Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-834/2017-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/ 4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 5. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punom. tužitelja ČN, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika KN, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, da tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za rad noću, subotom i nedjeljom, za utuženo razdoblje ukupan novčani iznos od 360,89 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za ožujak 2013. na iznos od 7,36 EUR počev od 15.04.2013. do isplate,

- za lipanj 2013. na iznos od 3,85 EUR počev od 15.07.2013. do isplate,

- za studeni 2013. na iznos od 99,65 EUR počev od 15.12.2013. do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 250,03 EUR počev od 15.06.2014 do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena do 31.07.2015. a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanje za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje ukupan novčani iznos od 164,85 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za kolovoz 2012.na iznos od 16,17 EUR počev od 15.09.2012. do isplate

-za studeni 2012.na iznos od 3,79 EUR počev od 15.12.2012. do isplate

-za srpanj 2013.na iznos od 5,50 EUR počev od 15.08.2013. do isplate

-za kolovoz 2013. na iznos od 26,56 EUR / počev od 15.09.2013. do isplate

-za prosinac 2013.na iznos od 102,42 EUR počev od 15.01.2014. do isplate

-za siječanj 2014. na iznos od 10,41 EUR /počev od 15.02.2014. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena do 31.07.2015. a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanje za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske , OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju EN iz [adresa], OBI: 37872266763, na ime naknade za manje isplaćen terenski dodatak za utuženo razdoblje novčani iznos od 109,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 15. lipnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena do 31.07.2015. a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanje za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I., II. i III. ove presude.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.494,38 eur sa zakonskim zateznim kamatama koliko isti budu iznosili, koje teku od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br.1, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska oklopno-mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne osobe, s ustrojbenim činom strijelca. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 01.rujna 2011. do dana podnošenja tužbe 07.rujna 2017. imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, u smjenama, turnusima, prekovremeni rad i rad na terenu (vojne vježbe, obuke, pomoć u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu). Pored toga da je obavljao stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost, te uz to imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor. Međutim, tvrdi da mu tužena nije isplaćivala dio plaće i dodatke na plaću u skladu s propisima pa je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnove vojne službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske u navedenom razdoblju od 01. rujna 2011. do podnošenja tužbe 07. rujna 2017. za mjesečni iznos od 152,77 kn bruto, odnosno za ukupan iznos od 11.100,00 kn bruto. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor tvrdi da je u istom razdoblju oštećen za 1.200,00 kn godišnje ili ukupno 6.000,00 kn. Uz to tvrdi da mu je na ime jubilarne nagrade za 10 godina rada isplaćen iznos od 1.500,00 kn u kalendarskoj godini 2015., iako mu je po važećim propisima trebao biti isplaćen iznos od 2.300,00 kn, pa drži da je i s te osnove uskraćen u svojim materijalnim pravima te potražuje preostalu razliku u navedenom iznosu od 800,00 kn, te zadržava pravo da nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja detaljnije uredi pojedine mjesečne iznose t.j. precizira tužbeni zahtjev. Uz to napominje je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, o kojem se Općinsko državno odvjetništvo nije očitovalo, pa prethodno predlaže naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi svu dokumentaciju o radu tužitelja, a potom donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za sav naprijed navedeni rad, te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor i jubilarne nagrade isplati neutvrđene iznose naknade koje će precizirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sve to uz trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

1.1. Nakon izrade nalaza i mišljenja te Dopune nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka tužitelj precizira tužbeni zahtjev i u podnesku od 20.rujna 2024. (list 318-321 spisa) potražuje isplatu razlike plaće prema varijanti koja umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane te na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dodatke kako već navodi u tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu ukupnog iznosa od 360,89 eur, na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje isplatu ukupne razlike plaće u iznosu od 164,85, a na ime neisplaćenog terenskog dodatka iznos od 109,50 eur, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka.

