1              Poslovni broj Gž-1571/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1571/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V., OIB ... iz Z., zastupan po punomoćnici R. Ž., odvjetnici u Z., protiv prvotuženika B. V., OIB ... iz Z., zastupanog po punomoćnici I. Đ., odvjetnici u Z., drugotužene K. G., OIB ... iz Z., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & P. iz Z. i trećetužene A. Š. P., OIB ... iz Austrije, radi predaje u suposjed i dr., odlučujući o žalbama tužitelja, prvotuženika i drugotužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-7117/16-57 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažavaju se žalbe tužitelja, prvotuženika i drugotužene kao osnovane te se u cijelosti ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-7117/16-57 od 28. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

 

O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima u roku od 15 dana predati  tužitelju suposjed dvorišta koje se nalazi na k.č. br. 4976/2 k.o. Grad Z., sada kč 1103, zk ul 8689 k.o. T., i to dvorište površine 258 m2, na način da mu predaju ključeve od kolnog ulaza (u) dvorište u cesti broj 71 (toč. I.); odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika predaju suposjeda dvorišta, dva parkirna mjesta i zajedničkih dijelova zgrade-stubišta k.č. br. 4976/2 oznake zemljišta kuća sa poslovnim prostorom u cesti broj 71 i dvorište ukupne površine 380 čm, odnosno 105,7 čhv, upisano u podul. 3., zk.ul. 3472 k.o. Grad Z. na način da predaju ključeve od kolnog ulaza i ulaza u zgradu te im se zabranjuje takvo i slično uznemiravanje suposjeda dvorišta, parkirnih mjesta i zajedničkih dijelova zgrade – stubišta tužitelja kao i zahtjev tužitelja kojim je solidarno od tuženika potraživao iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od po 500,00 kn mjesečno s kamatama do isplate počev od 16.11.2014. pa do zaključno 16.12.2016. (toč. II.); obvezan je tužitelj isplatiti prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.088,74 EUR/8.203,12 kn s kamatom od presuđenja (toč. III.), a drugotuženoj parnični trošak u iznosu od 1.350,04 EUR/ 10.171,87 kn s kamatom od presuđenja (toč. IV).

 

2.Protiv gornje presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen pod točkom II. te kojim je, pod točkom III. i IV. tužitelj obvezan naknaditi parnične troškove tuženicima pod 1. i 2. tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi kako se u poslovni prostor njegove vlasnosti stvarno ulazi s ulice, ali poriče kako bi učinio nespornim da ne koristi stubište u zgradi, kako je to prvostupanjski sud zaključio pod točkom 33. obrazloženja jer da se radi o zajedničkom dijelu zgrade u kojem se nalazi brojilo koje registrira utrošak električne energije u njegovu poslovnom prostoru, na koju okolnost je predlagao izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, o kojem prijedlogu sud nije odlučio. Glede odbijanja tužbenog zahtjeva usmjerenog na isplatu naknade štete zbog nekorištenja parkirališta i obrazloženje s tim u svezi pod točkom 36. u kojemu se navodi kako tužitelj nije dokazao davanje u najam poslovnog prostora niti je jasno na koji način gubi na zaradi, tvrdi kako je dokaze na koje se pozvao pod točkom 6. tužbe, uz tužbu i priložio te još predložio i građevinsko vještačenje, o kojem prijedlogu prvostupanjski sud nije uopće odlučio. Stoga smatra kako je ne samo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje već je došlo i do povrede procesnih pravila u pogledu odluke o dokaznom prijedlogu. Žalbeni je prijedlog prihvatiti žalbu i "postupiti u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku.".

 

2.1.Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, žalbom pobijaju tuženici pod 1. Boris Vinčić i pod 2. Katarina Grubač iz svih žalbenih razloga. Tuženik pod 1. ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, nije istovjetna s tužbenim zahtjevom jer je dio zahtjeva sud odbio a propustio je navesti koji, pri čemu upućuje na točku 35. obrazloženja.

