvrtke pokrenuo postupak protiv Odvjetničkog društva u kojem je zaposlen tuženik te su svjedok EA i tuženik pristupili sudu u svojstvu punomoćnika navedenih stranaka, dok je tužitelj nazočio sudskoj raspravi u svojstvu javnosti,

- da su u hodnik suda prvotno pristupili tužitelj, TA i EA, nakon čega je došao tuženik te na njegovo pitanje tužitelju "Što vi tu radite?" da je tužitelj odgovorio da je došao kao javnost na sud jer je optužen da je pokrao TA, da se tuženik nastavio kretati prema kraju hodnika i u tom prolazu uz tužitelja da mu se obratio riječima "Sjeti se Automotora!", a ne "Pokrao si pola Automotora!", cijeneći istinitim iskaz tuženika u odnosu na iskaze tužitelja i svjedokinje EA,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je na navedene riječi (ukoliko bi ih tuženik izrekao) ostao prilično hladan, čak štoviše to mu je bilo smiješno, osjećao se fantastično te se čak i veselio jer mu je to dalo priliku da podnese tužbu protiv tuženika iz čega da proizlazi da tužitelj ne bi, eventualno tako iznijet sadržaj, doživio kao uvredu odnosno da bi isto ne bi izazvalo osobito intenzivnu duševnu bol kod tužitelja u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO).

6.1. Temeljem izloženih utvrđenja, pozivajući se na prednje citiranu zakonsku odredbu ZOO-a kao i odredbu članka 221.a ZPP-a, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te ga obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te na koje povrede u žalbi neosnovano upire tužitelj.

7.1 Neosnovani su žalbeni navodi da bi prvostupanjski sud protivno zakonu isključio javnost na glavnoj raspravi jer je iz stanja spisa predmeta razvidno da su glavne rasprave bile javne, da su u svojstvu javnosti sudjelovale osobe u opsegu kojeg su dopuštale objektivne prostorne mogućnosti sudnice kao i poštivanje mjera određenih uslijed epidemije Covid 19. Nadalje, o zahtjevu za izuzeće raspravne sutkinje odlučio je predsjednik suda rješenjem od 27.10.2021., poslovni broj 29 Su- 1501/2021-2, kojim je zahtjev odbijen kao neosnovan, dok u žalbenoj fazi tužitelj ne argumentira navode o postojanju sukoba interesa sutkinje kojima bi doveo u pitanje zaključak i osnovanost citiranog rješenja. Osim toga, prvostupanjski sud nije obvezan u presudi evidentirati zahtjev o izuzeću raspravne sutkinje kako to pogrešno u žalbi navodi tužitelj.

8. Također je prvostupanjski sud, ocjenom dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Protivno žalbenim navodima osnovano je prvostupanjski sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka TA budući da na adresi kojom je sud raspolagao svjedok nije primao sudske pozive. Prvostupanjski sud je na ročištu za glavnu raspravu 22.10.2021. zatražio od tužitelja drugu adresu radi dostave poziva svjedoku, međutim tužitelj je naveo da ne zna ništa o tom svjedoku te da nema saznanja o njegovom boravku. Stoga prvostupanjski sud nije niti imao druge opcije već odustati od saslušanja navedenog svjedoka.

9.1. U odnosu na odustajanje prvostupanjskog suda od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka CA valja navesti da prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), a koju odluku o neprovođenju dokaza saslušanjem navedene svjedokinje je prvostupanjski sud valjano obrazložio. Treba dodati i da se radi o svjedokinji predloženoj od strane tuženika, a čijem se saslušanju tužitelj protivio na pripremnom ročištu 12.11.2019. navodeći da istu ne poznaje.

9.2. Glede kaznenog istražnog spisa Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Kio-834/02, prvostupanjski sud je izvješten o nemogućnosti njegove dostave zbog proteka vremena. Iz stanja spisa predmeta razvidno je da je tužitelj dostavio dijelove toga spisa koje je smatrao bitnim te je neosporno da je istraga protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela na štetu tvrtke Automotor d.d. bila obustavljena. Kako se nesporne činjenice ne dokazuju to izostanak istražnog spisa kao dokaza nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene presude.

9.3. U odnosu na iskazivanje svjedoka NA koji je naveo da nema saznanja o spornoj izjavi i događaju između stranaka kritičnog dana, pravilno je prvostupanjski sud, koji rukovodi sudskom raspravom i provodi dokaze, zabranio daljnja pitanja za svjedoka obzirom da isti nije imao saznanja o odlučnim i važnim činjenicama za predmet spora, a iz kojeg razloga sud njegov iskaz nije niti uzeo u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja.

9.4. Slijedom izloženog neosnovano tužitelj u žalbi upire u počinjenje relativno bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 220. ZPP-a koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, posebice iskaz tuženika, posljedično čemu da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj u žalbi neosnovano iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, interpretirajući na svoj način i u prilog svojih tvrdnji iskaz tuženika i saslušanih svjedoka i to prvenstveno u svezi poslovanja i sudskih postupaka tvrtke Automotor d.d. koje činjenice i okolnosti nisu odlučne za donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu radi naknade neimovinske štete gdje je potrebno utvrditi štetnu radnju, kauzalnu vezu te nastalu štetu.

10.1. Protivno navodima u žalbi sud prvog stupnja je opsežnom i detaljnom analizom svih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih, te na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pravilno zaključio da tuženik nije počinio štetnu radnju kritičnog dana na način da bi na sudskom hodniku rekao tužitelju da je pokrao pola Automotora, o čemu je prvostupanjski sud dao argumentirano i logično obrazloženje i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

10.2. Štoviše, imajući u vidu iskazivanje tužitelja da se nakon izjave tuženika osjećao fantastično te se čak veselio jer je dobio priliku da podnese tužbu protiv tuženika, pravilno primjećuje prvostupanjski sud da čak i da je tuženik i izrekao uvredljivu izjavu, tužitelju ne bi pripalo pravo na neimovinsku štetu. Navedeno stoga što je odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a koja težina povrede je u okolnostima konkretnog slučaja evidentno izostala.

11. Slijedom izloženog, protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje temeljem kojeg je pravilno zaključio da tuženik nije kritičnog dana uputio tužitelju izjavu uvrjedljivog sadržaja posljedično čemu je, pravilnom primjenom materijalnog prava, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske štete kao neosnovan te pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

12. U odnosu na dokumentaciju - dokaze koju je tužitelj dostavio uz žalbu ističe se da se u žalbi ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić