Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE iz Zagreba, Savska cesta 64, OIB 91547293790, protiv tuženika JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te tuženika i njegovog punomoćnika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U k i d a s e u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke posl. br. Ovrv- 7386/2023, UPP/OS-Ovrv-321/2023 od 31. svibnja 2023. godine, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.986,26 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto osamdeset šest eura i dvadeset šest centi) tj. 22.499,98 kn (slovima: dvadeset dvije tisuće četiristo devedeset devet kuna i devedeset osam lipa) sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 30. lipnja 2021. godine pa do isplate i koja do 31. prosinca 2022. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena; a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; te kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u visini od ukupno 25,00 EUR (slovima: dvadeset pet eura) / 188,36 kn (slovima: sto osamdeset osam kuna i trideset šest lipa), s pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 31. svibnja 2023. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije

2  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.330,79 EUR (slovima: tisuću tristo trideset eura i sedamdeset devet centi), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 10. svibnja 2023. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 2.986,26 EUR s pripadajućim kamatama na ovaj iznos od 30. lipnja 2021. godine do isplate kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, kao i obvezati ga na naknadu troškova ovrhe.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se zahtjev za isplatu temelji na činjenici što je tuženik kao vlasnik Ugostiteljskog [obrt] [obrt]“ dana 15. travnja 2021. godine podnio zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom. Opisuje da su odlukom tužiteljevog Središnjeg ureda zahtjevi koji su predani putem aplikacije išli su u automatsku isplatu bez prethodne obrade zahtjeva. Međutim, naknadnom kontrolom predmeta, utvrđeno je da tuženik kao poslodavac nije imao pravo na potporu isplaćenu za mjesec svibanj 2021. godine iz razloga što je u tom mjesecu dao osam poslovno uvjetovanih otkaza. Tužitelj navodi da sukladno propisanim, javno dostupnim kriterijima za dobivanje potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, u mjesecu u kojem je nastupio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu ili sporazumni otkaz ugovora o radu na zahtjev poslodavca, poslodavac nema pravo na potporu za očuvanje radnih mjesta za sve radnike. Slijedom navedenog tužitelj je utvrdio neopravdanost isplaćenih sredstava te je tuženika višekratno pisanim putem pozivao na povrat, no tuženik nije dobrovoljno postupio po zaprimljenim pozivima, odnosno nije vratio isplaćeni iznos tužitelju. Pojašnjava i da je tuženik tužen kao fizička osoba iz razloga što je Ugostiteljski obrt [obrt]“ odjavljen s danom 12. srpnja 2021. godine.

4. Tužitelj u tijeku postupka navodi da je podatak o prestanku ugovornog odnosa radnika tuženika s tuženikom utvrdio uvidom u evidenciju HZMO, koju će po potrebi

3  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

dostaviti sudu u pisanom obliku. U odnosu na dostavljeni ugovor o prijenosu gospodarske cjeline prije svega ističe da je riječ o ugovoru koji je sklopljen 30. lipnja 2021. godine, dok je [obrt] " [adresa] odjavljen s danom 12. srpnja 2021., a svi radnici obrta odjavljeni su i ranije i to s danom 31. svibnja 2021. Tužitelj potvrđuje da su radnici ugostiteljskog obrta tuženika dana 1. lipnja 2021. zasnovali radni odnos u trgovačkom društvu " [obrt], no ističe da je time prekršen članak 4. ugovora i smisao same mjere, a to je očuvanje radnih mjesta kod poslodavca, podnositelja zahtjeva za konkretnu mjeru. Zaključno, predlaže zaključenje tužbenog zahtjeva i održavanje na snazi platnog naloga u cijelosti.

5. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odbija navode tužitelja osporavajući osnov i visinu potraživanja tužitelja. Pobija sadržaj ovršne isprave potvrđujući da je bio u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o dodjeli Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, na osnovu kojeg je tužitelj isplaćivao potpore za očuvanje radnih mjesta, no tvrdi da je uvjete ugovora u cijelosti ispoštovao. Ukazuje da je navedeni Ugovor potpisan retroaktivno u ožujku 2022. godine, a sastavljen je od strane tužitelja u kolovozu 2021. godine, znači u vrijeme kada je tuženik već izvršio svoju obvezu isplata plaća. Tuženik tvrdi da se Ugovor odnosi samo na razdoblje od 1. ožujka pa do 31. travnja 2021. godine. Navodi i da nikada nije zaprimio dokument na temelju kojeg bi stranke uredile svoje odnose, te da na opisani način tužitelj sam donosi odluku kojom ureduje međusobne odnose na način što dostavlja analitičku karticu od 5. svibnja 2023. godine, a postojanje duga prema tužitelju nije evidentirano i u poslovnim knjigama tuženika. Tuženik ističe i da iako se analitičkom karticom potražuje i evidentira dug od 8.958,78 kn, tužitelj potražuje trostruko veći iznos.

6. U tijeku postupka tuženik ustraje kod svih navoda iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navodeći kako je dostavio cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na prijavu i odjavu radnika, kao i sklapanja iste i podatke prema Poreznoj upravi. Drži da je ugovor o prijenosu gospodarske cjeline – obrta nebitan, no jednako tako u tijeku postupka naknadno navodi i da ne osporava više iznos tj. visinu isplaćenih potpora, no protivi se zahtjevu tužitelja koji smatra da postoji tuženikova obveza vraćanja isplaćenog iznosa. Zaključno predlaže ukidanje platnog naloga i odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušan je tuženik kao parnična stranka, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Naime, iz suglasnih navoda stranaka i dostavljenih isprava proizlazi slijedeće:

4  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

- među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikovim tadašnjim obrtom - Ugostiteljskim obrtom [obrt]", dana 2. kolovoza 2021. godine sklopio Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za razdoblje ožujak-travanj-svibanj 2021. (listovi 39-40 spisa, dalje: Ugovor) kojim su utvrđena međusobna prava i obveze ugovornih strana u postupku dodjele potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom, za ukupno 9 radnika za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2021. godine do 30. travnja 2021. godine,

- dakle, među strankama nije sporno da je Ugovor od 2. kolovoza 2021. godine potpisan tek po isplati potpora za očuvanje radnih mjesta obrtu tuženika,

- neprijeporno je međutim, da su uvjeti za ostvarenje mjera bili javno objavljeni, kako to tužitelj i upućuje tuženika u izvansudskoj komunikaciji, točnije poruci elektroničke pošte upućenoj tuženiku od 30. kolovoza 2021. godine, a javno su bile dostupne i u vrijeme zaključenja glavne rasprave (katalog mjera i temeljne pretpostavke dostupne na stranicama tužitelja, kao i na https://mjere.hzz.hr/app/uploads/2022/11/HZZ-Uvjeti-koristenja-mjera- aktivnog-zaposljavanja-u-2021-2202.pdf) u vrijeme kada se tuženik prijavljivao na mjeru, što tuženik nije osporio,

- nadalje, među strankama nije sporno, a kako to tuženik upućuje tužitelja u dopisu od 25. kolovoza 2021. godine, da je tužitelj na svojim Internet stranicama kao javno dostupne objavio zasebni dokument – „Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjere Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za ožujak-travanj-svibanj 2021. (dalje: Uvjeti i načini), koji se u ovom slučaju primjenjuju obzirom da je upravo to konkretna mjera na koju se tuženik kao poslodavac prijavio i koju je nesumnjivo ostvario, a tekst tih uvjeta dostupan je bio i u vrijeme zaključenja glavne rasprave na istoj adresi koju i tuženik navodi u svom dopisu od 25. kolovoza 2021. godine: https://mjere.hzz.hr/app/uploads/2022/11/hzz-orm- ozujak-svibanj-2021-provedbena-dokumentacija-3004.pdf; a čiji sadržaj tuženik ne osporava

