1                            Poslovni broj: Gž-1254/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1254/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., iz Savezne Republike Njemačke, OIB: ..., koga zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u V. G., protiv tuženih: 1. Grada Z., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., 2. D. M. iz Z., OIB: ... i 3. Z. K., iz Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici Z. Z. i D. D., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženih pod 1. i 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 54 P-4133/2014-37 od 19. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužitelja, dok se odbijaju žalbe tuženih pod 1. i 2 kao neosnovane pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 54 P-4133/2014-37 od 19. ožujka 2017.

 

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke kojim se utvrđuje da su bez pravnog učinka upisi pod poslovnim brojem Zs-2313/97, zaprimljeno 17. ožujka 1997., pa se uspostavlja prijašnje stanje kakvo je bilo prije provedbe ovog upisa, tako da se u podulošku 19874, z.k.ul.br. 4765 k.o. G. Z. brišu prvoupis stana na II. katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 111,84 čm u AII popisnom listu, upis prava vlasništva II. tuženika u B vlasničkom listu i upis hipoteke u korist I. tuženika u C teretnom listu a što su I. tuženik i II. tuženik dužni priznati i trpjeti takvo brisanje u knjizi položenih ugovora zemljišno-knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu i pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj traži da se utrnjuje z.k. poduložak 19874 k.o. G. Z.,

 

b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom gdje tužitelj traži utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. ožujka 1997., a koji ugovor je sklopljen između II. tuženika D. M., kao prodavatelja i III. tuženika Z. K. iz Z., kao kupca, kao neosnovan, na način da se u tom dijelu zahtjev prihvaća.             

 

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 13.085,87 EUR-a/98.218,75 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništavim ugovor o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994. broj ugovora Su-038980/94, sklopljen između I. tuženika Grada Z., Z., OIB: ..., kao prodavatelja, te II. tuženika D. M. iz Z., OIB: ..., kao kupca, i to stana šifre 05246822 na II. katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 111,84 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađene na z.k.č.br. 2925 k.o. G. Z., po novoj izmjeri čest. br. 6003 k.o. C., te se utvrđuje da su bez pravnog učinka upisi pod poslovnim brojem Zs-2313/97, zaprimljeno 17. ožujka 1997., pa se uspostavlja prijašnje stanje kakvo je bilo prije provedbe ovog upisa, tako da se u podulošku 19874, z.k.ul.br. 4765 k.o. G. Z. brišu prvoupis stana na II. katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 111,84 čm u AII popisnom listu, upis prava vlasništva II. tuženika u B vlasničkom listu i upis hipoteke u korist I. tuženika u C teretnom listu a što su I. tuženik i II. tuženik dužni priznati i trpjeti takvo brisanje u knjizi položenih ugovora zemljišno-knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II. Nalaže se I. tuženiku Gradu Z., Z., OIB: ... i II. tuženiku D. M. iz Z., OIB: ..., da naknade tužitelju R. M. iz Savezne Republike Njemačke, OIB: ..., troškove parničnog postupka u iznosu od 40.500,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj traži da se utrnjuje z.k. poduložak 19874 k.o. G. Z., te u dijelu gdje tužitelj traži utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. ožujka 1997., a koji ugovor je sklopljen između II. tuženika D. M., kao prodavatelja i III. tuženika Z. K. iz Z., kao kupca, a kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju R. M. da naknadi III. tuženiku Z. K. iz Z., OIB: ..., troškove parničnog postupka u iznosu od 55.875,00 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke II., III. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u točkama II., III. i IV. izreke, na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška, podredno, pobijanu presudu ukine u točkama II., III. i IV. izreke te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu daljnjih troškova žalbe.

 

3. Žali se tuženik pod 1., koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP, predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači točke I. i II. izreke, na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se tužitelju naloži naknaditi prvotuženiku trošak postupka, podredno, da se ukinu točke I. i II. izreke presude i predmet vrati na ponovni postupak, uz nalaganje tužitelju naknade troškova tuženiku pod 1., kao i troškova žalbe.

 

4. Žali se i tuženik pod 2. koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke ne navodeći iz koji žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP podnosi žalbu predlažući da ga se oslobodi od plaćanja sudskih troškova, jer da nije u mogućnosti podmiriti troškove. 

 

              5. Tuženik pod 3. je podnio odgovor na žalbu, u kojemu navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja pa predlaže žalbu istog odbiti.

