REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1813/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, u Rijeci, Trg sv. Barbare 5/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice priznate ozljede na radu, 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/446, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 14. kolovoza 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/23-04/07, URBROJ: 338-08-02-01-23-03 od 21. travnja 2023.

II. Tužiteljici se dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) i F43.2 (poremećaj prilagodbe) priznaju posljedicama priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. te joj se u svezi navedenih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.100,00 EUR (tri tisuće i sto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/446, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 14. kolovoza 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/23-04/07, URBROJ: 338-08-02-01- 23-03 od 21. travnja 2023., a kojim rješenjem tužiteljici nisu priznate posljedicom ozljede na radu od 11. ožujka 2020. dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) i F43.2 (poremećaj prilagodbe) te s tim u vezi nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Osporava Nalaz i mišljenje Vijeća Liječničkog povjerenstva Direkcije od 17. srpnja 2023. na kojem tuženik temelji svoju odluku budući je suprotan nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje pribavljenom u upravnog spora koji se pred ovim sudom povodom istog događaja vodio među strankama pod posl.br. Us I-502/2022 te smatra kako je nelogičan zaključak tuženika da navedena situacija (pljačka i napad nad tužiteljicom 11. ožujka 2020. za vrijeme rada, prilikom polaganja utrška na trezor banke, oko 22 h, u prolazu i mrklom mraku, od nepoznatog počinitelja s kapuljačom na glavi) ne bi bila tolikog intenziteta da bi kod tužiteljice prouzročio predmetne bolesti. Tužiteljica da se i dalje aktivno liječi, redovito odlazi specijalistu psihijatrije te se liječi i u dnevnoj bolnici psihijatrije u Rijeci, ima propisanu terapiju, a osjećaj nezaštićenosti i napuštenosti, tjeskoba, napetost, strahovi vezani uz traumatsko iskustvo uz fobične strahove somatizacije te simptomi depresivnog aspekta uz jak osjećaj deprivacije i ogorčenosti i dalje da egzistiraju. U odnosu na razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ističe kako su slijedom pogrešno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, u postupku pogrešno primijenjene odredbe čl. 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.; dalje: ZOZO) i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22., 33/23.; dalje: Pravilnik). U odnosu na razloge koji se odnose na povredu odredaba postupka, navodi da tuženik prilikom vođenja postupka nije postupao na način predviđen čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), odnosno sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine temeljem kojeg se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari te sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Smatra da je tuženik rečenom odlukom povrijedio zakon na štetu tužiteljice te predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je upravni postupak proveden u skladu s odredbama ZOZO i Pravilnika te odredbama ZUP-a. Poziva se na zaključke iz nalaza, mišljenja i ocjene iz prvostupanjskog i drugostupanjskog postupku prema kojima predmetne dijagnoze nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 1. ožujka 2020. i priznatom ozljedom na radu po dijagnozi F43.0. Ne spori da je tužiteljici od strane specijaliste psihijatrije postavljena dijagnoza F 43. 1 i F 43.2 i da se ista zbog navedenih psihičkih poremećaja i dalje liječi. Navodi kako vještačenje provedeno u predmetu posl.br. Us I-502/2022 nije od utjecaja na rješavanje konkretne upravne stvari. Napominje kako se tražene dijagnoze javljaju uslijed stresora znatnijeg intenziteta, a što da nije bio slučaj kod tužiteljice u predmetnom događaju. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljici presudom ovog suda posl.br. Us I-502/2022-23 od 15. rujna 2022. priznata ozljeda na radu u svezi događaja od 11. ožujka 2020. po dijagnozi šifre F43.0. Nije sporno ni da su tužiteljici postavljene dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F43.2, međutim sporna je uzročno- posljedična veza navedenih dijagnoza i događaja od 11. ožujka 2020., odnosno mogu li se tužiteljici dijagnoze šifri F43.1 i F43.2 priznati kao posljedice priznate ozljede na radu.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke prof.dr.sc. Gordani Rubeša (pisani nalaz i mišljenje na stranicama 61-77 i 93-98 spisa, usmeni na stranicama 106-107 spisa).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Čl. 66. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. toga Zakona.

9. Čl. 67. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Prema čl. 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz čl. 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona. Dalje, prema čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

