REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-979/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Josipu Biliću, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa opunomoćeni Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa opunomoćena Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane 8. veljače 2022., zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, iznos od 251,86 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 54,48 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. siječnja 2020. do isplate, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 969,14 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13,28 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 13. prosinca 2019. na autocesti A1 Zagreb – Ploče, na dionici d17, 329 kilometara + 900 metara oko 16,40 sati došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljala VIG. Navedeno vozilo je, zbog gubitka kontrole, sletjelo u zaštitnu ogradu autoceste pri čemu je ista oštećena. Ističe kako je navedeno motorno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Navodi kako su mu radi popravka oštećenja nastali ukupni troškovi u iznosu od 987,35 EUR / 7.439,21 HRK te kako mu je tuženik isplatio iznos od 5.131,10 HRK. Ističe kako navedenom isplatom tuženik nije u cijelosti naknadio štetu tužitelju pa ovom tužbom potražuje ostatak u iznosu od 2.308,11 HRK.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor aktivne legitimacije navodeći kako je šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Ističe kako dio štete nije ni nastao jer se radi o redovitom održavanju, a koje predviđa uobičajene aktivnosti zimskog održavanja autoceste, nadzor i pregled autoceste, održavanje kolnika, objekata, sustava odvodnje, zemljanih dijelova autoceste, prometnih znakova, signalizacije i opreme te sustava za nadzor i upravljanje prometom, elektroenergetskih objekata i postrojenja, specijalističkih elektrosustava, električnih i strojarskih uređaja i instalacija. Ističe kako je uvidom u tužitelje Izvještaje o poslovanju vidljivo da su troškovi redovitog održavanja u 2021. iznosili 128.785,00 HRK, a od kojih 81.200,00 HRK otpada na materijalne troškove koji obuhvaćaju, između ostalog, i zaštitnu žičanu i elastičnu odbojnu ogradu. Navodi kako se redovito održavanje financira cestarinama koja predstavlja paušalnu naknadu koju plaćaju svi korisnici unaprijed i neovisno o stvarno nastalom trošku pa tužitelj sada traži da se trošak sanacije ograde plati dvaput, jednom od strane korisnika autoceste, a drugi put od strane tuženika. Nadalje ističe kako tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku koji je privatna isprava i čiji se sadržaj i točnost osporava, jer nema ni potpisa niti pečata. Navodi kako nema dokaza da bi se radilo o tolikoj količini potrebne površine koju bi radnik tužitelja ručno pomeo, a također osporava da bi trebao platiti dolazak ophodara na mjesto nesreće za postavljanje prometne signalizacije i obavljanje očevida. To zato jer se istovremeno potražuje i naknada za intervenciju ophodara, a i za postavljanje prometne signalizacije i čišćenje. Nadalje navodi kako je šteta na stvarima sporna i zbog toga što navedena oprema ima vijek trajanja i svoju nabavnu cijenu pa se mora utvrditi potrošenost oštećene stvari i je li ista otpisana iz imovine tužitelja, a sve s obzirom da je zaštitna ograda stara 20 godina na taj način bi bila amortizirana. Zaključuje kako se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelju ne daje naknada za stvarno oštećenu i upotrebljavanu stvar već za potpuno nove stvari čime se ne uspostavlja prijašnje stanje, već bi se uspostavilo bolje stanje nego kakvo je bilo u trenutku nastanka štete. Također, osporava visinu i tijek kamata, jer se radi nerepariranoj imovinskoj šteti zbog koje tužitelj nije vršio plaćanje trećim osobama. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U nastavku postupka tužitelj navodi kako je u ovom postupku aktivno legitimiran, jer upravlja autocestama i to temeljem zakona, a koje upravljanje uključuje i financiranje održavanja autocesta. Upravo zato što održava autocestu o svom trošku je i snosio trošak sanacije oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju pa je i aktivno legitimiran u ovom postupku. Dodaje kako aktivna legitimacija proizlazi i iz činjenice da mu je tuženik isplatio nesporni dio u iznosu od 5.131,10 HRK. Nadalje, navodi kako se sanacija štete iz predmetnog štetnog događaja ne može podvesti od redovito održavanje odnosno radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja, jer prometna nezgoda ne predstavlja redoviti tijek događaja stoga se u ovom postupku potražuje isplata preostalog iznosa troškova sanacije oštećenja nastalih u prometnoj nezgodi. Ističe kako je nesporno da prihode ostvaruje od cestarina, ali da je upravo osiguranik tuženika izazivanjem prometne nesreće tužitelju prouzročio štetu stoga nema niti jednog razloga da bi troškove popravka oštećenja trebali snositi ostali korisnici autocesta. U odnosu na radnje poduzete nakon štetnog događaja, ističe kako je, sukladno Pravilniku o održavanju cesta („Narodne novine“ broj: 90/14. i 3/21. dalje Pravilnik) upravitelj cesta obvezan osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet te da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke. Također, ističe da je sukladno članku 6. Pravilnika jasno propisano da je upravitelj ceste dužan označiti i osigurati cestu prometnom signalizacijom radi sigurnog odvijanja prometa i izvođenja radova. Uz to, navodi kako je Pravilnikom o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj: 75/14. i 7/21. dalje Pravilnik o ophodnji) detaljno propisano postupanje ophodara u slučaju izvanrednih događaja i postojanja privremene opasnosti pa tako i kakva regulacija i signalizacija mora biti postavljena kao i dužnost ophodara da očisti cestovni pojas. Zaključuje kako iz navedenih odredbi jasno proizlazi da su svi poduzeti radovi opravdani i učinjeni u skladu s propisima koje je tužitelj dužan poduzeti zbog svoje obveze da autocestu održava u stanju koje omogućuje potpunu sigurnost prometa slijedom čega su sve stavke troškovnika opravdane. Obrazlaže kako su djelatnici tužitelja dvaput postavili prometnu signalizaciju na mjestu događaja, prvi put prilikom samog nastanka i evidentiranja štetnog događaja, a drugi put prilikom vršenja radova popravka zaštitne ograde. U odnosu na navode tuženika da je ograda bila stara 20 godina, a time i amortizirana navodi kako oprema autoceste mora biti u stanju koje odgovara Standardu redovitog održavanja autocesta, a koji je sastavni dio Pravilnika, pa je propisano da zaštitne ograde moraju biti netaknute, pravilno postavljene i sposobne pravilno funkcionirati. Zaštitna ograda svakodobno mora ispunjavati navedeni kriterij pa nema vijek trajanja već može biti na autocesti dok god ispunjava navedeni kriterij. Zbog predmetnog štetnog događaja, tužitelj je morao navedenu zaštitnu ogradu zamijeniti čime su mu nastali utuženi troškovi. Ističe kako nije u mogućnosti ogradu zamijeniti starom ogradom, a obveza zamjene proizlazi iz same norme koja obvezuje tužitelja da osigura da zaštitna ograda bude netaknuta i pravilno postavljena. Navodi kako ne potražuje troškove nastale redovitom uporabom autoceste, već isključivo troškove koji su nastali štetnom radnjom osiguranika tuženika. U odnosu na troškovnik ističe kako vjerodostojnost troškova nije bila sporna tijekom mirnog postupka. Navodi kako se cijena iz troškovnika razlikuje od cijene iz radnog naloga iz razloga što je u cijenu iskazanu u troškovniku uvršten i rad djelatnika, a radni nalozi koriste se isključivo za dokazivanje utrošenih količina materijala i rada, a same cijene na radnim nalozima nisu usklađene s cijenama u troškovniku. Ističe da Troškovnik radova i materijala za otklanjanje posljedica prometnih nesreća služi kao podloga za izradu troškovnika za svaku pojedinu štetu te kako je cijena zamjene plašta jednostrane elastične odbojne ograde 273,48 HRK, a cijena odbojnika jednostrane elastične odbojne ograde 67,00 HRK.