1.2. Za napomenuti je se da je tužitelj prilikom preciziranja zadatka vještaku evidentno uvažio prigovor zastare iznesen od strane tuženika u odgovoru i na tužbu, te je potraživanje neisplaćene razlike za prekovremeni rad s dodacima precizirao u razdoblju od 1. prosinca 2012.g. do 1. lipnja 2014.g., a potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01. lipnja 2012. do 1.lipnja 2014. te sukladno tome i potraživanje neisplaćenog terenskog dodatka u tom razdoblju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe da je tužbom obuhvaćeno razdoblje od 01.listopada (iako je točno od 01.rujna) 2011. do podnošenja tužbe, a zahtjevom za mirno rješenje spora obuhvaćeno je razdoblje do podnošenja zahtjeva odnosno do 03.lipnja 2016., pa u odnosu na razdoblje od 04.lipnja 2016. do podnošenja tužbe predlaže tužbu odbaciti. Nadalje iznosi prigovor zastare sukladno članku 139. Zakona o radu u svezi članka 186.a stavka 3 Zakona o parničnom postupku za sva potraživanja zaključno s danom 11.lipnja 2012. godine, obzirom je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 03.lipnja 2016. te je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku zastarijevanje zastalo na rok od tri mjeseca. Kako je isti rok negativna pretpostavka za podnošenje tužbe, iznosi da je zastara nastavila teći do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare, pa je obzirom na zastarni rok od 5 godina i rok od 3 mjeseca u kojem je zastara zastala, potraživanje tužitelja zastarjelo zaključno s naprijed navedenim danom 11. lipnja 2012.godine. U odnosu na dio potraživanja koji nije u zastari tuženik djelomično priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuku, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu“, stražarenje i požarnu dužnost za razdoblje do 30.svibnja 2014.g., izuzev angažmana tužitelja na terenskom radu u inozemstvu. Opreza radi, osporava u tom dijelu samo visinu potraživanja i obvezuje se dostaviti očitovanje o visini dugovanja nakon izračuna Ministarstva obrane. Što se tiče potraživanja s osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, stražarenja i požarne dužnosti, u cijelosti osporava osnovu i visinu tvrdeći da su za taj dio potraživanja isplaćeni svi dodaci koje je tuženik bio dužan platiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09. Obrazlaže da su se od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivali Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koji propisi su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Pobliže iznosi da je navedenom Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnik je pak regulirao dodatke za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući tužitelja, imaju pravo. Posebno napominje da su se u odnosu na radno-pravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pa ističe da navedeni zakon i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona predstavljaju propise lex specialis u odnosu na opće propise o radu i primjenjuju se isključivo na djelatne vojne osobe sa svrhom uređenja radno pravnog statusa vojnih osoba, uključujući specifičnosti službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tuženik u tom smislu upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, sve to sukladno članku 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09. Odnosno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima mogu se primijeniti samo u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198.-200.), a između inih propisa navedenih u članku 200. cit. Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4), pa navedeni Pravilnik i Odluka kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama i s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već navedeno. U tom smislu tuženik upućuje da je sukladno stajalište zauzeo Vrhovni sud navodeći da djelatne pravne osobe nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009.godine imaju pravo na dodatak na plaću s ovnove prekovremenog rada na terenu prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. S tim u vezi završno sukladno opetuje da su spomenuta Odluka i Pravilnik doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, te u pogledu pitanja koja uređuju Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Uz to posebno napominje da su tužitelju navedeni dodaci isplaćeni.