11. Sukladno čl. 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

12. Prema čl. 53. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

13. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom od 12. travnja 2023. podnesenim za tužiteljicu od strane liječnika obiteljske medicine tužiteljice dr.med. GĐ kojim je zatraženo priznavanje dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F43.2 kao posljedica priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. Povodom predmetnog zahtjeva pribavljen je Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, od 19. travnja 2023. Istim se dijagnoze tužiteljice F43.1 i F43.2 ne priznaju posljedicom ozljede na radu vezano za događaj od 11. ožujka 2020. i priznatom dijagnozom F43.0 obzirom na prirodu samog događaja i činjenicu da akutna reakcija na stres kao potvrđena ozljeda na radu predstavlja prolazni poremećaj koji ne ostavlja trajne posljedice na zdravlje tužiteljice. Tijekom žalbenog postupka, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine br. 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22.), zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, na kojem je, u bitnome, utemeljeno i osporeno rješenje tuženika, a koje tijelo u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/23-01/446, Urbroj: 338-01-10-04-23-03 od 17. srpnja 2023., utvrđuje kako se uvidom u priloženu dokumentaciju ne može utvrditi uzročno- posljedična veza između predmetnog događaja i traženih dijagnoza u smislu posljedične dijagnoze priznate ozljede na radu budući predmetni događaj nema obilježja stresora koji bi mogao biti uzrokom takvih poremećaja. Ujedno je Liječničko povjerenstvo Direkcije mišljenja kako kod tužiteljice nije nastupila ni dijagnoza F43.0 jer je za isto nedostajao bitan dio kliničke slike koji manifestira somatsku reakciju na „borba ili bijeg“ situaciju, no da je ista po odluci suda (Us I-502/2022) priznata ozljedom na radu.

14. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice (prilog uz stranicu 59 spisa) proizlazi da su joj dijagnoze F43.1 i F 43.2 evidentirane od 2020. godine.

15. Na spornu okolnost uzročno-posljedične veze dijagnoza F43.1 i F 43.2 i događaja od 11. ožujka 2020., sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Gordane Rubeša, danog po pregledu tužiteljice i medicinske dokumentacije, proizlazi kako poremećaj prilagodbe (F43.2) može uključivati depresivno raspoloženje, anksioznost ili zabrinutost ili mješavinu istih, osjećaj nesposobnosti savladavanja poteškoća, nemogućnost planiranja unaprijed ili zadržavanja funkcionira u sadašnjem stanju te određeni stupanj onesposobljenosti u obavljanju svakodnevnih poslova te da može doći do poremećaja u ponašanju. Posttraumatski stresni poremećaj F43.1 je karakteriziran s tri skupine simptoma: 1. Ponovno proživljavanje traumatskog događaja: kroz ponavljajuća i nametljiva sjećanja na događaj, uključujući slike, misli ili percepcije; ponavljajući snovi traumatskog sadržaja; ponašanje ili osjećanje da se traumatski događaj ponavlja; osjećaj ponovnog proživljavanja, iluzije, halucinacije, disocijativne flashback epizode, uključujući one u budnom stanju; intenzivan psihološki distres kod izlaganja unutarnjim ili vanjskim podsjetnicima na traumu; fiziološka reaktivnost nakon izlaganja unutarnjim ili vanjskim podsjetnicima na traumu; 2. Izbjegavajući simptomi: ulaže napor da se izbjegnu misli, osjećaji i razgovori vezani uz traumu; napor da se izbjegnu aktivnosti, mjesta ili ljudi koji pobuđuju sjećanje na traumu; nesposobnost prisjećanja važnih aspekata traume; značajno umanjen interes ili sudjelovanje u značajnim aktivnostima; osjećaj odvojenosti ili otuđenja od drugih; smanjen raspon afekta (nesposobnost voljenja); osjećaj uskrate budućnosti; 3. Simptomi pretjerane pobuđenosti: otežano usnivanje i prosnivanje; iritabilnost, izljevi bijesa; otežana koncentracija; hipervigilnost; pretjerana reakcija trzanja. Utvrđuje da je tužiteljica zadovoljila kriterije za postavljanje dg. F43.1. U prilog istom se poziva i na opsežnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice. Zaključnog je mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza između bolesti tužiteljice pod dijagnozama F43.1 i F43.2 i priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. (po dijagnozi F43.0), odnosno da su navedene dijagnoze F43.1 i F43.2 izravna i isključiva posljedica tog događaja.

16. Tužiteljica je suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tuženik istaknuo primjedbe da isti ne zadovoljava uvjete iz čl. 53. st. 1. Pravilnika, odnosno kako kvaliteta traumatskog događaja nije intenziteta da bi mogla izazvati predmetne poremećaje kod tužiteljice.