4. U nastavku postupka tuženik ističe kako Pravilnik propisuje da se zaštitne ograde mogu popravljati, ali i kako se zbog korozije mogu mijenjati. Navodi kako se pri obnovi asfalta mijenja i zaštitna ograda pa nije osnovan navod da ograda može stajati toliko dugo koliko ispunjava sigurnosne kriterije. Ističe kako je tužitelj, prema Obrazloženju financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2020. i projekcija plana za 2021. i 2022., u razdoblju od 2020. do 2022. planirao uskladiti ogradu sa zahtjevima iz propisa što dokazuje da ograda ne može ostati 50 godina. Dodatno, navodi kako u Izvještaju o poslovanju Hrvatskih autocesta d.o.o. jasno stoji da tužitelj redovito popravlja elastične odbojne ograde te kako je u 2019. promijenio više od 500 kilometara zaštitne ograde koju je dužan planski mijenjati tijekom godine. Zaključuje kako troškovnik tužitelja ne može biti osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva. U odnosu na ophodarski dnevnik tužitelja ističe kako se jasno vidi promjena prometne signalizacije zbog amortizacije, a koju tužitelj negira u odnosu na ogradu. Također, ističe da je troškovnik u suprotnosti s ispisom radnog naloga pa je jasno da su stavke iz troškovnika preuveličane. Navodi kako je prema troškovniku cijena metra ograde 273,48 HRK dok je u radnom nalogu cijena 112,00 HRK. Također, ističe kako je cijena odbojnika s 48,51 u troškovniku povećana na 67,00 HRK.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem Potvrde o prometnoj nesreći Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, KLASA: 211-04/19-P/18022, URUDŽBENI BROJ: 511-13-11/06-P-467-2/2019 od 14. prosinca 2019. (list 4-5 spisa), pregledom fotoelaborata mjesta štetnog događaja (list 6- 45 spisa), čitanjem Zapisnika o prometnoj nesreći tužitelja od 13. prosinca 2019. (list 47- 51 spisa), Dnevnika rada tužitelja od 13. prosinca 2019. (list 52 spisa), Ophodarskog dnevnika tužitelja od 13. prosinca 2019. (list 53 spisa), Troškovnika tužitelja od 13. prosinca 2019. (list 54-55 spisa), Troškovnika tužitelja radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (list 58-65 spisa), Radnog naloga tužitelja od 15. ožujka 2022. (list 66- 83 spisa), Prijavu štete broj 72/20/AOO od 17. siječnja 2020. (list 84 spisa), Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 4. veljače 2020. (list 99 spisa), Pisanog iskaza svjedoka VI (list 101-102spisa), Obveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Šibenik broj: 511-13-11/05-4-35-GK-1/2020 od 10. siječnja 2020. (list 120-121 spisa), Zapisnika o očevidu Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije

Šibenik, KLASA: 211-04/19-P/18022, URUDŽBENI BROJ: 511-13-11/06-P-467-1/2019 od 14. prosinca 2019. (list 123-127 spisa), Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 13. prosinca 2019. (list 128-129 spisa), uvidom u Fotografski elaborat Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik od 24. veljače 2023. (list 131-133 spisa), Obrazloženja Financijskog plana tužitelja za 2020. i projekcije plana za 2021. i 2022. (list 149-161 spisa), Izvještaja o poslovanju tužitelja za 2020. (list 162-201 spisa), Izvještaja o poslovanju tužitelja za 2019. (list 202-323 spisa), saslušao svjedoka VI (list 111-112 spisa) i proveo vještačenje po sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (list 374-378 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je došlo do štetnog događaja kao i da je u navedenom štetnom događaju oštećena oprema autoceste odnosno zaštitna ograda. Sporna je aktivna legitimacija, osnova i visina te tijek zateznih kamata.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi oštećenja metalne zaštitne ograde na autocesti A1 u iznosu od 306,34 EUR / 2.308,11 HRK.

9. Iz potvrde o prometnoj nesreći Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik od 14. prosinca 2019. proizlazi da se na autocesti A1, dijelu dionice 329 kilometara + 900 metara, smjer Zagreb-Split, dogodila prometna nesreća u kojoj je kao vozačica sudjelovala VIG, a u kojoj je na štetu tužitelja oštećena metalna zaštitna ograda sa sjeverne strane južnog kolničkog traka u vidu iskrivljenja i strugotina u dužini od 15 metara.