2.1. U odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor, za koju nije nastupila zastara tuženik priznaje osnovu za id. potraživanje u utuženom razdoblju do 07.svibnja 2014., a osporava id. potraživanje za daljnje razdoblje od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja i taj dio tužbenog zahtjeva ističe da nije osnovan. U tom smislu navodi da je 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama, koji u čl. 142. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, i Odlukom o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, 23/15, 84/15 propisano je da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, redovno raspoređenih na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka od 08,00 do 16,00 sati. Nakon 08.svibnja 2014. navodi da se isplata i obračun naknade plaće za godišnji odmor vrši u skladu s Pravilnikom iz 2014. te odredbama Odluke donesene 2009. i 2014. Slijedom toga zaključuje da je materija naknade plaće za godišnji odmor djelatnih vojnih osoba (od 08.svibnja 2014.) u cijelosti utvrđena posebnim propisima, pa nema uvjeta za primjenu općih propisa o radu. To je, kako dalje navodi, u skladu s iznesenim stavom Vrhovnog suda RH u odlukama br. Revr- 1902/12, Revr-1795/12 i Revr-1845/12, u kojima je a propo zauzeto stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu odnosno kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima. Također je Vrhovni sud RH zauzeo stajalište primjerice izraženo u odluci broj Revr-1902/12, o primjeni za radnika povoljnijeg prava „dolazi ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom, ali samo u slučaju kad Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno, a što nije slučaj u ovom predmetu. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije određeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi Zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu. Kako je dakle tuženik nakon 07.svibnja 2014. u cijelosti postupao u skladu s posebnim propisima, predlaže u tom dijelu u cijelosti odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i do kraja postupka potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška.

2.2. U odnosu na jubilarnu nagradu očituje se da je će detaljno očitovanje dati nakon primitka isplatnih lista iz kojih će biti vidljiva isplata jubilarne nagrade tužitelju. U svakom slučaju, slijedom navedenog proizlazi da predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku i zakonske zatezne kamate na id. trošak.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u uvid u zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu na id. zahtjev na listu 4-5 spisa, u Odluku Ministarstva obrane RH (MORH-a), Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH-a), Zapovjedništva za potporu, središnjice za upravljanje osobljem od 1.travnja 2011., uvid u podnesak tužitelja na listu 54-55 , 263-264, 301, 302 i 322 spisa, te vještaka na listu 257 i 268 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja predan na završnom ročištu od 05.ožujka 2025. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s dokumentacijom i odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tužitelja od 29.01.2018., podnesak tuženika od 05.06.2019. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 17. 09.2019. i 03.02.2020., podnesak tuženika 19.02. 2020. s dokumentacijom u privitku, podnesak tuženika od 14.11.2022., podnesak tužitelja od 31.01. 2023., Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka RKR d.o.o. od 19.10.2023. s računom u privitku, podnesak tužitelja od 6.11.2023., podnesak tuženika od 28.12.2023. s prilozima u privitku, Dopunu Nalaza i mišljenja id. vještaka od 22.08. 2024., podnesak tužitelja od 20.06. 2024. i podnesak tuženika od 05.11. 2024. godine.

4. Tužitelj uz tužbu nije pridonio Odluku o rasporedu već samo Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH-a), Ministarstva obrane RH, Zapovjedništva za potporu središnjice za upravljanje osobljem od 01.travnja 2014. kojom je određeno da od 01.travnja 2014. ostvaruje pravo na staž 12/15. Međutim, i iz ovakve Odluke je bilo razvidno da je tužitelj u naznačenom vremenu donošenja id. Odluke bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsku oklopno-mehaniziranu brigadu, 2. mehaniziranu bojnu „Pume“, 2. Mehaniziranu satniju, 2. Mehanizirani vod, 3. Desetina, na ustrojbeno mjesto strijelca, a daljnji sukladan raspored i radni angažman tužitelja u tom i prethodnom vremenu bio je vidljiv iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.

5. Obzirom se tuženik u pravilu protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, izuzev u odnosu na prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuku, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu, stražarenje i požarnu dužnost u razdoblju do 30.svibnja 2014.g., ali nije pridonio izračun visine potraživanja bilo bilo je potrebno na prijedlog tužitelja provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, radi utvrđenja visine potraživanja u tužbi i osnovanosti postavljenom tužbenom zahtjeva, a time i uopće osnovanosti potraživanje jer ako nema postojanja razlike plaće u određenoj visini nema ni osnove za podnošenje tužbe. Isto je vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezna savjetovanja sa sjedištem u [adresa], te je pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, bez obzira koje kriterije i na koji način je vještak izvršio izračun predmetne razlike plaće.