- u Uvjetima i načinima je kao obveza poslodavca izričito navedeno da su poslodavci, pa time i tuženik, odmah ili najkasnije u roku od 8 dana dužni obavijestiti tužitelja ukoliko je došlo do otkaza ugovora o radu s pojedinim radnikom s točnim datumom i razlogom otkaza, što tuženik nesporno nije učinio,

- nadalje, iz Uvjeta i načina kao dokumenta tužitelja, nesporno proizlazi da je kao obveza poslodavca navedena i obveza zadržanja svih radnika koji su kod njega bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca za mjesec koji poslodavac prima potporu, osim onih kojima ugovor o radu prestaje po nekom od navedenih načina: istek ugovora o radu na određeno vrijeme, otkaz ugovora o radu koji je skrivio radnik svojim ponašanjem, osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ugovora o radu, otkaz ugovora o radu koji radnik daje poslodavcu, odlazak radnika u mirovinu, s time što u slučaju prestanka ugovora o radu po nekom od navedenih načina,

5  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

poslodavac ostvaruje pravo na isplatu potpore prema danima koje je radnik odradio u mjesecu otkaza,

- neprijeporno je i da se tuženik za isplatu sporne mjere za očuvanje radnih mjesta kao poslodavac prijavio putem on-line aplikacije, s obzirom na tadašnje mjere Civilne zaštite i tužitelja zbog koronavirusa, kao i da je ispunio uvjete tužitelja za dodjelu mjere s obzirom na ugostiteljsku djelatnost kojom se bavio, a koja je zbog mjera ograničavanja i zabrane rada ugostiteljskih objekata bila izrazito pogođena pandemijom,

- nije prijeporno niti da se obrt tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora bavio ugostiteljstvom, u naravi predstavljao je restoran sa ukupno 9 zaposlenika,

- sukladno članku 2. Ugovora tuženik se obvezao isplatiti radniku za kojeg je isplaćena potpora plaću sukladno ugovoru o radu, pravilniku i kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a prema priznatom razdoblju isplate potpore, uz dostavu dokaza o isplaćenoj plaći za ožujak najkasnije do 5. svibnja 2021. godine, za travanj do 5. lipnja 2021. godine i za svibanj do 5. srpnja 2021. godine, s time što se kao dokaz o isplaćenoj plaći smatra financijski dokument iz kojeg je razvidno da je izvršena obveza isplate plaće,

- nadalje, neprijeporno je i da se sukladno članku 4. Ugovora, za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, odnosno za vrijeme trajanja isplate potpore, tuženik kao poslodavac obvezao zadržati sve radnike koji su kod njega bili u radnom odnosu za prvog dana mjeseca za mjesec za koji poslodavac prima potporu, dok je stavkom 2. člankom 4. određeno da u mjesecu u kojem je nastupio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu ili sporazumni otkaz ugovora o radu, poslodavac nema pravo na potporu za očuvanje radnih mjesta za sve radnike, a pravo na potporu iznimno ima ukoliko dokaže da je sporazumni otkaz ugovora o radu nastupio na zahtjev radnika,

- sukladno članku 4. stavku 3. Ugovora ukoliko je do smanjenja broja radnika došlo iz opravdanih razloga, kao što su istek ugovora o radu na određeno vrijeme, otkaz ugovora o radu koji je skrivio radnik svojim ponašanjem, zbog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, izvanrednog otkaza ugovora o radu ili otkaza koji radnik daje poslodavcu radi odlaska u mirovinu, tuženik kao poslodavac ostvaruje pravo na isplatu za one dane koje je radnik odradio u mjesecu u kojem je radni odnos prestao, s time što se tuženik kao poslodavac obvezao u slučajevima gdje za vrijeme trajanja ugovornog odnosa dođe do otkaza ugovora o radu, odmah u roku od 8 dana o tome obavijestiti tužitelja o razlogu smanjenja broja radnika, uz navođenje razloga i datuma prestanka radnog odnosa,