10. Svjedok VI saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 8. veljače 2023. iskazivao je kako osim ophodarske službe obavlja i poslove osiguranja mjesta prometnih nesreća na autocestama. Ističe kako ophodarska služba obavlja radove specificirane u troškovniku tužitelja pod brojem 1., a koji obuhvaćaju intervencije u smislu uklanjanja posljedica prometne nesreće, postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije u slučaju osiguranja mjesta nesreće, ručno čišćenje kolovozne površine kao i ručno posipanje zauljene površine prometnice. Nadalje navodi kako poslove specificirane u troškovniku tužitelja pod točkom 2., a koji obuhvaćaju postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa u slučaju osiguranja mjesta rada, zamjenu plašta jednostrane elastične odbojne ograde, postavljanje odstojnika jednostrane elastične odbojne ograde i zamjenu stupa elastične odbojne ograde ne obavlja ophodar, već neka druga služba tužitelja odnosno bravar ili vozač. Navodi kako se poslovi specificirani u troškovniku pod točkom 1. odnose na osiguravanje štetnog događaja nakon prometne nesreće u smislu primjerice otklanjanja vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, dok se poslovi specificirani pod točkom 2. odnose na osiguravanje mjesta štetnog događaja kada se vrše radovi u smislu sanacije štete. Ističe također da službe tužitelja odvoze otpad ili oštećenu ogradu s mjesta prometne nesreće koja se deponira u bazi tužitelja, ali navodi kako nema saznanja tko nakon toga odvozi oštećeni materijal. U odnosu na ogradu oštećenu u predmetnom štetnom događaju navodi kako je ista bila odvezena u bazu tehničke jedinice Šibenik.

11. Sud je navedeni iskaz svjedoka prihvatio, jer je svjedok iskazivao logično, okolnosno i uvjerljivo o onome što je, kao djelatnik tužitelja, saznao o predmetnom štetnom događaju i okolnostima nastanka štete. Također, iskaz svjedoka je u skladu s ispravama u spisu stoga sud ne vidi razloga posumnjati u objektivnost i istinitost danog iskaza.

12. Na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete sud je proveo vještačenje po vještaku prometne struke Berislavu Šimunoviću. U nalazu i mišljenju od 24. siječnja 2025. sudski vještak navodi da je osiguranica tuženika pri brzini od oko 89,1 km/h vozilom izletjela izvan kolnika sa svoje lijeve strane pri čemu je vozilo lijevim bočnim dijelom došlo u kontakt s metalnom zaštitnom ogradom. Navodi da se potom vozilo odvojilo od ograde i u zanošenju i rotiranju prešlo preko cijele širine kolnika autoceste te prednjim dijelom podbilo pod desnu metalnu ogradu. Ističe kako tehničkim putem nije moguće točno utvrditi stvarni razlog zbog kojeg je vozilo osiguranice tuženika izletjelo izvan kolnika. Ograničenje brzine na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja ograničenje brzine iznosilo 80 km/h. Također, sudski vještak utvrdio je da je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta na opremi autoceste u iznosu od 960,68 EUR ističući kako trošak ručnog čišćenja u iznosu od 26,68 EUR ne treba priznati.

13. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tužitelj u podnesku od 15. veljače 2025. navodi kako u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje te kako nema primjedbe. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tuženik u podnesku od 20. veljače 2025. prigovara dijelu nalaza i mišljenja u odnosu na visinu štete. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. svibnja 2025. sudski vještak Berislav Šimunović naveo je kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 24. siječnja 2025. te da visina štete iznosi 960,68 EUR. Ističe da su u računu tužitelja obračunati svi radovi za dovođenje metalne zaštitne ograde i drugih sigurnosnih elemenata u prvobitno stanje. Ističe kako je navedenu ogradu bilo potrebno zamijeniti. U odnosu na vrijednost stare ograde navodi kako ista ima vrijednost po kilogramu starog željeza pa navodi kako bi šteta bila manja kad bi se odbila vrijednost sirovine u smislu starog željeza, ali bi ukupni trošak bio veći kad se uračuna i trošak transporta.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića ocjenjujući ga objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te u izrađenim u granicama zadataka. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Istaknute primjedbe stranaka vještak je otklonio na ročištu za glavnu raspravu od 6. svibnja 2025. pa sud nema razloga posumnjati u dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

15. Prije svega, u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja sud ističe kako ista proizlazi iz članka 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 91/14. i 110/19. dalje ZC). Navedenom odredbom propisano je da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ZC-a. U tom smislu, nedvojbeno je da metalna zaštitna ograda per se predstavlja dio autoceste, a o kojoj je tužitelj dužan voditi računa odnosno održavati ju sukladno navedenoj odredbi. Održavanje svakako obuhvaća popravak bilo kojeg dijela autoceste oštećenog u štetnom događaju pa tako obuhvaća i popravak i zamjenu zaštitne metalne ograde u konkretnom slučaju pa je tužitelj ovlašten potraživati navedeni trošak. Zaključno, sud ističe kako su stranke sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi te kako je tuženik u postupku mirnog rješenja spora isplatio tužitelju nesporni dio u iznosu od 681,01 EUR / 5.131,10 HRK te u trenutku plaćanja nije osporavao aktivnu legitimaciju niti valjanost i vjerodostojnost troškovnika tužitelja. S obzirom na sve navedeno, sud u cijelosti ocjenjuje neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

16. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Nadalje, člankom 1046. stavkom 1. ZOO- a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i poreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku, sud ističe kako je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu u predmetnom štetnom događaju. U tom smislu, osiguranica tuženika je, izazvavši prometnu nesreću, oštetila dio imovine tužitelja odnosno metalnu zaštitnu ogradu autoceste. Dakle, tužitelj je pretrpio umanjenje svoje imovine odnosno običnu štetu kako to propisuje članak 1046. stavak 1. ZOO-a. Odgovornost tuženika jasno proizlazi iz članka 1045. stavka 1. ZOO-a upravo zato što je tuženik svojom krivnjom prouzročio navedenu štetu. Dodatno, tuženik u ovom postupku ne osporava krivnju svoje osiguranice za izazivanje prometne nesreće. S obzirom na sve navedeno sud zaključuje kako je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

18. Iz troškovnika tužitelja od 13. prosinca 2019. proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao po štetnom događaju 1. intervenciju ophodara-uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do tri sata u iznosu od 329,07 HRK, postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta nesreće u iznosu od 303,43 HRK, ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka u iznosu od 201,00 HRK, ručno posipanje zauljene površine prometnice apsorberom u iznosu od 81,85 HRK. Nadalje, za otklon štete 1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2-osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 HRK, 2. zamjenu plašta jednostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 2 metra u iznosu od 4.375,68 HRK, 3. odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde u iznosu od 335,00 HRK, 4. zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu u iznosu od 878,34 HRK. Uz to, tužitelj je obračunao i razne radove koji obuhvaćaju obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 HRK te skupljanje utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3 tona na deponij, prosjčne udaljenost 10 kilometara u iznosu od 421,90 HRK. Tako ukupno utvrđeni trošak tužitelja po šteti u ovom štetnom događaju iznosi 987,35 EUR / 7.439,21 HRK.

19. Tuženik osporava visinu štete kako ju je specificirao tužitelj u troškovniku navodeći kako isti nema ni pečata ni potpisa te kako se radi o poslovima koji spadaju u redovno održavanje koje se financira iz cestarina. Takvi navodi tuženika nisu osnovani, jer unatoč tome što ophodnja i čišćenje kolovozne površine spadaju u redovito održavanje, u konkretnom slučaju radi se o izvanrednom događaju. Nastanak štetnog događaja svakako predstavlja takav događaj zbog kojeg tužitelj kao pravna osoba koja upravlja autocestama dužna poduzeti dodatne radnje radi osiguranja sigurnosti i protočnosti prometa. Nastavno na to, upravo zbog predmetne prometne nesreće djelatnici tužitelja izašli su na mjesto štetnog događaja i poduzeli sve potrebne mjere odnosno postavili privremenu regulaciju, očistili mjesto štetnog događaja te izvršili zamjenu oštećenih dijelova autoceste. S druge strane, redovito održavanje provodi se tijekom većeg dijela godine ili cijele godine odnosno konstantno sukladno članku 2. stavku 1. ZC-a, stoga nije osnovan navod tuženika da se u konkretnom slučaju radilo o poslovima redovitog održavanja, jer do navedenih aktivnosti djelatnika tužitelja svakako ne bi došlo da metalna zaštitna ograda nije bila oštećena u prometnoj nesreći.