6. U Nalazu i mišljenju od 19.listopada 2023.g. navedeni je vještak nakon uvida u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja u spisu, prvenstveno dao pregled zadataka i propisa koje je primijenio prilikom vještačenja, te je prikazao na koji je način izradio vještvo i utvrdio postojanje predmetne razlike plaće uslijed rada dužeg od redovnog radnog vremena t.j. neisplate pripadajućih dodataka za takav rad. To je dokumentirao izračunom razlike plaće, pri čemu u nalazu između ostalog iznosi da su u dostavljenoj kartici djelatnika za period od 01.prosinca 2012. do 01.lipnja 2014. prikazani obračuni plaća isplaćenih tužitelju u spomenutom periodu po mjesecima. Nadalje navodi da sati rada i naknada obuhvaćaju redovni rad, naknadu za državni blagdan, godišnji odmor, bolovanje i minuli rad, te se obračun minulog rada vrši množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja s postotkom uvećanja za minuli rad. Sati za dodatke obuhvaćaju pak rad noću, rad subotom, nedjeljom, rad na blagdan i rad u turnusu i na njih se primjenjuju odredbe o uvećanju osnovne plaće sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Iz podataka iskazanih u obračunima plaća, prekovremeni sati rada nisu evidentirani, a sati rada raščlanjeni su na sate rada i naknade i sate za dodatke.

7. Potom sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), korištene slobodne dane stavlja u omjer s danima koje je tužitelj proveo na straži (omjer 1:3, 1 slobodni dan „vrijedi“ 3 dana na straži). U tablici su, tako dobiveni sati, iskazani kao „iskorišteni SD za STR“. Ukupni broj sati provedenih na dežurstvu (u tablici „provedeno na dežurstvu (DEŽ)“) iskazuje u paritetu 1:1 u odnosu na slobodne dane i iskazuje u tablici kao „iskorišteni SD za dežurstvo“. Od ukupnog broja iskorištenih slobodnih dana oduzima broj „iskorištenih SD za stražu“ i broj „iskorištenih SD za dežurstvo“, a razlika se uključuje u izračun kao sati korišteni na ime prekovremenih sati. Sati po slobodnim danima oduzeti su u paritetu 1:1,6 (5 prekovremenih sati „vrijedi“ 1 slobodan dan, odnosno 8 sati), u tablici „iskorišteni SD za prekovremene sate“. Od ukupno iskazanih sati prekovremenog rada u evidenciji radnog vremena, vještak oduzima sate iskorištene kroz slobodne dane te dobiva sate koji tužitelju nisu plaćeni (u tablici pod „ostatak SD koji nije pokriven STR, DEŽ, TER“).

8. Nadalje obrazlaže da je kod izračuna primjenjivao propisa koji su bili važeći u dijelu utuženog razdoblja od 01.rujna 2011. do 01.lipnja 2014., i to;

- Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine,

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, te

- Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09).

9. Pobliže navodi da Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću, i to za:

- prekovremeni rad 50%

- rad noću 40%

- rad subotom 25%

- rad nedjeljom 35%

- rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td.,

te da se dodaci na plaću međusobno ne isključuju.

