REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-221/2021-122

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od suca tog suda Maje Ivanović, kao predsjednice vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Ane Pinculić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RC zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-4837/2020. od 30. studenog 2020., s izmjenom od 3. studenog 2023. i 12. svibnja 2025., nakon javne rasprave održane 5. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Karla Vujičića, optuženog RC uz branitelja, odvjetnika Božu Vučkovića, dana 10. lipnja 2025. objavio je, a dana 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Optuženi IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin EC i R, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, ekonomist, pismen, sa završenom VŠS, zaposlen u Integra HSL s primanjima od oko 1300,00 eura, oženjen, otac troje djece u dobi od 24, 21 i 11 godina, bez nekretnina, odlikovan, ne vodi se drugi postupak, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je

- tijekom 2011./2012. godine u Zagrebu, s ciljem da se protupravno materijalno okoristi u znatnom iznosu, svom prijatelju ZC prezentirao unosan posao, za koji je ZC vjerujući mu, s obzirom da je ovaj bio voditelj prodaje u TD "Bramac - pokrovni sistemi" d.o.o., pozajmio novčani iznos od tadašnjih 630.000,00 kn, na način da mu ga je u ukupno tri navrata predao u gotovini u caffe baru u zagrebačkom naselju "Cvjetno", kojom prilikom nisu potpisali nikakvu ispravu, te mu lažno predstavio kako će novac početi vraćati u roku od 2 do 3 mjeseca, ali nije pokrenuo nikakav posao te posuđeni novac nije vraćao, zbog čega ga je ZC počeo češće kontaktirati, a ljeta 2012. predložio ZC da mu na ime dugovanja u njegovo vlasništvo prenese stan na adresi u [adresa] koji je bio u vlasništvu njegove supruge RCĐ, ponovno mu lažno predstavljajući da se njegova supruga složila s navedenim slijedom čega je 13. lipnja 2012. zaključen kupoprodajni ugovor između RCĐ i ZC ali je vlastoručno potpisao RCĐ imitirajući njezin potpis, te isti ugovor osobno ovjerio 14. lipnja 2012. koristeći osobnu iskaznicu AC RCĐ kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović na adresi u [adresa] te u prisutnosti dva svjedoka 11. rujna 2012. potpisao izjavu u kojoj navodi kako ZC ima pravo ući u stan na adresi u [adresa], opet mu lažno predstavljajući da se njegova supruga RCĐ slaže s predmetnom izjavom i kupoprodajnim ugovorom, a koji kupoprodajni ugovor je kasnije u parničnom postupku RCĐ s uspjehom pobijala tužbom protiv oštećenog ZC, te također kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, 25. listopada 2012. svojim potpisom ovjerio sporazum kojim priznaje postojanje duga i obvezuje se vratiti iznos od 630.000,00 kn, ali navedeni iznos nije vratio, oštetivši time ZC za iznos od 630.000,00 kn,

- d a k l e, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,

- čime je počinio kazneno djelo protiv djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.

II Na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11. optuženi IC se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom RC se i z r i č e

UVJETNA  OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženi IC u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) oštećeni ZC, [adresa], se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnični postupak.

V Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/0.8 nalaže se optuženom RC naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 200,00 eura i trošak provedenog grafološkog vještačenja kao i dopuna po vještakinjama za rukopise Darinki Tratnik i Ljerki Zdunić, u iznosu od 2.012,73 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom izmijenjenog činjeničnog opisa broj KO-DO- 4837/2020. od 30. studenog 2020., s izmjenom od 3. studenog 2023. i 12. svibnja 2025 Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu stavljeno je na teret optuženom RC počinjenje kaznenog djela protiv imovine, kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11, na način kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude.

1.1. Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2025. broj K- 221/2021-115 na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 452. točkom 6. ZKP/08. obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog RC zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. činjenično opisanog u optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO- DO-4837/2020. od 30. studenog 2020., s izmjenom od 3. studenog 2023. i 12. svibnja 2025.

2. Rasprava u ovom predmetu održana je na temelju članka 19. b stavka 4. ZKP/08. pred predsjednicom vijeća kao sucem pojedincem.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice okrivljenik je porekao da bi počinio kaznena djela na način kako su mu stavljena na teret izmijenjenom optužnicom.

4. U svojoj obrani optuženik je naveo da se ne osjeća krivim za ono što mu se stavlja na teret. Poriče da bi primio 630.000,00 kuna od ZC, kao što poriče da bi to primio i od tvrtke Max Šport. On je od 2007. do 2012. radio u tvrtki Bramac pokrovni sistemi d.o.o. i na taj način je i upoznao ZC. Negdje 2009. je došlo do promjene poslovodstva unutar te firme te se tražilo adekvatno skladište koje je inače bilo u Karlovcu kako bi se preselilo u Zagreb pa je on iz tog razloga radi prijenosa tog skladišta u Zagreb dogovarao se sa ZC, HC i ŽC jer su oni dali tu ponudu te su skupa potpisali i taj ugovor. Njihovo skladište se tako prebacilo u Zagreb na [adresa]. Radilo se o vremenu 2008. pa nadalje kada je bila recesija i problemi u građevinarstvu, a njihova tvrtka je u Drnišu imala 75 zaposlenih, dok je u Zagrebu imala 35 zaposlenih, time da zbog tih okolnosti krenula su otpuštanja ljudi u upravi pa je tako u to vrijeme otpušteno oko 17 ljudi. Ove poslovnice su inače se bavile proizvodnjom i prodajom crijepova. U to vrijeme još Max Šport je bio u funkciji te su manje-više dobro poslovali. Nakon što su prebacili njihovo skladište na [adresa], ŽC, ZC i HC su počeli pričati o izmjeni ovog ugovora koji su već sklopili tražeći nove uvjete za ovo skladište. Iako mu to baš nije bilo drago i smatrao je da za to ne postoje uvjeti bila je takva situacija, oni su to prihvatili. On je radio kao voditelj nabave. Nastavili su voditi skladište te se u to vrijeme pojavilo i pitanje nabavke paleta za Bramac Hrvatsku. Naime, u to vrijeme je poslovnica u Drnišu bila zatvorena, a oni su te palete nabavili od dobavljača, a jedan od njih je bio i ĆC. U tom razdoblju produljuju ugovor sa tvrtkom Max Šport, na razdoblje od 2013. do 2015. Tada su kasnile i plaće bio je neki cash flow, vršio se pritisak od strane Max Šport u to vrijeme, a on je tada baš malo bolje upoznao obitelj HC, svi su se skupa družili i nije imao osjećaj da bi došlo do nekakvih problema s njima. Može reći da su oni poslujući s njima na neki način došli do kapitala, posao im je porastao te su i navikli na luksuz koji im je donijela suradnja s njima. Dakle, rekao bi da prvi problemi sa tom tvrtkom počinju 2011. On je tada nešto dogovarao sa ZC oko kupnje drvene kuće koju mu je on našao u Kupinečkom Kraljevcu, za nekih 50 tisuća kuna. Njegov tast je uplatio ČC taj iznos jer je ZC u to vrijeme bio blokiran, a na ime kupnje kuće. Uvjet je bio da se ta kuća prebaci s njega na njegovu suprugu, što su i učinili, a inače su uložili puno toga u tu kuću, od rješavanja građevinske dozvole, temelje, dakle radilo se o nekom iznosu od oko 20 tisuća eura. Ta kuća zajedno sa ciglom 18500 komada opeke se nalazila na skladištu Max Športa, a ta kuća i opeka su dostavljene 6. rujna 2012. U to vrijeme su krenuli problemi sa plaćanjem Bramac pokrovni sistemi d.o.o. oni su tada imali 400 do 500 tisuća kuna duga prema Max Športu d.o.o. što se sve nagomilalo zbog loše naplate potraživanja od njihovih kupaca. U to vrijeme je obolio i HC pa su poslove više počeli voditi ŽC i ZC. ZC je tada tražio da mu izdaju zadužnicu odnosno da mu TC pokrovni sistemi izda zadužnicu koju oni inače nikome nisu htjeli izdati. Zbog toga je ZC tražio od njega neku garanciju kako bi on mogao s tom garanciju osigurati vjerojatno vraćanje dugova, pričao mu je o teškoj obiteljskoj situaciji, kako se u to vrijeme otpuštaju i ljudi te da zbog toga ima financijskih problema. Zbog tog je on nekako na njegov nagovor i pristao izdati mu zadužnicu koja je doista glasila na 630.000,00 kuna, međutim iako je izdao tu zadužnicu, on nikada nije ovjerio kod javnog bilježnika sporazum. Dakle, temeljem te zadužnice koju je on izdao Bramac pokrovni sistemi d.o.o. je sve platio, pri tome priča o ovom dugovanju od 400, 500 tisuća kuna koje je TC imao. Nakon što je to sve podmireno njemu je ZC izdao potvrdu da se sve to smatra ništetnim. On ne zna što se nakon toga događalo jer je on otišao iz Bramac pokrovni sistemi d.o.o., ali zna da je ta zadužnica iz nekog razloga dostavljena na ovrhu, a temeljem nje je pokrenuta ovrha na njegovom stanu. Došlo je do toga da su supruga i on morali otkupiti svoj stan, dok ZC njemu nikada nije vratio zadužnicu. Odjedanput se dogodilo to da je podignuta optužnica protiv njega što je njega strašno iznenadilo, a prije toga je ZC tražio od njegove supruge da mu plati 100.000,00 kuna na ime toga da će on odustati od optužnice. Sve mu je to bilo čudno, njegova supruga je na kraju podigla kredit i platila mu 100.000,00 kuna koje je ZC primio te potpisao i dostavio onaj dopis da ne postoji dug. 2014. je on još otišao na policiju i podnio kaznenu prijavu zbog svega ovog što mu se događa, ali su ga tamo samo uputili u parnicu, krenula je ovrha na njegovom stanu, a podignuta je i optužnica. Pojašnjava samo da je on ovu staru hrastovu kuću nabavljao od ZC jer je njegov otac imao takve kuće, a kako nisu imali gdje držati stavili su je na skladište Max Športa dok se ne riješi dozvola za građenje, a rok je bio do 3. mjeseca 2013. Vezano za ovaj stan koji je bio u vlasništvu njegove supruge on uopće ne zna kako se isti prebacio, zna samo da je ZC htio da njegova supruga bude sudužnik na onoj zadužnici koju je on izdao, ali ona na to nije pristala. On je ovu zadužnicu pristao izdati ZC zato što su bila takva vremena, u njihovoj upravi mnogi ljudi su dobili otkaz, tvornica u Drnišu je bila zatvorena te je još poslovala njihova poslovnica sa 11 ljudi u Zagrebu i točno je da su imali dugove. No on je tu zadužnicu izdao ZC više štiteći i posao i svoju obitelj, vjerujući da će Bramac pokrovni sistemi d.o.o. to sve vratiti. Oni jesu u tom razdoblju od 2010. do 2012. imali neke dugove, ali sve su uredno vraćali, i on je nakon što su doista sve i platili smatrao da će njemu ZC nakon toga vratiti ovu zadužnicu i da će sve biti u redu, a što zapravo potvrđuje i ona potvrda koju je on dobio, međutim dogodilo se suprotno.

4.1. Na posebno pitanje branitelja odgovara da što se tiče ovog sporazuma oni su ga sastavili u odvjetničkom društvu preko puta ovog javnog bilježnika Ankice Hukelj. Tamo su potpisali samo sporazum jer on nije htio ovjeriti ali je ipak pristao da se ovjeri zadužnica. ZC je imao sina I koji je imao zdravstvenih problema, pa su oni došli do pokojnog ujaka njegove supruge koji je bio doktor te mu pomogao, tako da je ZC upoznao na taj način i njegovu suprugu. On ne prepoznaje više ZC i ne zna što se s njim dogodilo, zna da se rastao, otac mu je u međuvremenu i obolio tako da kad ga je ovdje vidio može reći da je potpuno druga osoba od one koju je on znao. On ne zna koji je interes ZC da kaže da je on posudio od njega 630.000,00 kuna, zna da ima problema s kockom, da je izgubio i kuću, svašta je moguće. ZC i on se nikada nisu našli u kafiću u Cvjetnom naselju, našli bi se samo ili na roštilju ili na skladištu.

4.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovara da je danas zaposlen u firmu Integra HSL j.d.o.o. od 2. ili 3. mjeseca 2024. U Bramacu je radio do kraja 2012., a od 2.1. 2013. je počeo raditi u LPT d.o.o. Prelog. U Bramacu je dobio otkaz, ali mu nisu htjeli dati otpremninu pa ih je tužio. Dakle dobio je osobno uvjetovani otkaz, jer su tvrdili kako je izdao narudžbenicu koju nije bio ovlašten izdati pa ih je tužio i uspio u tom postupku. Njegova funkcija je bio voditelj nabave i voditelj prodaje obnovljivih izvora energije. On je u to vrijeme bio dio uprave. Njemu su bili nadređeni prokurist ĐC, nakon njega ŠC, a zatim FC, a svima njima je bio nadređen E. Osim što je poslovni odnos Bramaca i Max Športa bio vezan uz iznajmljivanje skladišnog prostora, Max Šport je bio i njihova logistika u potpunosti za Hrvatsku, manipulacija odnosno kupovina i prodaja paleta. Osim njega i FC, SC, OC i JC su bili zaposlenici koji su mogli i imali ovlast dogovarati se oko rješavanja dugovanja sa Max Športom. Ove osobe koje je nabrojao su jednako kao i on imali kontakte sa ŽC i ZC vezano za ova dugovanja. Može reći da vezano za ovu zadužnicu koju je on pristao izdati nije pričao s nikim od nadređenih on je ju izdao ZC prijateljski vjerujući da će on to vratiti. TC je rekao da će riješiti ovo dugovanje i oni su to dugovanje i riješili koje su imali prema Max Športu. Moguće da je prošlo tridesetak dana od kad je potpisana ta zadužnica da je iznos i podmiren. Njemu je ZC rekao da je ukupni dug Bramaca u tom trenutku 630.000,00 kuna.

4.3. Kada mu je predočena izjava s lista 29 spisa, izjavljuje da je točno, on je tu izjavu potpisao, a to je bio uvjet ZC da on vrati njegovoj supruzi stan i zato je tu izjavu potpisao. Ta izjava je dana nakon što je njemu ZC izdao potvrdu od 20. studenog 2012. da je sve ono ništetno odnosno da je zadužnica ništava. Kada mu je predočena izjava s lista 40 spisa, izjavio je da on to nije potpisao i da ne zna tko je sastavljao tu izjavu. Kada mu se predočava sporazum s listova 41-45, izjavljuje da je to sporazum koji je on potpisao, ali ga nije htio ovjeriti, da bi ga onda ovjerio sam ZC, a ne on. Njegov branitelj je saznao za taj sporazum tek kada je krenula ovrha na nekretninama.

4.4. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovara da je u ovoj kronologiji događaja jako važna ova potvrda od 20. studenog 2012. koju je potpisao ZC. Ponavlja niti on niti njegova supruga nisu potpisali ugovor o prodaji nekretnina između KC i ZC od 13. lipnja 2012.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od 12. veljače 2016. (list 5 – 8 spisa), potvrda od 20. studenog 2012. (list 9 spisa), tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i privremena mjera od 16. travnja 2015. (list 10 – 13 spisa), izreka presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2015. (list 14 – 20 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2012. (list 21 – 23 spisa), tužba RCĐ protiv ZC od 31. listopada 2012. (list 24 – 26 spisa), presuda na temelju priznanja od 04. veljače 2013. (list 27 – 28 spisa), izjava RC od 12. prosinca 2012. (list 29 spisa), porezno rješenje od 20. ožujka 2014. (list 39 spisa), izjava RC od 11. rujna 2012. (list 40 spisa), sporazum RC i ZC od 25. listopada 2012. (list 41 – 45 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave od 16. srpnja 2013. (list 46 spisa), žalba i prijedlog radi odgode ovrhe 04. rujna 2013. (list 47 – 48 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "MAX ŠPORT" d.o.o. (list 56 – 57 spisa), podnesak tuženika od 21. prosinca 2012. (list 79 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj OVR-1952/13 od 17. prosinca 2015. (list 82 spisa), kaznena prijava RC protiv ZC od 05. veljače 2014. (list 92 – 94 spisa), rješenje o odbačaju kaznene prijave od 30. ožujka 2015. u predmetu K-DO-2956/14 od 30. ožujka 2015. (list 95 – 97 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj 21 Kir-600/15 od 12. listopada 2015. (list 98 – 99 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-1436/15 od 23. svibnja 2016. (list 100 – 101 spisa), zaključak broj Ovr-1952/13 od 06. veljače 2020. (list 103 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2015. (list 118 spisa), dopis HZMO od 9. studenog 2023. vezano za podatke o prijavama na osiguranje evidentiranih u bazi podataka za oštećenika ZC na listu 262 spisa, očitovanje od 16. listopada 2023. godine, izvornik potvrde od 20. studenog 2012., potvrda od 13. studenog 2020., mail s lista 316, očitovanje TC s lista 343, kao i pisano grafološko vještačenje vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić (listovi 391- 402) i dopuna grafološkog vještačenja (listovi 442-444 spisa), dopis BMI TC od 17. lipnja 2024. te dokumentacija predana po optuženiku tvrtke Max Šport d.o.o., odluku poslovodstva Bramac pokrovni sistemi d.o.o. kao i račun i otpremnicu. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE i PE za optuženika.

5.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitanu su iskazi oštećenog ZC od 23. veljače 2022. (list 217-219 spisa) i 23. siječnja 2025. (listovi 429- 431), svjedoka HC od 3. svibnja 2022. (list 222-223 spisa), svjedoka NC od 25. siječnja 2023. (list 236-237 spisa), svjedoka DC od 25. siječnja 2023. (list 237-238 spisa), svjedokinje RCĐ od 25. ožujka 2024. (list 293-294 spisa), usmeno vještačenje vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić od 23. siječnja 2025. (listovi 428-429 spisa) i od 12. svibnja 2025. (list 455-456 spisa).

5.2. Izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO- 2959/14, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1131/2016, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2901/2015, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1952/2013 te spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 12691/2015.

6. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka FC, JC i ĐC kao nevažan i odugovlačeći budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz svih personalnih i materijalnih dokaza pri čemu iz stanja spisa proizlazi da je navedena zadužnica izdana iz prijateljskih odnosa, a ne kao rezultat poslovnih odnosa optuženika i oštećenika, pri čemu s obzirom na protek vremena i činjenicu da navedene osobe više ne rade u Bramac pokrovni sistemi bi njihovo ispitivanje samo odugovlačilo ovaj kazneni postupak, a ne bi se utvrdile činjenice koje bi imale utjecaj na već dosad utvrđeno činjenično stanje.

7. Iz iskaza oštećenika ZC od 23. veljače 2022. (list 217-219 spisa) proizlazi da je okrivljenika poznavao, štoviše, bili su prijatelji. On je radio u TD Bramac d.o.o. i to kao direktor nabave. U jednom trenutku je došao na ideju da bi mogli poslovno surađivati, pa je tražio da mu preda novčani iznos od 630.000 kuna, kojim bi kupio palete u Turskoj, a koje bi onda ovdje prodavali. Naime, te palete su trebale biti kupljene i potom prodavane putem firme Bramac, a zaradu od te prodaje su trebali dijeliti. O tome nisu sačinili nikakav pisani dokument. Obzirom mu je bio prijatelj, povjerovao mu je, te mu predao na ruke u kafiću taj traženi novčani iznos u tri navrata, time da se više ne sjeća u kojim su kafićima bili kada je predavao te novce, pri čemu je novac dao bez ikakvog pisanog traga o tome, jednostavno je imao povjerenje u njega. To se događalo 2011. ili 2012., više se točno ne sjeća. Nakon što mu je predao novac do bilo kakve realizacije posla nije došlo. Nakon toga mu je okrivljeni ponudio na ime tog duga stan svoje nevjenčane supruge CC, pa su sklopili kupoprodajni ugovor za taj stan, time da je bio dogovor da ukoliko mu u određenom vremenskom roku ne vrati novac, da se može upisati kao vlasnik tog stana. Obzirom da mu nije vratio novac, nakon tri mjeseca se upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana. No, potom je bio protiv njega vođen postupak jer je taj upis, utvrdilo se, bio izvršen na temelju krivotvorenog kupoprodajnog ugovora, te je stan vratio vlasnici CC. Nakon toga mu je okrivljeni dao solemnizirani ugovor o dugovanju novca gdje potvrđuje da je dužan taj novčani iznos, te mu je potpisao zadužnicu, a koji su ugovor ovjerili kod javnog bilježnika. No, ni na taj način se nije mogao naplatiti te je potom bio vođen parnični postupak protiv okrivljenika, no, i nakon provedenog parničnog postupka se niti djelomice nije uspio namiriti sa svojim potraživanjem.

7.1. Na posebno pitanje ZODO naveo je da je dio tog novca koji je predao okrivljenom posudio od svog bratića LC, a dio mu je predao njegov otac. Na daljnje pitanje ZODO naveo je da je od oca posudio iznos od 400.000 kuna, a od bratića LC i ČC ostatak iznosa.Na daljnje pitanje ZODO naveo je da je TD Maks šport d.o.o. društvo u vlasništvu njegovog oca HC, i on sa svime ovime nema nikakve veze. To društvo nije bilo dužno bilo što niti okrivljenom, a niti TD Bramac. Na daljnje pitanje ZODO naveo je da njegov otac sa okrivljenikom nije imao nikakve veze niti je s njime bio u bilo kakvom kontaktu. Njegov otac je surađivao sa Bramac pokrovni sistemi, naime, to društvo je bilo u najmu skladišta koje je bilo u očevom vlasništvu. Na daljnje pitanje ZODO naveo je da je vodio ovršni postupak koji je završen u njegovu korist, no, iako se provodilo namirenje na stanu koji je u vlasništvu okrivljenikova oca i okrivljenika, nije se time uspio namiriti, a prije otprilike dva mjeseca ili možda više, okrivljeni ga je pozvao, te mu je isplatio iznos od 100.000 kuna na ime tog dugovanog iznosa, a taj mu je iznos predao u poslovnici pošte na Črnomercu, kako bi odustao od ove kaznene prijave. Taj novčani iznos je uzeo od njega. Tada mu je rekao da je počeo raditi, da će mu obročno otplatiti ostatak duga, da će u tom pravcu njegov odvjetnik sačiniti odgovarajući ugovor, no, do danas se ništa takvog nije dogodilo. Na daljnje pitanje ZODO naveo je da mu je okrivljeni taj novčani iznos predao u kafiću na Cvjetnom trgu. Na daljnje pitanje ZODO naveo je da postavlja imovinskopravni zahtjev u postupku tražeći da mu okrivljeni isplati novčani iznos od 630.000 kuna.

7.2. Na posebno pitanje branitelja naveo je da samo zna da je cijeli novčani iznos bio 630.000 kuna, okrivljenom je taj iznos predao u tri navrata, time da ne zna koliko je mu je svaki put isplaćivao. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da je prebrojao novac u kući prije nego što ga je odnio okrivljenom, a on, iako mu je novac predao i rekao mu da ga prebroji, nije to učinio. Novac je bio u apoenima od 1.000,00 i 500,00 kuna, više se ne sjeća točno. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da je podnio zahtjev za uknjižbu na temelju tog ovjerenog kupoprodajnog ugovora, a kada je saznala za takav zahtjev, supruga okrivljenika KC koja je bila vlasnica tog stana je pokrenula sudski postupak, te je vidio da je ona tvrdila da je krivotvoren njen potpis na tom ugovoru i javnobilježnički žig, zbog čega je iskazivao da je taj kupoprodajni ugovor bio krivotvoren. Osim toga, okrivljeni je kod javnog bilježnika potpisao izjavu kojom je potvrdio da je on krivotvorio taj kupoprodajni ugovor. Naime, zna da je vršio provjere tog kupoprodajnog ugovora kod javne bilježnice i saznao je da pod tim brojem nije uopće ovjeren taj ugovor. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da je TD Maks šport d.o.o. poslovno surađivalo sa Bramac pokrovnim sistemima na način da je Maks šport Bramacu iznajmljivao poslovni prostor, a taj poslovni odnos je ugovarao HC koji je direktor Maks šport d.o.o. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da nije bio zaposlen u TD Maks šport d.o.o. Na daljnje pitanje branitelja navodi da je okrivljeni dao ideju da ima informacije da tri tvornice u Sloveniji trebaju palete, pa da zna da se iste mogu nabaviti u Turskoj, pa da bi ih mogao tamo kupiti i onda preko svoje firme prodavati TD Bramac gdje je radio i bio direktor nabave, a da mu za to trebaju novčana sredstva, pa da mogu obojica zaraditi, a on je na to pristao. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da je znao da je okrivljeni bio direktor nabave u TC, jer je vidio njegovu vizitku, a to je pisalo i na njegovom stolu. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da je sporazum o kojem je iskazivao okrivljeni sačinio, u nekom odvjetničkom društvu, ne sjeća se više točno kojem, sve podatke u istom je on naveo, ovjerio ga kod javnog bilježnika, te mu ga potom donio na potpis. Istim sporazumom je bio utvrđen iznos duga i rok otplate istog. Na daljnje pitanje branitelja da objasni okolnosti sačinjavanja ovog sporazuma naveo je da ga je tada okrivljeni nazvao i rekao mu da je dobio otkaz, da nema ni vozilo, neka samo pronađe u blizini mjesta njegovog stanovanja nekog odvjetnika, pa je pronašao odvjetničko društvo u Petrinjskoj, on se sam ponudio da će tamo otići, te je bio tamo i sačinjavao s njima taj sporazum i sve te detalje koji su utanačeni je on njima govorio. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da se točno ne sjeća, no, taj sporazum je pročitao nakon što je bio potpisan, te nakon što je potpisana i ta zadužnica i tada mu je on bio predan. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da nije bio zajedno sa okrivljenim tada kod potpisivanja tog sporazuma. O tome kod kojeg javnog bilježnika treba otići javio mu je odvjetnik, misli da se radilo o bilježniku koji ima ured u toj istoj zgradi ili zgradi preko puta. U posjedu je originala ovog sporazuma koji u kopiji prileži spisu. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da na njegovom skladištu, tj. na skladištu u vlasništvu njegovog oca nije bila nikakva osobna roba okrivljenika. Na posebno pitanje okrivljenika naveo je da te palete o kojima je iskazivao su se trebale uvoziti i prodavati preko tvrtke u vlasništvu okrivljenika, ne zna kako se ta tvrtka zove, pitanje da li je ta tvrtka zapravo i postojala.

7.3. Na daljnje pitanje okrivljenika naveo je da se Maks šport d.o.o. ne bavi kamionskim prijevozima. Na daljnje pitanje okrivljenika naveo je da mu nije poznato da li kod uvoza robe u tvrtku Maks šport se predaje skladišnica.