 

2.2.Također se ističe bitna povreda postupka iz čl. 8. i 338. st. 4. ZPP-a o ocjeni dokaza i o tome što je sve sud dužan navesti i ocijeniti u obrazloženju presude. Prigovara se zaključku o suposjedu tužitelja na predmetu spora zbog postojanja izlaza iz njegova prostora u dvorište što nije točno pri čemu se upućuje na rezultate posjedovne parnice te ponavljaju navodi istaknuti tijekom postupka o pravnom sljedništvu, ništetnosti Sporazuma od 10. travnja 1998. između pravnih prednika te stranačkoj legitimaciji jer tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici.

 

2.3.Pri tome tužena pod 2. dodatno smatra kako je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve suvlasnike koji zbog prirode pravnog odnosa predstavljaju nužne suparničare, kako se tijekom postupka izmijenila suvlasnička struktura odnosno kako je sud propustio pozvati tužitelja u smislu čl. 109. ZPP-a na otklon nedostataka a za slučaj neudovoljenja odbaciti tužbu, smatrajući kako je time  počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a. Također navodi i kako su pogrešno ocijenjeni dokazi, pa tako pod točkom 20. i 4. obrazloženja, budući nije cijenjen rezultat posjedovne parnice osim sporadično, kao i prigovor ništetnosti Sporazuma od 10. travnja 1998., kao ni činjenica kako je prednik tužitelja tuženicima prodao dio poslovnog prostora od 1,8/100 dijela, a pobija zaključak prvostupanjskog suda kako iskaz drugotuženice nije u skladu s građevinskom dozvolom, ustrajući u tvrdnji kako je bitno što tužiteljev prostor nema uporabnu dozvolu.

 

2.4.Tuženici pod 1. i 2. predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.5.Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

 

3.Žalbe su osnovane.

 

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika na predaju u suposjed dvorišta koje se nalazi na k.č. br. 4976/2 k.o. Grad Z., sada kč 1103, zk ul 8689 k.o., T., i to dvorište površine 258 m2, na način da mu predaju ključeve od kolnog ulaza dvorište u cesti broj 71, dva parkirna mjesta i zajedničkih dijelova zgrade-stubišta k.č. br. 4976/2 oznake zemljišta kuća sa poslovnim prostorom u cesti broj 71 i dvorište ukupne površine 380 čm, odnosno 105,7 čhv, upisano u podul. 3., zk.ul. 3472 k.o. Grad Z., na način da predaju ključeve od kolnog ulaza i ulaza u zgradu te da im se zabrani takvo i slično uznemiravanje suposjeda dvorišta, parkirnih mjesta i zajedničkih dijelova zgrade- stubišta tužitelja, kao i zahtjev tužitelja kojim solidarno od tuženika potražuje iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od po 500,00 kn mjesečno počev od 16. studenog 2014. do 16.prosinca 2016.

 

5.U provedenom je postupku prvostupanjski sud utvrdio:

 

- kako iz preslike zemljišne knjige – gruntovni uložak 3472 k.o. Grad Z. (list 25-31) proizlazi kako su pravni prednici stranaka A. Č. i T. M. (svaki u 1/2) kupoprodajnim ugovorom od 19. listopada 1993. stekli nekretninu stambenu zgradu bez zemljišta u cesti na kčbr. 4976/2, dok je zemljište koje pripada zgradi bilo od 1959. u društvenom vlasništvu; a 1995. provedena je zabilježba da je na kčbr. 4976/2 sagrađena stambena građevina sa poslovnim prostorom i zgrada u Z., cesta 71, koje se pripisuju zk tijelu A2; a 1997. na temelju prijavnog lista RN 3191/98 došlo je do sjedinjenja zemljišnoknjižnih tijela na način da je upisana kuća sa poslovnim prostorom i dvorište, da bi na temelju diobenog nacrta od 22. svibnja 1997. i Sporazuma od 10. travnja 1998. (list 7-8) s prilozima bili upisani posebni dijelovi nekretnine kao vlasništvo prednika stranaka,

- kako iz Sporazuma od 10. travnja 1998. proizlazi da su pravni prednici stranaka A. Č. i T. M. podijelili sporazumno nekretninu i odredili "predviđena parkirališna mjesta" za sve dijelove predmetne nekretnine, pa je tako predviđeno da poslovnom prostoru "pripadaju dva parkirališna mjesta", ne određujući konkretno koja mjesta pripadaju poslovnom prostoru, a koja pojedinim stanovima,