 

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok žalbe tuženih pod 1. i 2. nisu osnovane.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o kupoprodaji stana, od 29. prosinca 1994., sklopljenog između Grada Z. kao prodavatelja i tuženika D. M. kao kupca, te uspostava prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa, kao i utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. ožujka 1997., koji je sklopljen između tuženika pod 2. D. M. kao prodavatelja i tuženika pod 3. Z. K.

 

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

             

              - da između stranaka nije sporno da je nekretnina u kojoj se nalazi sporni stan konfiscirana pravnom predniku tužitelja F. M. 1952. i da je u tijeku upravni postupak po zahtjevu R. M. za povratom oduzete imovine,

              - da je između stranaka sporno je li tuženik pod 1. Grad Z. mogao raspolagati konfisciranom imovinom 1994., odnosno sklopiti kupoprodajni ugovor kojim je predmetni stan prodao nositelju stanarskog prava D. M. – tuženiku pod 2.,

              - da je iz rješenja Kotarskog suda u Zagrebu broj I-351/52 od 18. listopada 1952. razvidno da je pravnom predniku tužitelja F. M. konfiscirana cjelokupna imovina, između ostalog i nekretnina k.č.br. 2925 upisana u z.k.ul.br. 4765 k.o. G. Z., kao i da je protiv spomenute već vođen sekvestracioni postupak u spisu Kotarskog suda II u Zagrebu br: Kf-15/47, te je istim rješenjem određena uknjižba brisanja prava vlasništva s imena vlasnika F. M., uz istodobni upis istih na ime i korist općenarodne imovine pod upravom Odsjeka za imovinu NOGZ-a,

              - da je iz povijesnog z.k. izvatka utvrđeno da je kuća pop br. 3909 i zgrada u ... koja je od 1939. bila vlasništvo F. M. rješenjem suda br. Z-351/52 od 18. listopada 1952. uknjižena kao Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja NO Grada Z.-Odsjek za imovinu,

              - da iz ovjerene preslike spisa z.k. odjela naslova br: Zs-2313/97 proizlazi da je rješenjem od 16. lipnja 1997. izvršeno polaganje kupoprodajnog ugovora od 29. prosinca 1994. za predmetni stan u knjigu PU poduložak 19874, z.k.ul.br. 4765 k.o. G. Z., za korist D. M. iz Z., a po njegovom prijedlogu od 17. ožujka 1997.,

              - da je  iz ovjerene preslike spisa z.k. odjela naslova br: Zs-2841/97 razvidno da je po prijedlogu Z. K. iz Z., od 3. travnja 1997. na temelju kupoprodajnog ugovora od 15. ožujka 1997. i potvrde od 28. ožujka 1997. izvršen upis prijenosa prava vlasništva na nekretnine D. M., te je kao novi z.k. vlasnik upisan Z. K.,

- da je iz ugovora o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994. utvrđeno da je tuženik pod 1. Grad Z., kao prodavatelj, a po zahtjevu za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana od 23. veljače 1993. po osnovi članka 8. stavak 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prodao stan u Z., ..., II. kat lijevo, koji se sastoji od 3,5 sobe i ostalih prostorija, u površini od 111,84 m2, tuženiku pod 2. D. M., kao kupcu.

- da iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. ožujka 1997. proizlazi da je D. M., kao prodavatelj, prodao predmetni stan ovdje tuženiku pod 3. Z. K., kao kupcu, a koji se uknjižio kao z.k. vlasnik predmetnog stana u knjizi položenih ugovora,

- da je iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu br. O-9365/00 od 30. rujna 2002. razvidno da je ovdje tužitelj zakonski nasljednik iza pok. F. M. iz Z., a koji je pak rješenjem br. R1-2493/92 od 1. prosinca 1993. kao nestali proglašen umrlim,

- da iz djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 9. travnja 2014. proizlazi da je R. M. (kao nasljedniku podnositelja zahtjeva F. M.) u postupku povrata oduzete imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 80/02 – dalje: Zakon o naknadi) dan u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u ..., i to stan u suterenu, koji se sastoji od sobe, sobice, kuhinje, WC-a i predsoblja, površine 42,40 m2, budući je za predmetni stan činjenično stanje nesporno utvrđeno,