- konačno ne bi trebalo biti prijeporno niti da su stranke člankom 6. stavkom 2 ugovorile da ukoliko tužitelj naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore, a te činjenice tužitelj nije znao, niti mogao znati u trenutku sklapanja ugovora, raskinut će ugovor i poduzeti aktivnosti radi naplate protiv tuženika, uvećano za zakonske zatezne kamate,

- među strankama nije sporno da su potpore obrtu tuženika isplaćene i za mjesec svibanj 2021. godine u ukupnom iznosu od 2.986,26 EUR / 22.500,00, koji iznos je tuženik u tijeku postupka učinio nespornim,

- nesporno je i da je tuženik kao vlasnik [obrt]" u svibnju 2021. godine radnicima podijelio 8 poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu i to dana 31. svibnja 2021. godine,

6  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

- neprijeporno je, a to proizlazi i iz dostavljene komunikacije elektroničkom poštom, da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obraćao tuženiku sa zahtjevom za povrat isplaćenih sredstava za svibanj 2021. godine za radnike koji su 31. svibnja 2021. godine dobili poslovno uvjetovani otkaz u obrtu tuženika, koje zahtjeve za isplatu je tuženik otklonio (list 14-20 spisa),

- tužitelj ne spori u tijeku ove parnice da su radnici obrta tuženika prešli kao zaposlenici raditi u trgovačko društvo [obrt] već slijedećeg dana, s time što je to društvo osnovano u veljači 2021. godine,

- nije sporno niti da je tuženik kao obrtnik, radnicima isplatio plaću za mjesec svibanj u cijelosti, s obzirom da su otkaz dobili s danom 31. svibnja 2021. godine, odnosno posljednjim danom mjeseca i to za radnike: FU, KU, PU, ŽU, CU, ČU, MU, BU, IU, a plaću je isplatio i sebi, a kako to proizlazi iz dostavljenih obrasca JOPPD, obračunskih lista i podataka o obračunu isplaćene plaće i naknade plaće (list 133-168 spisa),

- nadalje, iz potvrde HZMO proizlazi da su radnici tuženika bili zaposleni i to:

MU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine do 3. siječnja 2022. godine u trgovačkom društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o., na neodređeno, puno radno vrijeme; FU kod tuženika kao obrtnika do 31. svibnja 2021. godine, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o., na neodređeno, puno radno vrijeme; ČU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o., na neodređeno, puno radno vrijeme; EU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o., na neodređeno, puno radno vrijeme; PU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o., na neodređeno, puno radno vrijeme; ĐU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o.; IU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o.; ŽU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o.; BU do 31. svibnja 2021. godine u obrtu tuženika, a od 1. lipnja 2021. godine pa dalje u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o.; dok je tuženik kao obrtnik bio zaposlen u vlastitom obrtu do 31. svibnja 2021. godine, a od 1. lipnja 2021. godine zaposlen je u društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o.

- neprijeporno je i da je obrt tuženika, [obrt]" dana 30. lipnja 2021. godine potpisao Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline (obrta) sa društvom Hotel-Restoran "Mali raj" MS d.o.o., čiji zakonski zastupnik je također tuženik, kojim je utvrđeno da tuženik kao imatelj 100% udjela u društvu Hotel-Restoran " [obrt]" MS d.o.o., u gospodarsku cjelinu tog trgovačkog društva unosi [obrt]", odnosno svu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu, vlastiti kapital umanjen za preneseni i ostvareni gubitak, dugoročne i kratkoročne obveze i zalihe robe, sve kako je utvrđeno Izvješćem ovlaštenog obrta za računovodstvene usluge [obrt], u ukupnoj vrijednosti od 19.412,562,00 kn što predstavlja knjigovodstvenu

7  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

vrijednost gospodarske cjeline i na koji način to trgovačko društvo postaje pravni sljednik obrta " [obrt]",

- nadalje, nesporno je i da je Ugostiteljski obrt " [obrt]" sukladno podatcima Obrtnog registra odjavljen tek 12. srpnja 2021. godine, a kako to proizlazi iz izvatka iz obrtnog registra na listu 23-24 spisa.

10. Ono što je sporno jest pitanje je li tuženik zbog toga što je s danom 31. svibnja 2021. godine otpustio 8 (u naravi: 9) radnika iz svog obrta, obvezan isplatiti iznos potpora koje je primio od tužitelja na ime potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom. Iako tuženik u tijeku postupka tvrdi da o tome nije imao saznanja, iz javno dostupnih Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjere Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19) i posljedicama katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za ožujak-travanj- svibanj 2021., vidljivo je da je tuženik kao poslodavac preuzeo obvezu u roku od 8 dana izvijestiti tužitelja o otkazu ugovora o radu s pojedinim radnikom s točnim datumom i razlogom otkaza, što tuženik nesporno nije učinio. Osim toga, tuženik je svakako morao biti upoznat i sa obvezom zadržanja svih radnika koji su kod njega bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca za mjesec za koji kao poslodavac prima potporu, osim onih kojima ugovor o radu prestaje zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, otkaza ugovora o radu koji je skrivio radnik svojim ponašanjem, osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, izvanrednog otkaza ugovora o radu, otkaza ugovora o radu koji radnik daje poslodavcu, odlaska radnika u mirovinu, kada bi ostvario pravo na isplatu potpore prema danima koje je radnik odradio u mjesecu otkaza. Prema tome, činjenica što je tuženik nesporno naknadno, tek 2. kolovoza 2021. godine sklopio Ugovor s tužiteljem, nije relevantna kraj činjenice što je tuženik morao znati za svoje obveze u trenutku kada se prijavio za isplatu mjere potpore za očuvanje radnih mjesta, obzirom da su uvjeti za dobivanje potpora bili javno dostupni, što tuženik ne spori, već se u tijeku postupka i sam osvrće na njihov sadržaj

11. Međutim, zahtjev za isplatu tužitelja neosnovan je iz drugih razloga.

12. Naime, smisao isplaćivanja potpore za očuvanje radnih mjesta tužitelja bio je održati zaposlenost u djelatnostima pogođenim koronavirusom za vrijeme pandemije. Ta zaposlenost održavala se na način da je tužitelj sufinancirao dio plaća radnika, među kojima i radnika tuženika. Učinak mjere, prema ciljevima koje je postavio sam tužitelj, sastojao se u tome da nijedan radnik čiji poslodavac je obuhvaćen mjerom, ne da tom radniku otkaz za vrijeme trajanja mjere, odnosno u mjesecu kada se mjera koristi, čime bi radnici zadržali svoja radna mjesta.

13. Imajući na umu upravo ovaj smisao mjera tužitelja, ukazuje se da za radnike tuženika, tada zaposlenike njegovog obrta, nije nastala nikakva šteta zbog toga što su oni dobili nesumnjivo s danom 31. svibnja 2021. godine, otkaz od strane tuženika kao poslodavca, koji otkazi neprijeporno nisu bili skrivljeni postupanjem radnika. Naime, radnicima tuženika u cijelosti je isplaćena plaća za svibanj 2021. godine, obzirom da su svi radnici obrta tuženika radili čitav mjesec, a otkaz su dobili sa zadnjim danom mjeseca svibnja. Niti tuženik se davanjem otkaza radnicima nije okoristio, u smislu stjecanja iznosa potpore tužitelja za svibanj 2021. godine. Naime, tuženik je radnicima isplatio plaću u cijelosti za čitav mjesec, a taj mjesec radnici su u konačnici u potpunosti i odradili (u smanjenom opsegu posla s obzirom na ograničenja rada ugostiteljskih