- kako je poslovni prostor upisan u zemljišnim knjigama kao 3. suvlasnički dio od 25/100 dijela nekretnine koji je mijenjao vlasnike na način da je T. M. istog prodao M. H. (ugovor od 2.10.1995. prema presliku zemljišne knjige), čiji je slijednik bio sin H. H. koji ga je, opisanog kao nekretnina zkč 4976/2 kuća s poslovnim prostorom u cesti 71 i dvorište površine 105,7 čhv, povezano s vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju i u podrumu, oznake 1, površine 144,50 m2, upisano u zk. ul. 3472 k.o. Grad Z., prodao M. Z. kupoprodajnim ugovorom od 15. srpnja 2005. (list 106 spisa),

- kako iz Ugovora o kupoprodaji od 2.listopada 2014. sklopljenog između M. Z. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca (list 4-6 spisa) proizlazi kako je tužitelj kupio suvlasnički dio prodavatelja od 1343/1445 dijelova posebnog dijela nekretnine – dvoetažnog poslovnog prostora u prizemlju upisan kao etaža 3., kao i odgovarajući suvlasnički dio zemljišta, zajedničkih dijelova i uređaja koji su neodvojivo povezani sa vlasništvom navedenog posebnog dijela nekretnine, na koji je i ostvario upis u zemljišnim knjigama (dok su na preostalom suvlasničkom dijelu 3. etaže od 102/1445 upisane treće osobe kao suvlasnici),

- kako parkirna mjesta u dvorištu nisu etažirana niti upisana kao pripadak pojedinog etažnog dijela,

- kako je predstavnik suvlasnika M. G. 2001. iscrtao mjesta za parkiranje na zidovima u dvorištu kao pripadajuća vlasnicima suvlasničkih etažnih dijelova povezanih s vlasništvom stanova, pri čemu svakom od 4 stana, koliko ih ima u zgradi, pripadaju po dva parkirna mjesta,

- kako tužitelj ne koristi stubište kao zajednički dio zgrade jer se u njegov prostor ulazi kroz zaseban ulični ulaz,

- kako je tužitelj u suposjedu dvorišta jer postoji ulaz/izlaz iz njegovog poslovnog prostora i sa dvorišne strane objekta.

 

6.Smatrajući kako tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika predaju suposjeda dvorišta, dva parkirna mjesta i zajedničkih dijelova zgrade-stubišta utužene nekretnine na način da mu izvrše predaju ključeva od kolnog ulaza i ulaza u zgradu, po svojoj pravnoj naravi predstavlja djelomično vlasničku tužbu (čl. 161. ZV) usmjerenu na predaju (su)posjeda vlasnikove stvari, koji bi bio osnovan u slučaju da tužitelj ne traži "predaju dva parkirna mjesta", koja nisu individualno određena odnosno ne predstavljaju poseban dio ili pripadak njegovom posebnom dijelu (čl. 67. ZV), a utvrđujući kako dvorište u cjelini u kojemu se nalaze parkirna mjesta predstavlja zajednički dio koji je u suvlasništvu svih suvlasnika nekretnine uključiv i tužitelja, što ne čini upitnim čl. 4. Sporazuma pravnih prednika stranaka od 10. travnja 1998. te držeći nespornim kako tužitelj ima suposjed dvorišta jer postoji ulaz/izlaz iz njegovog poslovnog prostora i sa dvorišne strane objekta, sud prvog stupnja smatrao je osnovanim tužbeni zahtjev upravljen na predaju suposjeda dvorišta tužitelju s ključevima od kolnog ulaza dvorišta u cesti broj 71 pozivom na čl. 42. i 70. ZV-a, istovremeno odbijajući zahtjev na predaju u suposjed dvorišta i  dva parkirna mjesta uz predaju ključeva od kolnog ulaza u zgradu i ulaza u zgradu.