- da je iz spisa Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada razvidno da je F. M. podnio 30. lipnja 1997. zahtjev za povrat oduzete imovine, između ostalog i za zgradu u Z., ..., a međuvremenu da je u predmetnom upravnom postupku doneseno novo djelomično rješenje 21. kolovoza 2015., kojim je R. M. utvrđeno pravo i visina naknade za oduzete i otkupljene stanove koji se nalaze u zgradi u Z., ..., i to za dva troiposobna stana u prizemlju zgrade, jedan troiposobni stan na tavanu zgrade, dvoiposobni stan na I. katu zgrade, četveroiposobni stan na I. katu zgrade, dva troiposobna stana na III. katu zgrade, jedan jednosobni stan u suterenu zgrade i jedan jednosobni stan na IV. katu zgrade, u ukupnom iznosu od 1.491.085,22 kuna, s time da je obveznik naknade Fond za naknadu oduzete imovine, dok je s druge strane, u odnosu na dio zahtjeva za utvrđivanje prava na naknadu za troiposobni stan na II. katu lijevo, površine 111,84 m2, a koji je predmet ovog spora, predmetni upravni postupak prekinut do pravomoćnog okončanja ovog sudskog postupka,

- da je tuženik pod 3. prilikom kupnje stana od tuženika pod 2. postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige. 

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je sporni stan u Z., ..., II kat lijevo, površine 118,84 čm u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994. između tuženika pod 1. Grada Z. i tuženika pod 2. D. M. bio pod zabranom raspolaganja i nije mogao biti predmetom prodaje. Tuženik pod 1. da je suprotno Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93 – dalje: Zakon o zabrani prijenosa) raspolagao konfisciranom imovinom, budući da se radi o stanu koji je postao društveno vlasništvo temeljem Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. Stoga, da je ugovor o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994., a koji je sklopljen protivno odredbi članka 1. i 4. Zakona o zabrani prijenosa ništav, jer je sklopljen nakon 1. svibnja 1990. Također, predmetni ugovor da je ništav i sukladno odredbi članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Pri tome da valja posebno istaknuti kako je odredbom članka 109. ZOO propisano da sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti te da se na istu može pozvati svaka zainteresirana osoba, a pravo na isticanje ništavosti da se ne gasi. Kako je tužitelj nasljednik iza pok. F. M., koji je pred nadležnim tijelom pokrenuo postupak povrata oduzete imovine, isti da je aktivno legitimiran u ovom postupku pa tužitelj ima interes i pravo zatražiti otklanjanje posljedica ispunjenja ništavog ugovora. Tuženik pod 3. da je prilikom kupnje stana od drugotuženika u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Sporni stan da je u trenutku kupnje tuženika pod 3. bio upisan na tuženika pod 2. u knjizi položenih ugovora, pa tuženik pod 3., da glede stjecanja sporne nekretnine uživa zaštitu prema odredbama članka 122. – 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), u vezi sa člankom 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13 i 60/13  - dalje: ZZK). Stoga, da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ugovor o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994. između tuženika pod 1. i tuženika pod 2. valjalo utvrditi ništavim te odrediti uspostavu prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe pod brojem Zs-2313/97, odnosno prije upisa tuženika pod 2. kao zk. vlasnika, a sve sukladno odredbi članka 108. stavak 2. ZZK, no, sud u parničnom postupku da nije nadležan da može odrediti gašenje poduloška 19874 k.o. G. Z. pa da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija, kao što se odbija i zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. ožujka 1997. između tuženika pod 2. i tuženika pod 3.

 

              10. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijele stranke pa je drugostupanjski sud presudom poslovni broj Gž-1173/14-37 0d 24. travnja 2019. djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku odluku na način da je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 54 P-4133/2014-37 od 19. ožujka 2017.

             

              a) potvrdio u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom se utvrđuje ništavim ugovor o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994. broj ugovora Su-038980/94, sklopljen između I. tuženika Grada Z., Z., OIB: ..., kao prodavatelja, te II. tuženika D. M. iz Z., OIB: ..., kao kupca, i to stana šifre ... na II. katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 111,84 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađene na z.k.č.br. 2925 k.o. G. Z., po novoj izmjeri čest. br. 6003 k.o. C., te pod točkom III. izreke

             

              b) preinačio u dijelu pod točkom I. izreke kojim se utvrđuje da su bez pravnog učinka upisi pod poslovnim brojem Zs-2313/97, zaprimljeno 17. ožujka 1997., pa se uspostavlja prijašnje stanje kakvo je bilo prije provedbe ovog upisa, tako da se u podulošku 19874, z.k.ul.br. 4765 k.o. G. Z. brišu prvoupis stana na II. katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 111,84 čm u AII popisnom listu, upis prava vlasništva II. tuženika u B vlasničkom listu i upis hipoteke u korist I. tuženika u C teretnom listu a što su I. tuženik i II. tuženik dužni priznati i trpjeti takvo brisanje u knjizi položenih ugovora zemljišno-knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

 

11. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1173/14-37 od 24. travnja 2019. podnio reviziju, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući po reviziji tužitelja djelomično ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu u dijelu točke I.a) izreke kojom je potvrđena točka III. izreke prvostupanjske presude kao i točka I. b) drugostupanjske odluke i u tom dijelu  predmet vratio na ponovno suđenje.