7.4 Na posebno pitanje suca naveo je da je u to vrijeme kada je s okrivljenim dogovarao taj poslovni odnos s njim bio prijatelj, poznavali su se tri ili četiri godine, bili su dosta bliski, pa je tako poznavao suprugu, djecu, punca i punicu. Na daljnje pitanje suca naveo je da je u to vrijeme kada je to razgovarao sa okrivljenim oko uvoza tih paleta znao da radi u Bramacu, on mu je govorio da će preko njegove firme biti izvršen uvoz paleta, a on je bio očito toliko naivan da čak nije niti išao provjeriti da li on ima neku svoju firmu, jednostavno mu je vjerovao. Na daljnje pitanje suca naveo je da je jednostavno okrivljenom povjerovao time što je radio u Bramacu i bio direktor nabave ili neki direktor, vjerovao je da se preko te firme može izvršiti prodaja te robe, njegova priča da mogu na tome zaraditi na razlici je bila uvjerljiva, pa je, iako mu nije prezentirao nikakvu drugu dokumentaciju, naprosto mu povjerovao, te mu predao taj traženi novčani iznos. Na daljnje pitanje suca naveo je da taj kupoprodajni ugovor sklopljen za stan u vlasništvu supruge okrivljenika KC koji je u [adresa] ili 51, ne sjeća se točno. Ona ga je jednom samo nakon što je ugovor sklopljen tj. nakon što je dobila dokument za uknjižbu nazvala i rekla da je lopov, da je krivotvorio neke papire tj. taj ugovor, pa joj je samo tada rekao neka se obrati okrivljenom. Na daljnje pitanje suca naveo je da je prošlo nekih 2 mjeseca od predaje novca kada je pitao okrivljenika neka mu vrati novce jer je vidio da nema nikakve firme i da se ništa od tog posla ne odvija, pa mu je on rekao da novaca nema, da mu je netko dužan, pa da će mu novce vratiti, a kako se to nije događalo, nakon 5 ili 6 mjeseci od te predaje novaca mu je sam okrivljeni ponudio taj ugovor o kupoprodaji stana, time da mu je rekao da taj stan služi samo kao sigurnost i da će on novac vratiti u roku od 30 ili 40 dana, a ako to ne učini da se slobodno može upisati kao vlasnik tog stana. Pritom mu je predao taj ugovor na kojem je vidio da je ovjeren potpis vlasnice, njegove supruge, te je vjerovao da je ona s time suglasna. Osim toga vjerovao je kada mu je to tako predao da će mu okrivljeni vratiti taj novac. Na daljnje pitanje suca naveo je da je prilikom sklapanja tog ugovora o dugovanju, bio prisutan otac okrivljenika, ne zna više kako se zove, bio je sudužnik, a s njime je prethodno razgovarao oko dugovanja okrivljenika i on mu je svašta obećavao da će mu dati na ime tog duga, no, ništa se od toga nije dogodilo.

7.5. Na dodatno pitanje branitelja naveo je da je voljan dostaviti sudu za potrebe ovog postupka original sporazuma od 25.10.2012. o kojem je danas iskazivao, a koji u preslici prileži u spisu. Na daljnje pitanje branitelja, kada mu se predočava podnesak od 15.11.2020. sa lista 162-163 spisa, pa pozvan da se očituje naveo je da je došao na poziv okrivljenika u poslovnicu pošte na Črnomercu u to vrijeme, te ga je on molio da povuče prijedlog za progon tj. kaznenu prijavu, da će mu zauzvrat isplatiti iznos od 100.000 kuna, pa je onda pod tim okolnostima jer je htio da mu isplati taj novčani iznos sačinio taj podnesak i poslao ga na državno odvjetništvo, a okrivljeni mu je predao iznos od 100.000 kuna. Pritom je okrivljeni naveo da će njegov odvjetnik sačiniti novi plan otplate tog dugovanja, no, ništa se takvog više nije događalo.

7.6. Na posebno pitanje ZODO naveo je da se upravo radi o tom dogovoru o kojem je iskazivao prethodno, time da je, pogrešno naveo da je to bilo prije par mjeseci.

8. Iz iskaza oštećenog ZC od 23. siječnja 2025. (list 429-431 spisa) proizlazi da je točno da je optuženik vratio 100 tisuća kuna o čemu postoji potvrda u spisu. I dalje se postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 630 tisuća kuna sa zakonskim kamatama koje će biti precizirane u podnesku detaljnije. Poznaje KC od 2010. godine, tako nekako, ali nikada nije radio za nju. Ako je i nešto radio, sigurno nije imalo veze s ovim postupkom. Bili su u korektnim odnosima.

8.1. Kada mu je predočen dio iskaza s lista 293 od 25. ožujka 2024., 4. red koji počinje riječima „mogu reći da sam to napravila zato što mi je oštećeni ZC prijetio te vršio pritisak na mene“, odgovorio je da nikada nije prijetio optuženiku niti njegovoj supruzi osim toga, po ovom bi ispalo da je ona zapravo potpisala sporni kupoprodajni ugovor, a što nije točno jer mu je to tako rekao optuženik, a osim toga postoji i izjava od javnog bilježnika. Osim toga, vratio je stan jer je kupoprodajni ugovor bio krivotvoren. Točno je da je kratko vrijeme bio zaposlen u Max Športu kada je radio fizičke poslove. Kada mu je predočena potvrda s lista 312 od 20. studenog 2012., odgovorio je da to nije njegov potpis i da on to nije potpisao. Nije potpisao pogotovo zato što nije imao niti ovlast izjaviti tako nešto, a niti korist izjaviti tako nešto. Kada mu je predočen dio iskaza svjedokinje RCĐ s lista 294, stranica 5, 3. odlomak koji počinje riječima: „dalje sam ja ZC dala šleper cigle u vrijednosti 15 tisuća eura kao i fasadu odnosno drvenu građu za kuću u istoj vrijednosti, a na ime svog obrta sam mu isplaćivala određene novčane iznose, a on nije platio doprinose, poreze, niti ništa. Mogu reći da me oženio za barem 40 tisuća kuna. Ja sam to sve plaćala upravo iz razloga što je ZC teretio mog supruga da mu je dužan,“ odgovorio je da to sve skupa nije istina, da je smiješno, kakva cigla, kakva drva, i odgovara da nije radio za nju.

8.2. Na predočavanje branitelja dijela iskaza svjedokinje s lista 294. stranica 5, koje počinje riječima: „znam da je moj otac platio oštećenom ZC 50 tisuća kuna i to preko posrednika na način da je uplatio na račun ČC taj iznos, a to je napravio zato što je oštećeniku račun bio blokiran,“ odgovorio je da ne zna za taj podatak, možda su njih dvoje nešto poslovno radili, sada ne može potvrditi da je bilo plaćano ČC. Želio je pojasniti da nikada nije postojao nikakav drug između Z i GC, a što sada potvrđuje i potvrda s lista 343 koju su mu pročitali jer postoji sam dug optuženika kao što je i rekao u iznosu od 630 tisuća kuna. Ponovio je da nikada u životu nije nikome prijetio, da je to smiješno.

9. Svjedok HC u svom iskazu od 3. svibnja 2022. (list 222-223 spisa) je naveo da je on sada u mirovini, a bio je vlasnik TD Max šport d.o.o., koje društvo je iznajmilo TD Bramac d.o.o. skladište te oko 5000 m2 zemljišta, a dali su im i dva radnika. Poznaje okrivljenika obzirom da je on bio prodajni predstavnik i Bramac d.o.o.. Ništa mu nije poznato o odnosu njegovog sina ZC sa okrivljenikom. Samo može reći da mu je sin došao tražiti novac, ne sjeća se više kada je to bilo, pitao ga je što mu novac treba, no, on mu je samo rekao da mu to treba i tada mu je dao sve što je našao u kući, radilo se o iznosu 400.000 kuna. Nakon nekog vremena nazvao ga je bratić ČC koji ga je pitao da li mu je poznato da je on njegovom sinu posudio neke novce, rekao mu je da mu to nije poznato, jer da zna da mu je on dao sve što je imao. Na taj je način saznao da je osim što je uzeo njegov novac, sin posudio još od drugih neki novac. Ne zna koliko je posudio od ČC njegov sin, jer mu to nije rekao. Razgovarao je potom sa sinom i saznao da ga je prevario IC. Ne zna točno kako ga je prevario niti za koji novčani iznos. Samo može reći da mu je poznato jer mu je to rekao sin da je prodao svoju kuću koja je bila vrijednosti 200.000 eura za vrijednost od 75.000 eura i otišao živjeti kao podstanar, a sve kako bi vratio te dugove, pretpostavlja da je to što je bio dužan ČC, a vjerojatno još nekome. Ne zna točno, čuo je i da je od drugih posudio novac.

9.1. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da je jednostavno sinu kada mu je rekao da mu taj novac treba, dao sve što je imao, iako mu nije objasnio zašto mu je novac potreban. Pretpostavljao je da je to za neki posao. Naime, obzirom da ga je tražio, a sin mu je, jednostavno mu je taj novac dao. U to vrijeme ničim posebnim se njegov sin nije bavio, povremeno je negdje tek radio kako bi prehranio obitelj. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je da njegov sin nije imao nikakve veze sa Max šport d.o.o. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je da nikakvo dugovanje nije bilo Max šport prema Bramacu, štoviše, oni su im iznajmljivali poslovni prostor, te su oni uredno podmirivali svoje obveze. Može tek reći da se sjeća da je jednom prilikom došla inspekcija tražeći nekakve solare navodno koji su trebali biti smješteni u toj hali koju su iznajmili Bramacu, pa se to ispitivalo, zaključilo se kako ih je netko otuđio, on je čuo od ljudi da nikada nikakvi solari tamo nisu bili pohranjeni i to je bila njegova jedina komunikacija sa predstavnicima Bramaca. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je da mu nije poznato da njegov sin vodi nekakav parnični postupak. Na daljnje pitanje ZOKDO kada mu se predočava potvrda od 20.11.2012. sa lista 9 naveo je da mu ovaj dokument ništa ne znači, on to nije potpisao, ne zna tko je to potpisao, njegov sin nije imao ovlast potpisivanja bilo kakve dokumentacije društva Max šport. Na daljnje pitanje A naveo je da koliko mu je poznato njegov sin nije imao nikakvih poroka u vidu kockanja ili slično. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je da nije niti nakon što je proteklo neko vrijeme sa sinom uspio razgovarati o ovome, još uvijek mu nije jasno za što je sinu dao taj novac, tj. zašto ga je koristio, općenito može reći da vrlo malo komuniciraju te ne zna što se događalo. Na daljnje pitanje ZOKDO kada mu se predočava dio njegovog iskaza od 15.09.2020. u dijelu gdje je naveo "sjećam se da smo dogovarali poslovnu suradnju s ljudima iz društva Bramac, ali među njima tada nije bio IC već sam njega upoznao preko svog sina ZC između kojih se stvorio prijateljski odnos. Moram napomenuti da je negdje 2012. ili 2013. završila poslovna suradnja između Max šport i Bramac pokrovni sistemi d.o.o. te između tih društava nije ostalo nikakvih potraživanja. Sjećam se da mi je sin rekao da mu je IC prezentirao nekakav posao, te u tu svrhu moj sin od svog bratića posudio novac te mu je predao oko 55.000 eura, a ja sam odmah rekao da mi se sve to čini kao neka prevara. Po proteku nekoliko mjeseci okrivljeni nije započeo posao o kojem je pričao, a niti je vraćao posuđeni novac. Moj sin je nastojao da IC potpiše sporazum o dugovanju novca, a ovaj to nije htio, te su nakon toga uslijedile tužbe prema RC. Poznato mi je da je RC pred Općinskim građanskim sudom predočio potvrdu koja je bila krivotvorena, a koju je navodno sastavio moj sin i ovjerio pečatom TD Max šport d.o.o. i potpisao." pa pozvan da se očituje obzirom na različitost u iskazivanju u odnosu na danas dani iskaz, a kada je naveo da detalje ovog odnosa između RC i ZC ne sjeća se i da mu nisu niti poznati, naveo je da se ne može određeno očitovati, ni ne zna da je davao ovakav iskaz osim što je točno da je bio na državnom odvjetništvu ispitivan u rujnu 2020., no, ponavlja, apsolutno se ničega ne sjeća, pa se ne može očitovati niti na ovaj svoj iskaz. Na daljnje pitanje ZOKDO kada mu se predočava dio njegovog iskaza od 15.09.2020. u dijelu gdje je naveo "čim mi je sin rekao da je ušao u neki posao sa RC odmah mi je to bilo sumnjivo i odmah sam posumnjao da se radi o prevari. Njegov otac i punac su dolazili i govorili da će podmiriti dug, ali dio toga nije došlo i koliko mi je poznato IC nije podmirio ništa ZC. Moram reći da primam mirovinu od svega 1.200,00 kuna zbog ovrha tj. dugova koje je prouzročio moj sin ZC. Ne znam o kakvom se poslu radilo za koji je posao moj sin ZC dao novac RC", pa pozvan da se očituje naveo je da se sada sjetio da je točno da su otac i punac okrivljenika dolazili kod njega i govorili mu da će podmiriti njegov dug, ne sjeća se više koliko puta su dolazili, što se točno govorilo, zna da su dolazili u njegov ured i tvrdili da će oni podmiriti dug, a ne zna ni o iznosu duga. S njima se upoznao tada, ali se ne sjeća njihovih imena.

9.2. Na posebno pitanje branitelja naveo je da je sinu dao taj novčani iznos od 400.000 kuna u apoenima od po 1.000 i 500 kuna, ne zna točno. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da kada je sinu predao taj novac, on mu ništa nije htio reći što će raditi sa tim novcima. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da ne zna da li je upravo taj novac koji je on dao sinu predan RC. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da ne zna da bi u tom skladištu koje je bilo iznajmljeno H bila i neka osobna roba od okrivljenika. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da na potvrdi koja mu je predočena od 20.11.2012. nalazi se pečat tvrtke Max šport d.o.o.

9.3. Na posebno pitanje okrivljenika naveo je da ne zna da li je Max šport prodavala palete tvrtki Bramac.

9.4. Na posebno pitanje suca naveo je da je razgovarao sa tim rođakom ČC i od njega samo saznao da je njemu došao njegov sin i rekao da mu treba novac i da mu je ovaj posudio određeni novčani iznos, no, ni njemu tada ČC nije htio reći o kojem se iznosu radilo, ali isto kao i on ništa nije znao za što bi ZC taj novac trebao.

9.5. Na dodatno pitanje ZOKDO naveo je da je NC također rođak, a misli da on također ima veze sa ovime jer mu je ČC rekao da je ZC posudio novac još od nekoga, a misli da nije imao od koga nego od NC. Na daljnje pitanje ZOKDO naveo je da i ČC i NC žive u [adresa], time da ne zna njihove adrese.