 

6.1.Nadalje, utvrđujući kako tužitelj ne koristi zajedničko stubište jer u svoj prostor ulazi s ulične strane, dok se u stubište ulazi s kolnog prilaza, zaključio je sud kako ovaj dio tužbenog zahtjeva nije u skladu sa činjenicama navedenim u tužbi i tijekom postupka te u ovom dijelu, kao i u dijelu za zabranu daljnjeg uznemiravanja tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

 

6.2.Također je, zaključujući kako tužitelj nije priložio dokaz o tome da predmetni poslovni prostor daje u najam, niti po kojoj cijeni pa da nije činjenično jasno na koji način gubi zaradu, prvostupanjski sud u cijelosti odbio i obveznopravni zahtjev radi naknade štete zbog nemogućnosti korištenja parkirališnih mjesta u dvorištu u mjesečnom iznosu od 500,00 kn ili ukupno 12.000,00 kn.

 

7.I u ovom stadiju postupka tuženici pod 1. i 2. osporavaju tužitelju, inače suvlasniku za 1343/1445 dijela u zemljišnim knjigama upisane treće etaže od 25/100 dijela nekretnine k.č. 1103 zk.ul. 8689 k.o. Grad Z., koja nekretnina je upisana s površinom od 380 m2 od čega dvorište 258 m2 a kuća 122 m2, pravo sukorištenja dvorišta oko zgrade s dva parkirališna mjesta i zajedničkog stubišta u zgradi u bitnome smatrajući kako nije dokazao da je stvar koju traži njegova i da je u posjedu tuženika, odnosno navodeći kako su suvlasnici nekretnine i ujedno vlasnici posebnih dijelova koji čine stanovi sporazumno odredili način korištenja posjeda prema kojemu poslovnom prostoru ne pripadaju parkirališna mjesta, odnosno korištenje dvorišta, pa da nije ovlašten postavljati vlasnički zahtjev.

 

7.1.Također i da prostor koji tužitelju pripada je zasebna cjelina s uličnim ulazom i bez dodirnih točaka s predmetom spora, da tuženike ne obvezuje Sporazum prednika od 10. travnja 1998. jer ga nisu zaključili svi suvlasnici (već zemljišnoknjižni koji su ranije otuđili pojedine dijelove), a pored toga da su na 3. etaži osim tužitelja i oni suvlasnici za 1,8/100 dijela (čl. 70. ZV).

 

7.2.Navedeno predstavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojem tuženici pridružuju i prigovor promašene pasivne legitimacije odnosno nedostatka stranačke sposobnosti ustrajući u tvrdnji kako tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine kao nužni i jedinstveni suparničari te ističući da je tijekom postupka došlo do promjene vlasničke strukture.

 

7.3.S druge strane tužitelj ustraje u tvrdnji da mu pripada sukorištenje dvorišta te i dva parkirna mjesta sukladno Sporazumu prednika od 10.travnja 1998. kao tadašnjih zemljišnoknjižnih vlasnika, kao i obeštećenje u visini gubitka dijela zakupnine za poslovni prostor zbog nemogućnosti korištenja parkirnih mjesta od strane zakupnika poslovnog prostora, za što je, protivno zaključku prvostupanjskog suda, u tužbi ponudio dokaze.

 

8.Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako se glede stvarnopravnog zahtjeva na predaju suposjeda radi o pravoj vlasničkoj tužbi koju je ovlašten podići upisani suvlasnik sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV) o suvlasništvu, koji je aktivno legitimiran od drugih suvlasnika zahtijevati suposjed stvari sukladno odredbi iz čl. 46. st.1. te čl. 161 i 162. ZV-a.

 

9.Proizlazi iz zemljišne knjige kako je tužitelj suvlasnik nekretnine (po staroj izmjeri) kč. 4976/2 Z.U. 3472 k.o. Grad Z., kuća s poslovnim prostorom u cesti broj 71 i dvorište površine 105,7 čhv ili 380 m2, odnosno (po novoj izmjeri) k.č 1103 zk ul. 8689 k.o. T. od čega kuća broj 71, Z., cesta 71 površine 122 m2 i dvorište površine 258 m2, ukupno 380 m2, i baš da je upisan kao suvlasnik za 1343/1445 posebnog dijela nekretnine, označenog kao 3. (treći) suvlasnički dio od 25/100 dijela cjeline, dok su za preostalih 102/1445 upisani treći, slijedom čega proizlazi kako je sukladno odredbi čl. 367. i 370. ZV uspostavljeno već po samom zakonu jedinstvo nekretnine (zemljišta sa zgradom) i posebnih dijelova zgrade (čl. 370. do 373. ZV). Stoga je vlasništvo svakog posebnog dijela nekretnine (stana ili poslovnog prostora) neodvojivo povezano s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po samom zakonu, odnosno po odredbama stavaka 3. i 4. članka 370. ZV-a, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da  mu pripada i sve što je s njim trajno povezano - u konkretnom slučaju dvorište (čl. 9. st. 1. ZV-a) te drugi zajednički dijelovi pa se protivni navodi žalbe ukazuju neosnovanim.

