Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-43/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andreje Vrbanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO- 487/2019 od 27. rujna 2019., na raspravi dovršenoj 10. lipnja 2025., kada je presuda javno objavljena u prisutnosti ODZ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, te optuženika osobno uz braniteljicu Irinu Daskal, odvjetnicu u Karlovcu, u zamjenu za braniteljicu Renatu Dozet Daskal, odvjetnicu u Karlovcu,

p r e s u d i o  j e

Optuženi OD, zvani O, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin VD i ČD, rođene V, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vodoinstalater, zaposlen, razveden, otac troje mlt. djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

I. 23. kolovoza 2019., oko 12,30 sati, u Karlovcu, ispred kuće na adresi [adresa], za vrijeme razgovora s bivšom suprugom KD u vezi plaćanja uzdržavanja za mlt. djecu, u cilju da ju zastraši, KD prijetećim glasom i povišenim tonom rekao da će ju sljedeći put kada ga pita za alimentaciju ubiti, a ako ga prijavi policiji i Centru za socijalnu skrb da će vidjeti što će joj biti, a koje riječi su kod KD izazvale osjećaj straha i uznemirenosti,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11,

IV. pa se na temelju članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 -dalje u tekstu: KZ/11)

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

V. te mu se na temelju članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi OD u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi OD je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 75,00 eura.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj K-DO-487/2019 od 27. rujna 2019. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom OD počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona.

2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženik OD iskazao je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznio pred sudom optuženik OD u cijelosti je ostao kod ranijeg iskaza iznijetog prilikom prvog ispitivanja, u kojem je naveo da je žrtva KD njegova bivša supruga s kojom ima dvoje maloljetne djece. Ističe da je njihov brak razveden presudom Općinskog suda u Karlovcu iz 2016. kojom su određeni njegovi susreti s djecom te je ujedno određeno da za svako dijete treba plaćati novčani iznos od 600,00 kuna mjesečno na ime uzdržavanja. Nadalje je naveo da je kritičnog dana sa svojom partnericom DD došao taksijem do kuće svoje majke ČD koja živi u [adresa], na adresi [adresa] po ručak. Kada je izašao iz automobila, na ulici je stajala njegova bivša supruga KD koja ga je odmah zatražila novac koji duguje za uzdržavanje djece pa je došlo do rasprave oko toga. U toj svađi žrtva je vikala i galamila te joj je pokušao objasniti da se strpi nekoliko dana. Dan ili dva ranije, bivšoj supruzi poslao je SMS poruku u kojoj je napisao da neće moći platiti iznos veći od 500,00 kuna na ime uzdržavanja djece budući je imao veći kvar na vozilu. Ističe da nije prijetio žrtvi kritične zgode, a u vrijeme rasprave na ulici su bila i njihova zajednička djeca mlt. Č i K. Isto tako navodi da su se u tom periodu često svađali, preko poruka i poziva, odlazili na CZSS kako bi se dogovorili s kim će djeca živjeti budući su bila kod majke, a često su se selili, pa tako u jednom periodu nije niti znao gdje se djeca nalaze. Sada su odnosi između njega i bivše supruge normalni, ostvaruju kontakt te on plaća uzdržavanje za djecu.

4. U dokaznom postupku saslušana je žrtva CD, ranije KD, svjedoci ČD i DD, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvodi iz kaznene evidencije za optuženog OD.

5. U svom iskazu žrtva CD, ranije OD, iskazala je da su se u tom periodu kada je došlo do prijetnji upućenih od strane optuženog OD, njih dvoje često svađali, oko uzdržavanja, dok su odnosi sada u redu te ne želi ništa poduzeti protiv optuženog. Ističe da je prijavu podnijela protiv optuženog jer je situacija tada bila takva da su se stalno svađali, pa je tako optuženi njoj i uputio riječi prijetnje u trenutku kada je došla pred kuću njegove majke tražeći uzdržavanje. Navodi da joj je optuženi tada rekao "ubit ću te ako dođeš tamo", no smatra da je to bilo u afektu. Tome je nazočila PD, koja je bila prisutna cijelo vrijeme razgovora, dok majka optuženog nije bila nazočna, već je cijelo vrijeme bila u kući, budući su išli k njoj. Ističe da je sada situacija normalna, ne osjeća strah, iako ju je tada bilo strah te se osjećala ugroženom.

