Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-893/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, u pravnoj stvari tužitelja KU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženog Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kao pravnog slijednika Sberbank d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 10. lipnja 2024. u prisutnosti tužitelja, njegove punomoćnice i zamjenice punomoćnika tuženika Suzane Trputac, odvjetnice u Rijeci, 10. lipnja 2025.

presudio je

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i prednika tuženika 6. prosinca 2007. broja 212755 ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke pod brojem OV-26850/07 7. prosinca 2007. u dijelu odredbi sadržanih u:

- članku 1. iznos kredita u dijelu kojem je sadržana valutna klauzula po kojoj se odobrava iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.308,74, CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate

- članku 2. točka 1. redovna kamatna stopa, u dijelu u kojem glasi: "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."

-članku 2. točki 4. redovna kamatna stopa po dospijeću: "promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."

-članku 4. valutna klauzula: "kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti."

- članku 8. način otplate, u dijelu u kojem glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.".

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 625,78 eura (šesto dvadeset pet eura sedamdeset osam euro centi) po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope uvećano za zatezne kamate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena i to od dana svakog pojedinog stjecanja kako slijedi:

- na iznos od 10,83 eura od 2.1.2009. do konačne isplate

- na iznos od 10,38 eura od 2.2.2009. do konačne isplate

- na iznos od 10,28 eura od 2.3.2009. do konačne isplate

- na iznos od 9,84 eura od 1.4.2009. do konačne isplate

- na iznos od 10,41 eura od 2.5.2009. do konačne isplate

- na iznos od 9,65 eura od 1.6.2009. do konačne isplate

- na iznos od 9,87 eura od 1.7.2009. do konačne isplate

- na iznos od 9,77 eura od 1.8.2009. do konačne isplate

- na iznos od 9,66 eura od 1.9.2009. do konačne isplate

- na iznos od 15,02 eura od 1.10.2009. do konačne isplate

- na iznos od 15,35 eura od 2.11.2009. do konačne isplate

- na iznos od 14,20 eura od 1.12.2009. do konačne isplate

- na iznos od 15,00 eura od 2.1.2010. do konačne isplate

- na iznos od 13,87 eura od 1.2.2010. do konačne isplate

- na iznos od 14,17 eura od 1.3.2010. do konačne isplate

- na iznos od 13,99 eura od 1.4.2010. do konačne isplate

- na iznos od 14,73 eura od 3.5.2010. do konačne isplate

- na iznos od 12,73 eura od 1.6.2010. do konačne isplate

- na iznos od 13,46 eura od 1.7.2010. do konačne isplate

- na iznos od 13,71 eura od 2.8.2010. do konačne isplate

- na iznos od 12,65 eura od 1.9.2010. do konačne isplate

- na iznos od 12,89 eura od 1.10.2010. do konačne isplate

- na iznos od 13,12 eura od 2.11.2010. do konačne isplate

- na iznos od 12,09 eura od 1.12.2010. do konačne isplate