 

9.1.Prema odredbi čl. 66. st. 4. ZV-a kad je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine na nekom njezinom suvlasničkom dijelu pravne odnose glede te nekretnine uređuju posebna pravila iz te Glave Zakona, a podredno opća pravila o suvlasništvu.

 

9.2.Tužbeni zahtjev tužitelja kod prave vlasničke tužbe mora glasiti na predaju u posjed odnosno suposjed određene stvari. Dakle, radi se o kondemnatornom tužbenom zahtjevu na činidbu koji mora biti jasno određen u odnosu na način predaje stvari (čl. 161. st.1. ZV).

 

10.Tuženik pod 1. u žalbi osnovano prigovara kako je izreka pobijane odluke pod točkom I. nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima pa i samom zahtjevu, radi čega se ne može ispitati.

 

10.1.Naime, kada je pod točkom I. prihvaćen tužbeni zahtjev nalogom tuženicima tužitelju predati u suposjed dvorište na kč. 4976/2 k.o. Grad Z., sada kč. 1103 zk. ul. 8689 k.o. T. i to dvorište površine 258 m2 na način da mu predaju ključeve od kolnog ulaza u dvorište u cesti ..., onda nije jasno što je sadržaj tako pružene zaštite kada je istovremeno pod točkom II. odbijen tužbeni zahtjev upravljen na predaju u suposjed dvorišta i dva parkirna mjesta na način da se predaju ključevi od kolnog ulaza i ulaza u zgradu.

 

10.2.Nadalje, odluka o odbijanju zahtjeva za predaju u suposjed zajedničkog stubišta i ključeva ulaza u zgradu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odluka o odbijanju preostalog stvarnopravnog zahtjeva uopće nema razloga, a odluka o odbijanju obveznopravnog zahtjeva temelji se na zaključku da tužitelj nije priložio dokaz o tome da predmetni poslovni prostor daje u najam i po kojoj cijeni, koji zaključak je protivan sadržaju točke 6. tužbenog podneska kojim su ponuđeni dokazi na tu okolnost, koje sud nije izveo niti je njihovo izvođenje odbio, na što osnovano žalbom ukazuje tužitelj.

 

10.3.Navedenim postupanjem počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a zbog koje se presuda ne može ispitati te relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 186. te čl. 8. i 292. st.4 ZPP-a, što su razlozi za ukidanje pobijane odluke.

 

10.4.Uslijed navedenih povreda i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

11.S tim u svezi je navesti kako iz sadržaja spisa proizlazi kako tužbeni zahtjev nije posve određen i usklađen sa činjeničnim navodima tužbe, pa tako nije jasno što je predmet spora čiju predaju u suposjed tužitelj traži, kada je nesporno da se parkirna mjesta nalaze u dvorištu, a iz zahtjeva proizlazi kako tužitelj traži predaju u suposjed dvorišta, posebno navodeći i dva parkirna mjesta, tako da je tužbeni zahtjev nerazumljiv i neodređen jer nije razvidno traži li eventualno predaju u posjed dvorišta na način da mu se predaju dva parkirna mjesta ili traži predaju dva parkirna mjesta te predaju u suposjed preostalog dijela dvorišta, odnosno samo predaju u suposjed dva parkirna mjesta, sve to kada se ima u vidu njegovo pozivanje na sporazum prednika od 10. travnja 1998. prema kojemu bi poslovnom prostoru pripadala dva parkirna mjesta, te i činjenicu da je tužitelj jedan od ovlaštenika (suvlasnika) na posebnom dijelu koji predstavlja treću etažu.

