REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2990/2019-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin i dr. odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika Jure Radalja, odvjetnika, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 667,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 0,01 eura tekućim od 19.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,18 eura tekućim od 15.1.2007. do isplate,

- na iznos od 0,09 eura tekućim od 23.2.2007. do isplate,

- na iznos od 0,08 eura tekućim od 26.3.2007. do isplate,

- na iznos od 0,07 eura tekućim od 19.4.2007. do isplate,

- na iznos od 0,05 eura tekućim od 21.5.2007. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura tekućim od 18.6.2007. do isplate,

- na iznos od 0,09 eura tekućim od 16.7.2007. do isplate

- na iznos od 0,01 eura tekućim od 20.8.2007. do isplate

- na iznos od 1,93 eura tekućim od 14.9.2007. do isplate

- na iznos od 1,93 eura tekućim od 20.10.2007. do isplate

- na iznos od 1,93 eura tekućim od 20.11.2007. do isplate,

- na iznos od 1,93 eura tekućim od 14.12.2007. do isplate,

- na iznos od 1,92 eura tekućim od 15.1.2008. do isplate,

- na iznos od 1,85 eura tekućim od 18.2.2008. do isplate,

- na iznos od 6,58 eura tekućim od 28.3.2008. do isplate,

- na iznos od 6,60 eura tekućim od 15.4.2008. do isplate,

- na iznos od 6,59 eura tekućim od 15.5.2008. do isplate,

- na iznos od 6,98 eura tekućim od 20.6.2008. do isplate,

- na iznos od 6,58 eura tekućim od 24.7.2008. do isplate,

- na iznos od 6,62 eura tekućim od 26.8.2008. do isplate,

- na iznos od 6,64 eura tekućim od 23.9.2008. do isplate,

- na iznos od 6,66 eura tekućim od 28.10.2008. do isplate,

- na iznos od 6,93 eura tekućim od 24.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,96 eura tekućim od 08.12.2008. do isplate,

- na iznos od 7,94 eura tekućim od 28.1.2009. do isplate,

- na iznos od 14,39 eura tekućim od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 20.4.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 26.5.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 15.6.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 16.7.2009. do isplate,

- na iznos od 10,15 eura tekućim od 27.8.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 28.9.2009. do isplate,

- na iznos od 80,73 eura tekućim od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 7,78 eura tekućim od 2.1.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 20,57 eura tekućim od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 9,75 eura tekućim od 4.5.2012. do isplate,

- na iznos od 10,19 eura tekućim od 4.6.2012. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura tekućim od 5.7.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 2.8.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 4.9.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 3.10.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 6.11.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 4.12.2012. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 2.1.2013. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 2.2.2013. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 4.3.2013. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 8.4.2013. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 3.5.2013. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 3.6.2013. do isplate,

- na iznos od 10,10 eura tekućim od 5.7.2013. do isplate,

- na iznos od 10,13 eura tekućim od 6.8.2013. do isplate,

- na iznos od 10,12 eura tekućim od 4.9.2013. do isplate,

- na iznos od 10,11 eura tekućim od 3.10.2013. do isplate,

- na iznos od 10,04 eura tekućim od 5.11.2013. do isplate i

- na iznos od 194,05 eura tekućim od 2.12.2013. do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.600,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 0,76 eura tekućim od 4.1.2010. do isplate,

- na iznos od 15,24 eura tekućim od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 14,21 eura tekućim od 3.3.2010. do isplate,

- na iznos od 20,50 eura tekućim od 2.4.2010. do isplate,

- na iznos od 37,71 eura tekućim od 31. 5.2010. do isplate,

- na iznos od 32,68 eura tekućim od 5.7.2010. do isplate,

- na iznos od 28,46 eura tekućim od 3.8.2010. do isplate,

- na iznos od 40,23 eura tekućim od 6.9.2010. do isplate,

- na iznos od 35,10 eura tekućim od 7.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,55 eura tekućim od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,73 eura tekućim od 6.12.2010. do isplate,