- na iznos od 13,13 eura od 5.1.2011. do konačne isplate

- na iznos od 11,32 eura od 4.2.2011. do konačne isplate

- na iznos od 11,91 eura od 4.3.2011. do konačne isplate

- na iznos od 11,72 eura od 5.4.2011. do konačne isplate

- na iznos od 11,90 eura od 2.5.2011. do konačne isplate

- na iznos od 10,93 eura od 6.6.2011. do konačne isplate

- na iznos od 11,09 eura od 5.7.2011. do konačne isplate

- na iznos od 10,89 eura od 4.8.2011. do konačne isplate

- na iznos od 10,67 eura od 5.9.2011. do konačne isplate

- na iznos od 10,46 eura od 5.10.2011. do konačne isplate

- na iznos od 10,58 eura od 4.11.2011. do konačne isplate

- na iznos od 9,69 eura od 5.12.2011. do konačne isplate

- na iznos od 10,13 eura od 5.1.2012. do konačne isplate

- na iznos od 9,26 eura od 6.2.2012. do konačne isplate

- na iznos od 9,35 eura od 5.3.2012. do konačne isplate

- na iznos od 9,42 eura od 5.4.2012. do konačne isplate

- na iznos od 8,89 eura od 4.5.2012. do konačne isplate

- na iznos od 8,37 eura od 5.6.2012. do konačne isplate

- na iznos od 8,70 eura od 6.7.2012. do konačne isplate

- na iznos od 7,91 eura od 3.8.2012. do konačne isplate

- na iznos od 7,94 eura od 5.9.2012. do konačne isplate

- na iznos od 7,69 eura od 5.10.2012. do konačne isplate

- na iznos od 7,70 eura od 6.11.2012. do konačne isplate

- na iznos od 6,96 eura od 7.12.2012. do konačne isplate

- na iznos od 7,18 eura od 8.1.2013. do konačne isplate

- na iznos od 6,48 eura od 7.2.2013. do konačne isplate

- na iznos od 6,44 eura od 8.3.2013. do konačne isplate

- na iznos od 6,38 eura od 5.4.2013. do konačne isplate

- na iznos od 5,92 eura od 6.5.2013. do konačne isplate

- na iznos od 5,47 eura od 5.6.2013. do konačne isplate

- na iznos od 5,38 eura od 5.7.2013. do konačne isplate

- na iznos od 5,12 eura od 6.8.2013. do konačne isplate

- na iznos od 5,39 eura od 5.9.2013. do konačne isplate

- na iznos od 4,42 eura od 4.10.2013. do konačne isplate

- na iznos od 4,44 eura od 8.11.2013. do konačne isplate

- na iznos od 4,01 eura od 6.12.2013. do konačne isplate

- na iznos od 3,44 eura od 8.1.2014. do konačne isplate

- na iznos od 3,33 eura od 7.2.2014. do konačne isplate

- na iznos od 3,16 eura od 7.3.2014. do konačne isplate

- na iznos od 2,86 eura od 7.4.2014. do konačne isplate

- na iznos od 2,66 eura od 7.5.2014. do konačne isplate

- na iznos od 2,27 eura od 6.6.2014. do konačne isplate

- na iznos od 1,90 eura od 7.7.2014. do konačne isplate

- na iznos od 1,66 eura od 7.8.2014. do konačne isplate

- na iznos od 1,36 eura od 10.9.2014. do konačne isplate

- na iznos od 1,05 eura od 7.10.2014. do konačne isplate

- na iznos od 0,79 eura od 11.11.2014. do konačne isplate

- na iznos od 0,39 eura od 10.12.2014. do konačne isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 4.060,92 eura (četiri tisuće šezdeset eura devedeset dv euro centa) po osnovi ništetnosti valutne klauzule uvećano za zateznu kamatu po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena i to od dana svakog pojedinog stjecanja kako slijedi:

- na iznos od 2,85 eura od 1.2.2008. do konačne isplate

- na iznos od 5,50 eura od 1.3.2008. do konačne isplate

- na iznos od 7,89 eura od 1.4.2008. do konačne isplate

- na iznos od 2,69 eura od 2.5.2008. do konačne isplate

- na iznos od 0,96 eura od 2.6.2008. do konačne isplate

- na iznos od 3,31 eura od 1.7.2008. do konačne isplate

- na iznos od 0,12 eura od 1.9.2008. do konačne isplate

- na iznos od 2,64 eura od 1.10.2008. do konačne isplate

- na iznos od 17,54 eura od 3.11.2008. do konačne isplate

- na iznos od 6,60 eura od 1.12.2008. do konačne isplate

- na iznos od 19,37 eura od 2.1.2009. do konačne isplate

- na iznos od 21,07 eura od 2.2.2009. do konačne isplate

- na iznos od 21,93 eura od 2.3.2009. do konačne isplate

- na iznos od 19,89 eura od 1.4.2009. do konačne isplate

- na iznos od 19,59 eura od 2.5.2009. do konačne isplate

- na iznos od 16,40 eura od 1.6.2009. do konačne isplate

- na iznos od 13,59 eura od 1.7.2009. do konačne isplate

- na iznos od 14,57 eura od 1.8.2009. do konačne isplate

- na iznos od 16,66 eura od 1.9.2009. do konačne isplate

- na iznos od 15,74 eura od 1.10.2009. do konačne isplate

- na iznos od 14,56 eura od 2.11.2009. do konačne isplate

- na iznos od 17,27 eura od 1.12.2009. do konačne isplate

- na iznos od 19,83 eura od 2.1.2010. do konačne isplate

- na iznos od 22,53 eura od 1.2.2010. do konačne isplate

- na iznos od 21,82 eura od 1.3.2010. do konačne isplate

- na iznos od 26,37 eura od 1.4.2010. do konačne isplate

- na iznos od 25,19 eura od 3.5.2010. do konačne isplate

- na iznos od 27,48 eura od 1.6.2010. do konačne isplate

- na iznos od 40,35 eura od 1.7.2010. do konačne isplate

- na iznos od 37,42 eura od 2.8.2010. do konačne isplate

- na iznos od 48,41 eura od 1.9.2010. do konačne isplate

- na iznos od 42,61 eura od 1.10.2010. do konačne isplate

- na iznos od 38,25 eura od 2.11.2010. do konačne isplate

- na iznos od 51,51 eura od 1.12.2010. do konačne isplate

- na iznos od 59,70 eura od 5.1.2011. do konačne isplate

- na iznos od 53,76 eura od 4.2.2011. do konačne isplate

- na iznos od 54,63 eura od 4.3.2011. do konačne isplate

- na iznos od 50,36 eura od 5.4.2011. do konačne isplate

- na iznos od 51,68 eura od 2.5.2011. do konačne isplate

- na iznos od 66,19 eura od 6.6.2011. do konačne isplate

- na iznos od 68,23 eura od 5.7.2011. do konačne isplate

- na iznos od 84,29 eura od 4.8.2011. do konačne isplate

- na iznos od 78,46 eura od 5.9.2011. do konačne isplate

- na iznos od 69,38 eura od 5.10.2011. do konačne isplate

- na iznos od 69,14 eura od 4.11.2011. do konačne isplate

- na iznos od 68,15 eura od 5.12.2011. do konačne isplate

- na iznos od 71,44 eura od 5.1.2012. do konačne isplate

- na iznos od 75,07 eura od 6.2.2012. do konačne isplate

- na iznos od 75,18 eura od 5.3.2012. do konačne isplate

- na iznos od 72,90 eura od 5.4.2012. do konačne isplate

- na iznos od 73,83 eura od 4.5.2012. do konačne isplate

- na iznos od 75,19 eura od 5.6.2012. do konačne isplate

- na iznos od 73,72 eura od 6.7.2012. do konačne isplate

- na iznos od 73,85 eura od 3.8.2012. do konačne isplate

- na iznos od 72,49 eura od 5.9.2012. do konačne isplate

- na iznos od 69,99 eura od 5.10.2012. do konačne isplate

- na iznos od 73,04 eura od 6.11.2012. do konačne isplate

- na iznos od 74,15 eura od 7.12.2012. do konačne isplate

- na iznos od 73,71 eura od 8.1.2013. do konačne isplate

- na iznos od 69,25 eura od 7.2.2013. do konačne isplate

- na iznos od 72,34 eura od 8.3.2013. do konačne isplate

- na iznos od 73,05 eura od 5.4.2013. do konačne isplate

- na iznos od 71,66 eura od 6.5.2013. do konačne isplate

- na iznos od 67,55 eura od 5.6.2013. do konačne isplate

- na iznos od 65,00 eura od 5.7.2013. do konačne isplate

- na iznos od 67,26 eura od 6.8.2013. do konačne isplate

- na iznos od 68,82 eura od 5.9.2013. do konačne isplate

- na iznos od 72,80 eura od 4.10.2013. do konačne isplate

- na iznos od 70,61 eura od 8.11.2013. do konačne isplate

- na iznos od 71,59 eura od 6.12.2013. do konačne isplate

- na iznos od 72,39 eura od 8.1.2014. do konačne isplate

- na iznos od 73,92 eura od 7.2.2014. do konačne isplate

- na iznos od 75,52 eura od 7.3.2014. do konačne isplate

- na iznos od 74,70 eura od 7.4.2014. do konačne isplate

- na iznos od 73,10 eura od 7.5.2014. do konačne isplate

- na iznos od 72,38 eura od 6.6.2014. do konačne isplate

- na iznos od 72,69 eura od 7.7.2014. do konačne isplate

- na iznos od 74,71 eura od 7.8.2014. do konačne isplate

- na iznos od 76,77 eura od 10.9.2014. do konačne isplate

- na iznos od 76,59 eura od 7.10.2014. do konačne isplate

- na iznos od 77,62 eura od 11.11.2014. do konačne isplate