20. U odnosu na prigovor amortizacije ističe se da je tužitelj bio dužan zamijeniti oštećeni dio ograde da bi se osiguralo da ona bude netaknuta, pravilno postavljena i sposobna pravilno funkcionirati u skladu s člankom 41.a Pravilnika propisanim standardom redovitog održavanja. Životno je i logično da se zamjena oštećenog dijela ograde vrši novim dijelovima pa stoga okolnost je li oštećeni dio prije nezgode bio u lošijem stanju od novog kojim je zamijenjen nije odlučna jer tužiteljevo materijalno stanje nije dovedeno u bolji položaj samim time što će mu tužitelj naknaditi štetu u visini vrijednosti tog dijela nove ograde. Zaključak ovog suda je da je tužitelj pravilno, sukladno svom cjeniku, naznačio vrijednost spornog dijela ograde i osnovano od tuženika, koji je odgovoran za štetu, potražuje naknadu štete u visini zamijenjenog dijela ograde u onom iznosu koji mu tuženik nije isplatio u mirnom postupku.

21. Međutim, sud ipak smatra kako tužitelj nema pravo potraživati trošak ručnog čišćenja kolovozne površine, jer je isto već sadržano u prethodnoj stavci uklanjanja posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja. Naime, ukoliko je tužitelj uklonio posljedice prometne nesreće i za navedeno obračunao iznos od 329,07 HRK, tada su po prirodi stvari u te troškove morali biti uključeni i troškovi čišćenja kolovozne površine. Stoga, tužitelju ne treba priznati navedeni trošak. Također, navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Nadalje, troškovi obavljanja očevida i fotografiranja nisu opravdani, jer je iz podataka policije o obavljenom očevidu i fotoelaborata koji su službene osobe sačinile, razvidno koji su dijelovi autoceste oštećeni u ovom štetnom događaju. Također, nisu opravdani niti troškovi izrade troškovnika jer navedeno za tužitelja ne predstavlja štetu već samo izradu dokumenta na osnovu kojeg dokazuje visinu štete koja mu je nastala.

22. Tuženik neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju radi o nerepariranoj imovinskoj šteti. Nastavno, sud ističe kako je tužitelju nastala imovinska nenovčana šteta oštećenjem metalne zaštitne ograde, a nakon otklanjanja iste imovinska novčana šteta. Obveza naknade takve štete dospijeva u trenutku nastanka štete, a što je u konkretnom slučaju 17. siječnja 2020. kada se tužitelj obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva. Dakle, osnovano tužitelj potražuje kamate od tog trenutka.

23. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.

24. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavka 5. ZPP-a pa s obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u neznatnom dijelu, tuženik je dužan naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. dalje Tarifa). Tužitelju je tako priznat trošak tužbe u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak podneska od 25. kolovoza 2022. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 15. rujna 2022. u visini od 6,25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak podneska od 27. listopada 2022. u visini od 12,5 bodova sukladno Tbr. 8.3. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 29. studenoga 2022. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 8. veljače 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 8. veljače 2023. u visini od 6,25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak podneska od 6. srpnja 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 3. studenoga 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 14. veljače 2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 6. svibnja 2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Tako ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 225. Kada se ukupni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 450,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 562,50 EUR. Uz to, tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR. Zaključno, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 969,14 EUR. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,28 EUR jer isti trošak nije nastao. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točkama III/ i IV/ presude.

25. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Sudac

Josip Bilić

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4. , 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.