9.6. Na dodatno pitanje branitelja naveo je da ne zna da li su oni posuđivali njegovom sinu novac vezano uz RC, zapravo uopće ne zna za što su njegovom sinu posuđivali novac, kao niti kada su posuđivali. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da mu nije poznato niti da li je okrivljeni neki novčani iznos u međuvremenu vratio njegovom sinu.

9.7. Na dodatno pitanje ZOKDO naveo je da se primijetilo da se u zadnje vrijeme teško sjeća nekih drugih stvari, no, ne bi rekao za sebe da je dementan.

10. Iz iskaza svjedoka NC od 25. siječnja 2023. (listovi 26-237 spisa) proizlazi da je ZC njegov rođak u drugom stupnju srodstva, a RC poznaje preko ZC jer su njih dvojica bili u nekom poslovnom odnosu, prije otprilike 10-ak godina. Zna da je IC bio direktor u Bramac, a poznato mu je da su ZC i on nešto međusobno surađivali. To zna jer je u nekoliko navrata bio s njima na kavi, pa je čuo da su u nekom poslovnom odnosu, no, detalje toga ne zna. Tako mu nije poznato kako je njihov poslovni odnos završio. Inače, u tom razdoblju, ne zna točno kada, no, bilo je to unatrag 10-ak godina, on je svojim rođacima ZC i njegovom bratu ŽC koji su vodili tu neku firmu u nekoliko navrata pozajmljivao novac, time da se ne sjeća kada je to bilo niti u koliko navrata je pozajmljivao, nekada je to bilo 20, nekada 50, a nekada 100 tisuća kuna. Nije ih pitao za što im konkretno novac treba, samo je pozajmio kada su ga to tražili, a sve to su mu i vratili. Inače, od ZC je čuo da su se oni razišli prije nekih 10-ak godina, jer da ga je IC prevario, pri čemu ne zna detalje, pa tako niti iznos za koji je navodno prevaren, pa niti druge detalje.

10.1. Na posebno pitanje suca naveo je da ga je nazvao ZC i samo mu rekao da će biti pozvan kao svjedok na raspravu, vezano uz RC i da kaže što zna, pa je tako danas svjedočio o onome što zna o njihovom odnosu. Na daljnje pitanje suca naveo je da poznaje ČC, to mu je isto rođak, pretpostavlja da je i on također kao i on bio involviran na način da je pozajmljivao ZC novce za taj posao. Na daljnje pitanje suca naveo je da mu je poznato da je Maks šport d.o.o. društvo njegovih rođaka ZC i ŽC, time da ne zna tko je vlasnik, a tko direktor, radi se o firmi koja se bavi iznajmljivanjem parkirnog prostora za kamione i šlepere. Na daljnje pitanje suca naveo je da nema saznanja da bi postojao bilo kakav poslovni odnos između Maks šport d.o.o. i Bramac d.o.o. Na daljnje pitanje suca naveo je da je UC otac ZC i ŽC, s njime nije nikada pričao vezano uz taj poslovni odnos ZC sa okrivljenikom.

11. Iz iskaza svjedoka ČC proizlazi da nije u prvom trenutku znao zbog čega je pozvan, međutim sada kada je vidio ovdje optuženika otprilike zna o čemu se radi. Ne bi ga odmah niti prepoznao, oni su se zadnji puta vidjeli na nekoj fešti prije 15 godina. Njemu je ZC bratić te on zna za obiteljsku firmu Max Sport d.o.o., također zna da je ZC surađivao poslovno sa RC, ali nije mogao precizirati o kakvim bi se poslovima radilo. Jednom prilikom, a inače mu je znao posuđivati neke novce, kao na primjer za neku halu koje je novce uredno vratio, ga je tražio da mu posudi novce jer mu treba za neki posao sa optuženikom i misli da sam mu dao negdje oko 10, 15, 20 tisuća eura, a za koje novce nisam siguran je li mi sve vratio. Zna da je ZC nešto radio na [adresa], a još uvijek radi na [adresa] na parkingu kamiona gdje je skladište paleta. Vezano za ovaj dogovor oko posudbe novca koji mu je trebao za optuženika dogovorili su se da mu vrati negdje za oko 6 mjeseci otprilike.

11.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe kada ga se pita je li točno da je možda prije desetak godina DC uplatio 50.000,00 kuna, a koje je tražio IC da se uplati na ime tog duga na ime tog dvoje odnosno optuženika i ZC odgovorio da je moguće, ali se sada ne sjeća.

11.2. Na posebno pitanje optuženika je li točno da je DC uplatio 50.000,00 kuna na njegov račun odgovorio je da je moguće. Sjeća se da je stiskao ZC da mu vrati te novce. Naime saznao je da je njemu u jednom trenutku bio i blokiran račun pa je moguće da su zbog toga bile vršene uplate od strane DC na njegov račun. Zna da je inače firma Max Sport d.o.o. dobro stajala, ali da se u nekom trenutku sve iskompromitiralo.

11.3. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je sada u korektnim odnosima sa ZC, a prije mu je posudio novce jer je rekao da ima ugovoren jedan ozbiljan posao sa RC te mu je zbog toga i posudio novce, a onda je saznao iz površnog razgovora sa ZC da je taj posao propao. Koliko zna njih dvojica u to vrijeme nisu bili u dobrim odnosima.

12. Iz iskaza svjedoka DC od 25. siječnja 2023. (list 237-238 spisa) proizlazi da mu je poznato zašto je pozvan, iako puno detalja o tom poslovnom odnosu okrivljenika, njegovog zeta, sa obitelji ZC, ne zna. Tek može reći da je prije više godina, možda čak prije 10-ak godina, IC tražio da uplati iznos od 50.000 kuna na račun ČC, zapravo osobe koja se preziva ČC, a čini mu se da se radilo o ČC, što može provjeriti, jer je negdje u posjedu te uplatnice. Kako ga je zet tražio, izvršio je tu uplatu, nije se puno raspitivao za što konkretno se vrši to plaćanje. Zna da je okrivljeni bio u nekom poslovnom odnosu sa Ž, no, u te detalje nije ulazio. Osim toga, može reći da je okrivljeni za svoj posao koristio skladište negdje na [adresa], a gdje je dovezao svoju robu, konkretno 16-18 paleta starinske cigle, bez koje je ostao jer je to netko odvezao. Sjeća se da je tada vidio da se na tom prostoru nalazi odložena i demontirana hrastova kuća.

12.1. Na posebno pitanje suca naveo je da je RCĐ njegova kći, a upitan za odnos nje sa ZC, navodi da se sada sjeća iako ponavlja, ne zna kada je to bilo, bio je neki problem jer je njezin stan u [adresa] u [adresa] na temelju krivotvorene dokumentacije bio prodan, ne zna točno kome, nekome od ZC, misli da je potom založen na ime nekog kredita, a nakon što su to utvrdili i utvrdili da se sve obavilo na temelju krivotvorene dokumentacije, uspjeli su vratiti taj stan u vlasništvo njegove kćeri. Na daljnje pitanje suca navodi da ne zna da li je sa time imao bilo kakve veze ovdje okrivljeni. Na daljnje pitanje suca naveo je da je sa okrivljenim u dobrim odnosima, jer je on suprug njegove kćeri, imaju dijete i posjećuju se.

13. Iz iskaza svjedokinje RCĐ od 25. ožujka 2024. proizlazi da joj je poznato zašto je pozvana te može reći da je kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 2012. doista potpisala, ali ga nije niti ovjerila, a niti solemnizirala kod javnog bilježnika. Također nije ga planirala niti proslijediti na upit u zemljišne knjige kako bi se proveo. Može reći da je to napravila zato što joj je oštećeni ZC prijetio te vršio pritisak na nju. To se sve dogodilo prije 10 godina i sada se ne može sjetiti detalja, ali može reći da ju je bilo strah jer joj je prijetio. U to vrijeme je rodila, dijete je imalo 5 mjeseci, te je imala postporođajnu depresiju. Naime, ZC je prije toga omogućila da preko njenog obrta [obrt] provedene nekakve uplate kao fizička osoba jer joj je objasnio kako mu je račun blokiran te da mu otac nije dopuštao provesti te uplate kroz firmu Max Šport d.o.o.. To se sve događalo u isto vrijeme. Potpisala je taj kupoprodajni ugovor jer je zapravo htjela pomoći suprugu vezano za postojanje nekakvog duga o kojem je pričao ZC. Ne može objasniti zašto je to napravila, mislila je da će samo potpisivanje tog kupoprodajnog ugovora riješiti pitanje duga o kojem je pričao oštećenik. Kad je upitana zašto je poslije podnijela tužbu za poništenje tog kupoprodajnog ugovora, odgovara da ju više nije bilo strah, jer joj je jednom prilikom na kućnu adresu došao izvadak iz zemljišne knjige gdje je uočila da je taj ugovor proveden, a takva uputa nije bila dana ZC. Nakon toga je nazvala ZC, pitala ga zašto je to napravio, a on se počeo izmotavati te je ona njemu zaprijetila, odnosno bila ljuta zbog toga što je napravio, odnosno glasno pričala, te ga je uputila kod svog odvjetnika. Vezano za prijetnje koje joj je izrekao ZC, nije ih prijavila, moguće je da je to učinio njezin suprug. O tim prijetnjama je u to vrijeme rekla suprugu te svojim roditeljima. Zna da je ZC pristao na poništenje tog ugovora, a zašto je to napravio, misli da se "usrao".

13.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da ne zna točno na što se odnosi dug koji je navodno imao njezin suprug prema ZC, zna da je u to vrijeme njezin suprug radio za stranu firmu, imao dosta poznanstava, a sa strane je prodavao palete, pa je moguće da je ZC zamolio da mu proda neke palete koje ZC nije mogao tada prodati. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorila je da nakon tog kupoprodajnog ugovora 2012. zna da je ZC podignuo kaznenu prijavu protiv njezinog supruga te da je onda dan nakon toga nazvao i rekao da će ju povući, međutim to nije bilo više niti moguće, ali pojašnjava da je ZC na ime duga isplaćeno 100.000,00 kuna koje je ona digla u Komercijalnoj banci tako što je digla kredit te mu isplatila. Našla se s njim i uz svjedoka predala mu taj novčani iznos. Koliko se sjeća, potvrda da je mu predala 100.000,00 kuna ovjerena je kod javnog bilježnika. Zna da je njezin otac platio oštećenom ZC 50.000,00 kuna i to preko posrednika na način da je uplatio na račun ČC taj iznos, a to je napravio zato što je oštećeniku račun bio blokiran. Također, dala je ZC šleper cigle u vrijednosti 15.000,00 eura kao i fasadu odnosno drvenu građu za kuću u istoj vrijednosti, a na ime svog obrta mu je isplaćivala određene novčane iznose, a on nije platio doprinose, poreze niti ništa. Može reći da ju je oženio za barem 40.000,00 kuna. Sve je to plaćala upravo iz razloga što je ZC teretio njezina supruga da mu je dužan. Međutim, ne zna o kojem se iznosu duga radi.

13.2. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da se ne može sjetiti koliko dugo su trajale prijetnje ZC prije nego je potpisala kupoprodajni ugovor. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da ju nitko od roditelja, a niti suprug, nisu sprječavali da potpiše taj kupoprodajni ugovor iako su znali sve o tome, radilo se o njezinoj odluci te je htjela užu obitelj očistiti od duga.

14. Iz tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od 12. veljače 2016. (list 5 – 8 spisa) proizlazi da su tužitelji IC i EC podnijeli tužbu protiv tuženika ZC radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1952/13 od 17. prosinca 2015.

15. Iz potvrde od 20. studenog 2012. (list 9 spisa) proizlazi da ZC izdaje potvrdu za RC da se zadužnica broj Ov-12764/12 ovjerena dana 25. listopada 2012. u uredu javnog bilježnika Anice Hukelj "poništava", odnosno da sve što proizlazi iz predmetne zadužnice smatra "ništavnim". Nositelj (dužnik) na zadužnici IC potpisao je predmetnu zadužnicu u dobroj vjeri kao osiguranje za potraživanje koja tvrtka Max Šport d.o.o. i gospodin ZC ima spram tvrtke Bramac pokrovni sistemi d.o.o. iz Zagreba, Karlovačka cesta 4L. U nastavku tvrtka Max Šport d.o.o. je u vlasništvu oca od gospodina ZC te kako gospodin IC više nije djelatnik navedene tvrtke Bramac pokrovni sistemi d.o.o. iz Zagreba, navedena zadužnica se poništava, a tvrtka Max Šport d.o.o. iz Zagreba i gospodin ZC će svoja potraživanja nastojati riješiti drugim zakonskim putem.

16. Iz tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i privremena mjera od 16. travnja 2015. (list 10 – 13 spisa) proizlazi da su tužitelji IC i EC podnijeli tužbu protiv tuženika ZC radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1952/13 od 16. kolovoza 2013.

17. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2012. broj Ov-2651/12 (list 21 – 23 spisa) proizlazi da su KC iz [adresa] kao prodavateljica i ZC kao kupac ugovorili prodaju stana u stambenoj zgradi [adresa], površine 31,49 m2, na iznos od 400.000,00 kuna.

18. Iz izjave RC od 11. rujna 2012. (list 40 spisa) proizlazi da isti izjavljuje pod krivičnom i materijalnom odgovornošću da će gospodin ZC iz [adresa] do dana: dana 14. rujna 2012., ako se ne raskine ova izjava do navedenog datuma kod ovlaštenog javnog bilježnika može nesmetano ući u stan na adresi [adresa], koja je u vlasništvu supruge ICĐ, djevojačko RCĐ.

19. Iz tužbe RCĐ protiv ZC od 31. listopada 2012. (list 24 – 26 spisa) proizlazi da ista predlaže da se ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2012. proglasi ništetnim te naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-36855/12 od 24. srpnja 2012. doneseno na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora.

20. Iz presude na temelju priznanja od 04. veljače 2013. (list 27 – 28 spisa) proizlazi da je utvrđen ništetnim navedeni kupoprodajni ugovor sklopljen 13. lipnja 2012. te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-36855/12 od 24. srpnja 2012. doneseno na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora.

