Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-553/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužiteljice IS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa Odvjetnički ured Jugoslav Puran iz Bjelovara, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. (OIB:57509775367) iz Zagreba, Radnička cesta 41, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Buterin & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos mirovine tužiteljice IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni pok. prednika tužiteljice ŠS ovjerene kod Javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara pod brojem OV-447/2002 dana 15. 01. 2002., u postupku kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po zahtjevu tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB:57509775367.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB:57509775367 da tužiteljici IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.394,64 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 10. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica zahtijeva proglašenje nedopuštenom pljenidba i prijenos mirovine tužiteljice IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni pok. prednika tužiteljice ŠS ovjerene kod Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] pod brojem OV-447/2002 dana 15. 01. 2002., u postupku kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po zahtjevu tuženika B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB:57509775367. Zahtjev temelji na tvrdnjama da je Zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, broj Ovr-764/2024-9 od 24. lipnja 2024. tužiteljica upućena na pokretanje ove parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa mirovine nedopuštenim; da je Izjavom suglasnosti o zapljeni od 15. 01. 2002., broj OV- 447/2022 prednik i otac tužiteljice pok. ŠS kao jamac-platac dao suglasnost da se radi naplate tražbine po Ugovoru o kreditu broj 2000606592 od 14. 01. 2002. sklopljenog između pok. CS i Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka zapljeni 1/3 njegove plaće; da je pok. ŠS umro **.**.2012., a rješenjem o nasljeđivanju JB Martine Dujmović, broj O-487/12 od 12. rujna 2012 tužiteljica je proglašena njegovom nasljednicom; da je ugovorom o ustupu od 15. 12. 2017. tuženik B2 Kapital d.o.o. stekao tražbinu po navedenom kreditu te je na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni podnio zahtjev za ovrhu pljenidbom tužiteljičine mirovine putem isplatitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje; da je nakon prve zapljene mirovine isplaćene u veljači 2024. godine, tužiteljica od HZMO, PU Bjelovar zatražila dostavu dokumentacije na temelju koje se provodi ovrha na njezinoj mirovini te je istu zaprimila 22. 02. 2024.; da tužiteljica ukazuje na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i više županijskih sudova koja beziznimno potvrđuje da izvansudska ovrha protiv nasljednika izvornog dužnika nije dopuštena ukoliko vjerovnik ne raspolaže ovršnom ispravom protiv osobe-nasljednika kojeg naznačuje kao ovršenika; da se utvrđena ograničenja ovlasti FINA-e u provedbi izvansudske ovrhe protiv nasljednika dužnika koja proizlaze iz sudske prakse na istovjetan način moraju primjenjivati i u slučaju izvansudske ovrhe putem isplatitelja mirovine-Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s obzirom da su i HZMO i FINA isključivo tijela provedbe ovrhe bez ovlasti donošenja bilo kakvih odluka o osnovanosti zahtjeva za postupanje, pa tako ni odluke o pasivnoj legitimaciji nasljednika dužnika u ovršnom postupku; da tuženik ne raspolaže ovršnom ispravom na svoje ime niti ovršnom ispravom u odnosu na osobu koju je označio kao dužnika-tužiteljicu, da ovršna isprava ne sadrži suglasnost provedbe ovrhe na mirovini (samo na plaći) te da rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠS ne sadrži točnu naznaku da njegova obveza prema ESB d.d., a osobito prema B2 Kapital d.o.o. koja je predmet ovog postupka prelazi na tužiteljicu, apsolutno je nesporno da za predmetnu izvansudsku ovrhu na mirovini tužiteljice nisu ispunjene zakonske pretpostavke te da HZMO provedbom ovrhe-pljenidbom dijela tužiteljičine mirovine čini grubu povredu odredaba Ovršnog zakona na njezinu štetu; da Izjava suglasnosti o zapljeni od 15. 01 .2002. nije potvrđena od strane javnog bilježnika u smislu čl. 202. st. 1. OZ-a već je potpis na istoj samo ovjeren dok je ista dana samo i isključivo u svrhu zapljene plaće, ali ne i drugih primanja zbog čega je predmetna ovrha na mirovini tužiteljice apsolutno nedopuštena i provodi se nezakonito; da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo budući da je od smrti prednika tužiteljice do podnošenja zahtjeva za ovrhu HZMO-u proteklo više od 10 godina u kojem roku zastara nije prekinuta pokretanjem postupaka protiv tužiteljice; da prema saznanjima tužiteljice, u smislu čl. 126. ZOO-a zastara nije prekinuta u roku od 10 godina niti postupkom pred sudom protiv glavnog dužnika CS za njegova života, odnosno protiv njegovih nasljednika nakon njegove smrti dana 12. 04. 2012.; da, sukladno čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, za ostaviteljeve dugove nasljednici odgovaraju samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, odnosno do visine vrijednosti naslijeđene imovine zbog čega tužiteljica ističe kako je iz ostavinske imovine iza pok. oca ŠS ostvarila iznos od 3.524,08 € i to: iznos od 1.710,00 € od prodaje suvlasničkog dijela nekretnina iz točke 1., 2. i 3. rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠS kupcu FS temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. 12. 2012., iznos od 547,46 € (4.124,81 kn) razlike neisplaćene mirovine od HZMO, iznos od 17,75 € (133,75 kn) po deviznom računu u ZABA d.d. (broj 3227922721), iznos od 11,61 € (87,46 kn) po žiro- računu u ZABA d.d. (broj 2360000-3112334585), iznos od 13,94 € isplatom sa štedne knjižice kod ZABA d.d. (broj 1475396558), iznos od 530,89 € (4.000,00 kn) od prodaje vozila VW Golf 2 te iznos od 693,15 € (5.222,50 kn) tražbine prema VS koju je tužiteljica pokušala naplatiti ovrhom na plaći putem ranijeg poslodavca dužnice Bjelovarsko-bilogorske županije, no ista nikada nije naplaćena ni djelomično, a zbog prezaduženja i višestrukih blokada dužnice nikada niti neće biti naplaćena; da je devizna štedna knjižica pok. ŠS kod PBZ d.d. poništena još za vrijeme njegova života te tužiteljica u tom dijelu nije stekla nikakav novčani iznos kao niti po deviznoj štednoj knjižici kod ZABA d.d.; da isto tako, tužiteljica nije ostvarila nikakva prava ni korist niti po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti po polici broj [broj police] kod Euroherc d.d.; da je, s druge strane, tužiteljica nakon smrti pok. oca podmirila brojne obveze u ukupnom iznosu od 4.796,32 € i to: iznos od 618,49 € (4.660,00 kn) duga po tekućem računu kod ZABA d.d. (broj 3217999820), iznos od 1.809,05 € (19,09 €/143,84 kn dana 17.07. i 11.08.2012., 18,99 €/143,08 kn dana 20.09.2012. te 1.751,88 €/13.199,52 kn dana 09.10.2012. na ime otkupa stana u [adresa] (uplata u korist Grada Bjelovara prema obračunu Beming d.o.o.), iznos od 116,82 € (880,16 kn) dugovanja za American Express (sada PBZ Card), iznos od 51,96 € (397,50 kn) javnobilježničkih troškova ostavinskog postupka, cca 1.500,00 € troškova pogreba pok. oca koji uključuje trošak TD Komunalac d.o.o. za otpremu pokojnika, lijes za pokop pokojnika s opremom i druge nužne troškove pogreba. Tužiteljica je također platila i svećenika za ispraćaj pokojnika, trošak glazbe te trošak obredne gozbe čime joj je nastao trošak u iznosu od 600,00-700,00 €; da je tako nakon smrti oca tužiteljica podmirila obaveze veće od vrijednosti naslijeđene imovine stoga pljenidba i prijenos njezine mirovine apsolutno nije dopuštena zbog nedostatnosti naslijeđene imovine za podmirenje tuženikove tražbine.

2. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u zaključak o upućivanju u parnicu, cjelokupni spis ovog suda, broj: Ovr-764/2024, cjelokupnu dokumentaciju u vezi sa ustupljenom tražbinom te specifikacije namirenja tražbine prije i nakon ustupa, provjerom kod Općinskog suda u Bjelovaru o sudskim postupcima radi naplate ili osiguranja predmetne kreditne tražbine protiv glavnog dužnika u razdoblju od 2002. do 12.04.2012. godine odnosno protiv njegovih nasljednica KS i PS nakon 12.04.2012., podatke od Zagrebačke banke d.d. i PBZ d.d. o stanju na računima i štednim knjižicama u trenutku smrti pok. ŠS te podatke o platitelju duga po tekućem računu (ZABA) i platitelju duga po American Express kartici (PBZ Card Club), podatke od Grada Bjelovara podredno od BEMING d.o.o. o uplatama na ime otkupa stana u [adresa] za obveze pok. ŠS u razdoblju nakon njegove smrti (16.06.2012.), podatke od Komunalac d.o.o. o platitelju troškova pogreba pok. ŠS, podatke od Bjelovarsko-bilogorske županije o zapljenama plaće VS u korist pok. ŠS do lipnja 2012. te u korist tužiteljice od lipnja 2012. na dalje odnosno o mjestu osnove u redoslijedu naplate, podatke od FINA-e o razdoblju blokade, pljenidbi računa i broju osnova u Očevidniku Ankice Stanković te od HZMO, PU Bjelovar podataka o pljenidbi mirovine VS od odlaska u mirovinu do dana davanja podataka te broju eventualnih osnova u redoslijedu naplate na mirovini, saslušanjem tužiteljice te po potrebi knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da je Financijska agencija dužna provesti ovrhu i protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao ovršenik, ukoliko se ispune uvjeti propisani odredbom čl. 32. st. 2. Ovršnog zakona; da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 284. st. 6 Ovršnog zakona (kojom je uređena provedba izvansudske ovrhe); da iz navedenih odredaba jasno proizlazi da su tijela nadležna za provođenje izvansudske ovrhe, u ovom slučaju Financijska agencija, dužna postupati po ovršnoj ispravi koja glasi na drugu osobu, ukoliko je ovrhovoditelj javnom ili ovjerovljenom ispravom dokazao da je obveza s ranijeg ovršenika (ostavitelja) prešla na osobu (nasljednika) protiv koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe; da u tom smislu, tužitelj ukazuje da raspolaže ovršnom ispravom i to Izjavom o suglasnosti o zapljeni od 15.01.2002. koja glasi na pok. ŠS; da je nakon smrti izdavatelja isprave, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. O-487/12 UPP/OS-111/12-8 od 12.09.2012. nasljednicom iza pok. ŠS proglašena JS, ovdje tužitelj; da s tim u vezi, a sukladno članku 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, uključujući i one utvrđene pravomoćnom ovršnom ispravom; da u skladu s odredbom čl. 24. Općeg poreznog zakona, univerzalni pravni sljednik (ovdje, nasljednik) u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika; da, drugim riječima, nasljednici nakon smrti ostavitelja ulaze u pravni položaj ostavitelja, uključujući i obveze koje su bile na ostavitelju u trenutku njegove smrti te se protiv istih može pokrenut/nastaviti ovršni postupak ako su ispunjeni uvjeti propisani gore citiranim odredbama Ovršnog zakona; da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) prilikom podnošenja Financijskoj agenciji zahtjeva za izravnu naplatu protiv ovršenika (ovrhe tužitelja), osim dokaza o aktivnoj legitimaciji (nije sporna), dostavio i cit. pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 32. st. 2. Ovršnog zakona i koje dokazuje prijenos duga na tužitelja kao ovršenika te ovlaštenje tuženika kao ovrhovoditelja da izravnu naplatu zatraži upravo u odnosu na ovršenika kao nasljednika utvrđenog javnom ispravom, to je jasno da je tužitelj dokazao i pasivnu legitimaciju tuženika kao nasljednika za odgovornost za dugove pravnog prednika, a kako je to propisano čl. 139. Zakona o nasljeđivanju; da je s druge strane jasno da je Financijska agencija, sukladno odredbi čl. 209. st. 8. Ovršnog zakona, bila dužna provesti, odnosno provoditi ovrhu temeljem ranije dostavljene dokumentacije, obzirom da je (između ostalog) dostavom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (kao javne isprave) tužitelj ispunio uvjete propisane odredbom čl. 32. st. 2. u vezi st. 1. Ovršnog zakona za provedbu izvansudske ovrhe; da se u slučaju pokretanja izvansudske ovrhe imaju primijeniti odredbe Ovršnog zakona, konkretno odredba čl. 209. st. 8. i čl. 32. Ovršnog zakona, proizlazi i iz odredbe čl. 4. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojom je propisano da, ako tim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuje zakon kojim se uređuje ovršni postupak; da je, sukladno svemu naprijed navedenom, jasno da su navodi tuženika vezani uz provedbu izvansudske ovrhe protiv nasljednika dužnika u cijelosti neosnovani i protivni izričitim i jasnim odredbama Ovršnog zakona koje, u pogledu provedbe izvansudske ovrhe, ne ostavljaju prostora za dvojbe, odnosno proširena tumačenje budući da je istima izričito propisano da se izvansudska ovrha pred Financijskom agencijom može provoditi protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao dužnik, ukoliko se javnom ispravom dokaže da je obveza s ranijeg dužnika prešla na ovršenika; da odredbom čl. 178. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanje predmetne ovršne isprave solemnizacija nije bila propisana kao potrebna pretpostavka valjanosti ove ovršne isprave već samo njena ovjera; da, dakle, ako u vrijeme nastanka predmetne isprave solemnizacija nije bila propisana kao potrebna pretpostavka njene valjanosti već je bila dovoljna samo ovjera potpisa dužnika, takva se isprava ima smatrati valjanom; da, a u odnosu na navode tužitelja da se ovrha na mirovini ne može provoditi temeljem predmetne izjave suglasnosti o zapljeni, tuženik ponovno ukazuje na odredbu mjerodavnog Ovršnog zakona, kojom je propisano da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje dok je odredbom čl. 179. istog zakona propisano da se odredbe ovoga odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika, dakle i mirovini dužnika; da u odnosu na tužiteljev prigovor zastare, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju kao sredstvo osiguranja tražbine proizašle iz Ugovora o kreditu br. 2000606592 od 14.01.2002. koji je pok. CS (glavni dužnik), sklopio s društvom ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., pok. ŠS kao jamac platac izdao predmetnu Izjavu suglasnosti o zapljeni; da je, osim navedenom izjavom suglasnosti o zapljeni, predmetna tražbina osigurana i Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, javnobilježnički solemniziranom po javnom bilježniku Nevenki Osmanović iz [adresa] pod posl.br. OU-29/2002; da je temeljem cit. sporazuma u 2019. godini radi naplate predmetne tražbine ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak kod Općinskog suda u Bjelovaru (posl.br. Ovr-513/2019) u odnosu na nasljednike glavnog dužnika, CS, i to KS i PS, a isti je pravomoćno okončan 07.10.2022., čime je došlo do prekida tijeka zastare u smislu odredbe čl. 126. st. 3. Zakona o obveznim odnosima; da, s obzirom da je tuženik pred sudom protiv nasljednika glavnog dužnika vodio postupak prisilne naplate, jasno je da zastara za predmetno potraživanje nije nastupila; da u odnosu na tužiteljev prigovor nedostatka vrijednosti naslijeđene imovine, tuženik ističe da su tužiteljeve tvrdnje kako je nakon smrti pok. ŠS podmirio obveze veće od vrijednosti naslijeđene imovine u potpunosti paušalne, da se iz dokumentacije koju tužitelj dostavlja u svrhu dokazivanja vrijednosti naslijeđene imovine te dugovanja ostavitelja koja je nakon njegove smrti podmirio ne može nedvojbeno zaključiti kolika je vrijednost naslijeđene imovine te jesu li to doista ostaviteljevi dugovi koje je ovršenik nakon ostaviteljeve smrti podmirio; da troškovi pogreba i drugi popratni troškovi koje je nasljednik imao nakon smrti ostavitelja nisu i ne mogu se smatrati dugovima ostavitelja, već se radi o obvezi nasljednika; da stoga u ovom postupku nije relevantno koliki su troškovi pogreba i drugi popratni troškovi u kontekstu odgovornosti nasljednika za obveze ostavitelja; da su, s tim u vezi, tužiteljeve tvrdnje kako je nakon smrti pok. ŠS podmirio obveze veće od naslijeđenog dijela pa da posljedično pljenidba i prijenos mirovine istog nije dopuštena, u potpunosti neosnovane; da sve ukoliko bi se prihvatili svi navodi tužitelja, ovršenik bi svejedno dugovao tuženiku iznos od EUR 2.704,50.

4. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u spis naslovnog suda pod posl.br. Ovr-764/2024, presliku Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini posl.br. OU-29/2002 i Ugovora o kreditu br. 2000606592, rješenje o namirenju / dovršetku od 31.03.2022.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u zaključak Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj Ovr-764/2024-9, od 24. lipnja 2024. (6-14), dopis od 29.4.2024. (16), dopis od 29.10.2012. (17), pregled transakcija (18), potvrde o plaćanju (19), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini (35-37), ugovor o kreditu od 14.1.2002. (38-48), ugovor o kupoprodaji od 2. travnja 1997. (64-65), izvadak iz knjige položenih ugovora (66-68), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, po javnom bilježniku Martini Dujmović iz [adresa], poslovni brojO-487/12, UPP/OS-111/12-8, od 12. rujna 2020. (91-93, 114-116), podatke HZMO (106, 107), zahtjev za provedbu ovrhe od 3.11.2023. (108-112), izjavu suglasnosti o zapljeni od 15.1.2002. (113), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-364/2012, UPP-OS- [adresa]-86/2012- 11 od 16. kolovoza 2012. (117-118), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. prosinca 2012. (119-121), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 23.10.2012. (122-123), obavijest o mirovinskim primanjima (124), preslike iskaznice računa (126), ispis predmeta Ovr-764/2024 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu (141-162).

6. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr- 764/2024-9 od 24. lipnja 2024. (6) utvrđeno je da je tužiteljica kao ovršenik upućena na pokretanje ove parnice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa mirovine ovršenika, a iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.

7. Prema odredbi čl. 50. st. 1. točka 7. Ovršnog zakona, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

8. Među strankama nije sporno da je u konkretnom slučaju ovršna isprava Izjava suglasnosti o zapljeni od 15. siječnja 2002. ovjerena kod Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] pod brojem OV-447/2002, koju je kao dužnik jamac-platac ovjerio ŠS, otac tužiteljice.

9. Nije sporno da je ŠS umro dana **.**.2012. te da je tužiteljica kao kćerka, proglašena nasljednicom njegove imovine u cijelosti, što je utvrđeno i uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] kao sudskog povjerenika, poslovni broj O-487/2012, UPP/OS-111/2012-8 od 12. rujna 2012. (91-93).

10. Prema odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

11. Nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem ovršne isprave iz odjeljka 8. obrazloženja i rješenja o nasljeđivanju iz odjeljka 9. obrazloženja, zatražio ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenice kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pljenidbom mirovine tužiteljice.

12. Prema odredbi čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Prema odredbi st. 2. istog članka, odredba st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

13. U konkretnom slučaju ovrha je predložena na mirovini tužiteljice na temelju Izjava suglasnosti o zapljeni od 15. siječnja 2002. ovjerena kod Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] pod brojem OV-447/2002 (isprava iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona), time da je uz navedenu ispravu dostavljeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] kao sudskog povjerenika, poslovni broj O-487/2012, UPP/OS- 111/2012-8 od 12. rujna 2012., kao dokaz da je dugovanje pok. ŠS prešlo na tužiteljicu kao njegovu nasljednicu, u smislu odredbe čl. 32. st. 1. i 2.

Ovršnog zakona.