- na iznos od 79,56 eura od 10.12.2014. do konačne isplate.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 2.247,29 eura (dvije tisuće dvjesto četrdeset sedam eura dvadeset devet euro centi) sa zateznim kamatama počevši od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi iz članka 29. Zakon o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. travnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu 6. prosinca 2007. broja 212755 ovjerenog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke pod brojem OV-26850/07 07. prosinca 2007. na iznos od 20.308,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu, a u svrhu kupovine vozila, s tim da je na dan sklapanja ugovora bila ugovorena kamatna stopa od 5,30% godišnje (dalje – Ugovor). Rok otplate kredita je 84 mjeseca plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate, dok anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počevši od 1. siječnja 2008. Predmetni kredit tužitelj da je isplatio u cijelosti.

1.1. Tužitelj smatra da Ugovor sadrži nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj CHF, koje su protivne Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, te osnovnim načelima obveznog prava i prava zaštite potrošača, uslijed čega su ništetne i ne proizvode pravni učinak, što je potvrđeno i kolektivnim tužbama za zaštitu potrošača koje su rezultirale sudskim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske čime je nastala obveza tuženika na vraćanje temeljem stjecanja bez osnove odnosno osnove koja je kasnije otpala sukladno članku 1111. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO).

1.2. Stav o nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivosti redovne kamatne stope, zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač protiv osam tuženih banaka, između ostalog i prednika tuženika Sberbank d.d., (odluka poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije parničnih stranaka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je suđeno da je, između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju, unutar kojeg je sklopljen i Ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koje povrede traju i dalje, a način da u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.3. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. da je suđeno kako je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/2003., 46/2007. i 79/2007. – dalje ZZP/2003.), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013. – dalje ZZP/2007.) te suprotno odredbama ZOO-a.

1.4. Tužitelj stoga smatra da su odredbe Ugovora u svezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bez pravnog učinka, odnosno nepoštene i ništetne te zahtijeva od tuženika da mu vrati sve ono što je neosnovano stekao temeljem takvih ništetnih odredbi, i to preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u visini 5.932,20 kuna te preplaćeni iznos zbog valutne klauzule odnosno razlike u tečaju u visini 30.330,20 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama, pridržavajući si pravo precizirati svoje potraživanje po svim osnovama nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

1.5. Podneskom od 16. siječnja 2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da je postavio tužbeni zahtjev u kojemu zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora, te traži isplatu iznosa od 625,78 eura s osnova ništetne promjenjive kamatne stope i isplatu iznosa od 4.060,92 eura s osnova ništetne valutne klauzule, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu, i to odredbom članka 11. stavka 4. Ugovora. Također je u cijelosti osporio tužbu.

2.1. Tuženik ukazuje da je potraživanje tužitelja u zastari. Ugovor da je sklopljen 2007. pa je subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih anuiteta protekao. Kako se radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti sukladno članku 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja (a u što izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa bi određeni dio potraživanja tužitelja bio bi u zastari. Zaključuje da, o kojoj god se pravnoj kvalifikaciji se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja.

2.2. Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se treba dokazati jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom da se osigurava preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na "prosječnog potrošača", ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama ispituju i ocjenjuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača.

2.3. Nadalje tuženik navodi da sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik smatra da niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena pa osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a.