8  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

objekata) jer je posljednji dan njihovog evidentiranog rada u obrtu tuženika bio 31. svibnja 2021. Tek u situaciji gdje bi tuženik otpustio radnike iz obrta prije isteka mjeseca i prije nego bi oni odradili čitav mjesec kao zaposlenici obrta tuženika, samo u tom slučaju može se govoriti o tome da bi tuženik ostvario korist za svoj obrt, jer bi mu tužitelj isplatio sredstva za zadržavanje i očuvanje radnih mjesta za čitavi mjesec, unatoč toga što bi tuženik radnike otpustio prije njegova isteka, u kojem slučaju tuženik kao poslodavac ne bi bio obvezan isplatiti radnicima puni mjesečni iznos plaće, već jedino dio plaće koju su radnici odradili.

14. U konkretnom slučaju, tuženik je poslujući kao obrtnik, zaista dana 31. svibnja 2021. godine otpustio radnike FU, KU, PU, ŽU, CU, ČU, MU, BU i IU, no neprijeporno je da je svim radnicima u cijelosti isplaćena plaća za svibanj 2021. godine uključujući i 31. svibnja 2021. godine kao posljednji radni dan. Imenovani radnici su odmah od slijedećeg radnog dana, 1. lipnja 2021. godine, zaposleni u trgovačkom društvu Hotel restoran Mali raj MS d.o.o., čija odgovorna osoba je nesporno tuženik.

15. Prema tome, jasno je da nikakve štete za same radnike nije bilo. Radnici tuženika, prethodno zaposleni u njegovom obrtu, u cijelosti su odradili mjesec svibanj kao zaposlenici tuženikovog obrta, a posljednji dan kad su imali status osigurane osobe prema podacima HZMO koji su prethodno citirani, svima je 31. svibnja 2021. godine, odnosno zadnji dan mjeseca svibnja. Dakle, plaće radnicima, kao i pripadajuće doprinose za zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje, doprinos za naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti i druga davanja, tuženik je platio za čitav svibanj 2021. godine. Stoga ne može se govoriti da se obrt tuženika, koji je nesporno primio iznos potpora od tužitelja, na bilo koji način okoristio potporama, obzirom da je sva potraživanja prema radnicima i državi kao poslodavac morao ispuniti (i nesporno je ispunio) za čitav svibanj 2021. godine.

16. Činjenica jest da je tuženik, naknadno, tek u kolovozu 2021. godine potpisao Ugovor o dodjeli Potpore te se njime i izravno obvezao na zadržavanje svih radnika za vrijeme trajanja primitka potpore. No prema ocjeni ovoga suda, tuženik je sadržajno ispunio ovu obvezu u cijelosti, obzirom da su svi radnici, zaposlenici njegovog obrta, bili zaposleni u obrtu tuženika sve do kraja svibnja 2021. godine, a posljednji dan njihovog zaposlenja kod tuženika kao obrtnika bio je upravo posljednji dan mjeseca – 31. svibnja 2021. godine.

17. Tuženik je prema tome, kao vlasnik obrta smisleno u naravi postupio u skladu s temeljnom obvezom iz članka 4. Ugovora prema kojem se obvezao zadržati radnike koji su kod njega bili u radnom odnosu prvog dana mjeseca za mjesec za koji poslodavac prima potporu, obzirom da su svi radnici bili zaposleni u obrtu tuženika do kraja mjeseca svibnja 2021. godine, odnosno do 31. svibnja 2021. godine. Sve obveze prema radnicima i prateće doprinose, tuženik kao obrtnik bio je dužan isplatiti za čitavo razdoblje mjeseca svibnja, odnosno od 1. svibnja 2021. godine pa zaključno do 31. svibnja 2021. godine.

18. Inzistiranje na formalističkom tumačenju od tuženika preuzete obveze sadržane u članku 4. stavku 2. Ugovora, da tuženik kao poslodavac „u mjesecu u kojem je nastupio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu ili sporazumni otkaz

9  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

ugovora o radu, nema pravo na potporu za očuvanje radnih mjesta za sve radnike, a pravo na potporu iznimno ima ukoliko dokaže da je sporazumni otkaz ugovora o radi nastupio na zahtjev radnika...“ i na kojem tužitelj temelji svoju tužbu, stoga nije relevantna.