 

11.1.Tužbeni zahtjev mora biti tako određen da može poslužiti kao ovršna isprava jer u samoj izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženici trebaju učiniti ili propustiti, konkretno što tužitelju treba predati. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a  sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, radi čega je tužbeni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja pa stoga mora biti konkretan i određen, ne samo glede stranaka, već i glede predmeta spora, a odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud ima odlučiti o tome je li konkretna zaštita koju tužitelj izričito i određeno traži (sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj) na zakonu osnovana i može li mu upravo traženu zaštitu pružiti.

 

11.2.Dakle, pravilno-potpuno i određeno-postavljen tužbeni zahtjev, pretpostavka je za meritorno suđenje pa prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti ni odbiti zahtjev, već je tužitelja trebao pozvati na odgovarajući ispravak, slijedom određenja iz stavka 1. članka 186. i sukladno članku 109. Zakona o parničnom postupku.

 

12.Posebno glede prigovora legitimaciji je navesti kako su aktivno legitimirani za podnošenje vlasničke tužbe suvlasnici i svi zajednički vlasnici zajedno.

 

12.ZV u odredbama o zaštiti prava vlasništva i vlasničkoj tužbi ne spominje suvlasnike i zajedničke vlasnike, ali se njihova aktivna legitimacija procjenjuje sukladno odredbama ZV-a o suvlasništvu i zajedničkom vlasništvu (čl.41.,59. i 60.).

 

12.1.Tako je pojedini suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik aktivno legitimiran od drugih suvlasnika, odnosno zajedničkih vlasnika, zahtijevati suposjed stvari, a prema trećima je ovlašten zahtijevati predaju u posjed stvari svim suvlasnicima (zajedničkim vlasnicima) zajedno.

 

12.2.Vlasnik posebnog dijela nekretnine (etažni vlasnik) drukčije je aktivno legitimiran u odnosu na posebni dio nekretnine, a drukčije u odnosu na cijelu nekretninu. U odnosu na posebni dio nekretnine aktivna legitimacija za vlasničku tužbu mu je identična kao i kod svakog vlasnika, a glede cijele nekretnine legitimiran je kao i svaki drugi suvlasnik (čl. 79. st. 1. i 85. st.1.ZV).

 

12.3.O tome jesu li tužbom obuhvaćene sve osobe koje bi morale biti stranke u postupku, treba reći kako se o jedinstvenom suparničarstvu kao zakonskoj, procesnopravnoj kategoriji – čl. 201. ZPP-a radi onda kada se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svima.

 

12.4.O nužnom suparničarstvu (kao doktrinarnoj ali ne i zakonskoj kategoriji) se radi onda kada tek određeni suparničari zajedno čine stranku, kojoj se priznaje procesna legitimacija za vođenje parnice, bilo na aktivnoj bilo na pasivnoj strani. Pri tome su nužni suparničari ujedno i jedinstveni suparničari, dok obrnuto nije slučaj.

 

12.5.Jesu li zemljišnoknjižni suvlasnici određene nekretnine jedinstveni odnosno nužni suparničari, ovisi o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravlja u postupku.

 

12.6.Po stavu ovog suda sadržaj tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja suposjeda zajedničke stvari od strane suvlasnika jednog posebnog dijela nekretnine na kojoj je u cijelosti uspostavljeno etažno vlasništvo povezivanjem posebnog dijela nekretnine s utvrđenim suvlasničkim dijelom na kojem je uspostavljeno upućuje na to da su svi suvlasnici jedinstveni suparničari, ali ne i nužni.

 

12.7.Za slučaj različitosti poduzetih radnji jedinstvenih suparničara, primijenit će se pravila o otklanjanju kolizije na način da se uzima najkorisnija radnja, što je najčešće radnja osporavanja zahtjeva odnosno, u konkretnom slučaju žalba tuženika pod 1. i 2.

 

12.8.Glede jedinstvenih suparničara donosi se jedinstvena odluka suda. Ako jedan ili neki od jedinstvenih suparničara podnese žalbu uzima se da su ga podnijeli svi jedinstveni suparničari, što znači da se ex lege učinci tog pravnog lijeka protežu i na ostale takve suparničare, slijedom čega bi proizlazilo da se učinak podnesenih žalbi prvotuženika i drugotužene odnosi na i na trećetuženu koja žalbu nije podnijela.

