Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1520/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja HĐ, rođen **.**.1979. u mjestu Teyert, Alžir, državljanin Alžira, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Tatjana Žarković, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 10. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/13, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 15. travnja 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Tatjani Žarković, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 237A, pružateljici pravne pomoći, iznos od 523,50 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 23. travnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/13, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 15. travnja 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke Boudaa (i) Hadj (p) od oca BĐ i majke IĐ, rođen dana **.**.1979. u mjestu [adresa], Alžir, s prebivalištem u mjestu [adresa], Alžir, državljanin Alžira, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, dok se točkom 2. izreke smještaj određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca. Prema točki 3. izreke smještaj se računa od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi predlaže da mu se u ovom postupku odobri besplatna pravna pomoć, te u prilogu dostavlja popunjeni obrazac zahtjeva. Isti dalje navodi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, te protiv istoga tužitelj ovom tužbom pokreće upravni spor i pobija isto iz razloga što: u pobijanom upravnom aktu nije pravilno primijenjen zakon, u postupku koji je aktu prethodio nije se postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica izveden je nepravilni zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Tužitelj smatra da je tuženik postupao protivno odredbi članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i nije sačinio individualnu procjenu tužitelja, pa je nejasno temeljem čega je bilo nužno tužitelju izreći najstrožu mjeru, a ne druge blaže mjere iz stavka 5. istog članka. Nadalje, tužitelj smatra da je rok od najduže tri mjeseca koji mu je određen pobijanim rješenjem kao krajnji rok za smještaj u Prihvatnom centru za strance, nepotrebno i neosnovano dugačak. Tužitelj smatra da bi se nekom drugom mjerom propisanom člankom 54. stavkom 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao npr. zabranom kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme ili davanjem u polog Prihvatilištu putne isprave ili drugog osobnog dokumenta, postigao jednak učinak. Predugim trajanjem ograničenja slobode kretanja tužitelju, ono bi se pretvorilo u oblik kažnjavanja tužitelja što ni u kojem slučaju nije bila niti treba biti intencija zakonodavca. Tužitelj nema namjeru odustati od podnesenog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, a u njegovom je interesu da mu se ta zaštita i odobri. Stoga je spreman i voljan aktivno, pred državnim tijelima i sudom sudjelovati u ostvarivanju svojih prava. Zaključno tužitelj ističe da tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je neosnovano svojim rješenjem odredio smještaj tužitelja u Prihvatnom centru za strance.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/13, URBROJ: 511-19- 48-25-1 od 15. travnja 2025. godine, te predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno, da sud sam odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, a tuženiku se nalaže da tužitelju nadoknadi troškove spora u roku od 30 dana.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Upravni postupak je proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 6. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23. i 17/25.), kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Alžira potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Tuženik ističe kako se državljanin Alžira HĐ očitovao o svim činjenicama i okolnostima, nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso individualnom procjenom donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca uz prisustvo prevoditelja. Tuženik je mišljenja da navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I- 216-03/25-03/13, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 15. travnja 2025. godine (stranica 5-6 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći (stranica 7-8 spisa), te zapisnik o saslušanju stranca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I- 216-03/25-03/13, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 15. travnja 2025. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. travnja 2025. godine, kojim se točkom 1. izreke Boudaa (i) Hadj (p) od oca BĐ i majke IĐ, rođen dana **.**.1979. u mjestu [adresa], Alžir, s prebivalištem u mjestu [adresa], Alžir, državljanin Alžira, smješta u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, dok se točkom 2. izreke smještaj određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca. Prema točki 3. izreke smještaj se računa od dana donošenja rješenja. U provedenom postupku je utvrđeno da je predmetni dana 15. travnja 2025. godine zrakoplovom iz Švicarske, broj leta LX 0948 doputovao u zračnu luku „Franjo Tuđman“, po dublinskom postupku. Izvršenom provjerom u evidencijama MUP-a utvrđeno je da predmetni nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj, s obzirom da je do sada 4 (četiri) puta izrazio namjere za međunarodnom zaštitom, a koji zahtjevi su obustavljeni ili odbijeni temeljem članka 62 stavka 1. točke 5., članka 39. stavka 2. točke 2. i članka 38. stavka 1. točke 3. i 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a koja rješenja o obustavi ili odbijanju su uručena putem oglasne ploče, s obzirom da je predmetni više puta napuštao Republiku Hrvatsku tijekom postupka međunarodne zaštite. Po dolasku predmetni je ponovo izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom, koja je zaprimljena. Slijedom navedenog, sukladno članku 54. stavku 2. točki 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, istom je potrebno ograničiti slobodu kretanja tijekom postupka međunarodne zaštite. Člankom 54. stavkom 6. navedenog zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Individualnom procjenom utvrđeno je da se ne može ograničiti sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je tužitelju, državljaninu Alžira potrebito ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Naime, tužitelju je potrebito ograničiti slobodu kretanja, jer je u konkretnom slučaju tuženik procijenio da je to potrebno zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja tužitelja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, a shodno članku 54. stavku 2. točki 6. ZMPZ. Tako je tužitelj dana 3. lipnja 2014. godine u prostorijama Prihvatnog centra za strance MUP-a prvi put izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev je dana 18. rujna 2014. godine obustavljen temeljem članka 62. stavka 1. točke 5. Zakona o azilu, s obzirom da je isti napustio prihvatilište. Nadalje, tužitelj je dana 7. rujna 2015. godine u prostorijama PAP Pleso drugi puta izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev je dana 25. rujna 2015. godine obustavljen temeljem članka 39. stavka 2. točke 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s obzirom da je isti napustio prihvatilište, s time da je imenovani dana 2. studenog 2015. godine u prostorijama PAP Pleso treći puta izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev je dana 27. studenog 2015. godine odbijen temeljem članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s obzirom da je isti napustio prihvatilište. Tužitelj je dana 15. travnja 2025. godine u prostorijama PAP Pleso četvrti puta izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev je u postupku. Nadalje, sud smatra da je tuženik valjano procijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenom mjere smještaja tužitelja u Prihvatni centar za strance shodno članku 54. stavku 6. ZMPZ, budući da se drugim mjerama iz stavka 5. ovog članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da se o podnesenim tužbenim zahtjevima od strane tužitelja za međunarodnom zaštitom odlučuje već desetak godina, jer se isti ne odaziva pozivima na saslušanje zbog napuštanja prihvatilišta. S obzirom na desetljetni protek vremena za utvrđivanje činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, a čemu je uveliko doprinio tužitelj svojim ponašanjem, određivanje smještaja tužitelju u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najduže do tri mjeseca je primjereno. Tako će se omogućiti provesti ispitni postupak i omogućiti tužitelju kao tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 17. travnja 2025. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, tužitelj za točnost podataka iz tog zahtjeva snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, te Tbr. 27. točki 1. alineji 2. i Tbr. 50. točki 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 523,50 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, te troškovi prijevoza vlastitim automobilom – 23,50 eura.

U Zagrebu 10. lipnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Tatjana Žarković, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 237A

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja Aerodromske policije Pleso, 10410 Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb

3. U spis