10. Potom radi izračun prekovremenog rada u varijanti bez umanjenja za iskorištene slobodne dane, a na osnovu službenih evidencija t.j. dokumentacije u spisu pri čemu koristi: „Dnevnu evidenciju radnog vremena za razdoblje od prosinca 2012. do lipnja 2014. godine (spis list br. 201-223) i „Karticu djelatnika za period od 2012-12 do 2014-06“ (spis list br. 227-253). U nastavku vještak navodi da su prekovremeni sati rada iskazani u evidencijama radnog vremena za razdoblje od 01.12.2012. do 01.06.2014. godine i iznose ukupno 185 sati, za rad noću 46 sati, za rad subotom 29 sata, za rad nedjeljom 37 sati i rad blagdanom 8 sati. Nastavno utvrđuje da razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje (od 01.12.2012. godine do 01.06.2014. godine) iznosi 11.314,65 kn, ili s dodatkom za minuli rad 11.929,21 kuna odnosno 1.583,28 eur.

11. U varijanti izračuna prekovremenog rada temeljem službenih evidencija u kojoj prekovremene sate umanjuje za korištene slobodne dane vještak nalazi da je tužitelj za vrijeme prekovremenog rada na terenu u utuženom razdoblju, nakon umanjenja za iskorištene slobodne dane ostvario ukupno 16,67 prekovremenih sati za koje je potrebno obračunati dodatke na plaću. Odnosno, pobliže navodi da je tužitelj ostvario ukupno 16,67 prekovremena sata, 46 sati rada noću, 29 sata rada subotom, 37 sata rada nedjeljom i 8 sati rada blagdanom, te u ovom slučaju utvrđuje razliku između obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću u utuženom periodu u iznosu od 2.589,90 kn, a uključujući obračunavanje dodatka za minuli rad množenjem bruto plaća dobivenih nakon svih uvećanja s id. dodatkom, nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti iznos od 2.719,14 kn t.j. 360,89 eur.

12. Vještak prikazuje specifikaciju iznosa neisplaćene razlike plaće uz jedan i drugi izračun, te se nastavno očituje o terenskom dodatku, dodatku za obavljanje stražarske službe i dodatku za dežurstvo kao i jubilarnoj nagradi. Potom nastavno zaključuje da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao iskazano vrijeme provedeno na dežurstvu i da mu u skladu s tim nije ni isplaćivan dodatak za dežurstvo, a za jubilarnu nagradu (za 10 godina staža) navodi da mu je u potpunosti isplaćena.

13. Vezano uz izračun naknade plaće za godišnji odmor očituje se da prema članku 60. st. 1 Zakona o radu, NN 149/09, radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Također navodi kako je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, NN 93/08, 89/12, u članku 14. navedeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca. Ističe da se uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora obračunava, kako doslovno navodi, na slijedeći način:

- pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca;

- satnica za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunava se na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor;

- u slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje;

- u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad);

- dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

13.1. Slijedom takvog izračuna nalazi da je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplaćena manja naknada u iznosu od 1.183,57 kn ili uračunavajući minuli rad iznos od ukupno 1.242,05 kn t.j. 164,85 eur.

14. U Dopuni Nalaza i mišljenja od 22. kolovoza 2024. vještak se još očitovao glede prigovora tuženika (da je tužitelju redovito isplaćivan terenski dodatak), a odgovarajući na upit tužitelja nakon što je tuženik naknadno dostavio knjigovodstvenu karticu iz koje je bilo vidljivo koliko je i kada tužitelju bilo isplaćeno terenskog dodatka, precizno utvrdio da je tužitelj prema Dnevnim evidencijama rada na terenu u razdoblju od 01.12.2012. do 01.06.2014. godine proveo 27 dana, za koji mu je prema odredbama Pravilnika pripadao terenski dodatak u ukupnom iznosu od 2.025,00 kuna. Stoga prema podacima iz Knjigovodstvene kartice utvrđuje da je tužitelju manje isplaćen terenski dodatak u iznosu 825,00 kuna (109,50 EUR), pa je taj iznos tužitelj potraživao u preciziranom tužbenom zahtjevu.