19. Shvaćanje tužitelja zbog kojeg bi tuženik bio obvezan vratiti iznos potpora iako je isplatio cjelokupnu mjesečnu plaću i doprinose radnicima za čitav svibanj 2021. godine, i iako su svi radnici bili zaposlenici njegovog obrta zaključno s posljednjim danom mjeseca svibnja kao zadnjim danom koji se ubraja u obračun plaće i osiguranja, samo zato što su odluke o otkazu donesene (što je nesporno među strankama) s danom 31. svibnja 2021. godine, predstavljao bi po ocjeni ovoga suda, pretjerani formalizam. Naime, nikakva šteta niti za državna sredstva, niti za same radnike nije nastala, niti je sadržajno radni odnos radnika tuženika prestao za vrijeme dok je tuženik kao poslodavac primao potporu. Radnici obrta tuženika su naime, bili zaposlenici obrta tuženika i tog 31. svibnja 2021. godine kao posljednjeg dana mjeseca u kojem je tuženik potporu primio. Tek od 1. lipnja 2021. godine, radnici obrta tuženika bi stekli status nezaposlenih osoba, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo iz razloga što ih je tuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva, odmah od slijedećeg dana zaposlio kao radnike u trgovačkom društvu kojim upravlja. Na koncu, iako irelevantno za presuđenje, tužitelju se ukazuje da je tuženik u svom stranačkom iskazu, iznio i po stavu ovoga suda, logične razloge zbog kojih je odlučio poslovanje nastaviti u trgovačkom društvu, a ne kao do tada u obrtu, ukazujući na svoju kronološku dob i mogućnost lakšeg prijenosa poslovanja na nasljednike (što nije slučaj s obrtom), pa se niti u tom dijelu ne radi o tome da bi poslovanje tuženika bilo zavaravajuće, odnosno da bi tuženik koristeći se raznim formama poslovanja, izbjegavao pravovremeno podmirivanje poreznih i drugih obveza, na što na koncu ukazuje i činjenica da je velik broj radnika koji su kod tuženika bili zaposleni dok je tuženik poslovao kao obrtnik, kod trgovačkog društva tuženika zaposlen i danas.

20. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića posl. br. Ovrv-7386/2023, UPP/OS-Ovrv-321/2023 od 31. svibnja 2023. godine je ukinuto te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako u dijelu što se odnosi na glavnicu i zatezne kamate čiju isplatu tužitelj traži, tako i na dosuđeni trošak ovrhe.

21. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP tužitelja koji je izgubio spor je valjalo obvezati na plaćanje troška tuženika koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 200 EUR (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa), a koja tužitelju pripada s obzirom na vrijednost postavljenog tužbenog zahtjeva od 2.986,26 EUR. Osim toga pripada mu i nagrada od po 200 EUR za svako ročište za zastupanje punomoćnika na ročištima održanim 16. svibnja 2024. godine, 27. rujna 2024. godine, 20. veljače 2025. godine i 9. svibnja 2025. godine (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), dok mu nagrada za sastav podneska od 19. svibnja 2024. godine ne pripada jer tuženik tim podneskom jedino dostavlja dokumentaciju, no koju je mogao dostaviti na prethodnog pripremom ročištu održanom 16. svibnja 2024. godine s

10  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024

obzirom da se pozivao na njezin sadržaj. Tuženiku prema tome, za zastupanje profesionalnog punomoćnika pripada 1.000,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 %, čini 1.250,00 EUR. Osim toga, pripada mu i naknada od 80,79 EUR plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi.

22. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku 1.330,79 EUR na ime parničnog troška, slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

U Rijeci, 10. lipnja 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

11  Poslovni broj: XXXII Povrv-236/2024