 

12. Prvostupanjska odluka glede ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana kojeg su tuženik pod 1. i tuženik pod 2. sklopili 29. prosinca 1994. je pravomoćna pa je sukladno uputi revizijskog suda valjalo utvrditi jeli ništav Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg su sklopili tuženik pod 2. i tuženik pod 3. dana 15. ožujka 1997.

 

13. Kako je pravomoćno utvrđeno da je Ugovor o kupoprodaji stana kojeg su tuženik pod 1. i tuženik pod 2. sklopili 29. prosinca 1994. ništetan, to je osnovano prvostupanjski sud odredio uspostavu prijašnjeg stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa, poslovni broj Z-2313/97 odnosno prije upisa tuženika pod 2. kao zk vlasnika a sukladno članku 108. stavak 2. ZZK, kao što je osnovano zaključio da nije nadležan da može odrediti gašenje poduloška 19874. k.o. Z., što žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

 

14. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg su sklopili tuženik pod 2. i tuženik pod 3. dana 15. ožujka 1997. nije ništav jer da ga je tuženik pod 3. sklopio u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige. Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari pogrešno se prvostupanjski sud poziva na odredbe članka 122. do 124. ZV, jer tako nešto ne proizlazi iz izvatka iz knjige položenih ugovora za zgradu, ..., u kojoj se nalazi predmetni stan. Naime, ugovor između tuženika pod 2. i tuženika pod 3. sklopljen je 15. ožujka 1997., dok je tuženik pod 2. podnio prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom stanu 17. ožujka 2017., dakle nakon zaključenja ugovora, a o upisima prava vlasništva tuženika pod 2. i 3. sud je odlučio rješenjem 16. lipnja 2017., pa je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je predmetni stan u trenutku kupnje od strane tuženika pod 3. već bio upisan u zemljišne knjige.

 

15. Međutim, u pravu je tužitelj kada navodi da je predmetni stan u trenutka sklapanja tog Ugovora bio izvan prometa. Naime, zabrana raspolaganja konfisciranim stanovima koja je bila uvedena Zakonom o zabrani prijenosa nastavljena je i nakon 1.7.1997. kroz odredbe članka 22. i 33. Zakona o naknadi te članka 13. Zakonom o fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“, broj 69/97, 105/99, 64/00, 141/13 i 117/17, dalje: Zakon o fondu) prema kojoj je propisano da stanari (najmoprimci) konfisciranih stanova za koje nadležnom tijelu ne budu podneseni zahtjevi za naknadu u roku propisanom Zakonom o naknadi ili ti zahtjevi budu pravomoćno odbijeni, stječu pravo na otkup stanova po odredbama Zakona o naknadi, što ovdje nije slučaj, pa je takav ugovor protivan prisilnim propisima te je sukladno članku 103. stavak 1. ZOO ništav. Dakle, Ugovor kojeg su sklopili tuženik pod 2. i 3 je ništav zbog istih razloga zbog kojih je ništav i Ugovor kojeg su sklopili tuženici pod 1. i 2., a to je da je predmet prodaje bio konfiscirani stan koji je kao takav bio pod zabranom raspolaganja. Stoga se žalba tužitelja u tom dijelu ukazuje osnovanom, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao u točki I. b) izreke.

             

16. Sukladno odredbi članka 166. stavak 3., 164. stavak 4., u svezi s člankom 154. stavak 3. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) tužitelju je trebalo priznati trošak postupka i to sastava tužbe, sastava 2 podneska od 20.11.2014. i 2.10.2015. i zastupanje na 5 ročišta od 16.9.2015., 14.12.2015., 7.4.2016., 7.7.2016. i 7.12.2016. od po 6.100,00 kuna po radnji, ukupno 48.800,00 kuna, uvećano za  PDV od 25% od 12.200,00 kuna, te mu je trebalo priznati trošak pristojbe tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna, trošak pristojbe presude u iznosu od 5.000,00 kuna, sastav žalbe sa PDV u iznosu od 9.531,25 kn, pristojbu žalbe u iznosu od 6.250,00 kn, sastav revizije u iznosu od 11.437,50 kuna, sveukupno 98.218,75 kuna/13.085,87 EUR-a.

 

17. Sijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. i 373. stavak. 1. točka 3. ZPP,  odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude

 

U Splitu 24. kolovoza 2023.