15. Naime, tužitelj je u podnesku od 20.rujna 2014. na ime prekovremenog rada s dodacima u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2012.g. do 1. lipnja 2014.g. potraživao ukupni iznos od 360,89 eur, na ime neplaćene razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01. lipnja 2012. do 1.lipnja 2014. potraživao je ukupni iznos od 164,85 eur, a na ime manje plaćenog terenskog dodataka potraživao je novčani iznos od 109,50 eur, sve to uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove.

16. U pogledu potraživanja se uvažavanjem ili neuvažavanjem iskorištenih slobodnih dana osnovano je prihvatiti izračun u kojem se umanjuje izračunata razlika naknade za iskorištene slobodne dane, a koji postavlja tužitelj i prema istom potražuje predmetnu razliku plaće. Naime, iz nalaza vještaka neosporno proizlazi i razvidno je da je tužitelj koristio određene slobodne dana, obzirom je vještak nesumnjivo našao da su određeni slobodni dani iskorišteni izvan onih slobodnih dana korištenih po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva. Iako se uvijek ne navode razlozi korištenja, neosporno je dakle da je tužitelj koristio takve slobodne dane, ne samo nakon straže i dežurstava, već i nakon prekovremenog rada. U protivnom, tužitelj bi mogao i morao osobno dokazati da je druge slobodne dane koristio po drugim osnovama i iz drugih opravdanih razloga, za koje nije bila eksplicitno potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Tužitelj je naime kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od spomenutih, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne uvaži umanjivanje izračunate naknade za iskorištene slobodne dane. U tom smislu je teret dokaza o korištenju slobodnih dana upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ili rad po dr. osnovama, a koja dakle ulazi u izračun predmetne dosuđene razlike plaće, ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Uz to se ističe da tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana, te uostalom takvo pravo tužitelja proizlazi iz naprijed navedenih propisa, koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. U tom smislu može se ujedno reći da bi svako drugačije utvrđenje značilo neopravdano presuđenje u korist tužitelja i stjecanje dvostruke zarade za isti rad. Pri tom je za napomenuti da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1520/12-2 od 03.studenog 2016., iskazao da je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je prihvaćena kao ispravna varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane, te u pogledu dosude primijenjeni propisi kako slijedi.

17. Također je priznato potraživanje terenskog dodatka u visini koju potražuje i koju je vještak precizno izračunao u Dopuni nalaza i mišljenja nakon uvida u dostupnu dokumentaciju. Na temelju iste dokumentacije t.j. kartica se moglo utvrditi da je terenski dodatak dakle već isplaćen tužitelju u većem iznosu, a da mu nije isplaćen samo dodatak u iznosu od 109,50 eur. Stoga je tužitelju u točki III. izreke presude dosuđena id. naknada, sve prema propisima koji su se primjenjivali u tom razdoblju. Naime, tužitelj prema članku 12. Pravilniku o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04 i 22/05), ima pravo na terenski dodatak u iznosu od 50% propisanog punog iznosa koji se isplaćuje korisnicima Državnog proračuna, to jest 50% od 170,00 kn (85,00 kn). No, donošenjem Pravilnika o postupku i uvjetima ostvarivanja naknade za troškove prijevoza (NN 131/13) prestao je važiti prethodno navedeni Pravilnik, te u novom Pravilniku nema više odredbi o pravu na terenski dodatak, ali se prema odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora te Dodataka I i II (NN 104/13, 150/13, 153/13) utvrđuje da terenski dodatak iznosi 150,00 kn (ili 50 % u iznosu 75,00 kn) za 2013. godinu i dalje, te je vještak utvrdio da tužitelju nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 109,50 eur, pa mu je taj iznos dosuđen u točki III. izreke presude.