2.4. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem prometne kartice (list 13 i 191-199 spisa), otplatne tablice (list 14, 16-18 i 187-189 spisa), obavijesti o otplaćenom kreditu (list 15 spisa), ugovora o kreditu (list 23-31 spisa), saslušanjem tužitelja (list 244-245 spisa) te financijskim vještačenjem (list 201-224 spisa).

4. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Prije svega se ukazuje da je sud raspravnim rješenjem od 10. ožujka 2023. odbio prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan. Kako o istom nije izrađeno posebno rješenje to se prije svega u nastavku iznose razlozi za takvu odluku.

5.1. Tuženik drži da je nadležan sud u Zagrebu jer je tako ugovoreno odredbom članka 11.4. Ugovora. Međutim, stav je ovog suda kako se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sadržana na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo (članak 96. stavak 4. ZZP/2007.) pa kako tuženik to ničim nije dokazao, u konkretnom slučaju radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Osim toga, odredba članka 97. kao jedan od primjera odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima navodi upravo odredbu kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu. Dakle, odredbom kojom se ugovara nadležnost suda prema sjedištu trgovca, iako posluje i izvan tog sjedišta kroz registrirane podružnice, zasigurno se potrošač, kao slabija strana ugovornog odnosa, dovodi u poziciju da mu je otežano ostvarivanje svojih prava pred sudom. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost sukladno članku 102. stavku 1. ZZP/2007.

5.2. Budući da je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti ocjenjena nepoštenom, dakle, ništetnom, nadležnost valja procjenjivati sukladno odredbama ZPP-a, točnije odredbi članka 59. ZPP-a prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Primjenjujući citiranu odredbu na okolnosti konkretnog slučaja razvidno je da je Ugovor sklopljen u Rijeci, gdje je banka imala i registriranu podružnicu, pa je razumno za pretpostaviti kako je spor nastao upravo u pogledu djelatnost te podružnice slijedom čega je nadležan za postupanje u ovom postupku, pored suda općemjesne nadležnosti prema sjedištu tuženika (Zagreb) i sud gdje se nalazi poslovna jedinica (Rijeka).

5.3. Kako je na tužitelju izbor gdje će tužiti, podnošenjem tužbe ovom sudu tužitelj je izabrao upravo Općinski sud u Rijeci koji je sukladno tome i nadležan za donošenje meritorne odluke.

6. Nije sporno među strankama da je tužitelj 6. prosinca 2007., u svojstvu korisnika kredita, zaključio s Volksbank d.d., čiji je tuženik pravni slijednik, Ugovor i to s namjenom kupnje vozila u ukupnom iznosu kredita od 20.308,74 eura. Ugovorena je bila redovna kamatna stopa od 5,30% promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama banke. Kredit je ugovoren u valuti švicarski franak s isplatom u kunskoj protuvrijednosti, a otplata u jednakim mjesečnim anuitetima od 289,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan dospijeća. Nije sporan niti status tužitelja kao potrošača.

7. Potrebno je navesti da je slijednik banke s kojom je tužitelj zaključio Ugovor bila Sberbank d.d., koja je i bila označena kao prvotni tuženik u ovom postupku. Tijekom trajanja ovog postupka ta je banka prvo promijenila naziv tvrtke u Nova hrvatska banka d.d. da bi ta banka potom bila pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. koja je zato i označena kao tuženik u ovom postupku.

8. Sporno je među strankama, međutim, jesu li odredbe Ugovora, kojima su ugovoreni promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, nepoštene i stoga ništetne. Sporan je i zahtjev za isplatu s osnove nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora, kao i zastara utužene novčane tražbine.

9. Ugovor sadrži slijedeće odredbe, relevantne za sporna pitanja ovog postupka:

- u članku 1. iznos kredita u dijelu kojem je sadržana valutna klauzula po kojoj se odobrava iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.308,74 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate

- u članku 2.1. redovna kamatna stopa 5,30% godišnje promjenjiva, u skladu s

Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora

- u članku 2.4. redovna kamatna stopa po dospijeću da je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

- u članku 4. kojim se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

- u članku 8. kojim je ugovoren mjesečni anuitet od 289,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan dospijeća.