14. Međutim, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u postupku izravne naplate ne utvrđuje prijelaz tražbine sa dužnika iz ovršne isprave na njegove nasljednike, u smislu odredbe čl. 32. Ovršnog zakona, budući da je samom smrću ovršenika odnosno dužnika pok. ŠS nastupila nemogućnost provedbe ovrhe na temelju privatne isprave koju je ovjerio za života i kojom se suglasio sa pljenidbom svoje plaće odnosno mirovine, jer on tu suglasnost nije mogao dati i za mirovinu tužiteljice.

15. Isto tako, budući da tužiteljica kao nasljednica pok. ŠS odgovara za njegove dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, rješenje o nasljeđivanju koje je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostavio tuženik nije valjani dokaz da je cjelokupni preostali dug ostavitelja prešao na tužiteljicu budući da ostaje nejasno kolika je vrijednost naslijeđene imovine, odnosno do koje vrijednosti je dug prešao i do koje vrijednosti tužiteljica odgovara svojom imovinom.

16. Iz navedenog proizlazi da tuženik, podnošenjem radi izravne naplate Izjavu suglasnosti o zapljeni od 15. siječnja 2002. ovjerenu kod Javnog bilježnika Marije Kustić iz [adresa] pod brojem OV-447/2002 (isprava iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona) i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] kao sudskog povjerenika, poslovni broj O-487/2012, UPP/OS-111/2012-8 od 12. rujna 2012., nije Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnio javnu ispravu kojom dokazuje da je dugovanje iz Izjave suglasnosti o zaplijeni, koje namiruje, prešlo na tužiteljicu odnosno da je tužiteljica stvarni dužnik konkretnog duga, jer to na temelju rješenja o nasljeđivanju nije moguće utvrditi. Naime, rješenje o nasljeđivanju u prvom redu ne sadrži utvrđenu vrijednost naslijeđene imovine, a naročito ne sadrži vrijednost nasljednog dijela pojedinog nasljednika do koje vrijednosti bi taj nasljednik odgovarao za dugove, kao što iz rješenja o nasljeđivanju nije moguće utvrditi niti da li je i koje dugove ostavitelja pojedini nasljednik već podmirio, a što se isto tako računa pri utvrđivanju vrijednosti odnosno visine duga za koju bi nasljednik odgovarao u konkretnom slučaju.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da tuženik nije podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi izravne naplate odgovarajuću javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kojom dokazuje da je dugovanje preneseno ili da je na drugi način prešlo na tužiteljicu, predviđenu odredbom čl. 32. st. 1. i 2. Ovršnog zakona.

18. S obzirom da je zbog smrti pok. ŠS nastupila nemogućnost provedbe ovrhe na njegovo mirovini za pljenidbu koje je isti dao suglasnost, a univerzalno pravno sljedništvo bilo bi preširoko tumačiti na način da je trenutkom njegove smrti tužiteljica dala suglasnost zaplijene svoje mirovine, te pored toga, tuženik nije javnom ispravom dokazao da je predmetno dugovanje u cijelosti prešlo na tužiteljicu, mišljenje je ovog suda da predmetna izravna naplata nije dopuštena.

19. Tuženika se upućuje na odredbu čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona, prema kojoj, ako se prijenos ne može dokazati javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

20. Stoga je presuđeno kao u izreci.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova odvjetničkih usluga odmjerenih prema Odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eur, sastav podneska od 30.1.2025. iznos od 200,00 eur, sastav podneska od 2.1.2025. iznos od 200,00 eur, te zastupanja na ročištima dana 14. siječnja 2025. iznos od 200,00 eur i 14. svibnja 2025. iznos od 200,00 eur, sa PDV 25% u iznosu od 250,00 eur, te troškova sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eur i na presudu u iznosu od 53,09 eur, te trošak delegacije za ročište 14.1.2025. u iznosu od 65,00 eur.

U Virovitici 10. lipnja 2025.

S u d a c

Mirjana Jelavić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnički ured Jugoslav Puran iz Bjelovara

2. Odvjetničko društvo Buterin & Partneri d.o.o. iz Zagreba