18. Za napomenuti je još da je tužitelj evidentno već prilikom preciziranja zadatka vještaku uvažio prigovor zastare, pa je potraživanje neisplaćene razlike za prekovremeni rad s dodacima precizirao u razdoblju od 1. prosinca 2012.g. do 1. lipnja 2014.g., a neplaćenu naknadu plaće za godišnji odmor u razdoblju od 01. lipnja 2012. do 1.lipnja 2014. te je sukladno tome potraživao i neisplaćeni terenski dodatak u tom razdoblju. U tom smislu se ističe da je tuženik u odgovoru iznio prigovor zastare za sva potraživanja „zaključno s 11.lipnja 2012.“, a takav prigovor je osnovan. Naime, Zakonom o radu, NN 93/14, produžen je zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećan s tri na pet godina i time je a propo isti rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je predana na poštu 07.rujna 2017. i zaprimljena u sudu dana 11.rujna 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora je predan u ODO-u u [adresa] dana 03.lipnja 2016.god., te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca. Stoga u ovom slučaju postoji zastara za potraživanje tužitelja u vremenu, kako dakle ističe tuženik u odgovoru na tužbu, a tužitelj je naknadno postavio zahtjev za potraživanje u vremenu koje ne podliježe zastari, pa u tom smislu do kraja postupka postavljeni prigovor zastare nije bio od meritorne važnosti.

19. Slijedom obrazloženog, tužitelju je u točki I. Izreke presude dosuđena neisplaćena razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima u ukupnom iznosu od 360,89 eur, u točki II. izreke dosuđena mu je neisplaćena naknada za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 164,85 EUR, a u točki III. izreke mu je na ime manje isplaćenog terenskog dodatka dosuđen iznos od 109,50 EUR, te je na sve dosuđene iznose priznata zakonska zatezna kamata koja prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu glede potraživanja u točki I. i II. izreke teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23. Izuzetno, tužitelju nije priznata kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima naknade plaće. U tom dijelu je međutim tužitelj propustio pravilno precizirati tužbeni zahtjev, što bi bilo opravdano jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Kako tužitelj u tom dijelu nije naznačio da se ne treba obračunavati id. zatezna kamata, to je bilo potrebno u tom dijelu umanjiti dosuđene iznose za dakle naprijed navedenu kamatu na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i donesena je odluka kao u točki IV. izreke presude.

20. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, odnosno odbijen je samo u točki IV. izreke za potraživanje kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima. No, radi se o manjem dijelu potraživanja pa mu nije posebno umanjen trošak parničnog postupka u smislu izmijenjenog članka 154. Zakona o parničnom postupku (prema članku 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19). Tužitelju je prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku predanom na zaključnom ročištu kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska od 26.01.2018. koji je zaprimljen u sudu 29.01.2019., kao i za podnesak od 09.09. 2019. koji je zaprimljen 12.09. 2019., te za podneske od 31.01.2023. i 20.09.2024., a za zastupanje na ročištu od 05.03.2025. u zatraženom iznosu od po 100,00 eur, sve uz pripadajući pdv. Za zastupanje na prvom ročištu od 08.03.2018. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata mu je 50%-na naknada ili iznos od 50,00 eur uz pdv., dok mu nije priznat trošak jedino trošak za sastav podneska od 31.01.2020. (zaprimljen u sudu 03.02. 2020.) kojeg on označuje kao podnesak od 30.01.2020., jer isti nije bio potreban obzirom je opetovano iznosio prijedloge i navode koje je mogao iznijeti ili je već iznio u podnescima ranije odnosno mogao ih iznijeti u podnescima ili na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja. Također mu nije priznat trošak na ročište objave odluke jer na isto ročište nije pristupio. Ukupno je tužitelju za naprijed navedene radnje dosuđen trošak postupka u iznosu od 750,00 eur, koji uvećan za pdv. iznosi 937,50 eur, a tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od ukupno 556,88 eur koliko je vještak potraživao za izradu nalaza i mišljenja te dopunu nalaza, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.494,38 eura kao u točki V. izreke ove odluke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki V. izreke odluke.

U Karlovcu 10. lipnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-1088/2017.