17. U dopuni svog nalaza od 16. ožujka 2025. i 3. lipnja 2025. stalni sudski vještak na prigovore tuženika pojašnjava kako u kliničkoj praksi, unatoč provedenim mjerama liječenja Akutne reakcije na stres (F43.0) po svim stručnim smjernicama kod određenog postotka bolesnika ne dolazi do izlječenja, već do razvoja poremećaja F43.2 ili F43.1, a uspješnost u izlječenju F43.1 PTSP nije značajna (prema stručnoj literaturi samo 1/3 bolesnika, dok 1/3 bolesnika i dalje ima blage zaostatke, a čak 1/3 bolesnika razvije kronične simptome). U odnosu na karakteristike stresnog događaja, pojašnjava da je on potpuno individualan, tj. osobe različito reagiraju na isti stresni događaj obzirom na različito subjektivno suočavanje sa stresom i različitim odgovorima na stres. Posebno ističe da je subjektivni doživljaj stresora značajniji čimbenik nego objektivni za razvoj stresnih poremećaja. Pojašnjava kako će teže traumatsko iskustvo u većem postotku dovesti do nastanka PTSP-a i razvoja težih kliničkih manifestacija, ali da prema kliničkoj praksi isto ne znači da ne postoje drugačiji, individualni odgovori na traumatsko iskustvo. Ističe da je tužiteljica dva puta psihologijski testirana (prema standardiziranim testovima za traume, uključujući i onaj prema Harvardskom upitniku) te dijagnosticirana i liječena od više različitih psihijatara kojima je uže polje stručnosti upravo dijagnosticiranje i liječenje poremećaja vezanih uz stres (DG: F43.0, F43.2 i F43.1) i da svi nedvojbeno u svojim stručnim mišljenjima povezuju dijagnoze F43.2 i F43.1 upravo s predmetnom ozljedom na radu. Dakle, poremećaj tužiteljice F43.1 (Posttraumatski stresni poremećaj) je u dva navrata objektiviziran i psihologijskim testiranjem. Tužiteljica da je prilikom prvog testiranja pokazivala sve simptome iz sva tri klastera tipična za posttraumatske stresne poremećaje, da i dalje ima simptome treće skupine pretjerane pobuđenosti (unatoč primljenoj terapiji i lijekovima) te da je prilikom testiranja reagirala na vraćanje u traumu. U odnosu na okolnosti činjenica samog događaja, navodi da prije predmetnog događaja tužiteljica nikada nije psihijatrijski liječena niti je kod iste zabilježen niti jedan psihički poremećaj, a u medicinskoj dokumentaciji se ne bilježi niti jedan drugi stresni događaj koji se povezuje s dg F43.2 i F43.1, već da se kod tužiteljice u opsežnoj obradi i dijagnosticiranju isključivo bilježi predmetni događaj kao uzrok psihičkim smetnji i liječenja. Dakle, nema ranije neurotske traume te je do predmetnog događaja bila zdrava osoba. Vezano uz isticanje predispozicije u smislu osobne vulnerabilnosti tužiteljice i njenih oslabljenih mehanizama obrane, pojašnjava da literatura i kliničko iskustvo ističu kao vulnerabilnost za razvoj poremećaja vezanih u stres (u koje spadaju F43.0, F43.2 i F43.1) sljedeće: poremećaje osobnosti, traumu u dječjoj dobi i genetsku predispoziciju, te da ništa od navedenog nije zabilježeno u opsežnoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice koju su sastavili više psihijatara i psihologa. Ustraje u ocjeni da postoji uzročno-posljedična veza između bolesti tužiteljice pod dijagnozama F43.1 i F43.2 i priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. (po dijagnozi F43.0), odnosno da su navedene dijagnoze F43.1 i F43.2 izravna i isključiva posljedica tog događaja.

18. U pogledu ocjene mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F43.2 uzročno-posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno jesu li navedene bolesti izravna posljedica priznate ozljede na radu, sud je u cijelosti prihvatio ocjenu iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka obzirom da je isti sačinjen detaljno i potpuno, utemeljen na raspoloživoj opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, kao i neposrednom pregledu tužiteljice (za razliku od institucionalnih tijela vještačenja), sukladan pravilima struke i mjerodavnim normama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj: 96/23.; dalje: Uredba). Vještakinja je u cijelosti odgovorila na postavljenu zadaću, dala je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju uzročno-posljedične veze između bolesti tužiteljice pod predmetnim dijagnozama i priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. Dodatnim očitovanjem otklonila je u cijelosti iznesene prigovore tuženika. Također, Nalaz i mišljenje vještaka sud utvrđuje sukladnim čl. 53. Pravilnika, kao čl. 66. i 67. ZOZO.

19. Razmotrivši cjelokupno stanje spisa te uzevši u obzir dane ocjene, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te nalaz i mišljenje neovisne i nepristrane stalne sudske vještakinje, koja je za svoje mišljenje dala detaljno obrazloženje potkrijepljeno medicinskim argumentima, sud je utvrdio kako su dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F43.2 nastale kao izravne posljedice već priznate ozljede na radu od 11. ožujka 2020. Također, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud nije provodio daljnje dokaze u sporu, a kako je to odlučeno i raspravnim rješenjem od 3. lipnja 2025.

20. Slijedom svega navedenoga, sud je poništio osporavana rješenja, bez vraćanja predmeta na ponovni postupka, i donio meritornu odluku kao u t. I. - II. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS. Kako je sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude, dužno donijeti odgovarajuće provedbene odluke u kojima će odrediti i datum od kojeg se tužiteljici priznaju prava na ime posljedice priznate ozljede na radu imajući u vidu odredbu čl. 56. st. 2. Pravilnika, i sve u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

21. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2024. i 3. lipnja 2025., sastav obrazloženog podneska od 17. studenoga 2024., svaka radnja u iznosu od po 500,00 eura (kako je zatraženo), odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 2.500,00 eura. Priznat je i trošak vještačenja od 600,00 eura iz razloga jer je taj trošak bio opravdan i nužan radi utvrđivanja odlučnih činjenica u postupku. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

22. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

U Rijeci 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).