6. Svjedok ČD, majka optuženog, u svom iskazu navodi da su kritične zgode oko podneva kod nje došli optuženi OD i njegova partnerica PD po ručak. Došli su pred kuću gdje ih je čekala bivša snaha, CD, sa svoje troje djece, koja je u nekoliko navrata taj tjedan dolazila pred kuću s djecom tražeći optuženog i govoreći da joj duguje novac za uzdržavanje. Kritične zgode ih je žrtva čekala jer joj je upravo ona rekla da će se vratiti s liječničkog pregleda, a ona je s prozora na prvom katu čula njihov razgovor koji je bio isključivo oko uzdržavanja. Ubrzo se ona spustila dolje kako bi otključala vrata i sadašnju partnericu optuženog pustila u zgradu. Nije čula da bi bilo što drugo govorio osim plaćanja uzdržavanja, optuženi je pokušao žrtvij objasniti da ne može podmiriti uzdržavanje jer mora registrirati vozilo, a ubrzo je došao i otac žrtvee koji se nalazio u lokalu u blizini. Osobno nije čula niti primijetila da bi bilo povišenih tonova niti da bi optuženi uputio žrtvi pogrdne riječi ili obrnuto, već se cijeli razgovor vodio oko uzdržavanja. Nakon događaja više nije vidjela žrtvu, a po njenom saznanju odnosi među njima su dobri.

7. Saslušana kao svjedok PD, izvanbračna supruga optuženog, u svom iskazu je navela da su kritične zgode optuženi OD i ona išli kod majke optuženog po ručak, a po dolasku pred zgradu ih je čekala žrtva CD. Počela je vikati da traži novac, da joj isplati uzdržavanje, da proda auto ako treba i isplati joj uzdržavanje. Žrtva je bila sama, a osim optuženog i nje tu se nalazila i majka optuženog koja je došla ispred zgrade. Djeca nisu bila prisutna. Navodi da nitko nije vikao osim žrtve niti spominjao CZSS ili policiju. Optuženi je smirenim tonom žrtvi rekao da će joj dati novac kada bude u mogućnosti jer tada optuženi nije mogao podmiriti uzdržavanje. Ističe da su odnosi sada dobri.

8. Po provedenom dokaznom postupku ocjenjujući obranu optuženog OD, iskaz žrtve CD te svjedoka ČD i PD nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

9. Sud je istinitim cijenio iskaz žrtve CD budući je ista iskazivala jasno i okolnosno o događaju kritične zgode, ali i odnosima između nje i optuženog OD tada, ali i o njihovim odnosima sada, istinitim, dok je iskaze ČD i PD, majke i izvanbračne supruge optuženog, sud cijenio istinitima u dijelu u kojem su u suglasju s iskazom žrtve, dok je u dijelu u kojem su njihovi iskazi različiti te u suprotnosti s iskazom žrtve, iskaz ovih svjedoka cijenio neistinitim. Isto tako, sud je obranu optuženog OD cijenio istinitom u dijelu u kojem je u suglasju s provedenim dokazima, prvenstveno iskazom žrtve, dok u preostalom dijelu sud obranu optuženog ne cijeni istinitom, već jedino i isključivo usmjerenom na otklanjanje, odnosno umanjenje vlastite kaznenopravne odgovornosti.

10. Iz iskaza žrtve CD proizlazi da je kritične zgode, zbog neplaćenog uzdržavanja ispred zgrade majke optuženog OD, ČD, čekala optuženog. Po njegovom dolasku s izvanbračnom partnericom PD, žrtva se obratila optuženom tražeći od njega novac na ime dužnog uzdržavanja, na što je optuženi njoj rekao da nema sredstva te joj je tada rekao "ubit ću te ako dođeš tamo", dakle uputio joj riječi prijetnje. Pritom navodi svjedokinje ČD da je s prozora na prvom katu čula razgovor optuženog i žrtve, koji je bio isključivo oko uzdržavanja, bez povišenog tona, sud ne smatra istinitim. Ovo tim više što je zbog izrečenih riječi pred njenu kuću došao i otac oštećene, što zasigurno ne bi učinio da se radilo o normalnom razgovoru bez povišenog tona. Osim toga, svjedokinja je navela da je razgovor čula s prozora te da se nakratko spustila dolje kako bi otvorila vrata PD, dok, s druge strane, žrtva navodi da je PD bila nazočna cijelom tom razgovoru, ali ne i ČD. Ovo dodatno upućuje na neistinitost iskaza ove svjedokinje. Isto tako, niti navode PD da se optuženi normalnim tonom obraćao oštećenoj kako bi joj objasnio da ne može podmiriti uzdržavanje, bez prijetnji, spominjanja CZSS ili policije, sud ne cijeni istinitim, budući je ona kao izvanbračna supruga optuženog zasigurno zainteresirana za ishod ovog postupka, a osim toga, njen iskaz je u bitnim dijelovima u suprotnosti s iskazom ČD. Osim toga, niti optuženi ne spori da bi na ulici bilo svađe i rasprave koja sama po sebi podrazumijeva povišeni ton, viku i svađu.