21. Iz sporazuma RC i ZC od 25. listopada 2012. (list 41 – 45 spisa) proizlazi da ZC kao vjerovnik i IC kao dužnik sklapaju sporazum kojim dužnik duguje vjerovniku iznos od 630.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama s osnova učinjenih pozajmica, pri čemu se dužnik obvezuje vratiti iznos najkasnije do 31. ožujka 2013., a da su ujedno po zadužnici koju dužnik izdaje vjerovniku kao instrument osiguranja jamci platci EC i RCĐ.

22. Iz izjave RC (list 29 spisa) proizlazi da isti 20. prosinca 2012. izjavljuje pod materijalnom i krivičnom odgovornošću da je 14. lipnja 2012. kod javnog bilježnika Dubravke Grlandović osobno ovjerio ugovor pod brojem Ov-2651/12 te da izjavljuje da snosi sve eventualne sudske i ostale troškove u ovom predmetu.

23. Iz podneska tuženika ZC od 21. prosinca 2012. (list 79 spisa) proizlazi da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice RCĐ u cijelosti.

24. Iz prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave od 16. srpnja 2013. (list 46 spisa) proizlazi da je ovrhovoditelj ZC podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika RC i EC na temelju ovršne isprave, zadužnice broj Ov-12764/12 od 25. listopada 2012. kojom su ovršenici dužni solidarno platiti vjerovniku, ovrhovoditelju iznos od 630.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

25. Iz izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2015. (list 14 – 20 spisa) proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužitelja RC i 2. tužitelja EC protiv tuženika ZC, a koji glasi: "proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika ZC određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1952/13 od 16. kolovoza 2013. protiv ovršenika odnosno 1. tužitelja RC i 2. tužitelja EC, a koja ovrha je određena na temelju zadužnice ovršenika odnosno 1. tužitelja RC kao dužnika i 2. tužitelja EC kao jamca platca potvrđena od strane javnog bilježnika Ankice Hukelj broj Ov-12764/12 od 25. listopada 2012. radi naplate tražbine ovrhovoditelja odnosno tuženika ZC u iznosu od 630.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, pri čemu je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje zabilježbe ovrhe pod brojem Z- 39584/13, a ujedno je naloženo obustava provedbe plaće 1. tužitelja RC te pljenidbe mirovine EC, uz nalaganje tuženiku da vrati zadužnicu.".

26. Iz izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo "MAX ŠPORT" d.o.o. (list 56 – 57 spisa) proizlazi da je ŽC jedini član, direktor koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno d.o.o. Max Šport d.o.o.

27. Iz kaznene prijave RC od 5. veljače 2014. proizlazi da je isti podnio protiv ZC prijavu zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11., dok je rješenjem u predmetu K-DO-2956/14 od 30. ožujka 2015. odbačena kaznena prijava, a iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj 21 Kir-600/15 od 12. listopada 2015. proizlazi da je odbijen prijedlog za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja RC i EC protiv osumnjičenog ZC kao neosnovan, što je potvrđeno i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-1436/15 od 23. svibnja 2016.

28. Iz dopisa HZMO od 9. studenog 2023. vezano za podatke o prijavama na osiguranje evidentiranih u bazi podataka za oštećenika ZC na listu 262 spisa proizlazi da je ZC od 1. studenog 2011. do 20. ožujka 2012. bio prijavljen u društvu Max Šport d.o.o. na puno radno vrijeme.

29. Iz očitovanja od 16. listopada 2023. godine, potvrde od 13. studenog 2020., maila s lista 316, očitovanja BMI Bramac s lista 343, proizlazi da poduzeće BMI Bramac navodi kako poduzeće BMI Adriatic Škocijan d.o.o. nije bilo nikada u poslovnom odnosu sa poduzećem Max Šport d.o.o. i da nisu bili u poslovnom odnosu sa RC.

30. Iz pisanog grafološkog vještačenja vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić (listovi 391-402) proizlazi da je vještačen izvornik potvrde od 20. studenog 2012. sastavljene u Zagrebu (list 312 spisa), pri čemu se navodi kako skriptor spornog potpisa na ime ZC nije BC, a niti IC, već je skriptor spornog potpisa vjerojatno ZC, pri čemu nema temelja za utvrđivanje vjerodostojnosti otiska pečata tvrtke Max Šport d.o.o.

30.1. Iz usmenog vještačenja vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić od 23. siječnja 2025. proizlazi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22. listopada 2024. koji glasi da skriptor spornog potpisa na ime ZC koji se nalazi na izvorniku potvrde sastavljene u Zagrebu dana 20. studenog 2012. godine vjerojatno je ZC. Mišljenje da je skriptor spornog potpisa ZC dala je obzirom da detaljnom analizom spornog potpisa nije utvrdila tragove koji bi upućivali na mogućnost da je sporni potpis krivotvoren imitiranjem poznatog uzora. Isti je ispisan prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora. Usporedbom spornog potpisa s dostavljenim nespornim potpisima ZC utvrdila je sličnosti i razlike, a koje je u svom pisanom nalazu i mišljenju označila sličnosti crvenom, razlike plavom strelicom. Prevagu je dala podudarnostima obzirom da detaljnom analizom nespornih potpisa utvrdila sam izuzetnu varijabilnost u načinu potpisivanju ZC pa čak i u ritmu i dinamici pisanja. Varijabilnost u ritmu i dinamici pisanja je neuobičajena.

30.2. Na posebni upit suda može dodatno navesti da je prilikom vještačenja utvrdila bilo kakve sumnjive tragove pa čak i kad to nije zadatak njenog vještačenja, ona skrene pozornost na takve eventualne činjenice.

31. Iz dopunskog vještačenja vještakinje za rukopise Ljerke Zdunić od 12. svibnja 2025. proizlazi da u cijelosti ostaje kod dopune nalaza i mišljenja od 21. travnja 2025. kojim je utvrdila da sporna potvrda sastavljena u Zagrebu, dana 20. studenog 2012. nije krivotvorena tj. na istoj nisu rađene nikakve preinake, potpis je ispisan sredstvom za pisanje, a otisak pečata nastao je otiskivanjem pečata koji koristi tintu. Oštećenja koja su utvrđena na potvrdi, a koje je označila sa zelenim strelicama su posljedica "višegodišnjeg vjerojatno čuvanja dokumenta koji je bio presavijen na pola".

31.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe može reći da postoje razni načini, može se izvršiti brisanje, prikrivanje teksta i drugi načini, ali ovdje tih načina nema.

32. Iz protokola sastanka Max Šport d.o.o. od 1. ožujka 2011. proizlazi da tvrtka Max Šport između ostalog, ostaje kod produljenja ugovora bez mogućnosti otkazivanja do 31. prosinca 2015., a trenutni ugovor o uskladištenju vrijedi do 31. prosinca 2013.

33. Iz primke Max Šport d.o.o. od 6. rujna 2012. proizlazi da je IC robu isporučio i ostavio je na čuvanje do 3/2013, a radi se o hrastovoj građi za kuću i staroj opeki.

34. Iz odluke poslovodstva Bramac pokrovni sistemi d.o.o. proizlazi da je 4. veljače 2011. donesena odluka o povratu paleta tvrtki Manegra koja potražuje od tvrtke Bramac 14000 komada euro paleta na ime posudbe koje je tvrtka Bramac posudila od 2009. do 2010., dok će voditelj nabave IC u ime tvrtke Bramac naručiti navedenu količinu paleta i iste vratiti tvrtki Manegra pri čemu će radnik IC biti odgovoran za sve gubitke i štete koje bi imalo društvo Bramac zbog povrede otkrivanja ovih informacija, a tvrtka Bramac će podmiriti iznos naručenih paleta svojim dobavljačima.

35. Iz računa koji glasi na KC i RC kao kupaca, proizlazi da je tvrtka Armko 27. rujna 2011. izdala istima račun na iznos od 7.605,58 kuna za armaturnu mrežu.

36. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u vezu sa obranom optuženika, ovaj sud je nesporno utvrdio da je upravo na način kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenim činjeničnim opisom optužnice, optuženi IC počinio i kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. za koje ga je sud i proglasio krivim.

37. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio voditelj prodaje u TD "Bramac - pokrovni sistemi" d.o.o., kako to proizlazi iz obrane optuženika, te iskaza oštećenog ZC kao i svjedoka HC i NC. Ujedno nije bilo sporno da su optuženi IC i oštećeni ZC u inkriminirano vrijeme bili u prijateljskim odnosima, što proizlazi iz njihovih suglasnih iskaza. Također, nije bilo sporno da je RCĐ bila vlasnica stana na adresi u [adresa], kao i da je u parničnom postupku s uspjehom pobijala tužbom kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 2012. protiv tuženog, ovdje oštećenog ZC, koji je u konačnici utvrđen i ništavim. Konačno, nije bilo sporno da je optuženik potpisao sporazum od **.**.2012. sa ZC, jer je navedeno potvrdio i sam optuženik.

38. No, kao sporno u ovom postupku se pojavilo pitanje je li optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja svom prijatelju ZC prezentirao unosan posao, za koji je isti vjerujući mu pozajmio novčani iznos od tadašnjih 630.000,00 kn, na način da mu ga je u ukupno tri navrata predao u gotovini u caffe baru u zagrebačkom naselju "Cvjetno", kojom prilikom nisu potpisali nikakvu ispravu. Sporno je bilo je li mu tom prilikom optuženik lažno predstavio kako će novac početi vraćati u roku od 2 do 3 mjeseca, iako nije pokrenuo nikakav posao te posuđeni novac nije vraćao, zbog čega ga je ZC počeo češće kontaktirati. Nadalje, bilo je sporno je li optuženik potom u ljeto 2012. predložio ZC da mu na ime dugovanja u njegovo vlasništvo prenese stan na adresi u [adresa] ponovno mu lažno predstavljajući da se njegova supruga složila s navedenim, a također je bilo sporno je li na ugovoru od 13. lipnja 2012. zaključenog između RCĐ i ZC optuženik vlastoručno potpisao RCĐ imitirajući njezin potpis, te isti ugovor osobno ovjerio 14. lipnja 2012. koristeći osobnu iskaznicu RCĐ kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović na adresi u [adresa]. Zatim, bilo je sporno je li optuženik u prisutnosti dva svjedoka 11. rujna 2012. potpisao izjavu u kojoj navodi kako ZC ima pravo ući u stan na adresi u [adresa], opet mu lažno predstavljajući da se njegova supruga RCĐ slaže s predmetnom izjavom i kupoprodajnim ugovorom. Konačno, bilo je sporno je li optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja postupao s ciljem da se protupravno materijalno okoristi u znatnom iznosu, te je li takvim postupanjem oštetio ZC za iznos od 630.000,00 kuna.

39. U svojoj obrani optuženi IC osporio je da bi primio od oštećenog ZC novčani iznos od 630.000,00 kuna ili od tvrtke Max Šport d.o.o. Pojasnio je da je tvrtka Bramac pokrovni sistemi d.o.o. poslovala sa tvrtkom Max Šport d.o.o., budući da su unajmili njihovo skladište na [adresa] i ujedno su im oni, uz ostale firme, bili dobavljači paleta. Nadalje, optuženik je naveo kako je tvrtka Bramac pokrovni sistemi d.o.o. imala dugovanje od oko 400 do 500 tisuća kuna prema Max Športu d.o.o., koje je on riješio izdavanjem osobne zadužnice i to na nagovor ZC, koji je u to vrijeme bio u teškoj obiteljskoj situaciji, dok je tvrtka Bramac pokrovni sistemi d.o.o. ubrzo podmirila svoje dugovanje. Zbog toga mu je ZC izdao potvrdu da je sve ništetno, ali da mu ipak nije vratio zadužnicu pa je pokrenuta ovrha na njegovom stanu. Ne zna ni kako se onaj stan njegove supruge prebacio, nisu ga potpisali ni on ni njegova supruga, kao niti izjavu s lista 40, ali je točno da je potpisao izjavu s lista 29, kao i sporazum s listova 41-45. No, vodeći računa o takvoj obrani optuženika te dovodeći je u vezu s rezultatima ovog kaznenog postupka, ocjena je suda da je optuženik neuspješno nastojao otkloniti svoju kaznenopravnu odgovornost, pokušavajući prikazati da se u konkretnom slučaju radilo o dugovanju firme u kojoj je on radio, a ne o njegovom osobnom dugovanju, budući da je takva obrana u cijelosti suprotna iskazu oštećenog ZC, ali i svjedoka HC, ČC i NC, te materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

40. Naime, iskaz oštećenog ZC sud je prihvatio kao vjerodostojan, uvjerljiv i logičan, prije svega, u dijelu u kojem je opisao svoj odnos sa optuženikom, razloge zbog kojih mu je pozajmio 630.000,00 kuna kao i zbog čega mu je povjerovao da će optuženik taj iznos vratiti, pojasnivši da je on tako veliki novčani iznos posudio od svjedoka HC, NC i ČC, a koji su to svi suglasno i potvrdili. S druge strane, u ovom postupku nije utvrđeno da bi tvrtka Bramac pokrovni sistemi d.o.o. imala neko dugovanje od oko 400 do 500 tisuća kuna prema Max Športu d.o.o., jer je i svjedok HC naveo da nisu postojala nikakva dugovanja, pri čemu je po ocjeni suda bilo nelogično da bi optuženik izdavao osobnu zadužnicu za tako visoki novčani iznos i to od 630.000,00 kuna oštećenom ZC koji je u Max Športu d.o.o. bio kratko zaposlen od 1. studenog 2011. do 20. ožujka 2012., a kojom bi onda on jamčio da će tvrtka Bramac pokrovni sistemi d.o.o. vratiti dug tvrtki Max šport d.o.o. S tim u vezi, potpuno je nejasno zbog čega bi optuženik osobno odgovarao za obveze tvrtke čiji je bio zaposlenik, jer on to nije bio dužan, kao što je nejasno zbog čega bi taj dug vraćao osobno oštećeniku, koji u to vrijeme nije niti dugo radio u tvrtki Max šport d.o.o., niti je u bilo kojem trenutku imao funkciju odgovorne osobe. Po ocjeni ovog suda, radilo se o osobnoj posudbi oštećenika u iznosu od 630.000,00 kuna, samo zato jer je vjerovao da će optuženik pokrenuti posao sa paletama, od kojeg će zaradu imati obojica, u što ga je uvjeravao optuženik, pa je taj iznos koji niti sam nije imao, morao posuditi od oca i rođaka.

