Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-230/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RP, zbog kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 2. Kaznenog zakona Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja IP, podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: K- 83/2024 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja IP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-83/2024 od 24. siječnja 2025., optuženi RP, temeljem odredbe članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom, opisano i kažnjivo po članku 147. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
1.1. Temeljem odredbi članka 149. stavak 3. ZKP-a naloženo je privatnom tužitelju naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a, u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura, u korist sredstava državnog proračuna sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, te nužne izdatke optuženika o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj po punomoćniku Neli Pilipović, odvjetnici iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te da optuženika osudi po zakonu.
3. Odgovor na žalbu privatnog tužitelja nije podnesen.
4. Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.
5. Nije u pravu privatni tužitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer izreka presude nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni. Nije u pravu niti privatni tužitelj kada navedenu povredu zakona o kaznenom postupku obrazlaže činjenicom da je sud propustio utvrditi odlučnu okolnost da se optuženikovo pravo na obranu - temelji na neistinama.
5.1. Suprotno takvim navodima privatnog tužitelja, prvostupanjski sud argumentirano izlaže, pod točkama 6., 6.1., 6.2. i 6.3., na temelju kojih izvedenih dokaza je zaključio da je optuženi RP postupao u obrani svojih prava te zbog navedenog nije počinio kazneno djelo uvrede koje mu je stavljeno na teret privatnom tužbom. Naime, isti je utvrdio da je optuženik iznio inkriminirane navode u pisanom obliku i to isti dan nakon što je u svojstvu okrivljenika ispitan pred nadležnim tijelima, očitujući se na navode iz kaznene prijave koju je privatni tužitelj podnio protiv optuženika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu. Dakle, upravo kao što je to pod točkom 7. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude i navedeno, a iz odredbe članka 148/a KZ/11 izrijekom i propisano - nema kaznenog djela uvrede ako je optuženik postupao u obrani svojih prava ili zaštiti opravdanih interesa. Pri tome je potrebno naglasiti da se optuženiku stavlja na teret da je u pisanom podnesku iznio uvrede spram privatnog tužitelja, dok se isti očitujući se na stručnost privatnog tužitelja koji je građevinski vještak već i u uvodu navedenog pismena ogradio navodeći da navodi u podnesku nemaju za cilj „predbacivanja ili uvreda“.
5.2. Imajući u vidu navedeno nije od relevantnog značaja činjenica, na koju također upire u žalbi privatni tužitelj, da je okrivljenik u obrani svojih prava iznio neistine potkrepljujući te žalbene navode činjenicom da je parnični sud prihvatio njegov nalaz i mišljenje kao stručan. Predmetno stoga što odredbe zakona o kaznenom postupku, između ostalog, ne nalažu okrivljeniku da je dužan govoriti istinu, već se može braniti onako kako smatra da je za njega najbolje. Dakle, bez obzira je li na nalazu i mišljenju privatnog tužitelja utemeljena presuda u parničnom postupku ili je kao što to navodi optuženik parnični sud usvojio prigovore na nalaz vještaka te odredio drugoga vještaka građevinske struke, u opisanoj situaciji (kada se optuženik brani od navoda iz kaznene prijave podnesene od strane privatnog tužitelja za kazneno djelo nametljivog ponašanja), nije nužno da su njegovi navodi istiniti. Slijedom navedenog, nema mjesta žalbenom navodu, da je propuštajući cijeniti istinitost (ili neistinitost) tvrdnje optuženika, prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu okolnost.
6. Privatni tužitelj ističe i žalbene navode u vidu povrede kaznenog zakona koje obrazlaže i posebno istaknutim žalbenim navodom - pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ujedno napominje i da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto je „pripisao“ svojstvo okrivljenika optuženiku već u trenutku podnašanja kaznene prijave kada mu je to svojstvo trebalo biti dano tek prilikom donošenja presude na temelju kaznenog naloga pozivajući se na odredbu članka 17. ZKP-a. Međutim, privatni tužitelj, spomenutim žalbenim navodima ne osporava postojanje kaznene prijave protiv optuženika koju je upravo on podnio, kao niti da su navodi optuženika i iznijeti upravo povodom te njegove prijave i predani Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, a kao što to i proizlazi iz prijemnog štambilja pismena, odnosno uvida u spis K-DO-206/19 koji prileži spisu. Nadalje, uvidom u spis K-DO-206/19 razvidno je da je optuženik 30. listopada 2019. zaprimio pisanu pouku o pravima (okrivljeniku), kao i da je upravo 18. studenog 2019, upozoren i ispitan u svojstvu okrivljenika. Dakle, ispravno prvostupanjski sud pod točkom 6.2. govori o pravu okrivljenika, navodeći da se okrivljenik ima pravo braniti na način na koji smatra da je za njega povoljnije, stoga iako izravno ne obrazlaže na temelju čega je utvrdio da se radi o okrivljeniku, isti pod točkama 6.1. i 6.2. pisanog obrazloženja svoje presude navodi iz čega proizlazi to svojstvo optuženika, izrekom navodeći da je isti svoje pisano očitovanje dao tek nakon što je ispitan ispred Općinskog državnog odvjetništva u svojstvu okrivljenika, pozivajući se na predmetni zapisnik o njegovom prvom ispitivanju.
7. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni navod koji ukazuje na nelogičnost postupanja jer je optuženik već pravomoćno oglašen krivim za istu radnju kaznenog djela od strane Županijskog suda u Sisku. Suprotno tom žalbenom navodu privatnog tužitelja, treba kazati da se radilo o navodima optuženika koji doduše sadržajno u jednom dijelu ponavljaju i navode iz ove privatne tužbe, ali koji su dani Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Upravi za inspekcijske poslove, a ne u kaznenom postupku koji je pokrenut protiv optuženika i u kojem je isti upravo u svojstvu okrivljenika nakon primljene pisane pouke o pravima i ispitan. Stoga se niti ne mogu izdvojiti pojedini navodi optuženika da bi isti bili promatrani sami za sebe posebice jer isti prema objektivnim kriterijima nemaju uvredljiv sadržaj, iako to možda sa stajališta privatnog tužitelja nije tako jer se sadržaj navoda odnosi na percepciju stručnosti privatnog tužitelja koju je iznio optuženik. Suprotno navedenom, kako je u postupku koji je protiv njega inicirao privatni tužitelj, isti postupao u obrani svoje nedužnosti, a time i obrani svoga prava, optuženik je imao pravo iznijeti i pojašnjenje u nadopuni svoje obrane koju je prethodno iznio a koja se, između ostalog, odnosi i na njegove zaključke o stručnosti privatnog tužitelja kao građevinskog vještaka.
8. Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno da je optuženik postupao u obrani svojih prava kao okrivljenik u postupku, a ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu privatnog tužitelja sukladno članku 482. ZKP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