11. Ukupnost ovih činjenica i utvrđenog činjeničnog stanja upućuje na neistinitost obrane optuženog OD u dijelu u kojem je naveo da kritične zgode osim svađe nije uputio riječi prijetnje žrtvi CD. Navedeno proizlazi iz činjenice, koju je i sam naveo, da je u datom periodu bio u sukobu sa žrtvom, da su svađe bile učestale upravo zbog uzdržavanja, da je i nekoliko dana ranije žrtva dolazila pred kuću njegove majke tražeći uzdržavanje za djecu, što dovodi do zaključka da je kritične zgode kada dolazi s partnericom pred zgradu majke, te nailazi na žrtvuu koja od njega traži plaćanje uzdržavanja, što u konačnici dovodi do kulminacije te on upućuje riječi prijetnje oštećenoj. Navedeno postupanje optuženog, a kako je to sama žrtva navela, kod žrtve je izazvalo tada osjećaj straha i ugroženosti, što u svojoj ukupnosti upućuje na ozbiljnost ovako izrečenih riječi.

12. Samim time sud je nedvojbeno utvrdio da su odnosi između optuženog OD i žrtve CD kritične zgode bili narušeni, opterećeni odnosima oko djece, posebice plaćanja uzdržavanja, koji su očito eskalirali kritične zgode kada je optuženi za vrijeme razgovora sa žrtvom vezano za uzdržavanje za njihovu zajedničku mlt. djecu istoj rekao da će ju ubiti kada ga pita za alimentaciju i da će vidjeti što će biti ako ga prijavi CZSS i policiji. Ovako izrečene riječi su kod žrtve izazvale osjećaj straha, tim više što su njihovi odnosi u to vrijeme bili izrazito narušeni. S obzirom na činjenicu da su riječi prijetnje (da će ju ubiti ako pita za alimentaciju i da će vidjeti što će biti ako ga prijavi policiji i CZSS) koje je optuženi uputio žrtvi, upućene od strane bivšeg supruga kao i sam sadržaj izgovorenih riječi nesumnjivo predstavlja ozbiljnu prijetnju smrću upućenu bivšoj supruzi, dakle bliskoj osobi. Uzimajući u obzir činjenicu da za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 nije odlučno da li je optuženik kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislio, te kakav je učinak prijetnja imala na osobu kojoj je upućena, iako ove riječi nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju i objektivno su prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da je optuženi svojim postupanjem ostvario subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje, kako mu je stavljeno na teret, pri čemu njegova ubrojivost tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.

13. Sud je odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

14. Odlučujući o visini kazne, sud je uzeo u obzir činjenicu da je za kazneno djelo i članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 kazna zatvora od šest mjeseci do godine, sve okolnosti počinjenja djela, činjenicu da je okrivljeni predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, kao i društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela, a posebice činjenicu proteka vremena od počinjenja kaznenog djela. Sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da se radi o osobi koja nije kažnjavana za počinjenje kaznenih djela, a posebice činjenicu da su odnosi između optuženog OD i CD sada normalni, kontakt koji uspostavljaju je normalan, bez svađa, te je ista izjavila da nema interesa da se postupak protiv optuženog vodi jer je situacija bitno drugačija, no u vrijeme događaja kritične zgode. S druge strane sud je kao otegotnu okolnost sud uzeo u obzir sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, prvenstveno činjenicu da je riječi prijetnje uputio bivšoj supruzi nakon što je ona od njega zatražila plaćanje uzdržavanja za djecu. Sud je optuženog za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci pa mu pri tom izrekao uvjetnu osudu na način da navedena kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

15. Sud smatra da će upravo izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.

16. Budući je optuženi OD proglašen krivim, to ga je sud obvezao na platež troškova postupka razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

U Karlovcu 10. lipnja 2025.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na br. K-DO-487/2019

2. OD

3. Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu