Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: K-3/2021-68
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu tog suda Snježani Lukač -Keretić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv optuženog SC, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 dalje u tekstu: KZ/11.) a povodom privatne tužbe privatnog tužitelja MC, podnijete 5. siječnja 2021., nakon završene i zaključene rasprave dana 5. lipnja 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja MC i njegova opunomoćenika odvjetnika JC, te optuženika SC uz braniteljicu odvjetnicu Željku Mance, dana 10. lipnja 2025., donio je i javno objavio, te
p r e s u d i o j e
Optuženi SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] , sin ŠC i S rođene JC, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik sa mjesečnom mirovinom u iznosu od 13.000,00 kuna, završio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, oženjen, otac punoljetnog djeteta, vlasnik oranice od 2200 m2 i osobnog vozila marke Opel Antara, starog 13 godina, odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom hrvatskog trojstva, Spomenicom domovinskog rata za 5 godina, Spomenicom domovinskog rata za 10 godina, Medaljom Bljesak, Medaljom Oluja, Spomenicom domovinskog rata 91-92, više puta pohvaljivan od načelnika glavnog stožera i ministra obrane, neosuđivan,
k r i v j e
I.) što je:
u dopisu od dana 09. prosinca 2019. naslovljenim na Ministarstvo hrvatskih branitelja, kabinetu ministra, ministru ĐC, te Ministarstvu obrane, kabinetu ministra, ministru LC, zaprimljenom pod Ur.broj: 10/27 -19, za privatnog tužitelja namjerno iznio niz neistinitih tvrdnji, koje su, putem gore navedenog dopisa postale pristupačne većem broju osoba, za koje je okrivljenik znao da su neistinite, a sve s namjerom da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja, i to:
- “...,uporno i neargumentirano nastoje, nažalost, poginulog pukovnika KC, tada pomoćnika zapovjednika za logistiku, promovirati kao ratnog zapovjednika 104. brigade. Njihovo je djelovanje u posljednje vrijeme postalo sve agresivnije, sve češći su njihovi kontakti s medijima, ..., na kojoj također stoji neistina da je bio ratni zapovjednik 104. brigade, kao i niz drugih neistina, a sve ovo u cilju samopromocije, ..., gore rečeno radi gospodin MC.”,
- neovlašteno “..., uzima za službeno obilježje grb -oznaku 104. brigade.”,
- da bi “..., sam sebe predložio za tri /3/ odličja kao i promaknuće u čin pukovnika.”,
- “..., neovlašteno koristio štambilj iako na isto nema nikakvo pravo. Dakle radi se o zloupotrebi ovlasti potpisivanja i uporabi štambilja.”,
- da se kod privatnog tužitelja “ …, radi o osobi vrlo upitnih moralnih kvaliteta.”,
- “ …, dotični gospodin sve ovo poduzima s ciljem samopromocije.“,
- da je privatni tužitelj u ratu bio “ …, (skladištar), na ustrojbenom mjestu dočasnika, o čemu postoji službeni dokument“,
dakle, za drugoga iznio neistinite tvrdnje koje su postale pristupačne većem broju osoba znajući da su neistinite,
čime je optuženi SC počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta – opisano u članku 149. stavak 2. u svezi stavka 1., kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11,
pa se za kazneno djelo iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 149. stavka 2. KZ/11., optuženom SC,
i z r i č e
NOVČANA KAZNA
OD 50 (PEDESET) DNEVNIH IZNOSA
U VISINI OD 60,00 (ŠEZDESET) EURA
A ŠTO IZNOSI 3.000,00 (TRI TISUĆE) EURA
II.) Na temelju članka 56. stavka 1. i stavka 2. KZ/11., optuženom SC,
izriče se
UVJETNA OSUDA
te se optuženom SC izrečena novčana kazna od 60 dnevnih iznosa što iznosi 3.000,00 eura neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
III.) U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju članka 43. stavak 1., stavak 2. i stavka 3. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.
IV.) Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi SC je dužan platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točka. 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura kao paušal, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana. Okrivljenik je dužan platiti i nužne izdatke privatnog tužitelja i nužne izdatke i nagradu opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelj MC je po svom opunomoćeniku podnio ovome sudu privatnu tužbu protiv optuženog SC, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.
2. Okrivljeni SC, upitani kakav stav zauzima prema optužbi, izjavio je da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je saslušao optuženika SC, svjedoka MC, te pročitao osobnu izjavu i izjavu (listovi 6 -7), pročitana je dokumentacija (listovi 9 -19, 22-23, 31-37, 48-50,) iskaz svjedoka VC EC, NC, dokumentacija (list 72, 75 -76), iskaz svjedoka DC CC, GC FC, dokumentacija (listovi 84 -98, 101-102, 104- 105), iskaz svjedoka HC, ZC, ratni dnevnik (list 106 -118), dokumentacija (list 119-124), iskaz svjedoka UC, PC, ĆC, dokumentacija (list 155, 171-180), iskaz svjedoka RC, dokumentacija (list 186-190, 197), iskaz svjedoka AC, ratni dnevnik, privremeno uputstvo danas priloženo u spis, razgledani je ovosudni spis pod brojem K-303/18, pročitana je dokumentacija o statusu KC, privremeno uputstvo o postupku zamjenjivanja komandira zapovjednika Oružanih snaga Hrvatske i dobrovoljačkih sastava od 8.10.1991., iskaz svjedoka ČC, dokumentacija (list 223), izvješće broj 18 (listovi 230 -231), dokumentacija predana na ročištu 8. svibnja 2025., potvrda o tome da je okrivljenik hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, zapisnik sa redovne skupštine, odluka od 27.11.2017., dopis od 31.07.1992., potvrda od 13.12.1995., odluka Upravnog suda u Zagrebu, imovinski podaci za optuženika, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.
4. Optuženi SC je iskazao da je dopis za koji je optužen, sastavio jednoglasno, te odobrio da se isti pošalje, Izvršni odbor Udruge na traženje pripadnika Udruge, kao i drugih pripadnika 104. Brigade zbog neprimjerenih istupanja tužitelja, a kao osnova poslužio je dopis Udruge iz 2018. godine, koji je potpisao predsjednik Udruge, prije njega OC. Isti je potpisao sukladno odredbama Statuta Udruge jer drugi članovi Udruge nemaju ovlasti potpisa kao i odredbi o zastupanju iste. Za sve navode u pismenu postoje istiniti dokazi pismena Ministarstva obrane, Zakoni, i druga pismena građa. Kasnije je to potkrijepljeno dopisom Ministarstva branitelja svjedočenjem članova udruge te rješenjem visokom Upravnog suda. Tužitelj svoje dokaze vadi iz konteksta, te ustraje na netočnim dokumentima pokušavajući ovaj sud i svjedoke uvjeriti da je 1991. godine obnašao dužnost za koju je ovaj sud dobio odgovor 9. ožujka 2023. godine da je imenovani bio referent tehničke službe u prvoj bojni 104. brigade na dočasničkom mjestu, a ne kako on navodi da je bio na časničkom mjestu u zapovjedništvu brigade. Isto tako tvrdi za gospodina ČC da u ratnom dnevniku stoji da je zapovjednik, a istina je da se u navodu govori da je to zapovjedništvo, što je kasnije vidljivo i u monografiji 104. brigade, konkretno "stoji zapovjednik brigade (ČC) sa zapovjednika bataljona u toku noći izvršilo je", a tako piše i u monografiji 104. brigade na strani 48. ili 49, nije siguran. Nadalje, uporno se zaobilazi Zakon o obrani u kojem stoji da zapovjednika brigade može isključivo i jedino imenovati predsjednik RH. U ovom slučaju nije postojao niti prijedlog i na kraju svjedoci tužitelja gospodin VC i M napuštaju njegovu Udrugu i pristupaju udruzi pripadnika 104. brigade, a VC potpisuje izjavu da ga je tužitelj obmanuo. I znači, osim onih navoda koji stoje u dopisu Obrstara naveden je još jedan, a to je da je protupropisno bez odobrenja nadležni koristio pečat i memorandum Udruge odnosno znak Udruge pripadnika 104. Brigade, te isti potpisuje na što sukladno Statutu Udruge nema pravo. Okrivljenik navodi da se uvijek pridržavao zakona, propisa i zapovijedi, i poštovao načela vođenja i zapovijedanja. Prije svega jednočelništvo i subordinacije, dopis za koji ga se osobno tereti, je sukladno zakonu i propisima potpisao kao predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade. Gotovo isti, ali nešto dopunjeni dopis prije njega potpisao je gospodin BC i on im je poslužio kao temelj za dopis koji su uputi ministru obrane i ministru branitelja. U istom piše, da mole da se utvrdi činjenica o stanju koje navode, kako za tužitelja tako i za osobe koje se spominju. Dakle, dopis je napravljen na zahtjev čelnih ljudi 104. brigade, a onda je izvršni odbor zajednički to sastavio, pročitao, te poslao na gore nerečene adrese. Čak su dobili odgovor koji je potpisala gospođa IC i poziv na mirenje, koja je slijedom toga obavijestila i MC i njih odnosno Udrugu o tome da je taj dopis došao i na temelju tog dopisa je tužitelj tražio presliku njihovog dopisa i njega osobno tužio, odnosno MC ga tuži, da su krivo naveli što je on bio u brigadi. Dakle, cijelo vrijeme on i odvjetnik su na sudu i sud i sve svjedoke uvjeravali da je MC bio referent tehničke službe u brigadi što nije istina i vrlo je bitno jer je MC bio referent tehničke službe u bojni, a to je dočasničko mjesto, dakle, ne zna koji je ustrojbeni čin bio ali, zna da je dočasnik. Isto tako je u jednom trenutku odvjetnik pitao gospodina ĆC tijekom rasprave ako je bio na ustrojbenom mjestu satnik - bojnik, da li je onda bio nadređen ĆC što ĆC odgovara da ne razumije pitanje. Nadalje, nepobitno je, da je MC isključen iz Udruge i da je vodio upravni spor, te izgubio spor na Visokom upravnom sudu. Što se tiče pogibije KC, iz dokumenta je razvidno da je KC bio na tada mjestu pomoćnika zapovjednika za logistiku i kao najviše pozicionirani časnik brigade na terenu bio je u akciji u kojoj nije sudjelovala cijela brigada. Mora se znati da je istovremeno velik dio postrojbi bio u [adresa], pa samim tim nije mogao biti zapovjednik brigade. U ovom pismu, koje je dao MC na strani 3., sam piše da nije pokojni bojnik tada KC bio zapovjednik nego zamjenik zapovjednika što isto ne odgovara istini. Nadalje, što se tiče samog zapovjednika, u istom pismu navodi da je HC suspendiran, ali dužnost mora obnašati do donošenja konačnog rješenja, pa je isto bilo da se on vratio na dužnost. Mora istaknuti da o tom pismu koje je HC napisao i predao, nije imao spoznaje sve do početka ovog postupka. Isto tako, u vezi spornog dopisa, navodi da odlikovanja i promaknuće nisu išli redovnim putem već se taj predmet nosio preko veze, što se potvrđuje i dopisom gospođe ŽC u kojem ona piše da oni nisu zaprimili nikakav dopis u svezi promaknuća. Nadalje, što se tiče korištenja dokumenata Udruge, odnosno znaka i štambilja, u predmet su priložili pismena koja dokazuju da je MC ista potpisao u vrijeme kad već ustrojava svoju Udrugu, a on nema pravo na potpis i korištenje štambilja, jer isti ima pravo samo predsjednik Udruge, odnosno osoba koja ga za to ovlasti, a njega za to nitko nije ovlastio. Isto tako priložili su i pismena iz kojeg je razvidno da KC nije bio zapovjednik brigade već je bio pomoćnik zapovjednika za logistiku, a na jednom dopisu se čak mijenja tijek službe kako za njega tako i nekih drugih pripadnika 104. brigade, konkretno na ovom dopisu je prekriženo 1.08. i stavljeno 13.07., i piše napomena na zahtjev TC iz zapovjedništva koja na to nije imala pravo. Isto tako je natuknica na dokumentu o statusu KC, a koji dokument je predao u spis, na kojem piše da je evidentiran za kazneno djelo falsifikata, 21.10.1991. potpisao J. Nadalje, da je HC bio sve ono što MC govori za njega, isti ne bi dobio odlikovanje red Bana Josipa Jelačića, a koji se sukladno Zakonu o odlikovanjima i priznanjima člankom 14. dodjeljuje dužnosnicima, časnicima i zapovjednicima za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama o oružanim snagama RH za osobite svoje usluge i njihov ustroj i razvitak. Nadalje, HC je dobio nagradu za životno djelo Grada Varaždina 2021. godine i povelju počasnog građana u [adresa]. U onim dopisima koje je dobio uz tužbu, a onda poslije i u svom iskazu svjedok GC govori za novo postavljenog zapovjednika 104. brigade SJ, što on nije, jer on sam piše da nije postavljen za zapovjednika već za načelnika stožera, odnosno zamjenika zapovjednika, a vezano za postavljanja prema Zakonu o obrani iz tog vremena. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o obrani, članka 52. glasi, vojne zapovjednike na dužnosti i u oružanim snagama imenuje i razrješuje Predsjednik RH, generale, admirale te zapovjednike na dužnosti zapovjednika korpusa, divizija brigada i bataljona.
5. Nesporno je, da je u inkriminirano vrijeme, okrivljenik predsjednik Udruge pripadnika 104. br. ZNG, te je kao predsjednik te Udruge potpisao dopis Ur. broj:10/27-19 od 9.12.2009. te je isti proslijeđen u Ministarstvo hrvatskih branitelja Kabinet ministra ĐC i u Ministarstvo obrane, Kabinet ministra, ministar LC. Nesporno je, da je u spornom dopisu napisan tekst koji se navodi u činjeničnom opisu, te isto ne spori okrivljenik.
6. Sporno je, je li navedenim tekstom koji je predmet činjeničnog opisa privatne tužbe, oklevetan privatni tužitelj MC, odnosno je su li podaci u spornom dopisu neistiniti i je su li isti iznijeti u cilju da naškode časti i ugledu privatnog tužitelja.
7. Svjedok MC je iskazao da je prije rata, radio u Štabu teritorijalne obrane operativne zone Varaždin, na mjestu rukovatelja materijalno tehničkih sredstva, te je ujedno bio i vozač komandantu tog štaba pukovniku MJ, ali je radio i poslove stručnog suradnika tehničke službe. Dakle, bio je upućen u vojne evidencije 13 općinskih štabova na nivou sjeverozapadne Hrvatske. Prilikom početka tih zbivanja u Hrvatskoj, normalno se opredijelio na našu stranu Hrvatsku i stupio je u vezu s HC za kojeg se već znalo da je postavljen za zapovjednika 104. brigade [adresa]. S time je bio upoznat i JJ, inače u ono vrijeme komandant štaba teritorijalne obrane Općine Varaždin. U tom štabu je radio i KC, te su im HC i JJ rekli da moraju ostati u štabu, i pratiti što se zbiva u samom štabu jer su unutra bili visoki vojni oficiri JNA. U to vrijeme se JNA pripremala da od teritorijalne obrane oduzme svo oružje, dakle, pripremala je razoružavanje teritorijalne obrane na čitavom području RH. Njihova je zadaća bila da kao djelatnici, prisustvuju tom razoružavanju i obavještavaju novo zapovjedništvo 104. brigade o svemu što se događa u štabu. Istovremeno su oficiri JNA preselili njihov operativni centar štaba u prostor kasarne Jalkovečkih žrtava. Obzirom je došao njegov red za dežurstvo, a JNA je tenkovima krenuo istog dana prema Sloveniji, to je odbio preuzeti dežurstvo u vojarni Jalkovečkih žrtava. Nakon toga je pozvan na razgovor kod komandanta MJ koji je malo onako arogantno nastupio prema njemu i nakon određenog vremena poslao ga je u kancelariju da čeka konačno rješenje tog njegovog postupanja. Nakon toga, na red je došao KC za dežuranje po rednoj listi i normalno da je i on odbio preuzeti dežurstvo. Ukupno, četvorica djelatnika štaba odbila su dežurstvo, te se tada vidjelo tko je na strani JNA, a tko na strani RH. U Kratkoj ulici 3, bilo je skladište oružja i rezervne opreme, te je izvijestio HC i JJ, da JNA želi oduzeti oružje iz Kratke ulice 3. Isti su ga savjetovali da ode kod doktora i to je i učinio i JNA je oduzela oružje iz Kratke. Ovo ističe iz razloga što je tada u teritorijalnoj obrani bio rukovatelj materijalno tehničkih sredstava, a što odgovara poslovima skladištara, dakle, može se reći da to odgovara poslovima skladištara, ali je to radno mjesto nazvano rukovoditelj materijalno tehničkih sredstava. Nakon određenog vremena dolazi do gašenja teritorijalne obrane RH jer to više nije imalo smisla, jer niti su imali oružje, niti su imali bilo kakve zadaće. Dakle, nakon toga ih HC i JJ upućuju u Zagreb u Ministarstvo unutarnjih poslova na potpisivanje ugovora da sudjeluju kao djelatne osobe u ratu jer je rat već počeo. I tu je po zapovijedi HC bio raspoređen na mjesto referenta u 1. bojnu i praktično opet nije imao konkretnog posla tako da je radio sve što je trebalo, ali je imao formacijsku dužnost na papiru, dakle, nije bilo skladišta u kojem bi radio pa se ne može reći da je bio skladištar i HC je u svom iskazu naveo da je smiješna stvar da je on bio skladištar. Nakon toga dolazi do varaždinskih dana rata i tu su počele borbe za oružje, da se sada uzme natrag oružje od JNA i naoruža vojska RH. U to vrijeme je zajedno s ŠJ podijelio oružje koje je došlo izvana i bila je formirana protudiverzantska satnija i minobacački vod 82 mm. Nakon toga, ponovno nemaju nekih zadaća niti on niti ŠJ, pa dobivaju zadaću da osmatraju što se dešava u Optujskoj ulici, u kasarni jer je u to vrijeme došlo do blokade kasarne, a vojska JNA je bila unutra. Samo su čekali zapovijed, kad će početi djelovati njihovi minobacači da zajedno navode minobacačku vatru u krugu kasarne gdje je bila raspoređena JNA. Sve to je bilo određeno na temelju zapovijedi HC i nitko nije radio ništa bez njegove zapovijedi. Ovo navodi vezano uz navode iz privatne tužbe da je bio slobodni strijelac i da je bio nitko i ništa, dakle, u ono vrijeme bili su izloženi na prvoj crti bojišnice. Nakon toga odlazi u tzv. Barutanu, to je bilo skladište JNA na cesti prema Novoj Vesi, i pokušavaju s komandirom straže dogovoriti primopredaju oružja mirnim putem. U nekoliko navrata su išli i to im je na kraju uspjelo. Tada im se predalo 22 vojnika, komandir straže ĐJ, podoficir JNA. Na taj način su uspjeli vratiti skoro cijelo naoružanje teritorijalne obrane Općine Varaždin i dobili su dva i pol borbena kompleta za oklopnu mehaniziranu brigadu JNA, odnosno dobili s njihovo oružje i municiju i tenkove. Nakon pada JNA, dolazi zapovijed iz glavnog stožera za formiranje dragovoljačke satnije koja je bila sastavljena od ljudi odnosno muškaraca izbjeglica koji su bili na našem području i od dragovoljaca koji su bili spremni poći za obranu Nuštra, dakle, prema Vukovaru. Od HC dobiva zadaću, da se izvrši priprema i obuka 11 ljudi koji su bili na odsluženju kazne u Lepoglavi a bili su abolirani jer su se prijavili za odlazak na bojište. Nakon pripreme i obuke isti su poslani na istočno bojište i on je dobio dužnost da vodi brigu o njima. U 1. bojnoj u [adresa] u tehničkoj službi pojavljuje se čovjek koji je bio mobilizirani, a on je LJ. Nakon toga je rekao HC da želi ići na bojište jer ovdje nije imao posla i HC mu je to odobrio i tada je s kompletnom 1. bojnom varaždinskom išao na zapadno bojno bojište. Ispred brigade je bio KC koji je tada bio pomoćnik zapovjednika za logistiku. Na bojištu su rasporedili vojsku prema zapovijedi zapovjednika brigade koji se zvao HC, a on je bio podređen zapovjedništvu operativnog sektora [adresa]. Inače, svi su spadali pod zapovjedništvo operativne zone Bjelovar koja je imala odgovornost i na zapadnom Slavonkom bojištu. Već drugog dana, prilikom izvršavanja zadatka naletjeli su na protutenkovsku minu i sve je to zabilježeno u ratnom dnevniku 1. bojne koju je vodio zapovjednik ĆC. Nakon toga, dolaze prve borbene akcije i napad na Kukunjevac, srpsko selo, i prve podatke su dobili da u selu nema četnika međutim to su bili krivi podaci i tada su imali jednog poginulog KJ i teško ranjenog VJ kojeg je direktno s prve crte bojišta prebacio u ratnu bolnicu u Garešnici. Nakon toga, uslijedile su druge borbene akcije i stupili su u kontakt s obavještajnim časnikom kako bi pokušali doći do što točnijih informacija da se ovakve stvari više ne bi dešavale, jer su bili na nepoznatom području, nisu imali kontakt s domaćim stanovništvom iako praktično nije niti bilo domaćeg stanovništva i teško im je bilo orijentirati se na tom području, nisu znali gdje je prva linija, gdje su njihove postrojbe. Posvetio se prikupljanju tih podataka, te da to prezentira svojim zapovjednicima i da se znaju pripremiti, ukoliko dobiju bilo kakvu zadaću. Nakon toga je na to područje došla njihova 104. brigada i opet se pokazalo da su im najveći problem bili netočni obavještajni podaci o neprijatelju, pa je njihova vojska ponekad ulazila u minska polja ili su im četnici pripremali zasjede, pa je tako 2.12. došlo do četničke zasjede u kojoj su bila ubijena njihova dva vojnika i šest je bilo ranjenih. Isto se dogodilo na relaciji [adresa], koje mjesto su jedno vrijeme četnici držali pod svojom kontrolom, pa nitko od njihovih nije imao hrabrosti otići na to mjesto i provjeriti što se dogodilo tim vojnicima, pa su on i brigadir EJ otišli direktno na to mjesto na kojem su poginuli njihovi vojnici, jer se nije radilo samo o njima već je bilo u pitanju 30 ljudi o kojima nisu imali informacije što se desilo sa svima njima. Došli su na to mjesto i izvukli su mrtve, ranjene i žive, ali su doveli i druge njihove vojnike, kako bi zaposjeli te položaje, ali su ti vojnici tijekom noći, zbog napada, napustili te položaje, pa se opet nije znalo da li su četnici došli ili nisu došli na te položaje. U jutarnjim satima KC i on došli su u tu satniju, koja vojska je bila rastresena zbog straha, pa ih je teško bilo pokrenuti vojsku, zbog čega je KC odlučio pozvati dobrovoljce koji će s njima krenuti ponovno prema tim položajima. Javilo se četiri vojnika od njih 100, i njih šestero krenuli su prema tom položaju, ustanovili su da nema četnika, uništili su eksplozivna sredstva i mine koje su bile tamo. Vratili su se do svojih vozila i na koti 225 u zasjedi dočekali su ih četnici, pa su on i nekoliko vojnika krenuli prema četnici te su uletjeli u minsko polje. Vojnik NJ je bio ranjen jer je bio najbliže mini i ostao je ležati u jednom jarku u šumi. Istovremeno je i on bio ranjen i dan danas nosi gelere. KC mu je pružio prvu pomoć, a ostali vojnici su rekli da imaju još jednog ranjenog u šumi, ali nitko nije imao hrabrosti otići po njega jer su mu stradale noge pa nije bio pokretan. Svjedok ističe da je on otišao po njega, uspio ga je naći i dovući do njih. To se sve događalo 3. prosinca 1991. godine. Nakon toga su on i NJ završili u bolnici u Garešnici, a poslije i u bolnici u [adresa]. Navodi da ga je 20. prosinca pozvao KC te mu rekao da se ide natrag na bojište i pitao ga je da li je spreman krenuti s njima. Potom je sa 1. satnikom, autobusom, 22.12 otišao dolje, u selu Brekinska dočekao ih je HC i odmah mu je izdao zadaću da vodi satniju na selo Omanovac, kota 225, opet komunikacija [adresa]. Ispred njih su bila sela u kojima su bili četnici. Tada je HC, 21.12. podnio zahtjev za razrješenje zapovjednika 10. Brigade, međutim, to tada nije znao, a nije znao niti KC. Kad su se na večer vratili u bazu zapovjedništva, tamo je ostao samo KC, jer su se ostali iz zapovjedništva brigade vratili u [adresa], pa ga je KC pozvao da zajedno ostanu u bazi, jer su inače stalno bili na terenu. Upravo u to vrijeme kreću sve akcije na zapadnom bojištu, prije toga je oslobođen Lipik, a sada su krenule akcije za oslobođenje [adresa]. Zadaća je bila 1. varaždinske bojne da zajedno s dijelom satnije Š i s druge strane bojne iz Grubišnog polja, zaposjednu četničko selo Kusonje, a te su u popodnevnim satima ušli u selo Kusonje, pod zapovjednikom DJ, zapovjednikom operativnog sektora [adresa] i zapovjednika akcije Alfa 91. Sve navedene postrojbe imale su zadaću osvojiti Pakračke vinograde, Kragulj, Brusnik, a varaždinci i pakračani imali su zadatak očistiti brdo Kalvarija te se spustiti u [adresa] ikoji su držali četnici, a zadaća njihove 1. bojne je bila očistiti do sela Šeovica i tu zadaću su izvršili do 18 sati na večer. Tu su se on i KC rastali u jednoj kući gdje je KC izdao zapovijedi tko treba šta raditi, dakle 1. satnija je dobila zadatak zadržati položaj u [adresa] a 2. satnija s kojom je išao zajedno s zapovjednikom CJ, imali su zadaću zaposjesti [adresa] u [adresa], a što je oko kilometar od Gabrinice, na jednom brdu. Istovremeno domaći pakračani su ušli u selo Japaga i izvršili svoju zadaću u selu Šeovica, s druge strane. Sada je cijelo to područje bilo pod njihovim nadzorom. Nedugo nakon toga, dolazi do četničko topničkog napada po njihovim položajima i to popodne trojica su poginula i to GJ pripadnik varaždinske bojne, te dva pripadnika ludbreške satnije FJ i Đ. Tog dana su imali cca oko 20 ranjenih vojnika pripadnika varaždinske 1. bojne. I domaći pakračani su imali svoje stradale i čitavu tu noć su trpjeli topničke napade od strane četnika jer su se četnici pripremani za kontra napad i tu namjeru su proveli ujutro s tenkovima i upravo su iza njihovih redova probili lijevi bok jer su tijekom noći postrojbe hrvatske vojske mjesto lijevog boka koji su trebale čuvati. Tom prilikom dolazi do pogibije KC, koji je tada bio zapovjednik brigade. Naime, on je prije pogibije imao saznanja da su njihove postrojbe i to Grubišno polje i dio lubdreške satnije napustili svoje položaje. KC je tada angažirao Ivanečku bojnu jednu satniju kojom je htio ojačati taj lijevi bok, međutim, oni su kasno došli jer su četnički tenkovi ušli u prostor tog područja koje je bilo pod našom kontrolom, no KC to tada nije znao i nije mogao znati. Tako je KC došao ispred četničkog tenka na jednoj nizbrdici i poginuo. Tada su poginula i još dva pripadnika ivanečke bojne i jedan domaći dečko HJ. KC je od Ivana Rukljića 22.12. dobio zapovijed da rukovodi akcijom i da vodi brigadu, ali on to tada nije znao, mada je slušao njegove zapovijedi jer mu je bio nadređeni. Nakon 25 godina se saznalo da je KC tada bio zapovjednik brigade. Njihova tijela ostala su na području koje su četnici kontrolirali. To jutro kad je KC poginuo, vratio se s položaja L jer nisu imali municije niti hrane, niti nisu radila sredstva veze a njega je interesiralo što se dešava, jer su čuli da se nešto dešava, pa se s 5 -6 vojnika spustio do mjesta pogibije KC i ušli su u sukob sa četnicima, međutim, četnici su došli sa tenkovima, počeo je topnički napad te su se vojnici i on sklonili po kućama. Tada je vidio KC kako dolazi i dolazi direktno pred tenk četnika i pogiba. Tada je tražio zapovjednika bojne ĆC po kućama i našao ga je jedno sto metara dalje u kući, i tražio ga je da im da deset vojnika koji bi se s njim vratili natrag na položaj druge satnije, L. Inače je prijetila opasnost da oni ostanu u poluokruženju, a prvi puta su bili na tom području i sumnja da bi se snašli u tom području. ĆC je rekao da nema koga da da, i odlučio se sam vratiti, no, priključili su mu se ZJ i UJ. Išli su drugim putem i došli do druge satnije i uspjeli izvući 100 ljudi, svi su bili neozlijeđeni, i na kraju do 16 sati na večer vratili su se u selo Kusonje na položaj. Tamo su sve analizirali i ustanovili da im fali još uz ove mrtve i ranjene još 32 ljudi, za koje nisu znali gdje su. U toj akciji je poginulo 36 hrvatskih branitelja i ranjeno je bilo 62, a nestalo je bilo cca 50 ljudi. Sljedeći dan su saznali da je 14 ljudi otišao direktno za [adresa]. Dana 29. prosinca otišao je u Pakračku poljanu, gdje je bila fiksna telefonska linija i razgovarao je s HC, koji mu je tada rekao da se 14 vojnika vratilo u [adresa] u zapovjedništvo. Istog tog dana vratio se na [adresa] i putem radio stanice ga je zvao PJ nadimka K, zamjenik zapovjednika 76. samostalne bojne [adresa] i on ga je izvijestio da se kod njih u Prekopakri nalazi 18 naših vojnika i sada su znali da su ti vojnici preživjeli. U tijeku noći dolazi EC iz [adresa] i putem radio veze traži njega, a tada se nalazio u Kusonji i tražio ga je da nađu sina HC koji je bio pripadnik druge satnije i koji je bio s njima na Sedlaru . Nakon određenog vremena su ga našli i tražili od njega da se vrati u [adresa], ali je to on odbio i nakon što ga je nagovorio da ide za [adresa], prebacio ga je do sela Veliki Banovec gdje ga je čekao EC koji mu je ispričao što se dešavalo, pa je tada prvi puta saznao da je HC tražio ostavku na mjestu zapovjednika brigade i da je suspendiran. Nakon toga se opet vratio u Kusonje, a V je donio odluku da se kompletna bojna izvlači pješice iz sela Kusonje sa tri satnije, išli su noću, a to je bilo 30. prosinca. Došao je SJ i predstavio mu se je kao novi zapovjednik 104. brigade, pa je SJ objasnio raspored postrojbe i što se desilo. On je preuzeo dužnost ali ne zna da li je imao kakav dokument o tome da je zapovjednik 104. brigade. Došao je general E i po uputi pukovnika ŠC tražili su sastanak s generalom E koji je bio operativac ispred glavnog stožera i bio je u direktnoj vezi s glavnim stožerom generalom ĆJ. General E ih je saslušao, vidio je kakva je situacija, tražili su da se odobri smjena ljudstva, no on to nije mogao učiniti, pa je razgovarao s ĆJ koji je rekao da ako u roku od 24 sata izvrši mobilizaciju u [adresa] mogu izvršiti smjenu ljudstva na terenu. Međutim, u mobilizaciji u [adresa] odaziv je bio 30 posto i mobilizacija nije uspjela. Iz [adresa] su im poslani prazni autobusi, pa su na taj način prevarili glavni stožer i ljudstvo se s terena vratilo tim autobusima u [adresa]. U [adresa] su došli 31.12., u pola noći, dočekala ih je masa naroda, djeca, žene, svi su plakali, međutim, ispred zapovjedništva nije bilo nikoga, niti HC niti SC koji je tada bio na bolovanju. Nakon toga dolazi do potpisivanja sarajevskog primirja i trebala su biti obustavljena sva borbena djelovanja, ali nije bilo tako. U tom trenutku SJ dolazi u [adresa] i sreću se 2.01.1992. gdje se počeo on sastajati s nekim ljudima koje nisu poznavali. Razgovarao je s njim i pitao ga što on radi te je on rekao da je došao napraviti reda u 104. brigadi i da će formirati novo zapovjedništvo 104. brigade. To se nije smjelo dogoditi. RJ je uzeo vozača i otišao za Bjelovar po vojnu policiju, a on, EC i ĆC bili su prvi na popisu za hapšenje. 2. vojna policija je trebala uhapsiti HC i ĆC upravo zbog napuštanja položaja u selu Kusonje. Ta hapšenja su bila po zapovijedi zapovjednika 2. operativne zone Bjelovar brigadira FC. Tu noć su se organizirali, nisu htjeli da HC ode i sastavio je pismo peticije, to je sada dio ratnog dnevnika i zvali su glavnu inspekciju da dođe u zapovjedništvo 104. brigade i da konačno raščiste situaciju jer im se dogodilo dvojno zapovijedanje. Organizirali su se i nisu dali vojnoj policiji da uđe u zapovjedništvo 104. brigade do trenutka dolaska glavne inspekcije. Dana 3.01.1992. u zapovjedništvo 104. brigade bili su pozvani svi zapovjednici koji su sudjelovali u borbenim djelovanjima. Pozvani su HC, RJ, AJ, dakle, svi ostali zapovjednici 104. brigade, dakle, bilo je oko 60 ljudi. ČJ nije dozvolio SJ da uđe i RJ mu je prijetio vojnim zatvorom, ali je otišao. Potom je njihova vojska razoružala vojnu policiju i situacija se smirila. RJ je s vojnom policijom otišao u Ivanec u ured za obranu i tamo ga je dočekala rodbina, ljudi koje je RJ zatvorio na bojištu zbog nedoličnog ponašanja. Došla je glavna inspekcija i oni su im rekli da sami odrede zapovjednika 104. brigade iz svojih redova. Predlagao je HC. Na tom sastanku je bio i okrivljenik. Do postavljanja HC za zapovjednika, VD zapovjednika je bio SC. Nakon toga došlo je do razmjene mrtvih na području [adresa] i njega su odredili da odlazi na razmjene mrtvih, s obzirom se tražilo tijelo KC, N i D. U prvoj razmjeni dobili su tijelo od N i D, a tijelo KC su dobili 12.01.1992. Tada je došlo do novog ustroja brigade i MC se predlaže od zapovjednika OJ na mjesto pomoćnika načelnika stožera za obavještajne poslove. Prihvatio je to jer mu je to bila zapovijed. Nakon toga otišao je na tečajeve i obnašao dužnost koju je dobio. Svjedok ističe da je jasan njegov ratni put. Činjenica je da je 25 godina nakon rata malo ljudi dobilo odlikovanja i inzistirao je da se odlikuju ljudi koji su poginuli, koji su bili ranjavani i koji su nešto odradili u ratu i da se zna da su to zavrijedili. Tada je razgovarao s OJ i on je pristao da naprave popis tih ljudi i da se krene s akcijom da se tim ljudima daju odlikovanja. Obratili su se za pomoć BJ i složio se s time da ljudi koji su zavrijedili trebaju dobiti odlikovanja. Svi koji su bili predloženi, su prihvatili prijedloge odlikovanja. U obrazloženju prijedloga za odlikovanje piše se ukratko, ali postoji mogućnost da se šire obrazloženje napiše kao prilog i to su svi radili. I on je također to napisao. OJ i ĆC su umirovljeni, prvi 92. a drugi 93., i oni nisu mogli znati njegov ratni put jer je nastavio vojno djelovati i sve njegove zapovjedi koje je dobio su opisane u obrazloženju i nalaze se u spisu. U spis je priložio i kaznenu prijavu za krivotvorenje dokumenta njegovog ratnog puta, za koju smatra da je krivotvorena. Podnio je i kaznenu prijavu DORH-u protiv nepoznatog pošiljatelja ratnog dnevnika kojeg mu je 15.11.2021. godine poslao nepoznati pošiljatelj u MORH.
7.1. Svjedok MC je nadalje iskazao da su došli do saznanja da se u zapisniku glavne inspekcije sastavljenom 13.01.1992. godine KLASA: 8/91- 01/60 Urudžbeni broj: 512-01-91-17, govori o tome da je zapovjednik operativne zone Bjelovar za privremenog zapovjednika 104. brigade postavio dosadašnjeg zamjenika časnika KC koji je neposredno nakon toga poginuo, govori se o stanju u Brigadi i šta se sve dešavalo oko suspendiranog brigadira HC i smatra da su to točni podaci, jer je to utvrdila glavna inspekcija. I on i okrivljenik su bili prisutni kad je inspekcija bila prisutna u zapovjedništvu 104. Brigade. U isto vrijeme došlo je do borbenog pada morala u sastavu 1. varaždinske bojne na položaju oko [adresa]. Zbog složenosti cijele situacije, zapovjednik operativne zone Bjelovar, brigadir FC, za privremenog zapovjednika 104. Brigade opet postavlja stožernog vodnika SJ. Navodi da su 24 čovjeka potpisala peticiju, između njih i SC, kojim su izričito tražili da izađe glavna inspekcija u zapovjedništvo, jer se pojavilo dvojno zapovijedanje. Na teren je došao SJ, koji je postavljen od zapovjednika FC, a u [adresa] je bio zapovjednik HC. U to vrijeme, kad je SJ došao u zapovjedništvo na terenu, bili su na ratištu. Sve je to bilo zapisano u ratnom dnevniku i HC je 27.12.1991. godine, što je zabilježeno u dokumentu broj 01 -565/1-1991, a koji dokument govori o zastupanju na dužnosti, i o tome što govori HC: "u vrijeme moje odsutnosti iz jedinice u svemu što se odnosi na zapovijedanje i upotrebu određenih jedinica zastupat će me KC", koji je u to vrijeme bio pomoćnik za logistiku, u zapovjedništvu 104. brigade. Taj dokument se nalazi u spisu. Da bi se dokazalo da se radilo o dvojnom zapovijedanju vidljivo je iz spisa zapovjedništva 104. Brigade broj 01 583/1-1991 od u [adresa] 29.12.1991. godine. Taj dopis je poslao HC u zapovjedništvo 2. operativne zone Bjelovar i isti se nalazi u spisu. Tim dopisom se traži, da se zbog pretrpljenih gubitaka u napadnim akcijama na području istočno od [adresa] te velikog psihofizičkog opterećenja kojima su više dana izložene postrojbe 1. bojne 104. Brigade, odobrenje za njihovo izvlačenje i odmor. Vezano na izjavu SC kojom opet umanjuje zasluge KC na način da je želio prikazati da je samo dio brigade bio na ratištu tome u prilog govori nešto drugo, dakle da je cijela brigada bila u to vrijeme na bojištu i to sve tri bojne i Ludbreška satnija. O tome je govorio prije, kad je gospodin general E odnosno ĆJ, načelnik glavnog stožera, odobrio smjenu ljudstva pod uvjetom da se u roku od 24 sata mobilizira jedinica u [adresa] koja će zamijeniti postrojbe na terenu. Pošto je odaziv na mobilizaciju bio jako slab negdje oko 30 posto ljudi, to se 6.01.1992. ponovila ta mobilizacija i tek nakon skoro tjedan dana je druga vojska otišla na područje [adresa]. Dokaz je tome da su poginuli upravo pripadnici ivanečke bojne, varaždinske bojne, i sam zapovjednik brigade KC, te dva pripadnika ludbreške satnije, a 26.12.1991. izvršena je smjena 3. satnije 1. varaždinske bojne koja je preseljena u selo Kusonje. Njihove položaje je zaposjela novomarofska bojna, to je dokaz da je čitava brigada bila tu i KC je zapovijedao čitavom brigadom. U prilog tome govori izjava ovjerena kog javnog bilježnika gospodina brigadira IJ o ratnom putu KC, u prosincu 1991. godine na pakračkom bojištu. Dakle, IJ je u to vrijeme bio neposredno nadređeni zapovjednik KC, a inače je obnašao dužnost zapovjednika operativnog sektora Pakrac -Lipik. SJ je bio na ratištu, predstavio se kao novi zapovjednik 104. Brigade, nakon pogibije KC. Osobno ga je primio u selu Veliki Banovac jer u zapovjedništvu više nije bilo nikoga, KC je poginuo i ostala su samo njih dvojica. Objasnio mu je situaciju, i odveo ga je u zapovjedništvo operativnog sektora [adresa], selo Donji Obreš, da ga upozna sa zapovjednicima, koji su mu također prenijeli stvarno stanje na terenu. Tada je došao general E, te od njega traže da se izvrši smjena ljudstva, koja nije uspjela, a o tome je ranije već govorio. Nadalje, obrana je zadnji puta predala dopis potpisan od strane sadašnjeg predsjednika Udruge 104. Brigade, na tom popisu su kao članovi izvršnog odbora, oni koji nisu bili članovi izvršnog odbora kada je pisan sporni dopis. Na taj način se opet želi manipulirati. Naime, to su ŽJ i TJ koji tada nisu bili članovi izvršnog odbora. Tome u prilog govore zapisnici sa skupštine od 2017., i 2018. Vezano uz stavak 2. privatne tužbe "neovlašteno uzima za službeno obilježje grb – oznaku 104. Brigade" izjavio je da to nije točno. U spis je priložio kako izgleda grb Kluba varaždinskih branitelja i kako izgleda grb Udruge pripadnika 104. brigade. Isto tako i zastava, odnosno barjak. Naime, članovi Kluba varaždinskih branitelja su najprije bili pripadnici Udruge 104. Brigade i kasnije su se osnovali kao klub u udruzi, jer su pripadnici ivanečke bojne već imali osnovani svoj klub. Ideja je bila da se u udruzi pripadnika 104. Brigade formiraju 3. kluba, dakle, Ivanečki, varaždinski, marofski, kako bi na taj način dalje udruga djelovala. Zbog toga su osnovali klub [adresa], i tako su počeli pokretati inicijative. Izabran je za predsjednika kluba, kao čovjek koji je došao u brigadu, malo poslije SC odnosno HC kad su potpisali prisegu, i počelo se raditi na formiranju kluba Varaždin i nosili smo amblem 104. brigade kao pripadnici 104. brigade. Nitko im to ne može oduzeti, a pogotovo ne SC.
7.3. Svjedok MC je u vezi navoda da je sebe predložio za tri odličja kao i promaknuće u čin pukovnika iskazao da su to laži. To je dokazano i u postupku protiv PC i o tome je već ranije govorio, tako da o tome više ništa nema za govoriti. Vezano uz navode da je neovlašteno koristio štambilj ističe da to nije točno. Prije je spomenuo da je kao predsjednik kluba [adresa] pokretao više inicijativa prema tadašnjem predsjedniku RC. Jedna od njegovih inicijativa je bila vezana uz natječaj garada [adresa] da se zaslužnim građanima dodijele nazivi ulica. Na taj način je pokrenuo inicijativu tako da je obrazložio da je KC obnašao dužnost zapovjednika 104. brigade i na tom mjestu je poginuo i da sigurno zavrjeđuje da jedna ulica u [adresa] nosi njegovo ime. Takav dopis je sastavio pismeno i predao ga RC, da on napravi jedan popratni dopis od strane udruge pripadnika 104. Brigade, a kojim se predlaže da KC dobije ulicu u [adresa]. Za taj dopis nije koristio štambilj jer nije imao pristup niti štambilju niti prostorijama Udruge pripadnika 104. Brigade jer su već tada djelovali kao udruga, ali u drugoj prostoriji OC je stavio štambilj udruge pripadnika 104. brigade na njegov potpis, na njegovom dopisu koji mu je proslijedio jer on sam nije sastavio dopis. To je otišlo u grad, povjerenstvo za imenovanje ulica garada Varaždina je prihvatilo njihov prijedlog za imenovanje ulica i KC ima svoju ulicu u [adresa], i to na zapadnom dijelu, pri izlazu iz Grada Varaždina. Vezano uz rečenicu "da se kod mene radi o osobi vrlo upitnih moralnih kvaliteta" izjavio je da uz ono što ne želi prihvatiti KC kao zapovjednika, je ova rečenica još teže njemu pala, njegovoj obitelji, djeci, danas ima četvero unučadi koji zbog toga 8 godina koliko se povlači po sudovima samo iz razloga jer se skrivao ratni dnevnik 104. Brigade 30 godina, a SC ga je držao kod sebe. U spis je priložio razgovor s SN u kojem on njemu govori o tome da je SC držao ratni dnevnik kod sebe. Nepoznati pošiljatelj ratnog dnevnika 104. Brigade je poslao ratni dnevnik 2021. godine u Ministarstvo obrane, a koji ratni dnevnik je kasnije završio u središnjem vojnom arhivu, a u postupku protiv PC su ga dobili na uvid, ali putem suda. Svih tih godina oni su ga optuživali da je lagao, da je ovakav, da je onakav, ocrnjujući ga, blateći ga da je dužan novce. To su govorili pripadnici prije navedenog izvršnog odbora, a među njima i okrivljenik. Oni su ga odlukom izbacili iz Udruge, a koja odluka se nalazi u spisu, a njegovo izbacivanje nema veze niti sa štambiljem niti s grbom i to je vidljivo iz te odluke. Nikad nije izbačen iz Udruge jer je pokrenuo tužbu prema Upravnom sudu, te je na Upravnom sudu donijeto rješenje kojim je usvojen njegov prigovor i ukinuto naprijed navedeno rješenje. Dakle, nije izgubio tužbu na Upravom sudu u Zagrebu, a kako su to iznosili okrivljenik i njegovi svjedoci. Svjedok ističe da je dragovoljac Domovinskog rata, ratni vojni invalid 30 posto, ima čin bojnika hrvatske vojske, u samom ratu radio je najteže stvari, spašavao naše ljude, pripadnike 104. brigade. U spisu su i njihova svjedočanstva, i nakon pogibije KC je iz neprijateljskog okruženja izvukao 127 pripadnika 2. satnije varaždinske bojne. U siječnju 1992. dobio je na korištenje stan u [adresa] u [adresa], nije se uselio u taj stan, ali ga je koristio u službene svrhe za obavještajno djelovanje. Godine 1996. je tražio od stambene komisije, tada je imao kuću pod krovom, da mu odobre stambeni kredit, a njima vraća ovaj stan jer mu više nije trebao, s time da u taj stan može ući samo osoba kojoj je stvarno potrebna, u to vrijeme je to bila TC, udovica poginulog branitelja koja je bila podstanarka sa svojom kćerkom i bolesnom majkom. O tome postoje zapisnici i ona je ušla u taj stan i još uvijek ga koristi. Nije dobio do današnjeg dana ni cent kredita, na listi za stambeni kredit je 400 i nekoji, a gospoda koja su dobila stan na privremeno korištenje su ga prodavali, a o njemu sada govore kao o amoralnom čovjeku i blate ga gdje stignu, a pri tome misli na okrivljenog i cijelu ekipu oko njega. Vezano uz njegovu samopromociju je već ranije govorio kada je govorio o KC, o tome je govorio i svjedok ČC. Činjenica je da to nije radio radi svoje samo promocije već radi vraćanja ponosa, časti i dostojanstva obitelji ČC, koji su uvijek naslućivali da nešto nije u redu oko pogibije njihovog oca. Prije nisu mogli poduzimati nikakve radnje niti bilo što dokazivati dok nisu došli do dokumenata koji pokazuju drugačiju sliku o tome što se dešavalo u zapovjedništvu 104. Brigade. Vezano uz zadnje navode da je u ratu bio skladištar na ustrojbenom mjestu dočasnika, o čemu postoji službeni dokument, već je ranije govorio i o tome postoji dokumentacija. U spis je već predao potvrdu koju je potpisao SC u vrijeme kada je bio načelnik stožera u brigadi, te potvrdu koju je potpisao MN 1995. godine, a iz koje se vidi da obnaša dužnost pomoćnika načelnika stožera brigade za obavještajne poslove, ustrojnog čina satnika – bojnika. Ta potvrda se odnosila na poslove koje je obavljao od početka Domovinskog rata, a kao što je naprijed govorio, i za to je okrivljenik znao jer je i on 1992. potpisao dokument pod nazivom "popis ranjenih i poginulih osoba koje su obnašale obavještajno – izviđačku djelatnost, a na popisu se i on nalazio jer je bio ranjen. Nadalje ističe da je Klub varaždinskih branitelja registriran 18.07.2017. godine, uredno prihvaćen od strane Ureda državne uprave, sa statutom, s osnivačima, osnivačkom skupštinom, te ima svoj grb i zastavu, te u Statutu piše kako isti trebaju izgledati, te je isti Statut prihvaćen od strane Ureda državne uprave. Udruga nikad nije osporavala niti Statut niti registraciju udruge osim naprijed navedenim dopisom. Naprijed navedenim dopisom osjećao se oklevetanim zato što u tom dopisom, nije bilo ništa točno. Podnio je privatnu tužbu protiv okrivljenog iz razloga što je on kao predsjednik bio potpisan u tom dopisu i u tom dopisu ispred Udruge pripadnika 104. brigade, iako je tada bio godinu dana predsjednik te Udruge, nakon što je proslijedio taj dopis u Ministarstvo obrane, Ministarstvo hrvatskih branitelja, okrivljenik je dao ostavku na mjestu predsjednika udruge. Osim toga podnio je privatnu tužbu protiv njega zato što je on znao da sve to što se navodi u dopisu nije točno, te se slagao s time, osim toga on je i potpisao taj dopis, a poslije se od sadržaja toga dopisa nije ogradio, odnosno on još i danas govori da laže i da ono što je iznosio u svom iskazu nije istina.
8. Svjedok VC je iskazao da poznaje SC i MC i to iz domovinskog rata jer su bili suborci. Privatni tužitelj MC, koliko zna nije u svoje privatne svrhe koristio štambilj i grb Udruge pripadnika 104. brigade ZNG. Što se tiče dodjele odlikovanja i prijedloga za odlikovanje odnosno promaknuće, moguće je da sam sebi napišeš prijedlog za odlikovanje i promaknuće pa o tome odlučuje odgovorna osoba, a to je zapovjednik brigade u kojoj je dotična osoba bila pripadnik. Koliko zna, a to zna po pričama jer se to pričalo, da je cijela ta grupa odnosno da su ljudi sami sebi pisali prijedloge za činove i odlikovanja, pa je tako čuo da je to napravio i MC. U to vrijeme nije se mogao samo tako dobiti počasni čin jer su takvi činovi prema novom Zakonu o hrvatskim braniteljima bili ukinuti, misli da je tu odluku donio tadašnji predsjednik [adresa], JN. Ukoliko pojedinac sam podnese prijedlog za sebe za čin odnosno odlikovanje, takav prijedlog mora potpisati odgovorna osoba, a to je zapovjednik brigade u kojoj je dotična osoba služila ali to ne znači da će automatski ta osoba doista i dobiti odlikovanje, odnosno čin. U ovom slučaju, dakle, kod umirovljenih časnika i dočasnika, Ministarstvo hrvatskih branitelja odlučuje o dodjeli počasnih činova i odlikovanja. Počasnim činom se ne ostvaruju nikakva materijalna prava, mirovina ili nešto slično. Ustrojbeni čin je formacijski čin, zavisno o dužnosti koje je osoba obavljala u brigadi, a to je bilo regulirano Zakonom o obrani. Ustrojbeni ili sklopni čin je dobivala osoba, djelatna vojna osoba i čin je ovisio o dužnosti koju je obnašala i prema tome je osoba ostvarivala i materijalna prava. Moguća je bila situacija da je osoba imala čin npr. satnika, a obavljala je dužnost koja je bila u rasponu višeg čina vojnik pukovnik, no to nije automatski značilo da je ta osoba trebala i dobiti viši čin ako je obavljala dužnosti koje su spadale u viši čin i ostvarivala je materijalna prava prema ustrojbenom činu, dakle višem činu. MC bio je pripadnik 104. brigade i on je u toj brigadi obavljao više dužnosti i to od referenta tehničke službe pa sve do načelnika obavještajne službe. S obzirom na različita ustrojbena mjesta koja je obavljao imao je i različite ustrojbene činove, a zadnji mu je bio ustrojbeni čin vojnik pukovnik, a to je bilo u zapovjedništvu 104. brigade. Ističe da MC nije mogao koristiti štambilj udruge pripadnika 104. brigade jer fizički nije mogao do tog štambilja, a to zna jer je bio tajnik kluba Varaždinskih branitelja. Štambilj se nalazio u prostorijama Udruge pripadnika 104. brigade i štambilj se nalazio kod predsjednika Udruge, ali ne zna gdje ga oni pohranjuju. U inkriminirano vrijeme, a i danas djeluju dvije udruge koje njeguju tradiciju 104. brigade i to Klub varaždinskih branitelja i Udruga pripadnika 104. brigade. Sastav ljudi koji su u klubu varaždinskih branitelja je jedno vrijeme prije osnutka kluba djelovao unutar Udruga pripadnika 104. brigade u kojem su bili uglavnom pripadnici prve varaždinske bojne. Budući da su u to vrijeme napravili projekt o snimanju dokumentarnog filma o pukovniku KC kojim su se javili na natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja na predmetni projekt je svoj potpis i pečat stavio gospodin OC koji je u to vrijeme bio predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade, a to može posvjedočiti ŠN, ĐN, ekipa Varaždinske televizije kod koje su radili taj projekt jer je OC bio nazočan kad je to potpisao i stavio svoj pečat. Prva varaždinska bojna je bila u sastavu Udruge pripadnika 104. brigade, a bile su tri bojne i to Ivanečka, Varaždinska i Novomarofska. Nakon što mu je predočen dopis (listovi 10-11 spisa) izjavio je da mu je poznat sadržaj tog dopisa, u to vrijeme je predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade bio SC. Zna da je predsjednik Kluba varaždinskih branitelja, MC pročitao taj dopis na sastanku kluba, to je bilo otprilike prije dvije godine, ali se ne sjeća u koje godišnje doba, ali zna da je to bilo nakon što je taj dopis bio upućen u Ministarstvo obrane jer im je taj dopis bio upućen na znanje od strane Ministarstva obrane u smislu toga da su po pitanju te problematike nadležni iz Ureda državne uprave, a ne iz Ministarstva obrane, a što je bilo napisano u njihovom dopisu. Na tom sastanku bili su članovi upravnog odbora Kluba varaždinskih branitelja, pa je tako bio prisutan i MC. Misli da su na tom sastanku prvi puta saznali o sadržaju tog dopisa, i on i MC.
8.1. Svjedok VC je iskazao da je bio član pripadnika Udruge 104. brigade ZNG. U sklopu te udruge djelovao je Klub Varaždin (prema tri bojne), kojeg kluba je i on bio član, i isti klub je kratko vrijeme djelovao unutar te udruge, par mjeseci, u 2017. godini. Nakon toga su formirali svoju udrugu koja se zove Klub varaždinskih branitelja, a što je bilo 2017. To znači da 2019. više nije bio član Udruge 104. brigade. U vrijeme kad je bio član Udruge pripadnika 104. brigade, ista je imala izvršni odbor. Osobe koje su bile ovlaštene držati pečat su bili predsjednik, tajnik i rizničar, ali to govori za Klub Varaždin, a što se tiče Udruge pripadnika 104. brigade pretpostavlja da je odluke donosio izvršni odbor, a potpisivao predsjednik udruge, osoba ovlaštena za zastupanje udruge. Klub varaždinskih branitelja je svoj grb i pečat, a tako je i Udruga pripadnika 104. brigade imala svoj grb i pečat. Što se tiče grba, grb je bio u mnogočemu sličan u odnosu na klub i udrugu, ali je bio ipak različit. I MC je bio pripadnik Udruge pripadnika 104. brigade kad i on, zna da je bio isključen od strane suda časti, ali ne zna zbog čega. Unatrag godinu dana nije više član Kluba varaždinskih branitelja. Nije u nikakvom odnosu s MC. Dopis (listovi 10-11 spisa) je pročitan na sastanku Kluba varaždinskih branitelja. Kada mu je predočeno da taj dopis nosi datum 9. prosinca 2019., tada misli da su imali sastanak početkom 2020., otprilike u 3. mjesecu 2020., to pretpostavlja jer dopisi iz Ministarstva putuju dugo, nisu promptno reagirali. Inače o sastanku se vodi zapisnik i zapisnik je trebao pisati kao tajnik, ali nije pisao jer je smatrao da sve ovo što je pokrenuo MC nema smisla, smatrao je da oni kao Klub varaždinskih branitelja nisu osnovani iz razloga da bi djelovali protiv Udruge pripadnika 104. brigade već da razmatraju braniteljsku problematiku, a ne više vremena provoditi na sudu. Ponovno izjavljuje da pretpostavlja da je za sporni dopis (listovi 10-11 spisa) MC saznao kad i ostali na tom sastanku, a što je prema njegovim pretpostavkama bilo u ožujku 2020. Ne zna zašto je SC napisao taj dopis prema Ministarstvu jer tada nije bio član Udruge pripadnika 104. brigade. Klub varaždinskih branitelja dobio je dopis od Ministarstva obrane, ne zna kad je to bilo, a dobili su i ovaj dopis (listovi 10-11 spisa) s time da se ne može očitovati da li su ih istovremeno dobili, no, zna da su vezano za to imali sastanak, ali se ne može očitovati kad je to bilo i da li su na tom sastanku čitali i dopis Ministarstva i ovaj dopis i da li je tada MC bio upoznat s tim sadržajem, ali prije toga nije mogao biti upoznat s tim sadržajem jer su ga tek tada dobili. Poštu su otvarali ili MC ili on. Ne sjeća se detalja jer mu to nije bilo bitno. Kao što je ranije naveo, ne može se očitovati kad je bio sastanak Kluba hrvatskih branitelja, da li je to bilo u 3. mjesecu 2020., samo je pretpostavio da bi to moglo biti u 3. mjesecu s obzirom na datum na dopisu (listovi 10-11 spisa). Nakon što mu je predočen dopis (list 9 spisa) izjavio je da to nije taj dopis kojeg su dobili iz Ministarstva hrvatskih branitelja, jer zna da je u tom dopisu kojeg su dobili pisalo da je za svu problematiku nadležan Ured državne uprave. Svu dokumentaciju Kluba varaždinskih branitelja predao je LN koji je sada tajnik tog kluba. Od 9. do 12. mjeseca 1991. obavljao je dužnost referenta tehničke struke 2. bojne 104. brigade, a MC je obnašao istu dužnost u 1. bojni 104. brigade. Razlog izlaska Kluba varaždinskih branitelja iz Udruge pripadnika 104. brigade ZNG je u tome što nisu našli zajednički jezik vezano za rad udruge. SC nije bio predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade u vrijeme kada su on i MC bili izbačeni iz Udruge, u to vrijeme je predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade bio OC. Ne zna zašto je bio izbačen iz udruge jer nikad nije dobio pojašnjenje, a isto tako ne zna niti za druge.
9. Svjedok KN je iskazao da poznaje MC, a SC nije nikad službeno upoznao. Ističe da je bio pripadnik Udruge pripadnika 104. brigade ZNG od njezinog osnutka pa do kraja 2017. dok ga nisu isključili iz te udruge. U 2017. kada je bio postavljen za rizničara od strane upravnog odbora prisustvovao je svim sastancima udruge, a prije toga nije prisustvovao sastancima, osim kad je bila održana godišnja skupština, pa su na toj godišnjoj skupštini bili prisutni svi pripadnici udruge koje su pozvali ili koji su došli. Dao je ostavku na funkciji rizničara 1. prosinca 2017., a dobio je odluku da je isključen iz udruge 27. studenog 2017., od tada više nije prisustvovao sastancima udruge jer više nije bio član udruge. Klub varaždinskih branitelja 1991. do 1995. je osnovan u 7. mjesecu 2017., on je jedan od osnivača, isti još uvijek djeluje i još je uvijek član tog kluba. I MC je bio jedan od osnivača Kluba varaždinskih branitelja uz još 20 drugih osnivača. Dopis (listovi 10-11 spisa) nije nikad vidio, međutim, na sastancima Kluba varaždinskih branitelja je MC prezentirao taj dopis čitanjem, on je bio tada predsjednik udruge Kluba varaždinskih branitelja i još uvijek je predsjednik te udruge. Sjeća se da je bio sastanak vezano za taj dopis, ali se ne sjeća kad je to bilo, niti može ispričati sadržaj tog dopisa, ali zna da je u to vrijeme bio rizničar te udruge, dok su neki drugi bili zaduženi za pisanje zapisnika. Ne zna da li se zapisnik i pisao. Vezano za taj dopis zna da je dopis sastavljen od strane predsjednika Udruge pripadnika 104. brigade i da je išao prema Ministarstvu, pretpostavlja obrane i da se unutra optuživao MC da je neovlašteno koristio štambilj Udruge pripadnika 104. brigade, a zna da to nije moguće, da se bez veze optuživao jer ga on nije mogao koristiti obzirom da su bila samo dva štambilja koja si bila pod ključem, a ključ je bio u prostorijama udruge, visio je na ploči i koristio se je štambilj za potrebe štambiljanja i koristio ga je većinom predsjednik udruge Obrstar, odnosno MC nije mogao nikako doći do tog štambilja jer se štambilj koristio kada su bili na sastanku. Ne zna koji je ustrojbeni čin imao MC prije svog umirovljenja. Nije moguće da sam sebe predložiš za čin, odlikovanje ili nešto slično već te netko drugi mora predložiti i u tom prijedlogu se potpisuje odgovorna osoba, a sve drugo su priče za malu djecu, odnosno nema saznanja da bi bilo nešto drugačije. Na sastanku je pročitan dopis Ministarstva obrane ili branitelja, ne zna točno čiji je to bio dopis koji se odnosio na dopis koji im je dostavljen od strane Udruge pripadnika 104. brigade kao očitovanje, dok sam dopis Udruge pripadnika 104. brigade koji je bio dostavljen Ministarstvu nije čitan, već je prepričavan. Nakon što su mu predočeni dopisi (listovi 9-11 spisa) izjavio je da je pročitao dopis (listovi 10 -11 spisa) te prepoznao sadržaj tog dopisa i taj dopis je bio pročitan na sastanku i bilo je rečeno na sastanku da je taj dopis išao od strane Udruge pripadnika 104. brigade prema Ministarstvu hrvatskih branitelja ili obrane, ne zna točno i pročitan im je bio ovaj dopis koji je došao od Ministarstva. To im je čitao MC jer je on vodio sastanak. Ne zna kad je to bilo pročitano jer su sastanci bili svaku srijedu, a on je bio samo svaku srijedu na sastanku od početka, a kasnije je išao kad je mogao. Nakon što mu je predočen dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 28. siječnja 2020. izjavio je mu osobno nije poznati sadržaj tog dopisa od ranije niti bi mu bilo poznato da je na sastanku prepričavan sadržaj tog dopisa. Da li je možda u nekom kontekstu to bilo rečeno, ne sjeća se. Dokumentaciju koja je dolazila u Klub varaždinskih branitelja nije otvarao, niti čitao, za to nije bio zadužen. Poštu su otvarali predsjednik Udruge i tajnik. Na tom sastanku im je bio pročitan taj dopis listovi (10 -11 spisa) i bilo im je rečeno da je taj dopis došao, ali se ne sjeća otkuda. Ne može se očitovati koje godine je to bilo, ali može reći da je to bilo u vrijeme kada je SC preuzimao funkciju pripadnika 104. brigade ili je tada bio predsjednik jer je tada nekako to počelo. Ne zna da li je to bilo 2018. odnosno već je tada morao biti predsjednik kad je njegov potpis na tom dopisu (listovi 10-11 spisa). Tajnik udruge Kluba varaždinskih branitelja bio je VC, ne zna da li netko pisao zapisnike s tih sastanak kluba. Nije mu poznato da bi sličan takav dopis (listovi 10 -11 spisa) potpisao OC. U 10. mjesecu 2017. ključeve od prostorije Udruge pripadnika 104. brigade imali su on i predsjednik OC. Zna da su postojala samo dva ključa, a da li su postojali još neki ključevi i da li ih je još netko imao, ne zna. Na daljnje pitanje da li je u 10. mjesecu 2017. u prostorije Udruge pripadnika 104. brigade ulazio SC izjavio je da zna samo za jednu situaciju kada je u prostorijama udruge u popodnevnim satima pisao račune da je pokucao na vrata jedan gospodin koji je pitao za predsjednika udruge, rekao mu je da ga nema i on je otišao. Kasnije je saznao da je to bio SC.
9. Svjedok DC je iskazao da ima PTSP, radio je na poslovima zbog kojih mora čuvati vojnu odnosno poslovnu tajnu zbog zaštite ljudi koji su još živi tako da unaprijed napominje da zbog čuvanja tajni neću moći odgovoriti na sva pitanja. Iskazao da je poznaje MC, bili su ratni kolege, a i prijatelji su. Djelomično poznaje njegov ratni vojni put iz razloga što su jedno vrijeme zajedno radili, a poslije je svatko od njih radio na drugim poslovima. Nije se interesirao na kojim je on poslovima radio. Moguće je da je MC bio obični skladištar za vrijeme ratnih zbivanja jer ima dokument iz 1989., 1990., 1991. u kojem su poimenično navedene osobe, između ostalih i MC, da je 1991. bio rukovalac radnih rezervi ili skladišta, barem tako piše u tom dokumentu. Rekao bi da je ratno stanje bilo u Varaždinu 1991. Bio je raspoređen na druge funkcije iz štaba teritorijalne obrane Općine Varaždin potpisavši ugovor 1. listopada 1991. u zbog naredne garde i radio je kao stručni suradnik za vezu, jer se javio kao dragovoljac i to sve do 28. travnja 1993. kad je dobio postavljenje za načelnika veze i kriptozaštita u 104. brigadi Čakovec. Moguće je da je MC bio referent tehničke službe u zapovjedništvu 104. brigade 1991., ne može to sa sigurnošću tvrditi s obzirom da su se svi zajednički borili protiv zajedničkog neprijatelja, zajedno su iznosili oružje iz skladišta. Tada se nije pitalo da li si zapovjednik, da li si običan vojnik, zajednički cilj im je bio oslobođenje [adresa]. Ne zna koju je tada funkciju imao MC. Ne zna je li MC bio referent tehničke službe u zapovjedništvu brigade i to u tijeku 1991., jer se nije interesirao, nije mu bilo bitno tko mu donosi naoružanje jer su svi imali isti cilj. Zašto mu ne bi referent tehničke službe u zapovjedništvu brigade donosio oružje jer mu je i zapovjednik donosio oružje jer je u ratu sve moguće jer nije bilo bitno tko ima koju funkciju, svi su sve radili pa tako ističe da je MC postavljao mine, dakle svi su sve radili. Poznato mu je da je MC osnovao Klub varaždinskih branitelja 1991. -1995., a klub su sačinjavali pripadnici 104. brigade, a i pripadnici drugih brigada, ali su svi sačinjavali Klub varaždinskih branitelja. Poznato mu je da je MC koristio memorandum i štambilj Udruge pripadnika 104. brigade ZNG-HV, a i pisao je dopise koristeći taj memorandum i štambilj. Vidio je jedan dopis sa štambiljem i memorandumom i potpisom MC. Ne zna s kojim ciljem je to napravio, smatrao je da je to sa ciljem poboljšanja napretka pripadnika braniteljske populacije. No, udruga pripadnika 104. brigade ZNG-HV je smatrala da je MC neovlašteno koristio štambilj i memorandum bez obzira za koje ciljeve ih je koristio, vjerojatno su bili dobronamjerni, vjerojatno ih je koristio zato što još nije imao svoj štambilj i memorandum jer vjeruje da bi koristio svoj štambilj i memorandum da ga je imao. Nakon što mu je predočeni dio iskaza KN u kojem on opisuje da je štambilj bio pod ključem izjavljuje da su svi bili prijatelji, pod kožom su krvavi i ako je netko trebao štambilj drugi mu ga je mogao dati ako je bio u dobre svrhe tako da nije nemoguće da se dobije štambilj ako je i pod ključem. Taj dopis o kojem je ranije govorio na kojem se nalazi štambilj i memorandum Udruge pripadnika 104. brigade se nalazi kod SC, vidio ga je tamo, vidio je potpis, memorandum, bio je upućen gradu, ali nije čitao sadržaj jer ga nije interesirao. Sami su pisali prijedlog za odličje i činove, sami su pisali svoj ratni put i odnosili u Zagreb, u Ministarstvo obrane. On to nije htio napraviti, nije htio imati veći čin, a inače ima čin satnika, no zna da su to drugi radili. Naime, zajedno su nosili tu dokumentaciju za promaknuće u Zagreb i za ostale kolege, zajedno su išli u Zagreb kad su to nosili u fascikli. Taj prijedlog za promaknuće je potpisao HC s obzirom da je on za vrijeme 1991., 1992. bio zapovjednik 104. brigade ZNG-HV, a predlagatelji su bili pripadnici 104. brigade, na čelu sa zapovjednikom koji je u to vrijeme bio, a to je bio gospodina HC. Poznato mu je da je Udruga pripadnika 104. brigade podnijela kaznenu protiv MC zbog neovlaštenog korištenja štambilja, ali ne zna kada je to bilo jer nije u tome. Nakon što su mu predočeni dopisi koji se nalaze u omotu (listovi 31-37 spisa) izjavio je da je dopis koji je on vidio onaj koji je označen brojkom 1. Navodi da je bio pripadnik Udruge pripadnika 104. brigade ZNG-HV od samog početka, dakle od samog osnivanja te udruge i još uvijek je član Udruge pripadnika 104. brigade ZNG-HV. Od početka je član udruge pa sve do danas jer kontinuirano godišnje plaćam članarinu. Čuo je za dopis koji je upućen Ministarstvu hrvatskih branitelja i Ministarstvu obrane, a upućen je kako se ne bi omalovažavale određene osobe niti falsificirao tijek povijesti odnosno ratnih zbivanja 104. brigade, ali nije čitao taj dopis. O tome je čuo na druženjima s obzirom da se sastaju i druže više puta godišnje. Inicijativa za pisanje ovog dopisa krenula je od Udruge pripadnika 104. brigade i to središnjeg odbora, nakon što se jednoglasno donese odluka o sastavljanju dopisa te se sastavi dopis i pošalje u Zagreb. To se inače radi kod pisanja svih dopisa pa tako i kod ovog dopisa, no, nije bio prisutan sastavljanju tog dopisa. Predsjednik udruge je taj koji stavlja svoj potpis i štambilj na dopis i pošalje u Zagreb. MC je bio osnivač te Udruge i od prvog dana je bio član te Udruge, ali više nije član s obzirom da je osnovao svoj Klub i automatski se ispisao iz Udruge jer čim ne platiš članarinu više nisi član. Zna da je MC isključen iz Udruge temeljem odluke Suda časti udruge, ne zna točno zbog kojeg razloga je isključen, ali smatra da već samo pisanje ovakvog dopisa sa štambiljem na memorandum Udruge pripadnika 104. brigade ZNG-HV razlog za isključenje, to tim više što MC nije bio niti ovlašteni potpisnik. Koristio je grb 104. brigade odnosno amblem koji su oni koristili u 104. brigadi i koji još uvijek imaju, samo što piše Klub varaždinskih branitelja 1991.-1995., dakle , sličan je grbu Udruge pripadnika 104. brigade odnosno tom amblemu. Ima kod sebe telefonski imenik Štaba operativne zone Varaždin, to im je bila veza, komunikacija i u njoj se navode imena i njihove dužnosti, pa se tako navodi i npr. MC rukovalac R. R. (rukovalac ratnih rezervi), to je koristio od 1985. do 1991. To je dokument JNA, ali su ga za vrijeme domovinskog rata koristili. Isto tako se navodi i ime SC, pomoćnik za ONP (pomoćnik za operativno nastavne poslove). Pravni slijednik ratne postrojbe 104. brigade je Udruga pripadnika 104. brigade-ZNG-HV. Navodi da se ratna zastava i odličja čuvaju u prostorijama Udruge pripadnika 104. brigade ZNG -HV na adresi [adresa]. Koliko zna referent tehničke službe u brigadi, 1991. godine bio je ŠJ, misli, da je imao čin poručnika. Originalnu shemu sistema veza je on napravio, a ono što mu je pokazano je kopija jer je original kod njega, no, opet ističe da su u ratu svi sve radili, a na navedenom dokumentu su napisani svi oni koji su imali neke radne operativne zadatke na terenu, pa je tako u tom operativnom timu MC bio zadužen da donese neku opremu iz skladišta, a i bio je na prvoj crti bojišnice za osmatranje, dakle, svi su sve radili. Klub Varaždin se osnovao iz razloga kako bi svaka bivša općina imala svoj klub, a svi su bili zajedno u Udruzi pripadnika 104. brigade. Misli da je predsjednik Udruge 104. brigade 2017. bio OC, ali nije siguran. Ne zna da li je predsjednik Udruge stavio štambilj ili potpis Kluba Ivanec, [adresa] ili slično. Nije bio u tijelima Udruge pa ne zna tko ima pravo potpisa na dokumentima. Počasne činove ima pravo predlagati Udruga. Zna da je privatni tužitelj promovirao obitelj KC, ali ne zna zbog čega. Ne zna gdje je ratni dnevnik 104. brigade. Ne zna na koji način je privatni tužitelj promovirao obitelj KC, ali je čuo izradom filma, spomenika i na druge načine, a što je njemu nedokučivo zašto je to radio za čovjeka koji nije bio zapovjednik 104. brigade. Zapovjednika brigade može imenovati samo predsjednik Republike. KC nije bio zapovjednik, on je bio samo pomoćnik zapovjednika za logistiku. Bio je na bolovanju kad je poginuo KC.
10. Svjedok GC je iskazao da je u tijeku 1991. bio ratni zapovjednik 69. bojne vojne policije u Bjelovaru. Dobio je zapovijed privođenja HC koji je bio tada zapovjednik 104. brigade i ĆC, zapovjednika 1. bojne i to zbog neizvršavanja zapovjedi i povlačenja postrojbi brigade iz kusonja. Kad je došao sa svojih deset vojnika interventne policije pred zapovjedništvo 104. brigade dočekali su ih s dugim cijevima naoružani vojnici i nisu uspjeli privesti navedene zapovjednike.
11. Svjedok VN je iskazao da poznaje okrivljenika od jeseni 1991., jer su bili zajedno u 104. brigadi. Od 2016. je član Udruge pripadnika 104. brigade, a 2018. je bio i član izvršnog odbora. Poznat mu je sadržaj dopisa koji je Udruga pripadnika 104. brigade proslijedila Ministarstvu obrane. Tada je bio član izvršnog odbora udruge i sudjelovao je u raspravi sadržaja tog dopisa koji će ići prema Ministarstvu, i nakon rasprave i sastavljanja tog dopisa, dopis su potpisali najprije OC s obzirom da je on tada bio predsjednik udruge pripadnika 104. brigade, a poslije njega je bio SC pa je i on potpisnik tog dopisa. U to vrijeme na izvršnom odboru raspravljalo se o radnjama MC koje su bile neprimjerene i raspravljalo se o njegovom isključenju iz udruge. To iz razloga što je tada postupao protivno odluka izvršnog odbora Udruge pripadnika 104. brigade, trošio je sredstva te udruge iako je već osnivao drugu udrugu, zatim je koristio pečat i memorandum te Udruge pripadnika 104. brigade iako je bio pred isključenjem. Odluku o njegovom isključenju donio je sud časti, a potvrdio je izvršni odbor udruge pripadnika 104. brigade. Ističe da je MC, u vrijeme kad je bio isključen iz Udruge pripadnika 104. brigade, neovlašteno koristio štambilj Udruge pripadnika 104. brigade jer je u jednom dopisu koji je imao memorandum Udruge pripadnika 104. brigade, stavio svoj potpis ispred Kluba Varaždin a pečat je bio Udruge pripadnika 104. brigade. Inače je taj pečat bio u ormaru prostorija Udruge pripadnika 104. brigade i taj se pečat koristio za ovjeravanje pošte, ali se znalo da taj pečat smije koristiti samo predsjednik udruge. To je bilo otprilike prije 5 godina. Kad je poziv za svjedoka, SC mu je rekao u vezi kojeg predmeta se radi ali mu nije rekao kako da svjedoči, što da govori, već govori o tome u čemu je sudjelovao. Bio je djelatna vojna osoba i zna da se ne može sam sebe predložiti za viši čin, već prijedlog za viši čin daje zapovjednik koji je više rangirani od osobe koja se predlaže za viši čin. Mogu biti redovna i izvanredna promaknuća. Redovna su ona koja se daju kroz dužnosti i vrijeme koje se obavlja ta dužnost, a izvanredno je za neke posebne zasluge. Koliko se sjeća ovaj dopis koji je išao prema Ministarstvu nema veze s prijedlogom za promaknuće MC. Nije upućen u to kako se zvalo ustrojbeno mjesto koje je obnašao privatni tužitelj za vrijeme rata, a misli da ovaj dopis niti nema veze s tim. Sjeća se sadržaja tog dopisa koji je Udruga pripadnika 104. brigade poslala Ministarstvu obrane, odnosno da je u dopisu pisalo "sam sebe predložio za tri odličja kao i promaknuće u čin pukovnika" jer se o tome raspravljalo na izvršnom odboru, no, ne sjeća se da bi se spominjalo da je privatni tužitelj bio u ratu skladištar, na ustrojbenom mjestu dočasnika. Nije postojao klub Varaždin u okviru Udruge pripadnika 104. brigade, već je klub Varaždin bio sam za sebe. Pečat ili štambilj Udruge pripadnika 104. brigade nalazio se u nezaključanom ormaru, i u to vrijeme je bio sam jedan pečat koji je koristio samo predsjednik udruge. Danas imaju dva pečata, jedan koristi predsjednik udruge, a drugi blagajnik, isti su pečati, samo predsjednik udruge ima broj 1, a blagajnik broj 2. Danas ti pečati nisu u ormaru prostorije udruge već je jedan kod predsjednika, a drugi kod blagajnika. Nakon što mu je predočeno da su svjedoci KN i VC izjavili da je pečat bio u zaključanom ormaru, koji se nalazi u prostoriji udruge, izjavio je da, koliko zna, taj ormar nema bravu. Samo jednom na proljeće je razgovarao s SC vezano uz ovaj predmet na proljeće ove godine i tada mu je SC rekao u čemu se radi u ovoj tužbi, a prije misli da nije razgovarao s SC u vezi ove tužbe. Kada je pročitao dopis od 28. siječnja 2020. (list 124 spisa) sjetio se toga, poznat mu je taj dopis i njegov sadržaj, ali ja se tada nije toliko bavio time, niti je komunicirao s njima, oni su se optuživali, a on je izbjegavao, sve vezano uz MC. Misli da je 2017. predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade bio BC. Poznato mu je da je MC tužio na sudu Udrugu pripadnika 104. brigade jer da je nepravilno isključen iz udruge i koliko se sjeća sud je odbio njegovu tužbu jer da nije nadležan za to. Misli da je MC isključen iz Udruge pripadnika 104. brigade u 2019. godini, ali nije siguran. Udruga pripadnika 104. brigade formirana je 2005. u [adresa]. Ne sjeća se je li privatni tužitelj sudjelovao sastancima Udruge pripadnika 104. brigade u tijeku 2018. Dužnost rizničara udruge primio je od KN, ali se ne sjeća koje godine. Koliko se sjeća, jedne godine, MC je nenamjenski trošio sredstva u iznosu od 4.000,00 kuna za kupnju majica, a mimo odluke i odobrenja udruge pripadnika 104. brigade, ali se ne sjećam koje je to bilo godine. Razlog isključenja MC je napisan u odluci o njegovom isključenju. Ne zna gdje je ratni dnevnik 104. brigade, ali misli da je u arhivi Ministarstva obrane. Nije bio nazočan kada je MC stavio štambilj Udruge pripadnika 104. brigade na onaj dopis koji je on potpisao ispred Kluba Varaždin, te stavio štambilj Udruge pripadnika 104. brigade. Ne zna da li postoji mogućnost da je netko drugi stavio štambilj na taj dopis koji je potpisao MC. Ima saznanje da BC nije stavio svoj štambilj na taj dopis koji je sastavio MC. U to vrijeme je Udruga imala samo jedan štambilj koji je koristio samo predsjednik, ali se ne sjeća do kada je bio samo jedan štambilj. Udruga nije pokrenula nikakav postupak protiv MC zbog trošenja iznosa od 4.000,00 kuna, ali je Udruga platila taj račun. I takvo trošenje novca bio je jedan od razloga za isključenje MC iz Udruge. Na odluci o isključenju MC iz Udruge nalazi se pečat udruge, a potpisnik je predsjednik suda časti, ali se ne sjeća kako se zove.
12. Svjedok HC je iskazao da MC i SC poznaje iz JNA i iz hrvatske vojske, a u svezi spornog dopisa ima posredna saznanja iz druge ili treće ruke prilikom komentiranja, jer nema više svakodnevnih veza i povezanosti kolega iz 104. brigade kojima je bio zapovjednik, iako je doživotni počasni predsjednik Udruge 104. brigade, te rijetko odlazi na sastanke Udruge 104. brigade. S ostalim članovima Udruge 104. brigade sastaje se neslužbeno u kafiću i tada razgovaraju o svemu i svačemu, pa su ga tako članovi udruge, ne sjeća se koji su to bili, upoznali sa sadržajem spornog pisma, kojeg se sada više ne sjeća. Bilo je rečeno da je taj dopis napisala grupa članova Udruge 104. brigade izvršnog odbora, ali ne zna koje osobe, jer ga pamćenje više tako ne služi. Od ustrojavanja 104. brigade 1991. godine pa sve do njegovog odlaska u mirovinu, bio je jedini zapovjednik 104. brigade, a osnivači 104. brigade bili su ovdje privatni tužitelj, okrivljenik i on, osnovali su je u svibnju 1991. i on je bio jedini zapovjednik 104. brigade do 15. prosinca 1992. kada se umirovio. Formalno pravno nakon toga više nije imao nikakve veze s 104. brigadom, a pogotovo ne ovlasti. Kada je MC primljen u brigadu on je imao čin bojnika prve klase i obnašao je funkciju referenta za tehničke poslove u Prvoj varaždinskoj bojnoj jer je to bila jedina moguća odgovarajuća ustrojbena dužnost za njegov čin. Koliko se sjeća, s time da ga sjećanje više tako ne služi, MC je osobno počeo raditi u brigadi sredinom srpnja 1991. Malo se tada zapisivalo, tako da nema pismeni trag o tome. Što se tiče odlikovana i promaknuća MC, prvo njegovo priznanje je bilo prigodom svečane prisege kada ga je pohvalio, a glavno promaknuće je bilo za Dan državnosti 30. svibnja 1992. kada ga je predložio za čin satnika. Potpisao je prijedlog, a u to vrijeme prijedlog za promaknuće mogli su staviti zapovjednik bojne i načelnik sektora, a mogao se i sam predložiti. O promaknuću su odlučivali glavni stožer i Ministarstvo. Nešto je potpisao tijekom 2016. i 2017., ali ne zna što jer nije čitao. To je bila njegova slabost da je znao potpisati nešto što nije pročitao, pa je zbog toga imao neugodnosti. Dakle, ne zna što je potpisao. Prilikom sastanaka u kafiću, saznao je da je MC isključen iz Udruge i da je izgubio sudski spor, ali nema neposrednih saznanja o tome, već informacije iz druge ili treće ruke. Osim u kafiću, družio se s članovima Udruge i prilikom obljetnica, obilježavanja važnih događaja uz brigadu, uz Republiku Hrvatsku, Hrvatsku vojsku, u službenim prostorijama Udruge, i u prostorijama drugih udruga gdje su bili pozivani. Nisu svaki put razgovarali o MC jer ima važnijih razgovara. Nikad nije razgovarao o MC jer nije htio sudjelovati u razgovorima na tu temu, ako počnu razgovor na temu MC, moli da ga poštede te teme. Podnio je zahtjev za svoje razrješenje zapovjednika 104. brigade u 12. mjesecu 1991., a odgovor je dobio 27. prosinca 1991., te je odlukom od 27. prosinca 1991. bio suspendiran, ali u toj odluci o suspenziji u zadnjoj rečenici je bilo napisano da i dalje vrši svoju dužnost do konačne odluke koja neće biti izvan borbenog sektora, tako da je od podnošenja zahtjeva pa do razrješenja, njegov zamjenik obavljao ovlasti zapovjednika, nije nikome prenio svoje ovlasti, a zamijenio ga je 27. ili **.**.1991. RJ. Ne zna kada je i koliko obnašao dužnost MC na koju je bio postavljen, referent tehničke službe u prvoj bojni, pa tako niti koju funkciju je on obavljao u prosincu 1991., može samo reći da je on radio sve, samo ne tu dužnost na koju je bio imenovan, on je odlazio u neke slobodne akcije, ne zna koje, najprije sa Sokačem, a poslije njegove pogibije je djelovao sam dok mu se nije pridružio jedan drugi kolega. Dakle, već 1992. je MC bio faktički slobodan u svojem djelovanju. MC je bio u zapovjedništvu 104. brigade, ali ne zna na kojoj dužnosti, ali u obavještajnom sektoru je mogao biti samo referent. Poslije rata vezano za korištenje štambilja 104. brigade, kad je bio predsjednik Udruge 104. brigade, štambilj je bio jedan i koristili su ga tajnik i on, a godinu dana prije nego što je prestao biti predsjednik Udruge, predloženo je da bi trebalo biti tri štambilja, jedan bi koristio predsjednik, drugi tajnik, a treći dopredsjednik Udruge, svaki štambilj bi imao brojčanu oznaku 1, 2, 3. Ne zna kojih je to bilo godina. Kad je bio sam jedan štambilj, pristup tom štambilju imali su samo tajnik i on, a poslije su pristup štambilju imala ona trojica koje je naprijed naveo. Ne sjeća se kad je prestao biti predsjednik Udruge i ne sjeća se tko ga je naslijedio. Kad je bio predsjednik Udruge 104. brigade, MC je bio dopredsjednik Udruge, nije bio predsjednik Udruge kada je MC bio "izbačen" iz Udruge. Što se tiče korištenja znakova i obilježja 104. brigade, o tome postoje zakonski propisi koje trenutno ne zna pa se ne može o tome izjasniti. Nije psiholog, ali mnoge stvari upućuju na zaključak da MC radi sve u cilju samopromocije jer što je drugo nego javni istupi, javno djelovanje, nego to. MC najbolje zna da li laže.
13. Svjedok TJ je iskazao da poznaje stanke jer su godinama skupa radili, bio je u 104. brigadi od dana osnivanja pa do ukidanja 1999., dok je član Udruge 104. brigade bio praktički od dana osnivanja te udruge, ali nije bio aktivan sve do 2018., kada je počeo odlaziti na sastanke udruge, pa je postao član izvršnog odbora udruge i sada je predsjednik Udruge 104. brigade. Vezano za sporni dopis, isti je sastavljen od strane članova izvršnog odbora Udruge pripadnika 104. brigade koji su navedeni u samom dopisu jer su htjeli da Ministarstvo sa svoje razine utječe da se prestane s iznošenjem neistina, uvreda od strane Kluba varaždinskih branitelja. Kada je sastavljen taj dopis SC je bio predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade i predsjednik izvršnog odbora te udruge i zato je on u potpisu tog dopisa. Bilo je sedam članova izvršnog odbora i svi su jednoglasno odlučili da napišu dopis takvog sadržaja. Smatra da je istina to što su napisali u tom dopisu. Što se tiče suspenzije zapovjednika 104. brigade 1991., HC bio zapovjednik te brigade sve do svojeg umirovljenja. On je tražio premještaj i dobio je tzv. depešu da je suspendiran, ali uz obrazloženje da i dalje obnaša ulogu zapovjednika. Za par dana je bila poslana zamjena odnosno osoba kao zamjenik zapovjednika brigade u smislu da uvede reda u brigadu, ali to je bilo kratko, jer su se tome protivili i obratili su se glavnom inspektoru koji je uvažio njihove argumente i zahtjeve tako da je ta osoba otišla, pa je i dalje zapovijedao HC. HC nije prenio zapovjedništvo na KC, već je na njega prenio dio ovlasti i to zapovijedanje postrojbi na terenu. Ratni vojni dnevnik 104. brigade vodili su operativni časnici, pa ga tako i on vodio. Nema saznanje o tome da bi se u ratnom vojnom dnevniku od 27. prosinca pa do pogibije KC upisivali podaci odnosno vodili podaci da bi on bio zapovjednik 104. brigade. Za sada svi mogu koristiti obilježja Udruge 104. brigade jer ta obilježja nisu zaštićena pa tako i sami pripadnici Udruge 104. brigade. Što se tiče štambilja, udruga ima tri štambilja i to dva velika štambilja, njih koristi predsjednik i dopredsjednik udruge i jedan mali koji stoji u ormaru, koristi se npr. za podizanje pošte. Kad mu je predočen dopis (list 31 spisa), na tom dopisu se nalazi veliki štambilj udruge. Godine 2017. predsjednik Udruge bio je OC, međutim, ne zna tko je bio dopredsjednik i ne zna gdje su se nalazili veliki štambilji. U to vrijeme nije bio aktivan u udruzi, pa ne zna da li je netko drugi mogao doći do tog štambilja. Dopise (list 31 spisa) mogao je pisati predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade, a Klub Varaždin nije bio pravna osoba, već dio udruge i nije bio ovlašten nastupati u javnosti kao pravna osoba jer nije bio tako registriran i zato taj dopis nije mogao potpisati i poštambiljati MC, čak niti uz suglasnost predsjednika Udruge pripadnika 104. brigade, jer tako stoji u Statutu i zbog toga, zbog potpisivanja dokumenata ne treba mu više ništa reći, da MC ne bi bio osoba upitnih moralnih kvaliteta. Odlikovanja dijeli predsjednik Republike Hrvatske, a odlikovanje se može dati na nečiju inicijativu, odnosno prijedlog, formalno se ne može sam sebe predložiti za odlikovanja i promaknuća, ali sam sebi možeš napisati prijedlog, ali to nije službena inicijativa odnosno službeni prijedlog za promaknuće odnosno odlikovanje. Ističe da je bio jedan od osnivača 104. brigade pa tako zna da je od srpnja 1991. do 1992. MC imao čin dočasnika, a njegova ustrojbena dužnost je bila referent tehničke službe u prvoj bojnoj. U to je sto posto siguran. Nakon što mu je predočena potvrda (list 12 spisa) izjavio je da u toj potvrdi nije točno navedena dužnost pod točkom 2., iz razloga što je u tom periodu MC imao ustrojbenu dužnost referent tehničke službe u zapovjedništvu prve bojne i ustrojbeni čin dočasnik. Smatra da je u tom informacijskom sustavu personalnog upravljanja krivo unesen podatak. I on je imao isto takav problem da je u informacijskom sustavu imao pogrešno upisanu dužnost. Točni podaci se nalaze u Ministarstvu obrane, Upravi za upravljanje ljudskim resursima. Godine 1991., u vrijeme pogibije KC, bio je u [adresa]. Nije mu poznato da li je u ratnom dnevniku bila zabilježena pogibija KC, no, smatra da je to trebalo biti zabilježeno kao i svaki drugi događaj. Ne zna gdje se nalazio ratni dnevnik. Isto tako ne zna gdje se nalazio ratni dnevnik 1992. jer to nije bila njegova zadaća. Točno je, da se s CC dopisivao putem Messengera 2017., međutim, nije sigurno u tom dopisivanju uvjeravao MC da je KC bio zapovjednik jer ga nije mogao u to uvjeravati jer KC nije bio zapovjednik 104. brigade. Točno je, da je potpisao pristupnicu kao člana Kluba varaždinskih branitelja, ali kad je vidio dopise MC nije plaćao članarinu, nije nikad platio niti prvu članarinu pa stoga teško da ga se može smatrati članom Kluba varaždinskih branitelja. Poznato mu je da je MC bio ranjen 1991. godine i može reći da je MC spašavao tuđe živote na ratištu. Što se tiče spornog dopisa Ministarstvu obrane, a koji je predmet ovog postupka, izjavio je da članovi izvršnog odbora zajednički sastavili sadržaj dopisa, svako je nešto dodao, složili su se oko sadržaja dopisa, a SC je kao predsjednik Udruge pripadnika 104. brigade potpisao taj dopis jer je prema statutu predsjednik udruge ovlašten potpisivati dokumente. Poznato mu je da je MC bio izbačen iz Udruge pripadnika 104. brigade u vrijeme kada je predsjednik udruge bio OC. Razlog je bio dopis koji je naprijed naveo (list 31 spisa) koji je neovlašteno potpisao, a odluka o njegovom izbacivanju donijeta je na Sudu časti, radilo se o stegovnoj mjeri isključenje iz udruge. Prvostupanjska odluka je potvrđena od strane izvršnog odbora i s time je postupak bio završen. Smatra da je MC svoje istupe koristio za samopromociju. Potvrda (list 12 spisa) mogla se izdati na osobni zahtjev, na zahtjev pravne osobe. Poznat mu je dopis (list 49-50 spisa), to je bio dopis koji su koristili za pisanje ovdje spornog dopisa. U svezi samopromocije, smatra da sam način kako je MC istupao u javnosti je bio način da je promovirao sebe pa kao primjer navodi jednu rečenicu: "Dok smo mi ratovali, drugi su se skrivali", dakle uvijek je sebe isticao u tim nastupima.
14. Svjedok EN je iskazao da poznaje SC još od 1991., zajedno su bili na ratištu, s poznaje ga i od ranije kada je bio sportaš jer se SC bavio atletikom. Potom su zajedno bili pripadnici Udruge pripadnika 104. brigade, od 15.08.1991., međutim, bio je samo član te udruge s obzirom da je u to vrijeme imao svoju udrugu koje udruge je bio predsjednik. A osim toga bio je i predsjednik mjesnog odbora pa nije htio još neku funkciju u Udruzi pripadnika 104. brigade. Vezano uz dopis koji je sačinila Udruga, a odnosio se na MC, je dopis u čiji sad sadržaj neće ulaziti zbog proteka vremena, samo zna da je bila skupština, bio je i sastanak izvršnog odbora i da je izvršni odbor udruge raspravljao o MC i da je potom sačinjeni dopis, da je taj dopis bio pročitani pred svima, da su svi digli ruke da se pošalje taj dopis, a potpisao gaje tadašnji predsjednik SC. Htio bih reći daje prije ovog dopisa već upućeni jedan dopis takvog sadržaja prema Ministarstvu, a potpisao ga je tadašnji predsjednik udruge BC. U vrijeme sačinjavanja ovog dopisa koji je potpisao SC, MC više ili nije bio član Udruge pripadnika 104. brigade ili je bio pred isključenjem. On je MC predložio da Udruga pripadnika 104. brigade ima ogranke i u drugim gradovima, a ne samo u Ivancu i to u Novom Marofu i Ludbregu, jer su tamo bile bojne i samostalna satnija u Ludbregu. Htio je da Udruga pripadnika 104. brigade ima ogranke, međutim, MC je to iskoristio te napravio svoj klub Hrvatskih branitelja 1991. -1995.g., a koristio je grb od Udruge 104. brigade na memorandumu. Tada je čuo da je vrbovao ljude koji nisu imali veze s Udrugom niti su bili na ratištu, da uđu u njegov klub. Kad je sve to vidio, udaljio se od MC, te mu je na jednom sastanku i rekao da to što radi nije u redu i da ne želi u tome sudjelovati i tu su se razišli. MC su isključili iz Udruge pripadnika 104. brigade, a njega nisu, iako su prvotno sumnjali da su oni zajedno u tome. Ne zna gdje se 2017. nalazio štambilj Udruge 2017., zna da su pričali da je ključ od ormara visio na zidu od prostorije i ključ od ormara je mogao uzeti svatko tko je imao ključ od kancelarije. Štambilj je bio u tom zaključanom ormaru. Čuo je da su pričali da je štambilj koristio onaj tko je trebao nešto poštambiljati, uzeti poštu. Napominje da nema neposrednih saznanja o tome. Ističe da je 1991., MC bio skladištar samo što se to u vojnoj terminologiji nazivalo referent za tehničko materijalna sredstva, a ostali koji nisu završili vojnu akademiju ili nešto vezano uz vojsku su to zvali skladištar. Inače, MC je i protiv njega pokrenuo spor zato što ga je rekao da je bio skladištar. Prijedlog za odlikovanje davala je Udruga, odnosno, odnosno HC, koji je bio zapovjednik brigade. Koliko zna MC je donio već napisani prijedlog za odlikovanje za sebe, pa čak i za njega, za čin bojnika, ima taj papir, te je HC rekao da će im to potpisati ako ih nije sram. U u to vrijeme već je imao prijedlog samo za potpisati da dobije čin pukovnika, samo je trebao predati papire, ali ga je bilo sram da ima čin pukovnika, a njegov zapovjednik brigade da isto ima čin pukovnika iako je završio sve vojne akademije i bio zapovjednik brigade, a on nije imao niti vojnu akademiju niti je bio zapovjednik brigade, već samo zapovjednik vojarne, iako je prošao sve dužnosti do zapovjednika vojarne.
15. Svjedok ĆC je iskazao da je od 31.08.1991. do 31.12.1991. u 1. Varaždinskoj bojni imao dužnost zapovjednika 1. varaždinske bojne. I MC bio je pripadnik 1. varaždinske bojne. Njegova dužnost je bila referent tehničke službe u 1. varaždinskoj bojni. MC upoznao je 31.08.1991. godine kad mu ga je predstavio zapovjednik HC, zapovjednik 104. brigade, dakle predstavio mu ga je i rekao da će i MC biti u njegovoj 1. Varaždinskoj bojnoj. Na ratištu je MC bio i s njim, a i bez njega jer je sudjelovao u pojedinim borbenim akcijama. Nakon rata MC je bio isto kao i on i osnivač i član Udruge 104. brigade. U Udruzi je MC imao neku dužnost, ali ne zna koju. Što se tiče predlaganja i dodjele odlikovanja, zadnja odlikovanja bila su na prijedlog Udruge da se sastavi odnosno odredi oko 70 ljudi koji bi na osnovi rada u 104. Brigadi bili zaslužni za odlikovanje, činove i slično, odnosno prijedlog Udruzi za činove, kolajne, dao je MC, jer on nije niti znao da je to moguće. Tako je kao zapovjednik 104. bojne napravio, a uz prethodni dogovor sa zapovjednicima satnije sastavio listu ljudi za dodjelu odlikovanja, činova zasluga, dakle, napravio je spisak i zapovjednici satnije su za svakog napisali karakteristike, dakle, zašto su baš oni na toj listi, a karakteristike su napisane u obrazloženju u 5 proširenih rečenica, jer je toliki bio obrazac da se moglo napisati toliko rečenica. Uz spisak za svakog je napisao karakteristike, dakle zašto su se baš oni našli na toj listi, i u obrazloženju je napisao njihove zasluge odnosno karakteristike u 5 proširenih rečenica. Na sastanku Udruge je bilo rečeno da li ti ljudi mogu biti na spisku za odlikovanje ili ne. I MC je bio na tom spisku za dodjelu i čina i dolikovanja i medalje, kolajne. Međutim, MC je uz onaj opis karakteristika koji se opisao za svakog predloženog napisao još dvije stranice svojeg sudjelovanja u borbenom djelovanju, svaki pokret unutar bojne. Tada su se prvi puta tako dodjeljivali činovi odnosno odlikovanja. Čini mu se da je MC imao čin starijeg vodnika, a što je dočasničko mjesto. Ne zna da li je MC mogao raspolagati sa štambiljem Udruge, no, zna da su štambiljem mogli raspolagati predsjednik Udruge i njegov zamjenik. Štambilj se držao u nezaključanom ormaru u prostorijama udruge i svako je imao dostup štambilju. Još uvijek je član Udruge. Čuo je za dopis na listovima 10-11 spisa, ali nije sudjelovao u sastavljanju tog dopisa. Za dopis je čuo od članova udruge koji su bili u predsjedništvu Udruge, a on tada nije bio u predsjedništvu Udruge i nije bio na tom sastanku, već je samo član i ne dolazi na sastanke. Ne zna da li je sada MC član Udruge pripadnika 104. Brigade, ali zna da je bio izbačeni iz te Udruge. Još kada je bio član Udruge pripadnika 104. Brigade, dakle, prije nego što je bio izbačen MC je osnovao svoj Klub 1. Bojne 104. Brigade, tako nešto. Nema neposrednih saznanja o korištenju grba 104. brigade od strane MC, već o tome ima saznanja od drugih članova Udruge, pa tako ima saznanje da je MC koristio i služio se za svoju Udrugu odnosno klub grbom 104. Brigade. Bojna je u sklopu Brigade, dakle Brigada je veća vojna postrojba od bojne. Njihova brigada se sastojala od 3 bojne i to Varaždinske, Ivanečke i Novo Marofske, a on je bio zapovjednik Varaždinske bojne, odnosno 1. bojne. Navodi da je 1991. bio u [adresa] i [adresa] gdje je djelovala 104. Varaždinska brigada, a zapovjednik 104. brigade je bio HC, koji je imao čin pukovnika. Nije postojala funkcija zamjenika brigade. Zapovjednika brigade mogao je imenovati samo predsjednik NN. Ukoliko je HC bio odsutan, on je odredio tko će ga mijenjati, za to vrijeme dok je odsutan, a njegova funkcija je bila vršilac dužnosti zapovjednika brigade ili rukovodilac smjene koja je tada bila na ratištu. Zapovjednik brigade mogao je prenijeti na v.d. sve ovlasti, a mogao je prenijeti i dio ovlasti. U više navrata krajem 1991. je zapovjednik HC odlazio s ratišta na više dana, i tada je prenio ovlasti na vršioca dužnosti zapovjednik brigade ili rukovodioca smjene. U nekoliko navrata je te ovlasti prenio i na njega. Nakon 15 dana na ratištu, u prosincu 1991. HC je otišao u [adresa] i odredio je vršiocu dužnosti zapovjednika brigade i to KC. Kad je bio v.d. zapovjednika brigade nije imao sve ovlasti kao zapovjednik brigade, pa se konzultirao preko radio veze sa zapovjednika brigade HC i preko njega primao zapovijedi i upute, a to se je odnosilo na smjenu postrojbi brigade za odlazak i dolazak nove smjene. Rekao je da je MC bio referent tehničke službe, a njegovi poslovi su bili snabdijevanje i organizacija bojne s naoružanjem i ostalom opremom. To znači da je raspolagao i skladištem gdje je tu opremu i skladištio. MC je to radio za 1. bojnu, a netko drugi je radio te poslove za druge bojne. Zapovjednik HC je rasporedio MC na poslove tehničkog referenta, ne zna kada, samo zna mu ga je HC predstavio 31.08.1991.
15.1. Svjedok ĆC je nadalje iskazao da iako su mu predočeni podaci iz potvrde list 12. spisa da bi MC od 13. srpnja 1991, do 27. siječnja 1992. bio referent tehničke službe u zapovjedništvu brigade, u toj potvrdi su netočni podaci jer je MC bio referent tehničke službe u 1. bojnoj kod njega i to od 31.08.1991. pa nadalje. Ne zna kako su ti podaci navedeni u potvrdi i tko ih je dao, samo zna da je MC bio kod njega u 1. bojnoj do 31.12.1991., zajedno su ratovali, ne zna što je njemu zapovjednik HC odredio, no, zna da je u to vrijeme referent tehničke službe u brigadi bio ŠJ. Nadalje je iskazao da su činovi, satnik i bojnik časnički činovi. U vojci je bitan čin. Njemu je samo pukovnik HC bio nadređen, a referent tehničke službe ne može biti nikome drugome nadređeni bez obzira na čin osim svojoj službi ili ako zapovjednik brigade ili bojne odredi da bude nadređen. Tek je 1992. čuo da bi HC, napisao neko pismo i poslao ga u Zagreb, ali ne zna sadržaj tog pisama. Nije čuo da bi HC dao ostavku, niti da bi bio suspendiran jer su njih dvoje bili do zadnjeg dana na ratištu i to od 30. prosinca 1991. i zajedno su otišli u [adresa], a poslije su se vratili na ratište u [adresa] i HC je i dalje bio zapovjednik i te 1992. sve do odlaska u mirovinu, a u mirovinu je otišao 15. prosinca 1992. na osobni zahtjev. Njegova dužnost zapovjednika nije bila prekinuta niti jednog trenutka. Ovaj iskaz je dao na temelju onoga što zna, a ne onoga što vidi u dokumentaciji. Navodi da se pojavio RJ kojeg kao zapovjednika nije imenovao NN, koji je bio jedini ovlašteni imenovati zapovjednika brigade, već je isti imenovan od Načelnika operativne zone Bjelovar, međutim načelnik operativne zone Bjelovar nije bio ovlašten imenovati zapovjednika brigade. Moguće je da je HC tražio razrješenje, ali ga predsjednik NN nije razriješio dužnosti zapovjednika brigade, jer je HC bez obzira na ono pismo koje je napisao i poslao, cijelo vrijeme bio zapovjednik brigade sve do 15. prosinca 1992. Zna da je došao RJ i htio se ustoličiti i prihvati se dužnosti zapovjednika u [adresa], ali ga je nekoliko gardista 104. brigade "najurilo" tako da se RJ nije uspio ustoličiti već je otišao, a među tim gardistima koji su "najurili" RJ je bio MC. RJ vidio je ratištu 29. prosinca 1991. kada se pojavio u [adresa], i nakon toga ga je još jednom vidio u [adresa] i to je bilo sve. To zna jer je KC poginuo **.**.1991., a dan poslije se pojavio RJ na ratištu. Dakle, 1992. godine je saznao i da je HC napisao pismo i da su RJ u [adresa], pripadnici 104. Brigade spriječili da preuzme dužnost zapovjednika, a pismo je pročitao kad mu ga je dao MC prije 3-4 godine. Ističe da je vodio svoj ratni vojni dnevnik 1. bojne 104. brigade. Vjerojatno je upisani u taj dnevnik i događaj o pogibiji KC u riječ dvije. Inače, ratni vojni dnevnik pisao je pisar po njegovom nalogu. Točno je da je u tom dnevniku oslovljavao KC ili kao KC ili kao KC ili zapovjednik, ovisno o tome kako mu se tada obraćao, a kada je u dnevniku pisalo zapovjednik to ne znači da je tada i obavljao funkciju zapovjednika već se kao vršilac dužnosti oslovljavao ili kao zamjenik, ili kao zapovjednik, a nije se oslovljavao kao vršioc dužnosti. Zna što znači riječ suspenzija, znači da je netko suspendiran na određeno vrijeme i tada ne može vršiti tu dužnost koju je prije vršio. Nije upoznat sa Zakonom o dodjeli odlikovanja, nije ga pročitao, a prilikom prijedloga za dodjelu odlikovanja napravio je ono što su drugi rekli. Prijedlog za odlikovanje je potpisao pretpostavljeni, što znači da je zapovjednik brigade potpisao prijedlog za odlikovanje za svoje časnike kojima je bio pretpostavljeni. Prijedlog za odlikovanje za MC je on potpisao, ali s obzirom na protek vremena nije najsigurniji u to, ali misli da je. Nije moguće da bi MC sam potpisao prijedlog za odlikovanje jer je taj prijedlog mogao potpisati samo njemu nadređeni, ali on je sam napisao dopunu prijedloga za svoje odlikovanje i to je bila jedina takva dopuna jer ostali nisu pisali takve dopune. Ne zna puno o klubu koji je osnovao MC, no zna da je MC osnovao Udrugu, ali ne zna kako se ista zove. Ne zna da li Udruga ima svoj grb, niti zna da li Udruga mora ili ne mora imati svoj grb. Zna da je u isto vrijeme bio samo jedan štambilj Udruge 104. brigade, te zna da je poslije bio drugačiji štambilj. Ne zna da li je MC neovlašteno koristio štambilj Udruge. U Regionalnom tjedniku, Varaždincu i Večernjem listu, na televiziji je pročitao da MC koristi pogibiju KC za samo promociju objavljivanjem djela KC. Iz novina zna da je rodno mjesto KC, negdje u [adresa], te je čuo da je u [adresa] KC ima spomenik, ali ne zna detalje. Ne zna gdje je bio ratni dnevnik 104. brigade, a ratni dnevnik za 1. bojnu je bio u zapovjedništvu brigade jer ga je tamo predao. Knjige 104. brigade Hrvatske vojske je knjiga o njihovom djelovanju, pa je za tu knjigu davao izjave kao i svi ostali, no, ne sjeća se koju je izjavu dao za MC i KC, a to je ono što je danas iskazao u svojem iskazu, a sve ostalo je laž. MC je došao s njim i išli su zajedno jer je MC došao s njegovom satnijom. Kad je MC bio pod njegovim zapovjedništvom imao je skladište u [adresa] u prostorijama vojarne 15. maja u Supilovoj ulici. Zna da je MC prije radio u teritorijalnoj obrani i da je imao skladište, ali ne zna gdje, pretpostavlja u barutani. Nema neposrednih saznanja o ranjavanju MC već samo zna po pričanju drugih, a čuo je da je MC išao gledati mjesto s kojeg su četnici pucali po našima i da je naletio na minu koju su naši postavili. Svaki borac koji je bio na prvoj crti na ratištu, u [adresa] i [adresa] je sudjelovao u borbi i mogao je smrtno nastradati ili biti ranjen, i skladištar, odnosno referent tehničke službe ide sa svojim vozilom na prvu crtu obrane kako bi ih snabdijevao oružjem. Sve je to bila prva crta bojišta gdje su se nalazili, čuvali su područje koje su osvojili.
16. Svjedok OC je iskazao da okrivljenika i privatnog tužitelja poznaje i iz vremena Domovinskog rata, a i poslije, s obzirom da su bili u Udruzi pripadnika 104. Brigade. U vrijeme Domovinskog rata, a prema njegovim saznanjima MC je bio logističar u 1. Bojnoj i misli da mu je to bio i službeni naziv. U više navrata bio je član izvršnog odbora Udruge pripadnika 104. Brigade, a jedne godine bio je i predsjednik te Udruge na rok od godinu dana. Odluke Udruge donosile su se na sastanku izvršnog odbora, a ovlaštenje potpisivanja donesenog dokumenta na izvršnom odboru imao je samo predsjednik Udruge. Kao predsjednik Udruge potpisao je odluke koje su donijete na izvršnom odboru. Na sastanku izvršnog odbora se raspravljalo o ponašanju MC, pa je u vezi toga donijeti dokument kojeg je potpisao i isti je poslani u Ministarstvo obrane. To je bilo 2018. na tom sastanku bili su prisutni zapovjednik HC, zapovjednici bojni. Taj dokumenta dostavljen je u Ministarstvo obrane. Nakon tog sastanak Sudu časti Udruge je donio odluku o isključenju iz Udruge članova i to MC, DN i blagajnik NC, ne zna kako se preziva. Na tom sastanku 2018. je tražio da se ratni zapovjednici bojni izjasne odnosno daju očitovanje u vezi iznošenja tko je bio zapovjednik, a tko nije bio zapovjednik, s obzirom da je MC isticao da je je krajem 12. mjeseca 1991. KC bio zapovjednik Brigade. Dakle vezano uz to je bio sačinjen taj dokument kojeg je potpisao. Prije tog sastanka na kojem se raspravljalo o ponašanju MC, bio je još jedan sastanak i to neposredno prije 25. godišnjice Brigade, točnije 2016. godine, na kojem sastanku su bili ratni zapovjednik HC, zapovjednici bojni, došlo je do konflikta vezano uz dodjelu počasnih činova, zahvalnica, gdje je bila prisutna netrpeljivost između HC i MC i bile su izrečene ružne riječi. Smatra da je izvršni odbor trebao staviti prijedlog tko će dobiti čin ili zahvalnicu, međutim, čuo je da su se osobno nosili u Ministarstvo prijedlozi za odlikovanja, a što se njemu osobno nije sviđalo. Čuo je da je i MC osobno nosio prijedlog za odlikovanje Ministarstvu na ruke. Kad je bio predsjednik Udruge bila su tri pečata Udruge, jedan je bio veći, druga dva su bila manja i štambiljati dokumente je bio ovlašten predsjednik Udruge, tajnik i član izvršnog odbora koji je bio ovlašten podizati poštu. U vrijeme kad je bio predsjednik, MC nije imao ovlast koristiti štambilje. U to vrijeme je MC govorio da će osnovati Ogranak Udruge Varaždin. Svi štambilji bili su u nezaključanom ormaru. MC je najprije osnovao Ogranak Udruge Varaždina, a poslije kad je bio isključen iz Udruge 104. Brigade, tada je osnovao novu Udrugu Branitelja [adresa]. Došlo je do spora zbog toga to je koristio glavni grb koji je bio preslika grba 104. Brigade. Ne zna kako je završio taj spor, uglavnom Udruga Branitelja [adresa] ima svoj grb. Poslije njega je predsjednik Udruge bio SC, a sada je predsjednik CN. Od 2019. godine bio je član ili Nadzornog odbora ili Izvršnog odbora, Poznato mu je da je bio poslan Ministarstvu branitelja i Ministarstvu obrane dopis od 09.12.2019., a na osnovi onog prvog dopisa kojeg je i on poslao u Ministarstvo kada je bio predsjednik, zna da su sadržajno bili slični dopisi. Dopis (listovi 10 -11) je dopis koji je potpisan od strane SC i koji je sastavljen na sastanku 09.12.2019., misli da je i on bio na tom sastanku. Taj dopis je sastavljen na temelju Odluke Izvršnog odbora. Smatra da taj dopis nije mogao otići "van" nepotpisan, a Odluke izvršnog odbora potpisuje predsjednik, u vrijeme kada sam ja bio predsjednik nitko drugi nije bio ovlašten potpisivati dokumente osim predsjednika Udruge.
16.1. Svjedok OC nadalje navodi da na dopisu kojeg donese Izvršni odbor napiše se da je to Odluka Izvršnog odbora, a na Izvršnom odboru se vodi zapisnik, no ne zna tko ga potpisuje. U vrijeme kada je on bio predsjednik Udruge ključeve od prostorije Udruge imali su on, tajnik C, i blagajnik KN. On je potpisao da može ići na natječaj Ministarstva branitelja projekat za izradu filma o KC, a nije sudjelovao u izradi tog filma, a to je bilo na inicijativu MC i Kluba Varaždin jer je Klub Varaždin bio unutar Udruge 104. Brigade. Ne sjeća se koje godine je bio taj natječaj, međutim, sjeća se da je bio predsjednik Udruge te godine kada se je predavao zahtjeve za projekt za izradu filma. Potpisao je da se može ići s projektom od KC, međutim, nije bio upoznat sa sadržajem prijedloga, nije ga nikad imao na raspolaganju da bi ga mogao pročitati tako da niti ne zna što je pisalo u tom prijedlogu za natječaj. Prema njegovom saznaju, KC nije bio zapovjednik 104. Brigade, jer da je bio, o tome bi postojao službeni dokument, a ovaj prijedlog za natječaj nije službeni dokument. Nisam bio upoznati s projektom snimanja filma. Za vrijeme rata vodio se ratni vojni dnevnik 104. Brigade, nije ga vidio. U prosincu 1991. nije bio na ratištu, a niti u 104. Brigadi, pa nema neposrednih saznanja vezano uz to da li je bila suspenzija HC ili nije. Ministarstvo obrane personalna Uprava izdaje personalni dokument za svakog djelatnog umirovljenog pripadnika hrvatske vojske, na temelju dokumenata koje je sakupila od postrojbi. MC bio logističar 1991., u vrijeme kada još nije bio u Brigadi, a kad je bio u Brigadi, ne zna koju je funkciju imao MC, ali o tome postoji dokument. U neformalnim razgovorima čuo je da je MC 1991. godine bio logističar u brigadi. Što se tiče procedure, ne zna o proceduru prijedloga za odlikovanje pripadnika 104. Brigade, na zna tko je potpisivao, na čiju inicijativu su išli prijedlozi, a odluke je donosilo Ministarstvo branitelja za umirovljene pripadnike hrvatske vojske, policija, a i predsjednik RH može donijeti odluku o odlikovanju. Čuo je da je MC pokrenuo upravni spor vezano iz isključenje iz Udruge i da je to izgubio.
17. Svjedok AC je iskazao da privatnog tužitelja i okrivljenika poznaje kao pripadnike postrojbe 104. brigade Hrvatske vojske iz [adresa], a on je bio pripadnih 76. samostalnog bataljuna u [adresa]. Oni su za vrijeme Domovinskog rata bili smješteni u mjestu Banovac, na području [adresa]. Sudjelovao je u ratnoj akciji zvanoj Alfa u kojoj akciji su sudjelovali i pripadnici 104. brigade. SC je upoznao 1991. u bazi varaždinske brigade u Banovcu, zna da je isti imao neki čin, ali ne zna koji. Do 2018. je SC vidio možda dva puta za vrijeme komemoracije Domovinskog rata u [adresa], te ga je 2018. vidio na dan Grada Varaždina u prostoriji gradskog kazališta u [adresa] i razgovarao je s njim i tada je vidio da je neki problem u vezi brigade. O tome je razgovarao i s GN jer je njega češće viđao na komemoraciji koji mu je rekao da je problem s poginulim pripadnikom brigade FN, a SC mu je rekao da KC nije bio zapovjednik brigade, već je to bio HC. Rekao mu je o čemu je razgovarao s GN i GN mu je poslao na e-mail ostavku HC. U razgovoru s SC nije zaključio da bi bio neki nesporazum, već različiti stavovi o ustroju i zapovjedništvu 104. brigade u [adresa]. SC mu je poslao e-mail ustroj 104. brigade, dakle, radilo se o tome da se njih dvoje nisu složili o ustroju 104. brigade. Ne sjeća da je tražio SC da mu skenira ratni dnevnik 104. brigade za potrebe muzeja Domovinskog rata u [adresa], a SC mu o tome nije govorio. Poslije mu je MC rekao da ratni dnevnik 104. brigade nije predan, već je bio u privatnom arhivu SC. I policija ga je zvala u svezi tog dnevnika. Ističe da je u ratu imao čin satnika HV, a poslije je bio djelatnik sigurnosno informativne službe sa činom bojnika i poslije u Požegi je bio načelnik Uprave za obranu. Kad je KC poginuo, pripadnici varaždinske brigade ne zna koje satnije napuštali su položaj. Prema njegovom saznanju MC je tada bio negdje lijevo od njih, ali ne zna točno gdje. Oni u [adresa] su smatrali da je KC zapovjednik varaždinske brigade jer je on zapovijedao u toj akciji.
18. Svjedok ČC je iskazao da MC ne koristi pogibelj njegovog oca KC, radi vlastitih promocija već upravo suprotno isti od pogibije oca 28.12.1991., kontinuirano pomaže njegovoj obitelji, a pogotovo u rasvjetljavanju istine oko statusa zapovjednika 104. Brigade njegovog oca prilikom pogibije, a koji status zapovjednika negira između ostalog i ovdje okrivljenik. Što je nekoliko navrata javno se i očitovao. U tom smislu može reći da je potpuno nesporno da je njegov otac bio zapovjednik 104. Brigade jer o tome pored njegovih suboraca koji je kao zapovjednik i vodio oslobodilačku akciju u kojoj je na čelu kolone i poginuo **.**.1991., govori i brojni dokumenti koji ukazuju da je u to vrijeme zapovjednik HC napustio mjesto zapovjednika i otišao u [adresa] i o tome pismeno obavijestio glavni stožer oružanih snaga RH, te upravo u tom periodu njegov otac postao je zapovjednik, o čemu postoji i posebna odluka glavnog stožera o načinu postavljenja zamjenika zapovjednika u slučaju nemogućnosti zapovjednika, a osim toga HC ga je pismenim putem postavio na to mjesto. Sve ove činjenice već duže vremena su poznate, a određena grupa ljudi kojoj pripada okrivljenik iste potpuno neosnovano negira. Imao je u rukama pismenu obavijest o tome da je njegov otac bio postavljen za zapovjednika Brigade i Pravilnik o postavljenju zamjenika zapovjednika u slučaju spriječenosti zapovjednika da obavlja svoju dužnost takav mu je naziv, u vrijeme ratnih zbivanja. Pored navedenog, iz samog ratnog dnevnika jasno je razvidno napisano u istom da je 28.12.1991., poginuo u ratnoj operaciji zapovjednik 104. Brigade KC, čime je jasno vidljivo da ga se smatralo u Brigadi zapovjednikom u vrijeme pogibije. Nakon što mu je predočen ratni dnevnik izjavio je da je to taj dokument o kojem je ranije govorio i koji je vidio.
19. U svezi navode privatne tužbe - “...,uporno i neargumentirano nastoje, nažalost, poginulog pukovnika KC, tada pomoćnika zapovjednika za logistiku, promovirati kao ratnog zapovjednika 104. brigade. Njihovo je djelovanje u posljednje vrijeme postalo sve agresivnije, sve češći su njihovi kontakti s medijima, ..., na kojoj također stoji neistina da je bio ratni zapovjednik 104. brigade, kao i niz drugih neistina, a sve ovo u cilju samopromocije, ..., gore rečeno radi gospodin MC.”, zatim, - “ …, dotični gospodin sve ovo poduzima s ciljem samopromocije.“, te - da je privatni tužitelj u ratu bio “ …, (skladištar), na ustrojbenom mjestu dočasnika, o čemu postoji službeni dokument“, saslušani su svjedoci i pročitana je materijalna dokumentacija, te je bilo sporno, je li KC u vrijeme Domovinskog rata bio ratni zapovjednik 104. brigade, je li privatni tužitelj promovirao pokojnog KC kao ratnog zapovjednika 104. brigade u cilju samopromocije, te je li privatni tužitelj bio skladištar.
20. Iz potvrde Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjela G-1, Karlovac od 30. rujna 2020. (list 12-13) proizlazi da je privatni tužitelj bio u pričuvnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 15. svibnja 1991. do 12. srpnja 1991. na ustrojbenoj dužnosti referenta tehničke službe u zapovjedništvu 1. bojne, s ustrojbenim činom dočasnika, da je bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 13. srpnja 1991. do 27. siječnja 1992. na ustrojbenoj dužnosti referenta tehničke službe u zapovjedništvu brigade, s ustrojbenim činom satnika - bojnika, da je bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 28. siječnja 1992. do 30. travnja 1993. na ustrojbenoj dužnosti pomoćnika načelnika stožera brigade za obavještajne poslove, s ustrojbenim činom satnika - bojnika, da je bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 1. svibnja 1993. do 30. travnja 1994. na ustrojbenoj dužnosti načelnika odsjeka za obavještajne poslove u zapovjedništvu brigade, s ustrojbenim činom bojnika - pukovnika, te je od 1. svibnja 1994. do 31. svibnja 1994. bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV, međutim je bio neraspoređen. Isti podaci navode se u potvrdi Glavnog stožera OS RH VI. Zborno područje, Vojna pošta Varaždin (list 175). Iz osobne izjave HN od 23.10.2020. (list 6) proizlazi da je MC – bojnik HV u mirovini, bio djelatna vojna osoba, pripadnik zapovjedništva Operativne zone Bjelovar u razdoblju od kolovoza 1992. – siječnja 1993. Iz navedene osobne izjave također proizlazi da je HN, potpisnik izjave, u to vrijeme na dužnosti načelnika stožera u Operativnoj zoni Bjelovar.
20.1. Iz dopisa Ministarstva obrane Zagreb, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima od 8. travnja 2022. (list 75-76) proizlazi da je privatni tužitelj MC od 13.7.1991. do 30.4.1993. bio referent tehničke struke, 104. brigade HV „R“ Varaždin, od 1.5.1993. do 30.4.1994. bio je načelnik odsjeka za obavještajne poslove, 104. brigade HV „R“ Varaždin, od 1.5.1994. do 31.5.1995. bio je časnik, raspolaganje, 104. brigade HV „R“ Varaždin, od 1.6.1994. do 31.10.1995. bio je časnik, Savjetnik za obavještajno -operativni rad, Obavještajna podsredišnjica-1 Središnjica obavještajna Zagreb. Umirovljen je s danom 31. listopada 1995.
20.2. U dopisu Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za djelatno vojno osoblje od 9. ožujka 2023. (list 187) i priloženoj dokumentaciji (listovi 189 -190) pojašnjavaju se razlike o tijeku službe MC u oružanim snagama, opisane s jedne strane na temelju službene evidencije u Informacijskom sustavu personalnog upravljanja Ministarstva obrane i službene dokumentacije iz personalnog osobnika, u odnosu na podatke iz potvrde Odjela G-1 zapovjedništva HKoV od 30.9.2020. Tako se navodi da je dopisom Odjela G-1 zapovjedništva HKoV od 6.3.2020. dostavljena preslika pomoćnog osobnika MC te je u dokumentaciji dostavljena preslika prijedloga za imenovanje na dužnost u postrojbu Hrvatske vojske broj 03 -34-1 od 9.1.1992. za MC potpisana od strane zapovjednika 104. brigade „R“ ZNG Varaždin, upućena na nadležno postupanje zapovjedništvu Operativne zone Bjelovar, a kojim se MC predlaže na raspored na dužnost pomoćnika BŠ za obavještajne poslove. Uvidom u službene evidencije IS -PU kao i osobnik istog nije pronađen dokaz da je predmetni prijedlog realiziran, a uvidom u bazu hrvatskih branitelja ne postoji podatak da je isti obnašao dužnost pomoćnika načelnika stožera za obavještajne poslove. U vezi toga je li MC obnašao dužnost referenta tehničke službe u 104. brigadi ZNG H Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima od ili u 1. bojni 104. brigade ZNG HV pojašnjava se da je 1. bojna ustrojbena cjelina 104. brigade odnosno isti je raspoređen na dužnost referenta tehničke struke, raspoređen u 1. bojnu 104. brigade. U vrijeme ratnih godina u Informacijskom sustav personalnog upravljanja evidentirala se prva samostalna postrojba tj. 104. brigada, a što nije od utjecaja na tijek službe istog.
20.3. U telefonskom imeniku Štaba TO operativne zone Varaždin navodi se broj telefona MC, rukovaoc RR (list 86).
20.4. U ratnom dnevniku ZN, ratni zapovjednik na paljbenom položaju za MB [matični broj] mm Kobac 20, za razdoblje 13.-22. rujna 1991. navodi se da su prisutni SC, UN, TJ, DC, kojima ne zna točno funkcije.
20.5. U ratnom dnevniku 104. brigade ZNG (HV) navodi se uz datum 27.12.1991. zapovjednik brigade (KC) (listovi 116 -118), a iz ovlasti od 27.12.1991. proizlazi da je zapovjednik HC ovlastio da ga za vrijeme njegove odsutnosti iz jedinice, u svemu što se odnosi na zapovijedanje i upotrebu podređenih jedinica zastupa KC, pomoćnik za logistiku u Zapovjedništvu 104. br. „R“ ZNG. (list 86, 119).
20.6. U knjizi 104. brigade HV (list 155) opisuju se djelovanja pripadnika iste brigade za vrijeme Domovinskog rata, a uz ime privatnog tužitelja navodi se čin bojnika.
20.7. Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je 9. svibnja 2017. natječaj za psihološko i socijalno osnaživanje te podizanje kvalitete življenja hrvatskih branitelja, hrvatskih branitelja s invaliditetom, HRVI, stradalnika i članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (list 186).
20.8. Iz ovosudne presude pod brojem K-303/2018 od 27. svibnja 2022. proizlazi da je okrivljenik EN proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, klevete, iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, povodom privatne tužbe privatnog tužitelja MC.
21. Obrana je priložila u spis zahtjev MC od 13.10.2016. upućen Izvršnom odboru UP 104. brigade ZNG HV, Sudu časti UP 104. brigade ZGN HV (list 223) za sazivanje izvanredne sjednice Skupštine Udruge pripadnika 104. brigade ZNG HV i razrješenje predsjednika, zamjenika i tajnika udruge. Potpisnici istog zahtjeva su ĆC, PN i MC. Obrana je priložila Privremeno uputstvo o postupku zamjenjivanja komandira i zapovjednika oružanih snaga Hrvatske i dobrovoljačkih sastava, Privremeno uputstvo o nadležnostima zapovijedanja u oružanim snagama RH i Zapovijed o disciplinskog odgovornosti pripadnika Zbora narodne garde, iz kojih proizlazi da za vrijeme izvođenja bojnih djelovanja u operativnoj zoni zamjenik zapovjednika ili načelnik štaba odmah preuzima dužnost zapovjednika nakon čega dostavlja informaciju za popunu zamjenika ili zapovjednika. Priložena je i potvrda od 12.10.1993. da je pokojni KC obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika brigade za logistiku i u tijeku služenja u HV dodijeljen mu je čin bojnika, te su priloženi podaci od 13.1.1992. o pogibiji KC.
22. Privatni tužitelj je priložio dokumentaciju (list 243) i to potvrdu od 13.12.1995. da je bio ranjen 3.12.1995. u selu Omanovac prilikom čišćenja terena od srbo-četničkih paravojnih formacija, obnašajući dužnost pomoćnika načelnika stožera brigade za obavještajne poslove, ustrojbenog čina satnika -bojnika, zatim rješenje od 26.10.1995. kojim mu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. Grupe s 30% invaliditeta trajno. Iz potvrde od 3. kolovoza 2020. proizlazi da MC ima čin satnika i čin počasnog bojnika. Isto tako je priložena i dokumentacija koja je bila zatražena u svezi dokumentarnog filma o životu i ratnom putu KC pod nazivom „ KCživot za Hrvatsku“.
23. U spis je priložena i dokumentacija o isključenja MC iz Udruge pripadnika 104. ZNG HV Varaždin (listovi 250 -266), te potvrda da SC ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX. Skupine sa 30% oštećenja organizma, stalno.
24. Dakle, na temelju naprijed opisane materijalne dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka, nije utvrđeno niti je utvrđivano je li KC u vrijeme Domovinskog rata bio ratni zapovjednik 104. brigade, jer su o tome svjedoci različito iskazivali, a nedvojbene materijalne dokumentacije o tome nema, iako se u ratnom dnevniku 104. brigade navodi da je KC zapovijedao vojnom operacijom u kojoj je i poginuo **.**.1991., no, ne postoji druga službena materijalna dokumentacija o tome da je on bio zapovjednik 104. brigade nakon zapovjednika HC, to tim više što svjedok HC navodi da je on bio do svojeg umirovljenja zapovjednik 104. brigade, ali je znao u situacijama svoje spriječenosti privremeno prenijeti svoje ovlasti na svojeg podređenog, pa je u tom smislu i potvrda da je s danom 27.12.1991. zapovjednik HC ovlastio da ga za vrijeme njegove odsutnosti iz jedinice, u svemu što se odnosi na zapovijedanje i upotrebu podređenih jedinica zastupa KC, pomoćnik za logistiku u Zapovjedništvu 104. br. „R“ ZNG. (list 86, 119). Svjedok TJ je iskazao da HC nije prenio na KC zapovjedništvo, već dio ovlasti i to zapovijedanje postrojbi na terenu. U ovom dijelu privatni tužitelj MC je opisivao da je KC zapovijedao vojnom operacijom u kojoj je i poginuo **.**.1991., pozivajući se i na materijalnu dokumentaciju iz tog vremena, vjerujući da su njegovi navodi istiniti, te ističe da nije promovirao KC zbog samopromocije, već radi vraćanja ponosa, časti i dostojanstva obitelji KC, koji su uvijek naslućivali da nešto nije u redu oko pogibije njihovog oca.
24.1. Iz priložene dokumentacije od strane privatnog tužitelja utvrđeno je da je privatni tužitelj poduzimao radnje da se snimi film o ratnom djelovanju KC, da istoga javno promovira, no, nije utvrđeno da bi privatni tužitelj isto činio radi svoje samopromocije, a kako se to navodi u privatnoj tužbi. Naime, i svjedok ČC, sin pokojnog KC navodi da MC ne koristi pogibelj njegovog oca radi vlastitih promocija već suprotno, od pogibije njegovog oca 28.12.1991. kontinuirano pomaže njegovoj obitelji, a pogotovo u rasvjetljavanju istine oko statusa zapovjednika 104. brigade njegovoj oca prilikom pogibije, zbog čega sud nije prihvatio navode obrane i iskaz svjedoka DC i HC da je privatni tužitelj radio na samopromociji, cijeneći iste subjektivnim i konstruiranim u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od okrivljenika. Sud je povjerovao iskazu svjedoka ČC jer je iskazivao objektivno, vjerodostojno, te na temelju priložene materijalne dokumentacije. I sam privatni tužitelj je naveo da je KC bio privremeni zapovjednik 104. brigade, postavljen od strane zapovjednika operative zone Bjelovar i postavljen od strane HC, jer o tome ima neposredna saznanja jer je s KC bio na ratištu i zna cijeli njegov ratni put, a navodi da u prilog tome govori i ovjerena pisana izjava IJ, zapovjednika operativnog sektora Pakrac-Lipik. Svjedok MC je nadalje naveo da je pokrenuo proceduru da se KC dodijeli ime ulice u [adresa] u čemu je i uspio, a svjedok OC je naveo da je potpisao pokretanje projekta o KC. Svjedok DC je naveo da je privatni tužitelj promovirao obitelj KC, ali ne zna zbog čega, i to izradom filma, spomenika i na druge načine i ne zna zbog čega je to činio jer KC nije bio zapovjednik 104. brigade, jer zapovjednika može imenovati samo predsjednik Republike, te je KC bio pomoćnik zapovjednika za logistiku. Svjedok HC je iskazao da je MC radio sve u cilju samopromocije zbog javnih istupa i javnog djelovanja u svezi KC. Svjedok EN je naveo da je MC u ratu bio skladištar samo što je u vojnog terminologiji to bio referent za tehničko materijalna sredstva, a oni koji nisu završili vojnu akademiju su taj posao zvali skladištar. Svjedok ĆC je iskazao da je privatni tužitelj bio u 1. varaždinskoj bojni referent tehničke službe, ali je na ratištu sudjelovao u pojedinim borbenim akcijama. I svjedok ĆC je naveo da je privatni tužitelj bio kod njega referent tehničke službe u 1. bojnoj, jer je on bio zapovjednik 1. varaždinske bojne. Okrivljenik navodi da je MC bio referent tehničke službe u bojni, što je dočasničko mjesto, a ne referent tehničke službe u brigadi kako su govorili MC i njegov odvjetnik na sudu, a KC je prema dokumentaciji u vrijeme pogibije bio pomoćnik zapovjednika za logistiku i kao najviše pozicionirani časnik brigade na terenu u akciji u kojoj nije sudjelovala cijela brigada, dakle, nije bio niti zapovjednik niti zamjenik zapovjednika, jer zapovjednika brigade može imenovati samo predsjednik RH, a kako je to određeno Zakonom o obrani.
24.1. Dakle, okrivljenik je isticao da je privatni tužitelj bio u ratu referent tehničke službe u bojni, što je dočasničko mjesto, a ne referent tehničke službe u brigadi, međutim, iz potvrde Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Odjela G-1, Karlovac od 30. rujna 2020. (list 12-13) proizlazi da je privatni tužitelj bio u pričuvnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 15. svibnja 1991. do 12. srpnja 1991. na ustrojbenoj dužnosti referenta tehničke službe u zapovjedništvu 1. bojne, s ustrojbenim činom dočasnika, da je bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 13. srpnja 1991. do 27. siječnja 1992. na ustrojbenoj dužnosti referenta tehničke službe u zapovjedništvu brigade, s ustrojbenim činom satnika - bojnika, da je bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 28. siječnja 1992. do 30. travnja 1993. na ustrojbenoj dužnosti pomoćnika načelnika stožera brigade za obavještajne poslove, s ustrojbenim činom satnika - bojnika, da je bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV u razdoblju od 1. svibnja 1993. do 30. travnja 1994. na ustrojbenoj dužnosti načelnika odsjeka za obavještajne poslove u zapovjedništvu brigade, s ustrojbenim činom bojnika-pukovnika, te je od 1. svibnja 1994. do 31. svibnja 1994. bio u djelatnom sastavu 104. brigade HV, međutim je bio neraspoređen. Dakle, iz navedenog proizlazi da je privatni tužitelj napredovao do časničkog čina, te nije bio samo dočasnik.
25. Dakle, na temelju naprijed opisane dokumentacije sud je utvrdio da je privatni tužitelj MC obavljao odgovornu dužnost u brigadi, da nije obavljao poslove skladištara, iako je imao funkciju referenta tehničke službe, jer je sudjelovao u vojnim akcijama te imao značajnu funkciju u zapovjedništvu bojne, a što je poznato i okrivljeniku jer je i on bio sudionik varaždinske bojne na ratištu. Isto su potvrdili i svjedoci DC, VC, ĆN, koji su iskazivali da je privatni tužitelj sudjelovao na ratištu u vojnim akcijama, pa im je sud povjerovao jer su iskazivali suglasno priloženoj materijalnoj dokumentaciji, uvjerljivo i objektivno. Svjedocima TJ, HC i ĆC sud nije povjerovao da je privatni tužitelj u Domovinskom ratu imao samo funkciju skladištara, jer iz priložene materijalne dokumentacije proizlazi drugačije, a i okrivljenik je sudjelovao zajedno s privatnim tužiteljem na ratištu kod [adresa], a kako je to iskazao svjedok ĆN. Isto tako je sud utvrdio da privatni tužitelj nije radio na samopromociji, već je radio u interesu rasvjetljavanja istine oko statusa KC u Domovinskom ratu, a kako je to naveo i svjedok ČC, to tim više što je i OC potpisao pokretanje projekta o KC. U ovom dijelu, u kojem opisuje koje je radnje poduzeo, dakle, imenovanje ulice, snimanje filma o KC je privatni tužitelj MC iskazivao iscrpno i detaljno, ne ističući pri tome svoje zasluge, te je takav dio njegovog iskaza suglasan priloženoj materijalnoj dokumentaciji, zbog čega je isti i prihvaćen kao vjerodostojan, objektivan i istinit.
26. Što se tiče navoda iz privatne tužbe da privatni tužitelj- neovlašteno “..., uzima za službeno obilježje grb -oznaku 104. brigade.”, - da bi “..., sam sebe predložio za tri /3/ odličja kao i promaknuće u čin pukovnika.”, - “..., neovlašteno koristio štambilj iako na isto nema nikakvo pravo. Dakle radi se o zloupotrebi ovlasti potpisivanja i uporabi štambilja.”, - da se kod privatnog tužitelja “ …, radi o osobi vrlo upitnih moralnih kvaliteta.”, valja navesti da ni ti navodi nisu utvrđeni kao neistiniti.
27. U svezi neovlaštenog uzimanja grba 104. brigade i korištenja štambilja, privatni tužitelj MC je naveo da je bio predsjednik Kluba varaždinskih branitelja te je sastavio i potpisao dopis da se po KC imenuje jedna ulica u [adresa], a taj dopis je poštambiljao OC štambiljem Udruge pripadnika 104. brigade, jer OC nije sastavio svoj dopis ispred Udruge pripadnika 104. brigade kako bi ga poslao zajedno s njegovim dopisom prema gradu, pa je prema gradu išao samo taj jedan dopis. Isti dopis nalazi se u žutoj koverti (list 31 spisa). Svjedok VC je naveo da privatni tužitelj nije u koristio štambilj i grb Udruge pripadnika 104. brigade, jer se štambilj nalazio u prostorijama Udruge 104. brigade i nije mogao fizički doći do njega. Svjedok KN je naveo da MC nije mogao koristiti štambilj udruge pripadnika 104. brigade, jer je štambilj bio u prostorijama Udruge i koristio ga je Obrstar i štambilj se koristio samo na sastanku. Svjedok DC je naveo da je privatni tužitelj koristio memorandum i štambilj Udruge pripadnika 104. brigade i vidio je jedan dopis sa štambiljem i memorandumom udruge i potpisom MC koji dopis je bio upućen gradu. I svjedok VN opisuje jedan dopis na kojem je bio memorandum i štambilj Udruge pripadnika 104. brigade, a potpis je MC, iako je štambilj bio u ormaru prostorija Udruge pripadnika 104. brigade i koristio ga je samo predsjednik Udruge, a tada ga je koristio privatni tužitelj u vrijeme kad je bio isključen iz Udruge pripadnika 104. brigade. Ističe da nije vidio da bi privatni tužitelj stavio štambilj na taj dopis, no smatra da ga nije stavio niti OC. Svjedok OC je naveo da je kao predsjednik Udruge potpisivao dokumente koji donijeti na sastanku izvršnog odbora, a poštambiljati dokument je mogao samo on, tajnik i član izvršnog odbora koji je bio ovlašten podizati poštu.