10. Zaključuje se da su jedini poznati parametri početnih uvjeta kredita iznos kredita od 20.308,74CHF u kunskoj protuvrijednosti, početna kamatna stopa od 5,30%, te početni tečaj na dan isplate kredita 1 CHF=4,428876 kuna.

11. Na sporne okolnosti ugovaranja saslušan je tužitelj koji je iskazao da je sklopila Ugovor budući da mu je trebao novac za kupnju automobila koji koristi i danas za svoje osobne potrebe. U banci da su mu ponudili kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji uz uvjeravanje da se radi o najstabilnijoj i najboljoj valuti. Rečeno mu je da će kamatna stopa biti promjenjiva, ali mu nisu objašnjavali na koji način je promjena moguća, s tim da su ga uvjeravali da neće biti viša od početne. Prilikom potpisivanja Ugovora sam tekst je već unaprijed bio spreman, a pripremila ga je banka.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik nametnuo ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, protivno načelu savjesnosti i poštenja, a ugovorena odredba je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa, postala rizična.

13. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/2007. koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 100. ZZP/2007. ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

14. S obzirom da se tužitelj u tužbi pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., i presudu Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev- 2221/2018. od 3. rujna 2019., po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Ugovora, valjalo je odlučiti kao o prethodnom pitanju temeljem tih pravomoćnih presuda donesenih u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženik kao banka, pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a.

14.1. Člankom 502.c ZPP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe i temeljem te odredbe, osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta, s tim da utvrđujući dijelovi presude imaju prejudicijalni značaj u individualnim parnicama.

14.2. Pritom je sud uzeo u obzir i odredbu iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (Narodne novine, broj 41/2014., 110/2015., 14/2019. i 19/2022. – dalje ZZP/2014.) prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/2014. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku kojeg je tužitelj osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana po tuženiku.

14.3. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da je sud u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj se utvrđuje da je došlo do povreda propisa zaštite potrošača, odnosno da takva odluka ima direktan učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nedopuštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna od samog početka te da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, protivno odredbama važećih ZZP-a u datom razdoblju i protivno odredbama ZOO-a.

16. Stav je ovog suda da u konkretnom slučaju ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, tužitelju kao prosječnom potrošaču, nije mogla biti razumljiva i kao takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača, te je posljedično ta ugovorna odredba ništetna prema odredbi članka 102. ZZP/2007.

17. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim, iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredaba, nisu razvidni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz odredaba kojima se glavnica veže uz švicarski franak, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja takve odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga su takve odredbe ništetne sukladno odredbi članka 102. ZZP/2007. Valja istaknuti da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna zato što bi bila nedopuštena, već zato što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

18. Sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru koji je zaključen između tužitelja i prednika tuženika, identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Revt-249/2019. i Rvt- 2221/2018., kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, povrijedile kolektivne interese potrošača.

19. Tuženik je u mogućnosti dokazivati da se primjena utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu ne bi mogla primijeniti i na konkretan pravni odnos stranaka. Stoga bi tuženik trebao dokazati činjenice koje bi otklanjale podvođenje predmetnog Ugovora pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, i to dokazujući ili da su odredbe Ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača, ili da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora pregovaralo. Ukoliko bi tuženik dokazao da se prilikom sklapanja Ugovora pregovarao o spornim odredbama moglo bi se izvesti zaključak da iste ne moraju nužno biti nepoštene.

19.1. U pravcu utvrđivanja prethodno navedenih okolnosti, tuženik nije predlagao provođenje bilo kakvih dokaza.

19.2. Stoga se utvrđenje relevantnih činjenica uz samo pregovaranje temelji na iskazu samog tužitelja iz kojeg je i više nego razvidan zaključak kako nije bilo nikakvog pregovaranja o odredbama Ugovora pa tako niti o spornim odredbama. Štoviše, uvjeti Ugovora su tužitelju predstavljeni kao najpovoljniji što je bio razlog odabira upravo predmetnog Ugovora od strane tužitelja. Pritom tužitelju nije pruženo dovoljno elemenata da bi uopće mogla pretpostavljati da će anuitet toliko rasti.

20. Kako tuženik nije dokazao da utvrđenja iz kolektivnog spora ne bi bila primjenjiva na konkretan slučaj, to je odluku u ovom postupku valjalo temeljiti na utvrđenju iz kolektivnog spora da je tuženik povrijedio interese tužiteljice kao potrošača te da su odredbe Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne.

21. Imajući u vidu prethodno izneseno sud je utvrdio ništetnim sporne odredbe Ugovora u točki I. izreke presude.

22. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-2245/2017. Također je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (poslovni broj Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a koja je u odnosu na prednika tuženika nastupila 14. lipnja 2018. i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na valutnu klauzulu.

22.1. Budući da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članka 225. ZOO-a, zastarni je rok istekao 14. lipnja 2023.

22.2. Uvažavajući činjenicu da je tužba podnesena 1. travnja 2021., čime je došlo do prekida zastare, to je razvidno kako potraživanje tužitelja nije u zastari.

23. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja, uzimajući u obzir da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-1172/2018-2 od 1. ožujka 2019. izraženo stajalište o tome da se primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja, koje stajalište je obvezujuće za sve sudove radi jedinstvene primjene materijalnog prava i usuglašavanja sudske prakse.

24. Vještak Goranka Šmer Maraš je u nalazu i mišljenju od 13. prosinca 2023. dala slijedeći izračun:

- razlika te visina preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,30% godišnje za utuženo razdoblje ukupno iznosi 625,78 eura

- razlika te visina preplaćenih iznosa s osnova promjene početnog tečaja CHF važećeg na dan korištenja kredita (srednji tečaj HNB na dan korištenja/isplate kredita tužitelju) i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta za utuženo razdoblje ukupno iznosi 4.060,92 eura

- u tijeku otplate kredita kamatna stopa nije bila niža od početno ugovorene i redovna kamata je podmirena u cijelosti, odnosno po kreditu nije bilo negativne razlike kamate

- manje plaćeni anuiteti u razdoblju nižeg tečaja od početnog, odnosno negativne tečajne razlike, ukupno iznose 0,45 eura.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga stručnim, iscrpnim i argumentiranim, a niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje. Ujedno se naglašava da su stranke na ročištu za glavnu raspravu 10. lipnja 2024. izričito navele kako nema potrebe pozivati vještaka na usmeno obrazlaganje pisanog nalaza i mišljenje.

26. Dakle, osnovan je restitucijski zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu s osnove preplaćenih iznosa u odnosu na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u smislu odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a, te je tuženik dužan tužitelju isplatiti 625,78 eura i 4.060,92 eura, na koji iznos konačno i glasi zahtjev tužitelja (podnesak od 16. siječnja 2024.), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a. Naime, tuženik je nesavjesni stjecatelj te je u obvezi podmiriti kamatu za iznos koji je primio bez pravne osnove. Zatezna kamata na preplaćene iznose teče od dana plaćanja pojedinog anuiteta.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tuženik treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

27.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

27.2. Troškovi priznati tužitelju za zastupanje po odvjetniku, iznose ukupno 1.750,00 eura, a sastoje se od troška: sastava tužbe 200,00 eura (Tarifni broj 7. točka 1. Tarife), sastava podnesaka od 29. srpnja 2021., 20. ožujka 2023., 11. prosinca 2023. i 16. siječnja 2024. 200 eura po podnesku (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), pristupa na ročišta 10. ožujka 2023.i 10. lipnja 2024. 200,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife) te PDV-a na navedene radnje (350,00 eura).

27.3. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u visini 47,29 eura te trošak vještačenja 450,00 eura.

27.4. Dakle, tužitelju je ukupno priznat trošak od 2.247,29 eura.

Rijeka, 10. lipnja 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćnici tužitelja Ines Mandekić, odvjetnici u Rijeci

- tuženom Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.