40.1. Tako iz iskaza oštećenog ZC proizlazi da tvrtka Max Šport d.o.o. nije dugovala ni optuženiku ni tvrtki Bramac pokrovni sistemi d.o.o., a to je potvrdio i svjedok HC kada je naveo da nije postojalo nikakvo dugovanje Max šport prema Bramacu, već da je Max šport d.o.o. iznajmljivao njima poslovni prostor, a tvrtka Bramac pokrovni sistemi d.o.o. je uredno podmirivala svoje obveze. Nadalje, iz iskaza oštećenika proizlazi kako je u jednom trenutku optuženik došao na ideju da bi mogli poslovno surađivati, tražeći od njega da mu preda novčani iznos od 630.000 kuna, kojim bi kupio palete u Turskoj, a koje bi onda ovdje prodavali putem firme Bramac, pa bi zaradu od te prodaje njih dvojica trebali dijeliti. O tome nisu sačinili nikakav pisani dokument. On je optuženiku povjerovao jer je on radio u Bramacu i bio direktor nabave ili neki direktor, bili su prijatelji, a njegova priča da mogu zaraditi na razlici je bila uvjerljiva, pa iako mu nije prezentirao nikakvu drugu dokumentaciju, naprosto mu je povjerovao i predao taj traženi novčani iznos na ruke u kafiću u Cvjetnom u tri navrata. Oštećeni ZC je pojasnio kako je iznos od 400.000 kuna posudio od svog oca (u apoenima od 1.000,00 i 500,00 kuna), a od svjedoka LC i ČC ostatak iznosa. Svjedok NC je iskazao da zna da je optuženi IC bio direktor u tvrtki Bramac, kao i da su ZC i on nešto međusobno poslovno surađivali, jer je u nekoliko navrata bio s njima na kavi. Potvrdio je kako je u to inkriminirano vrijeme u nekoliko navrata oštećeniku pozajmljivao novac, ali ne zna zbog čega, nekada je to bilo 20, nekada 50, a nekada 100 tisuća kuna, te mu je sve vraćeno. Od ZC je čuo da su se oni razišli prije nekih 10-ak godina, jer da ga je IC prevario. Naveo je kako poznaje ČC, a pretpostavlja da je i on također kao i on bio involviran na način da je pozajmljivao ZC novce za taj posao. Ujedno iz iskaza ČC proizlazi da zna da je ZC surađivao poslovno sa RC, ali nije mogao precizirati o kakvim bi se poslovima radilo. Oštećenik ga je tražio da mu posudi oko 10, 15, 20 tisuća eura za neki ozbiljni posao sa RC, a dogovor je bio da mu oštećenik vrati za šest mjeseci. Potvrdio je kako mu je prije desetak godina DC uplatio 50.000,00 kuna, a koje je tražio IC da se uplati na ime tog duga, a onda je saznao iz površnog razgovora sa ZC da je taj posao propao.Ovdje treba reći da svjedok ČC nije potvrdio obranu optuženika da mu je novac vraćen na ime kupnje drvene kuće, već na ime dugovanja, jer da se o tome radilo, onda bi to ovaj svjedok zasigurno rekao.

40.2. Dakle, iskaz oštećenika o posudbi novca potvrdio je njegov otac, svjedok HC koji je jasno naveo kako je svom sinu dao taj novčani iznos od 400.000 kuna u apoenima od po 1.000 i 500 kuna, a to su, kao što je već rečeno, potvrdili i svjedoci NC kao i ČC. U tome dijelu sud je dodatno cijenio i iskaz svjedoka HC koji je naveo da ubrzo nakon što je svom sinu posudio novac, da ga je nazvao bratić ČC koji ga je pitao je li mu poznato da je on njegovom sinu posudio neke novce. Razgovarao je potom sa sinom i saznao da ga je prevario IC, ali nije znao za koji točno novčani iznos. No, sin mu je rekao da je prodao svoju kuću koja je bila vrijednosti 200.000 eura za vrijednost od 75.000 eura i otišao živjeti kao podstanar, a sve kako bi vratio te dugove, pretpostavlja da je to što je bio dužan ČC, a vjerojatno još nekome. Ovaj svjedok se zbog zdravstvenog stanja i dobi nije mogao sjetiti detalja vezano za posao oštećenika i optuženika, pa mu je predočen dio njegovog iskaza od 15. rujna 2020. u dijelu gdje je naveo "čim mi je sin rekao da je ušao u neki posao sa RC odmah mi je to bilo sumnjivo i odmah sam posumnjao da se radi o prevari. Njegov otac i punac su dolazili i govorili da će podmiriti dug, ali dio toga nije došlo i koliko mi je poznato IC nije podmirio ništa ZC. Moram reći da primam mirovinu od svega 1.200,00 kuna zbog ovrha tj. dugova koje je prouzročio moj sin ZC. Ne znam o kakvom se poslu radilo za koji je posao moj sin ZC dao novac RC", pa pozvan da se očituje naveo je da se sada sjetio da je točno da su otac i punac optuženika dolazili kod njega i govorili mu da će podmiriti njegov dug, ne sjeća se više koliko puta su dolazili, što se točno govorilo, zna da su dolazili u njegov ured i tvrdili da će oni podmiriti dug, a ne zna ni o iznosu duga. Postavlja se pitanje zbog čega bi otac optuženika kao i njegov punac dolazili HC obećavajući da će podmiriti dug nastao iz dogovora sa oštećenikom, ako oštećenik doista nije posudio taj sporno novčani iznos. Ujedno treba primijetiti kako je svjedok DC iskazao da je na traženje optuženika uplatio iznos od 50.000 kuna na račun ČC, jer je znao da je optuženik bio u nekom poslovnom odnosu sa Ž. No, niti on nije rekao kako je to uplatio na ime kupnje drvene kuće, kako je to tvrdio optuženik. Također, svjedokinja RCĐ je potvrdila kako je njezin otac platio oštećenom ZC 50.000,00 kuna i to preko posrednika na način da je uplatio na račun ČC taj iznos, a to je napravio zato što je oštećeniku račun bio blokiran. Nije logično da otac svjedokinje RCĐ vraća određeni dug optuženika i to svjedoku ČC, ako doista nije točan iskaz oštećenika da je upravo od tog svjedoka posudio određeni iznos novca koji je dao optuženiku vjerujući da će on pokrenuti unosan posao od kojeg će obojica zarađivati. Da se doista radilo o vraćanju dužnog iznosa oštećeniku na ime kupnje drvene kuće, onda bi optuženik taj iznos vratio oštećeniku, pa makar i na ruke, a o tome bi iskazivali i svjedoci ČC, DC kao i RCĐ.

40.3. Prema tome, iz iskaza oštećenika jasno proizlazi iz kojih razloga i odakle je on nabavio iznos od 630.000,00 kuna za unosan posao koji mu je prezentirao optuženik, pa mu je vjerujući da će se to dogoditi ukupno u tri navrata predao u gotovini u caffe baru u naselju "Cvjetno", dok mu je optuženik lažno predstavio kako će novac početi vraćati u roku od 2 do 3 mjeseca, ali da se unatoč tome to nije dogodilo, odnosno optuženik nije pokrenuo nikakav posao te posuđeni novac nije vraćao, pa ga je zbog toga oštećeni ZC počeo češće kontaktirati, pitajući ga da mu sada vrati novce jer je vidio da nema nikakve firme i da se ništa od tog posla ne odvija, da bi mu optuženik odgovarao da novaca nema, da mu je netko dužan, pa da će mu novce vratiti, ali to se i dalje nije događalo.

40.4. Budući da iz iskaza oštećenika proizlazi kako je on posudio te novce od oca i rođaka, a njegov otac potvrđuje kako je oštećenik imao problema zbog dugova koji su mu nastali te je otišao i u podstanare, jer optuženik nije ništa vratio, a unosan posao nije realiziran, logičan je i slijed događaja kada optuženik u toj situaciji predlaže oštećeniku u ljeto 2012. da mu na ime dugovanja u njegovo vlasništvo prenese stan na adresi u [adresa] koji je bio u vlasništvu njegove supruge RCĐ, lažno predstavljajući mu da se njegova supruga složila s navedenim. Naime, iz iskaza oštećenog ZC proizlazi kako mu je optuženik rekao kako taj stan služi samo kao sigurnost i da će on novac vratiti u roku od 30 ili 40 dana, a ako to ne učini da se slobodno može upisati kao vlasnik tog stana. Pritom mu je predao taj ugovor na kojem je vidio da je ovjeren potpis vlasnice, njegove supruge, te je vjerovao da je ona s time suglasna. Osim toga, on mu je tada povjerovao da će mu optuženik vratiti taj novac, pogotovo sada jer mu je predao stan kao sigurnost. No, kako mu niti nakon nekog vremena optuženik i dalje nije vraćao novac, logično je da se oštećenik nakon tri mjeseca upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana.

41. S druge strane, optuženik je neuvjerljivo i nelogično tvrdio kako niti on, a niti njegova supruga nisu potpisali ugovor o kupoprodaji nekretnina broj Ov-2651/12. između KC i ZC od 13. lipnja 2012., kao i da nije potpisao niti izjavu s lista od 20. prosinca 2012. kojom je izjavio pod materijalnom i krivičnom odgovornošću da je 14. lipnja 2012. kod javnog bilježnika Dubravke Grlandović osobno ovjerio ugovor pod brojem Ov-2651/12 kao i da će snositi sve eventualne sudske i ostale troškove u tom predmetu, dok je pak njegova supruga RCĐ tvrdila kako je ona ta koja je potpisala taj kupoprodajni ugovor, ali da ga nije ovjerila.

41.1. Prije svega, optuženik je taj koji je ponudio oštećeniku sklapanje kupoprodajnog ugovora na ime nastalog dugovanja, dajući mu time sigurnost da će vratiti novčani iznos u roku od 30 ili 40 dana koji mu nije vratio, a ako to ne učini, da se oštećenik može upisati kao vlasnik. Nije logično da optuženik nudi stan svoje supruge kao sigurnost za vraćanje nekog duga, ako taj dug uopće ne postoji. Nije logčno niti da optuženik nudi oštećeniku stan kao sigurnost za obveze svoje tvrtke za koje on ne može niti odgovarati. Svjedokinja RCĐ je pak neuvjerljivo pokušala objasniti kako je ona u stvari potpisala taj kupoprodajni ugovor, što je suprotno obrani optuženika, ali da ga nije ovjerila jer je zapravo htjela pomoći suprugu vezano za postojanje nekakvog duga o kojem je pričao ZC. Pojasnila je kako je u to vrijeme imala postporođajnu depresiju, a oštećenik joj je prijetio pa se bojala. No, ubrzo kada je na kućnu adresu došao izvadak iz zemljišne knjige gdje je uočila da je taj ugovor proveden, iako takva uputa nije bila dana ZC, podnijela je tužbu za poništenje tog kupoprodajnog ugovora i više je nije bilo strah. Nakon toga je nazvala ZC pa je ona njemu zaprijetila, odnosno bila je ljuta zbog toga što je napravio, te ga je uputila kod svog odvjetnika. Uz sve to, ova svjedokinja je potvrdila kako je ona znala da njezin suprug nešto duguje oštećenom ZC, pa je iz tog razloga podigla 100.000,00 kuna u Komercijalnoj banci te predala oštećeniku. Treba primijetiti kako ova svjedokinja uopće nije spominjala da bi optuženik izdao zadužnicu oštećeniku kojom je on odlučio odgovarati za dugovanja tvrtke u kojoj je radio, što je jasno, jer takva obrana nije istinita, već je samo rekla kako je optuženik nešto dugovao oštećeniku. Čak štoviše, ovaj svjedokinja je iskazala kako je ona oštećenom ZC dala šleper cigle u vrijednosti 15.000,00 eura kao i fasadu odnosno drvenu građu za kuću u istoj vrijednosti, a na ime svog obrta mu je isplaćivala određene novčane iznose, dok on nije platio doprinose, poreze niti ništa. Može reći da ju je oženio za barem 40.000,00 kuna. Sve je to plaćala upravo iz razloga što je ZC teretio njezina supruga da mu je dužan. Međutim, ona i dalje nije znala o kojem se iznosu duga radi i o kakvom se dugu radi, što po ocjeni suda pokazuje da je ova svjedokinja nastojala svojim iskazom samo pogodovati optuženiku.Također, sud joj nije povjerovao niti da je ona potpisala kupoprodajni ugovor, jer je ta svjedokinja podnijela tužbu radi proglašena upisa vlasništva oštećenika kao ništetnim, što znači da se ona sigurno nije slagala sa mogućnošću da njezin stan bude prenesen nekom drugome. Uostalom, nakon što je taj upis utvrđen ništavim, jasno je zbog čega optuženik ponovno izdaje izjavu od 20. prosinca 2012. kojom navodi kako je on taj koji je osobno potpisao taj kupropodajni ugovor, te da on snosi sve troškove koje je oštećenik imao, a što sigurno ne bi morao raditi, da njegova supruga nije doista potpisala taj ugovor.