 

12.9.Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud imati u vidu da su svi suvlasnici jedinstveni suparničari te da je, kako bi iz postupka i žalbenih prigovora proizlazilo došlo do promjene vlasničke strukture, a prema javno dostupnim podacima iz zemljišnih knjiga i do upisa sporne nekretnine u drugu k.o. T. N.

 

13.Dodatno, glede prigovora promjeni vlasničke strukture ukazati je i na pravno shvaćanje s pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održane 21. listopada 2019. (Broj: Su-IV-56/19-10) koje glasi:

"Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

 

13.1.Posebno je navesti kako se u primjeni čl. 70. ZV-a kojim su posebno regulirane okolnosti kada su na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici već izjasnila recentna sudska praksa (tako VSRH Rev-600/2012 od 20. travnja 2016.)

 

14.Imati je u vidu i da prema odredbi članka 42. stavak 1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

 

14.1.Prema odredbi članka 42. stavak 2. ZV-a, donošenje odluke suvlasnika o podjeli posjeda i/ili izvršavanju vlasničkih ovlasti posao je redovite uprave. Prema odredbama članka 40. stavak 1. i 2. ZV-a, o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, time da se većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. U smislu navedenih odredbi, suvlasnik nema pravo samostalno odlučiti koji će dio stvari u suvlasništvu posjedovati, ali takvu odluku može suglasno donijeti većina suvlasnika. Suvlasnici se mogu sporazumjeti izričito ili prešutno, da stvar u posjeduju tako da svatko od njih koristi određene posebne dijelove zgrade kao posjednik ili da realno određene dijelove koriste neki od više suvlasnika.

 

15.U postupku pred prvostupanjskim sudom nije raspravljena i utvrđena odlučna okolnost je li između suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine većinu, sporazumom određen način posjeda predmetne nekretnine, a ako jest, kakav je sadržaj tog sporazuma, a u skladu s tim odlučiti o osnovanosti pozivanja tužitelja na prava koja suvlasnicima pripadaju sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2.,  37. st. 6., čl. 38. st.1., 42. st 1. i 161. st. 1. i u svezi s čl. 46. ZV-a.

 

15.1.Također treba raspraviti o tužiteljevim pravima na suposjed stubišta imajući u vidu prigovor kako se u istom nalazi brojilo koje registrira utrošak električne energije u poslovnom prostoru.

 

16.Stoga će sud prvog stupnja otkloniti uočene bitne povrede u skladu s danim uputama i izraženim mišljenjem, u ponovljenom postupku, što uključuje i provođenje novog prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP) upotpuniti činjenično stanje eventualnim izvođenjem predloženih, a neizvedenih dokaza, sve u okviru pravovremeno istaknutih dokaznih prijedloga stranaka o kojima će odlučiti (čl. 292. st. 4. ZPP-a) vezano za sporne činjenice na koje je ukazano, kako glede stvarnopravnog zahtjeva cijeneći i ima li mjesta zahtjevu za zabranu uznemiravanja jer tužitelj nije u posjedu (čl. 167. ZV), tako i obveznopravnog zahtjeva.

 

16.1.Kod potonjeg će raspraviti i ocijeniti prigovore tužitelja kao žalitelja vezano za dokazivanje davanja u zakup i visine zakupnine imajući u vidu prijedloge pod točkom 6. tužbe te da se električno brojilo nalazi u stubištu, kao i prigovore tuženika iznijete tijekom postupka glede ovlaštenja tužitelja davanja u zakup poslovnog prostora kao posebnog dijela nekretnine na kojemu je više ovlaštenika (suvlasnika), nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno čl. 8. i 220. ZPP-a donijeti novu zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu (koji treba biti postavljen na način kako je ukazano ovom odlukom u obrazloženju od toč. 10. do 11.2.), u okviru koje će ponovno odlučiti i o troškovima postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

 

16.2.Slijedom svega navedenog a na temelju odredbe iz čl. 369. st.1. u svezi sa čl. 377. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na sve tuženike pa tako i u odnosu na tuženu pod 3. koja nije izjavila žalbu obzirom na ranije izloženo.

 

U Splitu 24. kolovoza 2023.