- na iznos od 51,97 eura tekućim od 5.1.2011. do isplate,

- na iznos od 46,93 eura tekućim od 2.2.2011. do isplate,

- na iznos od 47,72 eura tekućim od 2.3.2011. do isplate,

- na iznos od 43,57 eura tekućim od 4.4.2011. do isplate,

- na iznos od 45,86 eura tekućim od 2.5.2011. do isplate,

- na iznos od 61,02 eura tekućim od 2.6.2011. do isplate,

- na iznos od 62,62 eura tekućim od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 79,62 eura tekućim od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 80,32 eura tekućim od 2.9.2011. do isplate,

- na iznos od 64,81 eura tekućim od 4.10.2011. do isplate,

- na iznos od 64,33 eura tekućim od 3.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,80 eura tekućim od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 66,31 eura tekućim od 2.1.2012. do isplate,

- na iznos od 69,76 eura tekućim od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 134,66 eura tekućim od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 67,68 eura tekućim od 4.5.2012. do isplate,

- na iznos od 70,62 eura tekućim od 4.6.2012. do isplate,

- na iznos od 67,85 eura tekućim od 5.7.2012. do isplate,

- na iznos od 68,63 eura tekućim od 2.8.2012. do isplate,

- na iznos od 67,16 eura tekućim od 4.9.2012. do isplate,

- na iznos od 63,61 eura tekućim od 3.10.2012. do isplate,

- na iznos od 67,39 eura tekućim od 6.11.2012. do isplate,

- na iznos od 68,18 eura tekućim od 4.12.2012. do isplate,

- na iznos od 68,36 eura tekućim od 2.1.2013. do isplate,

- na iznos od 63,71 eura tekućim od 2.2.2013. do isplate,

- na iznos od 65,79 eura tekućim od 4.3.2013. do isplate,

- na iznos od 68,56 eura tekućim od 8.4.2013. do isplate,

- na iznos od 66,62 eura tekućim od 3.5.2013. do isplate,

- na iznos od 61,97 eura tekućim od 3.6.2013. do isplate,

- na iznos od 59,89 eura tekućim od 5.7.2013. do isplate,

- na iznos od 60,33 eura tekućim od 6.8.2013. do isplate,

- na iznos od 63,64 eura tekućim od 4.9.2013. do isplate,

- na iznos od 66,97 eura tekućim od 3.10.2013. do isplate,

- na iznos od 65,35 eura tekućim od 5.11.2013. do isplate,

- na iznos od 66,56 eura tekućim od 2.12.2013. do isplate,

i to do 31.12.2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, nadoknaditi tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.226,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo, u bitom, da je s tuženikom, ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria- Bank d.d., 23.11.2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 016-2712/2006, potvrđen kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, [adresa], pod brojem OU-1425/2006, prema kojem Ugovoru je tuženik, kao kreditor, odobrio i isplatio tužitelju, kao korisniku kredita, iznos od 21.018,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti iznosa prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je i kamatna stopa od 5,25% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke. Za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa je mijenjana. Kredit je u cijelosti otplaćen.

2. Ništetna je odredba čl. 2. predmetnog Ugovora, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i odredba članka 4. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF, te odredba čl. 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF i odredba čl. 6. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke.

3. Naime, tužitelj i tuženik su ugovorili valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/13.) i to čl. 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

4. Nadalje, i prilikom ugovaranja redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je također postupanje protivno pozitivnim propisima RH.

5. Da je naprijed opisano ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranje redovne kamatne stope ništetno utvrđeno je i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kolektivnom sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih osam banaka, između kojih je i ovdje tuženik Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), a za koje utvrđenje je sud vezan temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku.

6. Imajući u vidu naprijed navedeno, uz tvrdnju da više ne raspolaže potrebnim ispravama iz kojih bi bilo moguće izračunati preplatu koju je izvršio tuženiku temeljem naprijed navedenih ništetnih odredbi Ugovora, te da mu je tuženik, na njegovo traženje, odbio dostaviti tu dokumentaciju, pozivom na odredbe čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je zahtijevao od suda:

- naložiti tuženiku dostaviti svu dokumentaciju vezanu uz predmetni Ugovor o kreditu koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja i

- naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos čiju će visinu odrediti nakon što tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede odgovarajuće vještačenje ili izvedu drugi dokazi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od uplate pojedinog anuiteta do isplate.

7. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare utuženih tražbina. Ujedno je naveo da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer se bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja ne može tvrditi da bi iz razloga što su u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli proglašene nepoštenima, bile nepoštene (a time i ništetne) sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorne odredbe se smatraju nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo, međutim, tuženik tvrdi da se o tim odredbama u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo. Također ističe da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, a zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničnom postupku predviđena je mogućnost da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude o kolektivnom sporu u posebnim parnicama za naknadu štete, a da u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu, a ne naknadu štete.

8. Nadalje, ističe kako se u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u potpunosti pridržavao svih zakonskih odredbi, kako Zakona o bankama tako i Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o zaštiti potrošača, te je obavještavao potrošače o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope i uz tu im se obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Ugovorna kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, a odredivost kamatne stope se ogleda u tome da su postojale zakonske pretpostavke za određivanje iste, a tužitelj je nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke. Poslovna praksa tuženika je takva da prije sklapanja ugovora o kreditu s korisnikom kredita temeljito pročita sve ugovorne odredbe i korisniku pojasni smisao posljedice ugovora, a isto tako je tužitelju prilikom solemnizacije ugovora o kreditu, javni bilježnik provjerio ima li tužitelj poslovnu sposobnost da sklopi ovakav ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi, a jednako tako je i tužitelju protumačio značenje svih ugovornih odredbi odnosno njihovih pravnih posljedica. Tužitelj je tijekom ugovornog razdoblja konkludentno prihvaćao izmjene kamatne stope plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora, a niti je prigovarao obavijestima kamatne stope koje mu je tuženik slao. Zbog svih navedenih razloga u cijelosti osporava ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu.

9. Nadalje, u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, ističe kako se o istoj također pojedinačno pregovaralo, jer je kreditni referent prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule kao i njene ekonomske posljedice, pa zbog toga navedena odredba nije ništetna, a u slučaju da se utvrdi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ističe kako ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorne strane na štetu potrošača, jer tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, niti je mogao predvidjeti kretanje istog, pa je na taj način postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Također ističe kako do 2009. nije bilo značajnih fluktuacija CHF-a, pa tuženik nije imao razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF-a. Odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, slijedom čega nije dopušteno ocjenjivati je li ista poštena. Predmetni Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa samim tim ista nije niti nepoštena, odnosno ništetna.

10. Ovaj sud je raspravnim rješenjem od 30. lipnja 2020. naložio tuženiku da dostavi dokumentaciju koju je tužitelj zatražio u tužbi, a za koju je naveo da je potrebna za izradu nalaza i mišljenja financijskog vještaka bez kojeg ne može postaviti zahtjev za isplatu, te je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

11. Nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, tužitelj je u podnesku od 2. ožujka 2021. postavio zahtjev za isplatu:

- iznosa od 5.408,89 kuna, po osnovi preplaćenih kamata, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose od datuma dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, odnosno na iznos od 0,49 kuna od 30.4.2007. pa do isplate, na iznos od 0,35 kuna od 31.5.2007. pa do isplate, na iznos od 0,04 kuna od 30.6.2007. pa do isplate, na iznos od 0,65 kuna od 31.7.2007. pa do isplate, na iznos od 0,07 kuna od 31.8.2007. pa do isplate, na iznos od 14,54 kuna od 30.9.2007. pa do isplate, na iznos od 14,54 kuna od 31.10.2007. pa do isplate, na iznos od 14,54 kuna od 30.11.2007. pa do isplate, na iznos od 14,54 kuna od 31.12.2007. pa do isplate, na iznos od 14,55 kuna od 31.1.2008. pa do isplate, na iznos od 13,93 kuna od 29.2.2008. pa do isplate, na iznos od 49,54 kuna od 31.3.2008. pa do isplate, na iznos od 49,72 kuna od 30.4.2008. pa do isplate, na iznos od 49,64 kuna od 31.5.2008. pa do isplate, na iznos od 52,57 kuna od 30.6.2008. pa do isplate, na iznos od 49,54 kuna od 31.7.2008. pa do isplate, na iznos od 49,86 kuna od 31.8.2008. pa do isplate, na iznos od 50,04 kuna od 30.9.2008. pa do isplate, na iznos od 50,17 kuna od 31.10.2008. pa do isplate, na iznos od 52,21 kuna od 30.11.2008. pa do isplate, na iznos od 60,02 kuna od 31.12.2008. pa do isplate, na iznos od 59,83 kuna od 31.01.2009. pa do isplate, na iznos od 60,13 kuna od 28.2.2009. pa do isplate, na iznos od 369,88 kuna od 31.3.2009. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 30.4.2009. pa do isplate, na iznos od 76,11 kuna od 31.5.2009. pa do isplate, na iznos od 76,08 kuna od 30.6.2009. pa do isplate, na iznos od 76,11 kuna od 31.7.2009. pa do isplate, na iznos od 76,51 kuna od 31.8.2009. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 30.9.2009. pa do isplate, na iznos od 608,33 kuna od 31.5.2010. pa do isplate, na iznos od 58,65 kuna od 31.1.2012. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 29.2.2012. pa do isplate, na iznos od 205,53 kuna od 30.4.2012. pa do isplate, na iznos od 80,01 kuna od 31.5.2012. pa do isplate, na iznos od 76,76 kuna od 30.6.2012. pa do isplate, na iznos od 75,43 kuna od 31.7.2012. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 31.8.2012. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 30.9.2012. pa do isplate, na iznos od 76,07 kuna od 31.10.2012. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 30.11.2012. pa do isplate, na iznos od 76,11 kuna od 31.12.2012. pa do isplate, na iznos od 76,11 kuna od 31.1.2013. pa do isplate, na iznos od 76,09 kuna od 28.2.2013. pa do isplate, na iznos od 76,10 kuna od 31.3.2013. pa do isplate, na iznos od 76,08 kuna od 30.4.2013. pa do isplate, na iznos od 76,10 kuna od 31.5.2013. pa do isplate, na iznos od 76,08 kuna od 30.6.2013. pa do isplate, na iznos od 76,10 kuna od 31.7.2013. pa do isplate, na iznos od 76,34 kuna od 31.8.2013. pa do isplate, na iznos od 76,29 kuna od 30.9.2013. pa do isplate, na iznos od 76,21 kuna od 31.10.2013. pa do isplate, na iznos od 75,68 kuna od 30.11.2013. pa do isplate i na iznos od 1.462,08 kuna od 2.12.2013. pa do isplate i

- iznosa od 19.637,56 kuna, po osnovi preplaćenog tečaja, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedino iznosa do isplate, odnosno na iznos od 31,21 kuna od 31.10.2010. pa do isplate, na iznos od 114,81 kuna od 28.2.2010. pa do isplate, na iznos od 107,08 kuna od 31.3.2010. pa do isplate, na iznos od 154,49 kuna od 30.4.2010. pa do isplate, na iznos od 284,11 kuna od 31.5.2010. pa do isplate, na iznos od 246,21 kuna od 31.7.2010. pa do isplate, na iznos od 214,46 kuna od 31.8.2010. pa do isplate, na iznos od 303,13 kuna od 30.9.2010. pa do isplate, na iznos od 264,45 kuna od 31.10.2010. pa do isplate, na iznos od 237,70 kuna od 30.11.2010. pa do isplate, na iznos od 321,96 kuna od 31.12.2010. pa do isplate, na iznos od 391,53 kuna od 31.1.2011. pa do isplate, na iznos od 353,59 kuna od 28.2.2011. pa do isplate, na iznos od 359,51 kuna od 31.3.2011. pa do isplate, na iznos od 328,28 kuna od 30.4.2011. pa do isplate, na iznos od 345,55 kuna od 31.5.2011. pa do isplate, na iznos od 459,76 kuna od 30.6.2011. pa do isplate, na iznos od 471,80 kuna od 31.7.2011. pa do isplate, na iznos od 599,93 kuna od 31.8.2011. pa do isplate, na iznos od 605,17 kuna od 30.9.2011. pa do isplate, na iznos od 488,29 kuna od 31.10.2011. pa do isplate, na iznos od 484,73 kuna od 30.11.2011. pa do isplate, na iznos od 473,20 kuna od 31.12.2011. pa do isplate, na iznos od 499,61 kuna od 31.1.2012. pa do isplate, na iznos od 525,63 kuna od 29.2.2012. pa do isplate, na iznos od 1.032,11 kuna od 30.4.2012. pa do isplate, na iznos od 512,28 kuna od 31.5.2012. pa do isplate, na iznos od 532,06 kuna od 30.6.2012. pa do isplate, na iznos od 511,24 kuna od 31.7.2012. pa do isplate, na iznos od 517,10 kuna od 31.8.2012. pa do isplate, na iznos od 506,03 kuna od 30.9.2012. pa do isplate, na iznos od 479,27 kuna od 31.10.2012. pa do isplate, na iznos od 507,73 kuna od 30.11.2012. pa do isplate, na iznos od 513,71 kuna od 31.12.2012. pa do isplate, na iznos od 514,96 kuna od 31.1.2013. pa do isplate, na iznos od 480,03 kuna od 28.2.2013. pa do isplate, na iznos od 495,72 kuna od 31.3.2013. pa do isplate, na iznos od 516,59 kuna od 30.4.2013. pa do isplate, na iznos od 501,97 kuna od 31.5.2013. pa do isplate, na iznos od 466,84 kuna od 30.6.2013. pa do isplate, na iznos od 451,27 kuna od 31.7.2013. pa do isplate, na iznos od 454,48 kuna od 31.8.2013. pa do isplate, na iznos od 479,53 kuna od 30.9.2013. pa do isplate, na iznos od 504,61 kuna od 31.10.2013. pa do isplate, na iznos od 492,35 kuna od 30.11.2013. pa do isplate i na iznos od 501,46 kuna od 2.12.2013. pa do isplate.

12. Tuženik je u podnesku od 2. ožujka 2021. naveo da se protivi preinaci tužbe.

13. Međutim, ovaj sud nije odlučivao o (ne)dopuštenosti preinake tužbe, budući da uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi, niti preinaku tužbe u situaciji, kao konkretnoj, ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi (VSRH u Rev 44/2023-2 od 12. ožujka 2024.).

14. Potom je tužitelj u podnesku od 4. svibnja 2023. svoj tužbeni zahtjev dvojno iskazao u valuti hrvatske kune i sada važećoj valuti euro.

15. Nakon što je vještak u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja prihvatio prigovore tuženika i iskazao datume uplata pojedinih razlika, tužitelj je u podnesku od 5. prosinca 2024. snizio svoj zahtjev, pa tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu:

- iznosa od 667,98 eura (ranijih 5.032,90 eura kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna), po osnovi preplaćene kamate, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dana plaćanja pojedinog iznosa do isplate, pobliže opisane u toč. I. izreke ove presude i

- iznosa od 2.600,34 eura (ranijih 19.592,26 kuna po spomenutom fiksnom tečaju konverzije) sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinog iznosa do isplate, pobliže opisanim u toč. II. izreke ove presude.

16. Tuženik je u podnesku od 16. prosinca 2024. naveo da se protivi preinaci tužbe, jer je tužitelj preinačio toč. 2. tužbenog zahtjeva.

17. Međutim, kako tužitelj nije povisio tužbeni zahtjev, već ga je snizio, to ovaj sud nije odlučivao o (ne)dopuštenosti preinake tužbe.

18. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovoga suda, budući da se kod stupnjevite tužbe uređenje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka ne može smatrati ni djelomičnim povlačenjem tužbe, ni preinakom tužbe (VSRH u Rev 44/2023-2 od 12. ožujka 2024.), onda se kod stupnjevite tužbe ni uređenje tužbenog zahtjeva povodom izmijenjenog nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju iste činjenične osnove, ne može smatrati ni djelomičnim povlačenjem tužbe, a ni preinakom tužbe.

19. Nadalje, ovaj sud je, izvodeći sve dokaze koje su stranke predložile, a od kojih nisu odustale izričito ili navodeći da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predlažući zaključenje glavne rasprave, izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 016-2712/2006 s javnobilježničkom potvrdom (str. 4-6 spisa), izvadak iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4.7.2013. (str. 7-11 spisa), dopis odvjetnice tužitelja tuženiku od 29.4.2019. (str. 12 spisa), dopis tuženika punomoćnici tužitelja (str. 13 spisa), Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. (str. 23 spisa), presliku dokumenta Često postavljana pitanja i odgovori iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja s web stranice HNB-a (str. 26 spisa), random walk model kretanja tečaja (str. 27-28 spisa), tendencije švicarskog franka u nepovoljnom globalnom okruženju (str. 28 spisa), presudu suda Europske unije C-186/16 od 20.9.2017. (str. 29-33 spisa), mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla od 27.4.2017. /str. 34-41 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Revt 249/14-2 od 9.4.2015. (str. 41-52 spisa) i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 575/2016-5 od 3.10.2017. (str. 52-57 spisa), Bilten HNB-a broj 238, studeni 2017. str. 40. (str. 58 spisa), glasilo Hypo times XII/05 broj 8 i VI/05 broj 7 (str. 59 - 64 spisa), transkript emisije na radiju 101 pod nazivom Aktualni 101 od 8.7.2005. (str. 65 spisa), intervju guvernera HNB-a u emisiji Javna stvar HRT (str. 65-66 spisa), odgovor na upite o upozorenjima HNB-a na rizičnog kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku (str. 66-67 spisa), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13.12.2016. (str. 67-73 spisa), specifikaciju uplata (str. 92-94 i 110-112 spisa), zahtjev za kredit za kupovinu motornog vozila od 16.11.2006. (str. 95 spisa), tablicu G1: Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (str. 96-99 spisa), otplatni plan (str. 106-108, 114-115, 117-118 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (str. 109, 113, 116 spisa), pregled prometa za klijenta (str. 119-127 spisa), tablicu tuženika Realizirani otplatni plan i Simulaciju otplatnog plana uz kamatu 5,25% (str. 165-168 spisa) i financijskim vještačenjem (str. 132-150, 191-192, 196-198 i 233-247 spisa), te saslušanjem tužitelja (str. 225-226 spisa).

20. Na temelju ocjene svih dokaza zasebno i zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Naime, među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., 23.11.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-2712/2006, potvrđen kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, [adresa], pod brojem OU-1425/2006, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju novog motornog vozila u iznosu od 21.018,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora), uz redovnu kamatnu stopu u visini od 5,25% godišnje (čl. 3. Ugovora), promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika (čl. 6. Ugovora) s rokom otplate 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, time da se kredit otplaćuje u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 299,54 CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika za devize na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora).

22. Nije sporno ni da je tuženik isplatio tužitelju iznos kredita i da je tužitelj kredit otplatio.

23. Sporno je, kao prethodno pitanje, jesu li ništetne naprijed navedene odredbe kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, te valutna klauzula u CHF, a u vezi s tim je sporno i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

24. Sporno je i pitanje zastare tužiteljevih potraživanja.

25. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik:

- u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim tuženikovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP) u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP-a u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

27. Nadalje, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen je 23. studenoga 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog naprijed navedenim presudama i s ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika i s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF, te se tužitelj na spomenute odluke pozvao, a tuženik, s druge strane, nije dokazao, da su u konkretnom slučaju postojale neke posebne, odlučne, okolnosti zbog kojih na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

28. Pritom valja kazati da činjenica da je kredit otplaćen nije ni od kakvog utjecaja na vezanost suda naprijed navedenim odlukama.