41.2. Nadalje, iz iskaza oštećenika proizlazi da, kada je shvatio da je upisao svoje vlasništvo na temelju krivotvorenog kupoprodajnog ugovora koji nije potpisala svjedokinja RCĐ, jer ga je ona nazvala i rekla mu da je lopov i da je on krivotvorio taj ugovor, a on njoj neka se obrati optuženiku, da joj je tada odlučio vratiti stan. Da je tome tako, a to je već i rečeno, potvrđuje i izjava optuženika dana kod javnog bilježnika od 20. prosinca 2012. kojom je potvrdio da je on krivotvorio taj kupoprodajni ugovor, a koju izjavu optuženik sada neuspješno osporava. Uostalom, kada je oštećeniku predočen dio iskaza svjedokinje RCĐ s lista 293 od 25. ožujka 2024., 4. red koji počinje riječima „mogu reći da sam to napravila zato što mi je oštećeni ZC prijetio te vršio pritisak na mene“, odgovorio je da nikada nije prijetio optuženiku niti njegovoj supruzi, a osim toga, po ovom bi ispalo da je ona zapravo potpisala sporni kupoprodajni ugovor, a što nije točno jer mu je to tako rekao optuženik, o čemu postoji i izjava od javnog bilježnika.

41.3. Sud je stoga utvrdio kako je 13. lipnja 2012. zaključen kupoprodajni ugovor broj Ov-2651/12. između RCĐ i ZC, no da je optuženik taj koji je vlastoručno potpisao RCĐ imitirajući njezin potpis, te isti ugovor osobno ovjerio 14. lipnja 2012. koristeći osobnu iskaznicu RCĐ kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović na adresi u [adresa] kao što je i u prisutnosti dva svjedoka 11. rujna 2012. potpisao izjavu u kojoj navodi kako ZC ima pravo ući u stan na adresi u [adresa], opet mu lažno predstavljajući da se njegova supruga RCĐ slaže s predmetnom izjavom i kupoprodajnim ugovorom, a koji kupoprodajni ugovor je kasnije u parničnom postupku RCĐ s uspjehom pobijala tužbom protiv oštećenog ZC.

42. Dakle, vodeći računa o iskazu oštećenika, kao i slijedu događanja, a osobito o materijalnim dokazima koji potvrđuju iskaz oštećenika da mu optuženik nije ništa vratio na ime dugovanja, i to ugovor o kupoprodaji od 13. lipnja 2012. prema kojem su KC iz [adresa] kao prodavateljica i ZC kao kupac ugovorili prodaju stana u stambenoj zgradi [adresa], površine 31,49 m2, na iznos od 400.000,00 kuna, izjava RC od 11. rujna 2012. kojom isti izjavljuje pod krivičnom i materijalnom odgovornošću da će gospodin ZC iz [adresa] do dana: dana 14. rujna 2012., ako se ne raskine ova izjava do navedenog datuma kod ovlaštenog javnog bilježnika može nesmetano ući u stan na adresi [adresa], koja je u vlasništvu supruge ICĐ, djevojačko RCĐ, tužba RCĐ protiv ZC od 31. listopada 2012. kojom ista predlaže da se ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 2012. proglasi ništetnim te naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-36855/12 od 24. srpnja 2012. doneseno na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora, podneska tuženika ZC od 21. prosinca 2012. kojim da priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice RCĐ u cijelosti kao i presude na temelju priznanja od 4. veljače 2013. kojom je utvrđen ništetnim navedeni kupoprodajni ugovor sklopljen 13. lipnja 2012. te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-36855/12 od 24. srpnja 2012. doneseno na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora, može se jasno zaključiti kako je optuženik nastojao uvjeriti oštećenika da će mu vratiti dug, iako takve namjere nije imao, pa mu je nudio i stan svoje supruge, koja kada je saznala da je oštećenik upisao svoje vlasništvo, podnijela tužbu radi poništenja tog ugovora, jer se s time očito nije slagala.

43. Budući da je taj kupoprodajni ugovor utvrđen ništavim, logično je zašto je optuženik kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, 25. listopada 2012. svojim potpisom ovjerio sporazum kojim priznaje postojanje duga i obvezuje se vratiti iznos od 630.000,00 kn oštećeniku, te mu predao zadužnicu, za koju sada tvrdi da ju je izdao na ime dugova svoje firme. Iz iskaza oštećenika proizlazi da ovaj sporazum o kojem je iskazivao optuženik sačinio, u nekom odvjetničkom društvu, ne sjeća se više točno kojem, sve podatke u istom je on naveo, ovjerio ga kod javnog bilježnika, te mu ga potom donio na potpis. Istim sporazumom je bio utvrđen iznos duga i rok otplate istog. Objasnio je okolnosti sačinjavanja ovog sporazuma i naveo da ga je tada optuženik nazvao i rekao mu da je dobio otkaz, da nema ni vozilo, neka samo pronađe u blizini mjesta njegovog stanovanja nekog odvjetnika, pa je pronašao odvjetničko društvo u Petrinjskoj, on se sam ponudio da će tamo otići, te je bio tamo i sačinjavao s njima taj sporazum i sve te detalje koji su utanačeni je on njima govorio. Tom prilikom mu je predan sporazum i zadužnica. Bio je prisutan otac optuženika, koji je bio sudužnik, a s njime je prethodno razgovarao oko dugovanja optuženika i on mu je svašta obećavao da će mu dati na ime tog duga, no, ništa se od toga nije dogodilo.

44. Optuženik je potvrdio da je potpisao sporazum od 25. listopada 2012. prema kojem ZC kao vjerovnik i IC kao dužnik sklapaju sporazum kojim dužnik duguje vjerovniku iznos od 630.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama s osnova učinjenih pozajmica, pri čemu se dužnik obvezuje vratiti iznos najkasnije do 31. ožujka 2013., dok su ujedno po zadužnici koju dužnik izdaje vjerovniku kao instrument osiguranja jamci platci EC i RCĐ. No, iako je potvrdio da je navedeno potpisao, objasnio je kako to učinio samo zato jer je to bio uvjet ZC da vrati njegovoj supruzi stan. To je i logično, jer se oštećenik morao nekako uvjeriti da će mu optuženik vratiti novčani iznos od 630.000,00 kuna, a bez stana više nije imao nikakvu sigurnost, dok je optuženik morao poduzeti sve kako bi vratio stan svojoj supruzi, pa makar i pod cijenu da prizna kako je dužan navedeni sporni iznos i preda navedenu zadužnicu.

45. Treba istaknuti kako je točno da je oštećenik vrlo brzo nakon potpisivanja sporazuma s optuženikom o postojanju dugovanja i izdavanja zadužnice od 25. listopada 2012. izdao i potvrdu od 20. studenog 2012. optuženiku da je ta izdana zadužnica ništava, koju je on očito potpisao, jer tako proizlazi iz grafološkog vještačenja. Međutim, treba uočiti da, iako mu je izdao potvrdu, da mu zadužnicu nije vraćao jer mu je ona očito služila kao sigurnost da će moći naplatiti svoj dug, a što je kasnije i iskoristio pokrećući ovršni postupak.

46. Ujedno treba analizirati navedenu potvrdu od 20. studenog 2012. koju je oštećeni ZC izdao za RC da se zadužnica broj Ov-12764/12 ovjerena dana 25. listopada 2012. u uredu javnog bilježnika Anice Hukelj "poništava", odnosno da sve što proizlazi iz predmetne zadužnice smatra "ništavnim". Nositelj (dužnik) na zadužnici IC potpisao je predmetnu zadužnicu u dobroj vjeri kao osiguranje za potraživanje koja tvrtka Max Šport d.o.o. i gospodin ZC ima spram tvrtke Bramac pokrovni sistemi d.o.o. iz Zagreba, Karlovačka cesta 4L. U nastavku tvrtka Max Šport d.o.o. je u vlasništvu oca od gospodina ZC te kako gospodin IC više nije djelatnik navedene tvrtke Bramac pokrovni sistemi d.o.o. iz Zagreba, navedena zadužnica se poništava, a tvrtka Max Šport d.o.o. iz Zagreba i gospodin ZC će svoja potraživanja nastojati riješiti drugim zakonskim putem.

46.1. Naime, ovakvom potvrdom oštećenik je samo izjavio da se zadužnica broj Ov- 12764/12 ovjerena dana 25. listopada 2012. u uredu javnog bilježnika Anice Hukelj "poništava", odnosno da sve što proizlazi iz predmetne zadužnice smatra "ništavnim", makar je jasno da navedeno nema nikakvog pravnog učinka jer ju nije vratio optuženiku, pa je ona i dalje bila u pravnom prometu kao moguće sredstvo naplate. S druge strane, potvrda ne spominje niti sporazum prema kojem ZC kao vjerovnik i IC kao dužnik dogovaraju da dužnik duguje vjerovniku iznos od 630.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama s osnova učinjenih pozajmica, pri čemu se dužnik obvezuje vratiti iznos najkasnije do 31. ožujka 2013. Sud nalazi da se sastavljanjem ovakve potvrde nastojao zaštititi optuženik, jer je njome htio potvrditi da je on potpisao predmetnu zadužnicu u dobroj vjeri kao osiguranje za potraživanje koja tvrtka Max Šport d.o.o. i gospodin ZC ima spram tvrtke Bramac pokrovni sistemi d.o.o., odnosno da se ta zadužnica odnosi na poslovni odnos. Očito je da je oštećenik pristao potpisati potvrdu da bi „umirio“ optuženika, iako mu nije bilo jasno kakva je to potvrda i tvrdio je da nije tako, a time se optuženik htio osigurati barem nekako izjavom da je zadužnica ništava, tražeći pritom da se utvrdi da nema nikakvih dugova tvrtke Bramac pokrovni sistemi d.o.o., jer bi priznanje da je njemu osobno posuđen iznos od 630.000,00 kuna dovelo do većih problema. Osim toga, jasno je da oštećenik ipak nije imao namjeru otpustiti dug nastao na ime ove osobne posudbe jer optuženiku nije vratio zadužnicu. Time si je pravno ostavio otvorena vrata da pokrene ovrhu protiv optuženika osobno, bez obzira što je dao potvrdu da firma ne duguje, dok je on zadužnicu zadržao kao alat za naplatu od optuženika.

47. Nakon toga, a budući da je oštećenik, iako je potpisao ovakvu potvrdu, koja se nije odnosila uopće na njegovu posudbu optuženiku, zadržao zadužnicu, jer nije i dalje bio namiren, uslijedio je ovršni postupak ali i parnični postupci koji potvrđuju da je oštećenik itekako smatrao zadužnicu valjanim sredstvom za ostvarenje nevraćenog dugovanja od strane optuženika.

48. Ono što je utvrđeno prema pribavljenim spisima je sljedeće.

49. Uvidom u spis broj Ovr-1952/2013 utvrđeno je da je povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja ZC doneseno rješenje o ovrsi na temelju zadužnice izdane od 1. ovršenika RC kao dužnika i 2. ovršenika EC kao jamca platca radi naplate tražbine u iznosu od 630.000,00 kuna sa zateznom kamatom i određena ovrha na ¼ dijela nekretnine kao i plijenidbom plaće 1. ovršenika te ovrha na 2/4 dijela nekretnine i plijenidbom mirovine 2. ovršenika. Taj ovršni postupak dovršen je rješenjem od 14. rujna 2020. broj Ovr-1952/2013 kojim je određeno da će se iz iznosa kupovnine od 144.442,31 kune namiriti u cijelosti tražbina založnog vjerovnika Grada Zagreba u iznosu od 96.157,10 kuna te djelomice tražbina ovrhovoditelja ZC od 48.285,21 kuna. Nadalje, u predmetu broj P- 2901/2015 utvrđena je da su tužitelji i to IC te EC podnijeli tužbu protiv tuženika ZC radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a taj postupak je dovršen pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja RC EC i EC za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu broj Ovr-1952/2013 te je tužiteljima naloženo da naknade parnični trošak tuženiku. Također uvodom u sps broj P- 1131/2016 utvrđeno je da su tužitelji IC i EC podnijeli tužbu protiv tuženog ZC radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u kojem predmetu je donesena pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 03. srpnja 2017. broj P-1131/2016 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 06. studenog 2019. broj Gž-1971/2017 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja a koji je glasio da se proglapava nedopuštenom odluka po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje u tuženika Ivana Mišetića određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1952/2013.

50. Konačno, oštećenik je potvrdio da je potpisao i podnesak od 15.11.2020. sa lista 162-163 spisa kojim on odustaje od kaznenog progona protiv optuženika. No, pojasnio je kako je to napravio jer je došao na poziv optuženika u poslovnicu pošte na Črnomercu, koji ga je molio da povuče prijedlog za progon tj. kaznenu prijavu, a da će mu on zauzvrat isplatiti iznos od 100.000,00 kuna, pa je onda pod tim okolnostima sačinio taj podnesak i poslao ga na državno odvjetništvo, dok mu je optuženik predao iznos od 100.000 kuna. Pritom mu je optuženik naveo da će njegov odvjetnik sačiniti novi plan otplate tog dugovanja, no, ništa se takvog više nije događalo. Dakle, navedeno samo potvrđuje da je optuženik bio dužan oštećeniku, jer nije logično da vraća iznos od 100.000,00 kuna, za koji je tvrdio da je zapravo dug tvrtke u kojoj je on radio i koji je po njegovim tvrdnjama bio podmiren, osim ako se nije radilo o osobnoj posudbi oštećenika, a koji iznos on nije imao namjeru vratiti.