27.1. Dakle, na temelju naprijed opisanih iskaza svjedoka i dopisa (list 31) utvrđeno je da se radilo o jednom dopisu na kojem stoji memorandum Udruge pripadnika 104. brigade, koji je bio potpisan od strane Predsjednika kluba MC, uz koji stoji štambilj Udruge pripadnika 104. brigade. Privatni tužitelj je objasnio kako je došlo do sastavljanja tog dokumenta, za potrebe prijedloga da se jedan ulica nazove po KC, što je sud prihvatio kao logično i argumentirano, to tim više što su i svjedoci iskazivali da se štambilj Udruge nalazio u prostorijama Udruge, koristio ga je predsjednik Udruge na sastancima, a u inkriminirano vrijeme MC je bio predsjednik Kluba, a prema vlastitom iskazu nije imao pristup niti štambilju niti prostorijama Udruge pripadnika 104. brigade, a nitko od saslušanih svjedoka nije vidio da je privatni tužitelj poštambiljao taj dokument, već su samo vidjeli štambilju Udruge na tom dokumentu. Svjedoci nisu iskazivali da bi privatni tužitelj koristio grb Udruge, već je svjedok VC iskazao da je bila problematika u tome što su grb Udruge i Kluba bili slični, ali različiti, pa nije točno da bi privatni tužitelj uzeo za službeno obilježje grb -oznaku 104. brigade. Ne stoje navodi da je privatni tužitelj neovlašteno potpisivao jer se na sporni dopis (list 31) potpisao kao predsjednik Kluba. Privatni tužitelj MC navodi da je Klub varaždinskih branitelja registriran 18.7.2017., ima svoj grb i zastavu, statut, osnivače i održanu osnivačku skupštinu, te je isto prihvaćeno od strane Ureda državne uprave, a koji grb i zastava su drugačiji od grba i zastave Udruge pripadnika 104. brigade, objasnio je logično i objektivno kako je došlo do sastavljanja spornog dopisa (list 31), pa mu je sud povjerovao i prihvatio njegov iskaz. Iskaz svjedoka KN sud je u ovom dijelu prihvatio jer je iskazivao logično i argumentirano, suglasno iskazu svjedoka MC. Iskaze svjedoka UC, DC, nije u ovom dijelu prihvatio jer nisu iskazivali na temelju neposrednih saznanja, već na temelju kazivanja drugih, pa su njihovi iskazi u ovom dijelu nevjerodostojni i neargumentirani.
28. Što se tiče dodjeljivanja odličja, o tome su iskazivali svjedoci KN, VC, TJ, HC, ĆC, VN, DC, koji su u bitnom iskazali o postupku predlaganja i dodjele odličja, a prijedlog za odlikovanje je potpisao HC, što je isti sam i potvrdio. Svjedok MC je iskazao da je razgovarao s HC koji je pristao da se napravi popis ljudi za odlikovanja, u vezi toga se obratio i BJ koji se složio da ljudi koji su zavrijedili trebaju dobiti odlikovanja i svi koji su predloženi za odlikovanje su i ista i prihvatili. U prijedlogu se piše kratko obrazloženje, ali postoji mogućnost da se napiše i šire obrazloženje kao prilog i to su svi napravili, pa tako i on. Svjedok VC je naveo da je moguće da sam sebi napišeš prijedlog za odlikovanje, ali zapovjednik brigade koje je dotični bio pripadnik treba potpisani prijedlog. Pričalo se da je cijela grupa ljudi, među njima i MC, sama sebi pisala prijedloge za činove i odlikovanja, koji prijedlog je potpisao zapovjednik brigade kojoj su pripadali, ali o prijedlogu dodjele počasnih činova i odlikovanja, kao što je ovdje slučaj, odlučuje Ministarstvo hrvatskih branitelja. Ističe da je MC bio pripadnik 104. brigade u kojoj je obavljao više dužnosti od referenta tehničke službe pa do načelnika obavještajne službe i stoga je imao različite ustrojbene činove, a zadnji ustrojbeni čin mu je bio čin vojnik pukovnik. Svjedok DC je naveo da su pripadnici 104. brigade sami pisali prijedlog za odličje i činove, sami su pisali svoj ratni put, koji prijedlog je potpisao HC i takav prijedlog su nosili u Zagreb, u Ministarstvo obrane. Svjedok VN je naveo da je bio djelatna vojna osoba i sam sebe ne možeš predložiti za viši čin, već prijedlog za viši čin daje zapovjednik koji je više rangirani od osobe koja se predlaže za viši čin. Svjedok HC je naveo da je prvo priznanje MC bilo prigodom svečane prisege kada ga je pohvalio a glavno promaknuće je bilo za Dan državnosti 30. svibnja 1992. kada ga je predložio za čin satnika i potpisao je prijedlog, a u to vrijeme su prijedlog za promaknuće mogli staviti zapovjednik bojne i načelnik sektora, i mogao se sam predložiti, a o promaknuću su odlučivali glavni stožer i Ministarstvo. Svjedok TJ je naveo da je odlikovanja dijelio predsjednik RH, na nečiji prijedlog, sam sebi možeš napisati prijedlog, ali to nije službeni prijedlog. Navodi da je ustrojbene dužnost MC od srpnja 1991. do 1992. referent u prvoj bojnoj i točni podaci se nalaze u Ministarstvu obrane, Upravi za upravljanje ljudskim resursima. Svjedok EN navodi da je prijedlog za odlikovanje davao HC koji je bio zapovjednik brigade, a MC je donio već napisani prijedlog za svoje odlikovanje, a HC je naveo da će to potpisati ako ih nije sram. Svjedok ĆC je naveo da su zadnja odlikovanja bila na prijedlog Udruge da se odredi oko 70 ljudi koji si na osnovi rada u 104. brigadi bili zaslužni za odlikovanja, činove, pa je tako kao zapovjednik 104. bojne napravio listu ljudi za dodjelu odlikovanja, zapovjednici satnije su za svakog napisali karakteristike u obrazloženju u par proširenih rečenica, i MC je bio na tom spisku. No, MC je još napisao dvije stranice svojeg sudjelovanja u borbenom djelovanju. Čini mu se da je MC imao čin starijeg vodnika, što je dočasničko mjesto. Prijedlog za odlikovanje je potpisao pretpostavljeni, odnosno zapovjednik brigade je potpisao prijedlog za svoje časnika, nije siguran tko je potpisao prijedlog za odlikovanje MC.
29. Iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja (list 72 spisa) proizlazi da su 2018. na prijedlog Udruge odlikovani MC (Spomenica domovinske zahvalnosti), pokojni KC (Red Nikole Šubića Zrinskog), ĆC (Spomenica domovinske zahvalnosti), te RN (Red hrvatskog pletera), dok o novom prijedlogu za odlikovanje nemaju saznanja, a ni o prijedlogu za promaknuće u viši čin.
30. Dakle, analizirajući naprijed opisane iskaze svjedoka i priloženu materijalnu dokumentaciju proizlazi da privatni tužitelj nije mogao sam sebi dodijeliti odlikovanje, već je na potpisani prijedlog za odlikovanje njemu nadređenog o tome odlučivalo nadležno Ministarstvo, pa je tako i u ovom slučaju, na temelju prijedloga Udruge za imenovanje Vladimira Leskovara, dobio odlikovanje, jer je prijedlog za imenovanje osim Udruge mogao podnijeti i građanin, odnosno pravna osoba, a i bilo je moguće da se dodatno obrazloži ratni put i prijedlog za odlikovanje. Stoga ne stoje navodi iz spornog dopisa da je privatni tužitelj sam sebe predložio za tri odličja i promaknuće u čin pukovnika, obzirom je prijedlog za odličje i promaknuće potpisao HC ispred Udruge pripadnika 104. brigade ZNG, jer su tako iskazivali svjedoci KN, VC, TJ, HC, ĆC, VN, DC, kojima je sud u cijelosti povjerovali jer su o tome u bitnom suglasno iskazivali i u skladu s priloženom materijalnom dokumentacijom.
31. U svezi navoda da je privatni tužitelj osoba vrlo upitnih moralnih kvaliteta, iskazivali su svjedoci VN i TJ. Svjedok VN je iskazao da je privatni tužitelj postupao protivno odluka izvršnog odbora Udruge pripadnika 104. brigade, trošio je sredstva te udruge iako je već osnivao drugu Udrugu, ali je koristio pečat i memorandum Udruge 104. brigade iako je bio pred isključenjem. Jedne godine je nenamjenski trošio sredstva u iznosu od 4.000,0 eura za kupnju majica, mimo odluke i odobrenja Udruge 104., brigade. Svjedok TJ je iskazao da je privatni tužitelj upitne moralne kvalitete jer je potpisao dokument Udruge. Privatni tužitelj MC je iskazao da je dobio 1992. na korištenje stan u koji nije nikad uselio već ga je koristio u službene svrhe, a zatim je predložio da se u taj stan useli netko kome je stan potreban i uselila se TC, udovica poginulog branitelja, jer je on sam imao kuću, tražio je stambeni kredit, ali mu nije bio odobren. Svjedok MC je iskazao da mu je teško pala ova rečenica „da se kod njega radi o osobi vrlo upitnih moralnih kvaliteta“ kao i članovima njegove obitelji, jer se osam godina povlači po sudovima jer se 30 godina skrivao ratni dnevnik 104. brigade. Isto tako valja istači u svezi isključenja MC iz Udruge 104. brigade, okrivljenik je isticao da je privatni tužitelj isključen iz iste jer je o tome donijeta odluka, a privatni tužitelj je isticao da nije nikad bio isključen iz navedene Udruge jer je odluka o njegovom isključenju iz Udruge ukinuta, a nova nije donijeta. Dakle, evidentno je da su i o ovome, privatni tužitelj i okrivljenik imali različita mišljenja.
31.1. Dakle, iz naprijed opisanih iskaza svjedoka TJ i UC, te iskaza privatnog tužitelja proizlazi njihovo mišljenje o postupcima MC, što nije dokumentirano, te isto tako i tumačenje i mišljenje odluke o isključenju iz Udruge, pa stoga nije utvrđeno da bi privatni tužitelj bio upitnih moralnih kvaliteta, niti je o tome iskazivao okrivljenik, niti o tome postoji materijalna dokumentacija.
32. Dakle, iz priloženog dopisa (list 10 -11) upućenog Ministarstvu hrvatskih branitelja i Ministarstvu obrane, koji je okrivljenik potpisao i koji je u tijeku postupka opravdao sporne navode govoreći da su istiniti, odnosno nije se ogradio od sadržaja tog dopisa, proizlazi da je okrivljenik, time što je potpisao isti dopis, a nije isticao da ti navodi ne bi bili istiniti, što više u obrani je nastoji prikazati istinitost tih navodi, proizlazi da je okrivljenik suglasan s navedenim navodima iz spornog dopisa, a koji su predmet ove privatne tužbe. Iako okrivljenik navodi da je kao predsjednik Udruge potpisao navedeni dopis, valja istači da se samim potpisivanjem i složio sa sadržajem tog dopisa.
33. Sud je prihvatio iskaz svjedoka MC kao cjelovit, detaljan i argumentiran iskaz, pokrijepljen materijalnom dokumentacijom. Stoga je sud prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka DN, KN, DC, GC, HC, ZC, UC, PC, ĆC, OC, AC, FN samo u dijelovima u kojima su njihovi iskazi suglasni iskazu svjedoka MC i priloženoj materijalnoj dokumentaciji, a u preostalom dijelu je njihove iskaze ocijenio kao nevjerodostojne, dane na temelju vlastitih tumačenja, nesjećanja zbog proteka vremena ili protivno priloženoj materijalnoj dokumentaciji. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem je ista suprotna priloženoj materijalnoj dokumentaciji, pa je ista ocijenjena kao nevjerodostojna, neargumentirana, te dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Sud je prihvatio svu priloženu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu i istinitu.
34. Sadržan klevete je neistinita činjenična tvrdnja. Činjenična tvrdnja je tvrdnja čija se istinitost i istovjetnost, kao i pozitivnost ili negativnost mogu utvrditi na način za sve ljude i pojmove u svakom vremenu i u svakom prostoru pod normalnim okolnostima. Činjenična tvrdnja se može iznositi i pronositi, time da iznositi znači izjavljivati svoje spoznaje o nečemu, dok prenositi znači iznositi tuđe tvrdnje koje je počinitelj kaznenog djela saznao od drugih osoba.
35. U konkretnom slučaju, prema navodima privatne tužbe, okrivljenik je putem dopisa od 9.12.2019. upućenog Ministarstvu hrvatskih branitelja i Ministarstvu obrane, riječima koji se navode u privatnoj tužbi, iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, a znao je da su neistinite.
36. Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju, svi navodi iz privatne tužbe, nedvojbeno predstavljaju činjenične tvrdnje, obzirom se postojanje ili nepostojanje predmetnih činjeničnih tvrdnji može objektivno utvrditi i iste mogu naškoditi časti i ugledu druge osobe, konkretno privatnog tužitelja jer neistina uvijek škodi časti ili ugledu osobe, dok se neistinitost tvrdnje presumira i ako se za nekog tvrdi nešto negativno, to treba i dokazati, jer dok se ne dokaže kao istinita, smatra ne neistinita. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi navodi iz privatne tužbe, koji su iznijeti u spornom dopisu, kao činjenične tvrdnje, bile istinite, a neistinitost navoda iz dopisa i opisanih u činjeničnom opisu privatne tužbe, okrivljenik je bio nedvojbeno svjestan i htio je isto, a za ovakvo njegovo ponašanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, niti je njegova ubrojivost dovedena u pitanje. Sud smatra da je time, što je isti dopis poslan u Ministarstvo hrvatskih branitelja i Ministarstvo obrane, sadržaj dopisa postao dostupan većem broju osoba, pa je time ostvaren i kvalifikatoran element, odnosno ostvarena su obilježja kaznenog djela iz članak 147. stavak 2. KZ/11. Samim time što je isti dopis poslan u dva Ministarstva, postao je dostupan više osoba zaposlenih u tom Ministarstvu, kako osobama koje su zaprimile dopis, tako i osobama koje su postupale na temelju takvog dopisa.
37. U postupanju okrivljenika nisu utvrđeni razlozi za isključenje protupravnosti za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, budući da obilježja djela nije ostvario u znanstvenom, stručnom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu ili obrani nekog prava, te da je to učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga, već je očigledno da je postupao s ciljem omalovažavanja privatnog tužitelja te njegove braniteljske uloge u 104. brigadi, kao i tijekom Domovinskog rata, kao i omalovažavanje odnosa privatnog tužitelja prema obitelji pokojnog KC.
38. Navodi iz privatne tužbe, - “...,uporno i neargumentirano nastoje, nažalost, poginulog pukovnika KC, tada pomoćnika zapovjednika za logistiku, promovirati kao ratnog zapovjednika 104. brigade. Njihovo je djelovanje u posljednje vrijeme postalo sve agresivnije, sve češći su njihovi kontakti s medijima, ..., na kojoj također stoji neistina da je bio ratni zapovjednik 104. brigade, kao i niz drugih neistina, a sve ovo u cilju samopromocije, ..., gore rečeno radi gospodin MC.”,- neovlašteno “..., uzima za službeno obilježje grb -oznaku 104. brigade.”, - da bi “..., sam sebe predložio za tri /3/ odličja kao i promaknuće u čin pukovnika.”, - “..., neovlašteno koristio štambilj iako na isto nema nikakvo pravo. Dakle radi se o zloupotrebi ovlasti potpisivanja i uporabi štambilja.”, - da se kod privatnog tužitelja “ …, radi o osobi vrlo upitnih moralnih kvaliteta.”, - “ …, dotični gospodin sve ovo poduzima s ciljem samopromocije.“, - da je privatni tužitelj u ratu bio “ …, (skladištar), na ustrojbenom mjestu dočasnika, o čemu postoji službeni dokument“, po mišljenju suda predstavljaju omalovažavajuće činjenične tvrdnje na strani privatnog tužitelja koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu, jer sadržaj istog dopisa nije, kako to tvrdi okrivljenik da se utvrdi istina jer je privatni tužitelj govorio neistinu, već da se isti kleveće, jer se spoznaje i događaji iz Domovinskog rata utvrđuju pravnim i legalnim putem. Osim toga, privatni tužitelj ističe da je bio dragovoljac Domovinskog rata, ratni vojni invalid 30 posto, ima čin bojnika hrvatske vojske, u samom ratu je radio najteže stvari, spašavao pripadnike 104. brigade, a sada se povlači po sudu osam godina jer se 30 godina skrivao ratni dnevnik 104. brigade, a SC ga je držao kod sebe, te ga blate gdje stignu i govore da je amoralan iako nije iskoristio niti cent kredita niti je uzeo stan, što upućuje na zaključak da se osjećao oklevetanim jer mu je iznošenjem neistina bio povrijeđen ugled i čast.
39. Okrivljenik je, postupivši na opisani način i s navedenom namjerom ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, pa ga je sud za to kazneno djelo proglasio krivim, jer je okrivljenik time ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, pa ga je sud za to kazneno djelo proglasio krivim.
40. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku, sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da je neosuđivan prema izvatku iz kaznene e videncije, da je bio sudionik Domovinskog rata i primio je više Spomenica i Medalja kao sudionik Domovinskog rata, da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, da je urednog obiteljskog i društvenog života, dok je kao otegotna okolnost u konkretnom slučaju utvrđeno njegovo izrazito izražavanje nepoštovanje druge osobe, pred djelatnicima dvaju Ministarstva, pa pred njima ruši ugled drugoga, pa je sud optuženiku izrekao novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa u visini od 60,00 eura što iznosi 3.000 eura, uvjetno na 1 godinu. Visina dnevnog iznosa utvrđena je primjenom članka 42. stavka 5. KZ/11, pa su počiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrđivanje visine dnevnog iznosa utvrđeni na temelju slobodne procjene, jer bi njihovo utvrđivanje bilo pov ezano s nerazmjernim teškoćama, obzirom isti ima mirovinu u iznosu od 1.700,00 eura, vlasnik je oranice i osobnog vozila, pa bez provođenja dodatnog utvrđivanja vrijednosti pokretnine i nekretnine nije moguće utvrditi vrijednost njegove imovine. Stoga je, sud kao dnevni iznos uzeo iznos od 60,00 eura, procjenjujući takav dnevni iznos na temelju naprijed opisanih primanja i imovine. Sud je prilikom utvrđivanja novčane kazne uzeo u obzir i da su odnosi između ovdje okrivljenika i privatnog tužitelja znatno poremećeni, iako je su bili zajedno na ratištu tijekom Domovinskog rata, te članovi Udruge pripadnika 104. brigade ZNG. Sud smatra da će se ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će samo takva kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
41. U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju članka 43. stavak 1., stavak 2. i stavka 3. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a ako optuženik ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.
42. Odluka o troškovima temelji se na citiranim odredbama ZKP/08, kojom prilikom je sud uzeo u obzir dužinu trajanja ovog kaznenog postupka, broj održanih rasprava, imovno stanje optuženika koji ima redovita mjesečna primanja, pa plaćanjem paušalnog iznosa od 300,00 eura neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njihove obitelji, stoga je optuženik obvezan platiti troškove paušala u roku od 15 dana. Okrivljenik je dužan platiti i nužne izdatke privatnog tužitelja i nužne izdatke i nagradu opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se donijeti posebno rješenje.
43. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 10. lipnja 2025.
SUDAC:
Snježana Lukač-Keretić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, pisano putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka, a o kojoj žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Opunomoćenik privatnog tužitelja JC, odvjetnik iz [adresa],
2. Optuženi SC,
3. Braniteljica Željka Mance, odvjetnica iz Varaždina.