29. Nadalje, tužitelj je iskazao da je predmetni automobil kupio na način da je došao u auto kuću, izabrao automobil i tamo su mu rekli da može platiti iz kredita, te su mu ponudili kredit u CHF. Nisu mu nudili kredit u nikakvoj drugoj valuti. Oni su sastavili kredit prema onome o čemu su se dogovorili i pozvali ga da potpiše kredit. On je kredit potpisao. Pročitao je u ugovoru o kreditu na koliko mu je godina i kolika mu je mjesečna rata. Njemu nitko nije objašnjavao kako se točno mijenja kamatna stopa, a niti mu je objašnjavao parametre po kojima se ta kamatna stopa mijenja. On nije nikad bio vlasnik nikakvog obrta, ni dioničkog društva, ni bilo kakvog drugog trgovačkog društva. On je u trenutku podizanja kredita radio u Vjesniku kao strojar. Automobil mu je služio za osobne potrebe. Rate kredita je plaćao on, a kada je bio na moru ili putu ostavio je novac roditeljima (JR i IR) da oni za njega i za njegovo ime plate ratu kredita. On nije znao što to znači valutna klauzula. Nije bio obaviješten o posebnim rizicima koji su vezani za valutu CHF. Ne zna za pojam valute utočišta. Ne zna da bi postojale neke razlike u ovlastima HNB-a u slučaju kada raste euro za razliku od slučaja kada raste CHF.

30. Odredbom čl. 3. ZZP-a bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

31. Ovaj sud je zaključio da je tužitelj predmetni Ugovor sklopio kao potrošač, jer iz predmetnog Ugovora jasno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i jer tuženik niti jednim dokazom nije doveo u sumnju tvrdnje iz naprijed izloženog iskaza tužitelja iz kojih proizlazi da je od isplaćenog mu kredita kupio automobil za svoje osobne potrebe, a ne u svrhe namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

32. Nadalje, ovaj sud je prihvatio, kao istinite, tvrdnje tužitelja iz kojih proizlazi da tužitelju nisu bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, budući da ti parametri nisu navedeni ni u Ugovoru (pa ih tužitelju nije mogao objasniti ni javni bilježnik), a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis.

33. Pritom valja kazati da tužitelju u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora nije mogla biti poznata tuženikova Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama, budući da je u njoj navedeno da se primjenjuje od 1.1.2011. godine.

34. Nadalje, ovaj sud je povjerovao i tvrdnjama tužitelja iz kojih proizlazi da mu nisu bili poznati posebni rizici koje nosi valuta CHF, budući da iz dokumentacije koju je tuženik priložio u spis ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

35. Pritom valja kazati da tužitelju, kao strojaru, navedene okolnosti koje nisu navedene u Ugovoru (pa ih tužitelju nije mogao objasniti ni javni bilježnik) nisu morale biti poznate, a tuženik nije priložio u spis niti jedan dokaz iz kojega bi nedvojbeno proizlazilo da je tužitelj do sklapanja predmetnog Ugovora bio upoznat s tvrdnjama iz tuženikovih glasila, medijskim izjavama guvernera HNB-a i odgovorima na postavljena pitanja na stranicama HNB-a.

36. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je, primjenjujući utvrđenja iz naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu, kao prethodno pitanje, utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora u dijelu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika i u dijelu u kojima je ugovorena valutna klauzula.

37. Pritom valja kazati da na izloženi zaključak ovoga suda ne bi bila od utjecaja možebitna činjenica da je tuženik kasnije, tijekom trajanja ugovornog odnosa, mijenjao kamatnu stopu prema parametrima koje je definirao sukladno odredbi čl. 5. (dodani čl. 11.a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 112/12.) i prije stupanja na snagu tog Zakona, jer je tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetnog dijela odredbe Ugovora, pa naknadno, jednostrano, tuženikovo definiranje parametara promjene kamatne stope ne može biti valjano.

38. Nadalje, kako ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su JR i IR zahtijevali od tuženika da im vrati bilo koji dio iznosa plaćenog kredita, to ovaj sud nije imao razloga posumnjati ni u tvrdnje iz iskaza tužitelja iz kojih proizlazi da su JR i IR uplatili pojedine rate kredita tužiteljevim novcem i za tužiteljev račun.

39. Stoga je ovaj sud zaključio da i onaj dio rata predmetnog kredita koji su platili JR i IR predstavlja imovinu koju je tužitelj aktivno legitimiran potraživati temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., dalje: ZOO), kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

40. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj ima pravo na isplatu razlika koje proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i na isplatu razlika koje proizlaze iz razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan plaćanja pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita i to za vrijeme otplate kredita, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

41. Tužitelj je uredio svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev, izražen u važećoj valuti euro primjenom naprijed spomenutog fiksnog tečaja konverzije, prema jasnoj, stručnoj i objektivnoj, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenoj, dopuni nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koju su prihvatile obje stranke (tuženik u smislu samog izračuna), a u kojoj je vještak naveo da preplaćene razlike iznose:

- 5.032,91 kuna, odnosno 667,98 eura po tečaju konverzije od 7,53450 (preplata tužitelja), s osnove preplaćenih kamata, time da su pojedini iznosi i datumi plaćanja tih iznosa navedeni u tabeli vještaka na str. 243 spisa i

- 19.592,23 kuna, odnosno 2.600,34 eura po tečaju konverzije od 7,53450 (preplata tužitelja), s osnove preplaćenog tečaja, time da su pojedini iznosi i datumi plaćanja tih iznosa navedeni u tabeli vještaka na str. 243 spisa.

42. Stoga je ovaj sud zahtjeve tužitelja u cijelosti prihvatio.

43. Prethodno je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

44. Naime, prema Zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na sjednici toga suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

45. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10.

46. Kako od 13. lipnja 2014. i od 14. lipnja 2018. pa do 22. svibnja 2019., kada je tužitelj predao tužbu ovom sudu, nije proteklo 5 godina (čl. 225. ZOO-a), to potraživanje tužitelja ni u jednom dijelu nije zastarjelo.

47. Pritom valja kazati da je tužitelj osnovano podnio stupnjevitu tužbu, predviđenu odredbom čl. 86.b st. 3. ZPP-a, budući da iz odgovora tuženika (str. 13 spisa) na dopis tužitelja od 29. travnja 2019. jasno proizlazi da je tuženik odbio tužitelju predati traženu dokumentaciju potrebnu za financijsko vještačenje, time i za postavljenje određenog tužbenog zahtjeva.

48. I na kraju valja kazati da ovaj sud nije posebno izlagao sadržaj opširne dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis, jer ona ne sadrži ništa odlučno za razrješenje ove pravne stvari, a na što tuženik već nije upirao u spomenutom kolektivnom sporu.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

50. Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (tako, među ostalim, i u Rev 589/2021-2 od 11. listopada 2022., Rev 412/2021-2 od 28. ožujka 2023., Rev 145/2023-2 od 18. travnja 2023. i Rev-1202/2024-2 od 12. studenoga 2024.).

51. U konkretnom slučaju u tužbi označena vrijednost predmeta spora i vrijednost uređenog tužbenog zahtjeva nalaze se unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT).

52. Stoga je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,36 eura (10.001,00 kuna prema spomenutom fiksnom tečaju konverzije) i 3.268,32 eura, priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 14.10.2019., 2.3.2021., 4.5.2023. i 5.12.2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 8.4.2020., 20.4.2021., 4.4.2022. i 8.12.2024. od po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), sastava podneska od 1.6.2022. od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanja na ročištima od 30.6.2020., 16.12.2021., 19.4.2024. i 12.3.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 10.3.2020. od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), ukupno 1.150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.300,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (575,00 eura) 2.875,00 eura.

53. Naprijed navedenom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćnici odvjetnici valjalo je pribrojiti trošak financijskog vještačenja u zahtijevanom iznosu od 298,60 eura i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura.

54. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 3.226,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

55. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 153/04.), a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

56. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužitelja

II. Pun. tuženika