51. Uzimajući u obzir navedena činjenična utvrđenja, nesporno je utvrđeno da je optuženik tijekom 2011./2012. godine u Zagrebu svom prijatelju ZC prezentirao unosan posao, za koji je ZC vjerujući mu, s obzirom da je ovaj bio voditelj prodaje u TD "Bramac - pokrovni sistemi" d.o.o., pozajmio novčani iznos od tadašnjih 630.000,00 kn, na način da mu ga je u ukupno tri navrata predao u gotovini u caffe baru u zagrebačkom naselju "Cvjetno", kojom prilikom nisu potpisali nikakvu ispravu, te mu lažno predstavio kako će novac početi vraćati u roku od 2 do 3 mjeseca, ali nije pokrenuo nikakav posao te posuđeni novac nije vraćao, zbog čega ga je ZC počeo češće kontaktirati, a ljeta 2012. predložio ZC da mu na ime dugovanja u njegovo vlasništvo prenese stan na adresi u [adresa] koji je bio u vlasništvu njegove supruge RCĐ, ponovno mu lažno predstavljajući da se njegova supruga složila s navedenim slijedom čega je 13. lipnja 2012. zaključen kupoprodajni ugovor između RCĐ i ZC ali je vlastoručno potpisao RCĐ imitirajući njezin potpis, te isti ugovor osobno ovjerio 14. lipnja 2012. koristeći osobnu iskaznicu AC RCĐ kod javnog bilježnika Dubravke Grladinović na adresi u [adresa] te u prisutnosti dva svjedoka 11. rujna 2012. potpisao izjavu u kojoj navodi kako ZC ima pravo ući u stan na adresi u [adresa], opet mu lažno predstavljajući da se njegova supruga RCĐ slaže s predmetnom izjavom i kupoprodajnim ugovorom, a koji kupoprodajni ugovor je kasnije u parničnom postupku RCĐ s uspjehom pobijala tužbom protiv oštećenog ZC, te također kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva 6/1, 25. listopada 2012. svojim potpisom ovjerio sporazum kojim priznaje postojanje duga i obvezuje se vratiti iznos od 630.000,00 kn, ali navedeni iznos nije vratio, oštetivši time ZC za iznos od 630.000,00 kn, čime je optuženi IC ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. Kako je prouzročena šteta u iznosu većem od .7963,37 eura, to su u njegovim radnjama ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11., s obzirom na to da je počinjenim kaznenim djelom ostvarena imovinska korist optuženiku u znatnom iznosu, a oštećeniku prouzročena znatna šteta.

52. Optuženi IC je, iako osporava ostvarenje subjektivnih obilježja kaznenog djela prijevare, ukazujući sudu da nije postupao sa bilo kakvom prijevarnom namjerom, ovaj sud ovakvu obranu optuženika nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, ocijenio ju je obranom usmjerenom ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, optuženik je pozjamio od oštećenika 630.000,00 kuna, obećavši da će mu vratiti taj iznos u roku dva do tri mjeseca, iako takve namjere nije imao, pa kada je oštećenik tražio da mu vratio, dao mu je kuprodajni ugovor kao sigurnost da će mu vratiti taj iznos, što opet nije učinio, a potom i sporazum i zadužnicu, čime ga je samo uvjeravao te održavao u zabludi, što znači da je znao i bio svjestan što radi, odnosno da je postupao na način da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist

53. S obzirom na to da nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, ovaj sud je utvrdio da su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11.

54. Obrana optuženika da je isti radio u inkriminirano vrijeme kao voditelj prodaje u društvu Bramac pokrovni sistemi d.o.o., a koje društvo je unajmljivalo skladište društva Max Šport d.o.o. kao i da je upoznao oštećenog ZC u to vrijeme s kojim je tada bio u prijateljskim odnosima je prihvaćena kao istinita jer navedeno proizlazi iz iskaza oštećenika, kao i svjedoka HC, a optuženik je navedeno sam potvrdio. Ujedno sud vjeruje optuženiku da mu oštećenik nije vratio predanu zadužnicu, jer tako proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, a osobito ovršnog postupka na temelju koje je oštećenik pokrenuo ovrhu i pokušao naplatiti svoj dug. No, njegova obrana kojom poriče da bi primio od oštećenog Ivana Mišetića 630.000,00 kuna, već da je to bio dug društva Bramac pokrovni sistemi d.o.o., za koji je on osobno izdao zadužnicu, nije prihvaćena kao istinita, već je neuvjerljiva, nelogična, proturječna sama sebi, te po ocjeni suda usmjerena isključivo ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti optuženika, jer je to suprotno iskazu oštećenog ZC, te svjedoka Ć, ČC i ECĐ, a ujedno i materijalnoj dokumentaciji u spisu. Nadalje, sud nije prihvatio dio obrane da optuženik nije potpisao sporni kupoprodajni ugovor od 13. lipnja 2012., jer je oštećenik iskazao da mu je taj ugovor dao upravo optuženik i da ga je on potpisao, a to potvrđuje i izjava od 20. prosinca 2012. koju optuženik nastoji sada osporiti. Naime, obrana optuženika da taj ugovor nije potpisala niti njegova supruga suprotna je iskazu oštećenika, ali i svjedokinje RCĐ koja je tvrdila da je ona taj ugovor potpisala, ali da ga nije ovjerila. Konačno, iz rezultata dokaznog postupka uopće ne proizlazi da bi društvo Bramac pokrovni sistemi d.o.o. imalo neki dug prema društvo Max šport d.o.o. te je potpuno neuvjerljivo da bi optuženik, kojem je inače radni odnos u tom društvu prestao zbog skrivljenog ponašanja, davao osobne zadužnice na iznos od 630.000,00 kuna kojima bi jamčio za dug tog društva koji je prema njegovim tvrdnjama iznosio oko 400, 500 tisuća kuna. Što se tiče uplate optuženikovog tasta na račun ČC iznosa od 50.00,00 kuna, ovaj sud smatra da se tom prilikom radilo o vraćanju dijela optuženikovog duga osobi od koje je oštećenik posudio, a ne da se radilo o kupnji hrastove kuće. Navedeno nisu potvrdili niti svjedok VC niti RCĐ, osim u dijelu da je taj iznos doista i plaćen. Također, neživotna je obrana optuženika u dijelu u kojem je naveo kako je njegova supruga digla kredit od 100.00,00 kuna kako bi oštećenik odustao od optužnice, budući da nije logično da supruga optuženika podiže tako visok novčani iznos, ako doista dug optuženika nije postojao.

55. Iskaz svjedoka oštećenog ZC u cijelosti je prihvaćen kao jasan i uvjerljiv, dan je životno i okolnosno, suglasan ostalim izvedenim dokazima. Ovaj svjedok je opisao kako je pozajmio 630.000,00 kuna optuženiku jer je vjerovao da će on pokrenuti posao od kojeg će obojica imati zaradu, kao i da će mu taj iznos vratiti nakon dva do tri mjeseca. Njegov iskaz o tome da je posudio od svjedoka HC, ČC kao i NC potvrdili su upravo ti svjedoci, pojašnjavajući da je optuženiku to trebalo radi nekog posla sa optuženikom, od kojeg na kraju nije bilo ništa, jer ga je on prevario. Sud je prihvatio iskaz oštećenika da mu je optuženik predao ugovor o kupoprodaji kao sigurnost da će mu on taj iznos vratiti, pa kada mu nije vratio, da se isti uknjižio kao vlasnik. To proizlazi iz materijalne dokuemntacije u spisu, a osobito dijela presude na temelju priznanja prema kojem je taj upis vlasništva utvrđen ništavim, jer svjedokinja RCĐ nikada nije pristala na tu uknjižbu, kao što je to optuženik rekao oštećeniku kada mu je dao taj ugovor. Da oštećenik nije imao namjeru oduzeti taj stan optuženikovoj supruzi, vidljivo je iz činjenice da je on priznao tužbeni zahtjev. Jednako tako, da je optuženik njemu i dalje bio dužan, vidljivo je iz sporazuma i zadužnice koju je optuženik izdao kako bi oštećenik priznao tužbeni zahtjev, a što je onda oštećeniku predstavljao garanciju da će pozajmljeni iznos ipak biti vraćen, iako takve namjere optuženik nije uopće imao. No, kako je i sam oštećenik opisao, do toga nije došlo, pa je on na temelju zadužnice pokrenuo ovršni postupak protiv optuženika i njegovog tasta, pokušavajući se naplatiti, u čemu je samo djelomice uspio, jer nije bilo dostatnih sredstava. .

56. Iskaz svjedoka DC je prihvaćen u dijelu u kojem je opisao da je izvršio uplatu od 50.00,00 kuna na račun ČC jer je optuženik bio u nekom poslovnom odnosu sa oštećenikom, kao i da je kupoprodajni ugovor vezano za stan njegove kćerke bio krivotvoren, ali da je stan na kraju njoj i vraćen, budući da tako proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu, kao i iskaza oštećenika te svjedoka ČC.

57. U odnosu na iskaz svjedokinje RCĐ treba reći kako ovaj iskaz sud nije cijenio vjerodostojnim, osobito u dijelu kada je ta svjedokinja iskazala kako je ona potpisala taj kupoprodajni ugovor kako bi optuženiku pomogla oko rješavanja nekog duga ZC, ali da ga nije ovjerila, jer je i sam optuženik iskazao kako ga ona nije potpisala, time da nije logično niti da netko tako nešto napravi, a onda da nema namjeru proslijediti ga u zemljišne knjige. Prema tome, ova svjedokinja je nastojala pogodovati optuženiku, međutim, u njezinom iskazu ima puno nelogičnosti, pogotovo kada je navela da je njoj oštećenik prijetio i da je nju toga bilo strah, a onda da je podnijela tužbu za poništenje tog ugovora jer je više nije bilo strah, dapače, ona je nazvala oštećenika pa je ona njemu zaprijetila, odnosno bila je ljuta. Upravo njezini motivi podizanja 100.00,00 kuna kako bi vratila taj dug oštećeniku pokazuju da je njezin suprug doista dugovao oštećeniku, a ne da bi se radilo o dugu društva Bramac pokrovni sistemi d.o.o. Ujedno njezino vraćanje „duga“ odnosilo se i na šleper cigle u vrijednosti 15.000,00 eura kao i fasadu odnosno drvenu građu za kuću u istoj vrijednosti, a na ime svog obrta mu je isplaćivala određene novčane iznose, što zasigurno ne bi radila da optuženik doista nije imao dug prema oštećeniku. Sud je prihvatio njezin iskaz kako je svjedok DC platio i 50.000,00 kuna na ime duga, jer je to sukladno iskazu tog svjedoka kao i svjedoka ČC.

58. Prihvaćena je i sva materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka obzirom ista bilo čime nije dovedena u pitanje.

59. Grafološko vještačenje vještakinje za dokumente i rukopise Ljerke Zdunić je sud u cijelosti prihvatio jer je dano jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresiranih za ishod kaznenog postupka,

60. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju treba primijeniti novi Kazneni zakon („Narodne Novine“ broj 125/11. i 144/12.), a kako je to optužnicom i pravilno kvalificirano, iako je u kazneno djelo počinjeno tijekom 2011./2012. u vrijeme važenja KZ/97. Treba samo reći kako unatoč okolnosti da je zaprijećena kazna u članku 236. stavku 2. KZ/11. viša u gornjoj granici za teži oblik ovog kaznenog djela, novi KZ/11. povoljniji je za optuženika jer je neodređena vrijednost u vidu znatne štete i znatne imovinske koristi prema članku 87. stavku 29. KZ/11., ako prelazi 7.963,37 eura. Naime, neovisno o tome što je za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11. zaprijećena stroža kazna i to kazna zatvora od 1 (jedne) godine do 8 (osam) godina, od kazne koja je propisana za kazneno djelo iz članka 224. stavka 4. KZ/97. i to kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, povišeni imovinski limit prema članku 87. stavku 29. KZ/11. potreban je za ostvarenje kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela. Zbog toga je novi KZ/11. blaži za optuženika pa je i primijenjen.

61. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne optuženiku zbog počinjenog kaznenog djela, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenilo sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su djela počinjena, način počinjenja, prijašnji život okrivljenika i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela.

61.1. Olakotnom okolnošću cijenjeno je da je optuženik prema izvodu iz kaznene evidencije neosuđivana osoba, što znači da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, a ujedno je i otac troje djece, te je zaposlena osoba.

61.2. Kao otegotnim sud je cijenio i činjenicu da je optuženik prekršajno kažnjen, doduše zbog prekršaja koji nije istovrsan ovdje terećenom mu kriminalnom postupanju, ali je cijenjeno i da je iskazao upornost i kriminalnu volju u svom protupravnom postupanju do te mjere da je krivotvorio potpis svoje supruge i predao kupropodajni ugovor oštećeniku, samo kako bi ga uvjerio da će mu vratii dužni iznos, a koje namjere nije imao.

62. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dakle u okviru minimalne granice propisane za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. time da mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

63. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da optuženi IC nije kazneno osuđivan, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo mogu smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, a ne uobičajenim obrascem ponašanja. S druge strane, optuženik je terećenim postupanjem iskazao upornost i kriminalnu volju, pa je i to uzeto u obzir prilikom odmejravanja kazne, kao i činjenica da isti nije sam vratio dužni iznos, već su dijelove tog iznosa, ovisno o mogućnosti, vratili jegova supruga ili tast.

64. Stoga sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu ostankom na slobodi biti omogućeno da nastavi normalno život, ali i da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini vremena provjeravanja, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je maksimalno vrijeme u trajanju od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom vremenu optuženik ne počini novo kazneno djelo, morati pokazati da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

65. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeni ZC je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnični postupak. Naime, tijekom postupka je utvrđeno kako je oštećeniku plaćeno 100.000,00 kuna na ime duga, zatim 50.000,00 kuna ČC na ime istog duga, a i supruga optuženika je iskazivala kako je plaćala određene iznose pa do 40.000,00 kuna. Osim toga, protiv optuženika kao ovršenika vodio se i ovršni postupak pa je i u tom postupku namiren dug oštećenika u određenom dijelu. Budući da bi utvrđivanje točnog iznosa nevraćene štete bilo skopčano sa teškoćama i znatno bi oduljilo trajanje ovog postupka, to je sud odlučio uputiti oštećenika sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

66. S obzirom na to da je optuženi IC proglašen krivim, sud je sukladno odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08. naložio optuženiku naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 8. ZKP/08. i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura i trošak provedenog grafološkog vještačenja kao i dopuna po vještakinjama za rukopise Darinki Tratnik i Ljerki Zdunić, u iznosu od 2.012,73 eura, uzimajući u obzir duljinu trajanja i složenost postupka, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Naime, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sud je vodio računa da je optuženi IC u radnom odnosu te da ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.300,00 eura, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija kao niti osoba koje je dužan uzdržavati.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, poslovni broj KO-DO- 4837/2020.

2. Optuženi IC

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Božo Vučković

4. Oštećeni ZC