Poslovni broj: Us I-2128/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Zdenka Koharić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Koharić & Budišćak-Kupčinec d.o.o., Zagreb, Nova ves 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi doprinosa, nakon usmene i javne rasprave, 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21- 01/666, URBROJ: 513-04-24-2 od 1. ožujka 2024.
II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude pri čemu je u ponovljenom postupku dužan postupiti sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eur) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21- 01/666, URBROJ: 513-04-24-2 od 1. ožujka 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka, KLASA: UP/I-411-01/2021-06/5, URBROJ: 513- 07-01-10/21-01 od 14. travnja 2021., kojim je tužitelju po osnovi primitka koji se smatra drugim dohotkom u iznosu od 1.006.289,70 kn utvrđena za 2018. obveza doprinosa i to doprinos za mirovinsko osiguranje 75.471,72 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje 25.157,24 kn i doprinos za zdravstveno osiguranje 75.471,72 kn, uz naloge za uplatu uz obračun zateznih kamata, te naznaku da žalba izjavljena protiv rješenja odgađa njegovo izvršenje.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da tuženik nije odgovorio niti na jedan žalbeni navod, a čime je tuženik povrijedio odredbu članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona i članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku.
3. Suprotno utvrđenju tuženika u konkretnom slučaju predmetni postupak se smatra pokrenutim pozivom poreznog tijela od 29. listopada 2020., odnosno uručenjem poziva 4. studenoga 2020., a iz sadržaja poziva proizlazi da se radi o pozivu u vezi članka 89. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak.
4. U konkretnom slučaju postupak utvrđivanja osnovice, tj. drugi dohodak nije proveden primjenom članka 89. Zakona o porezu na dohodak, niti je osnovica za obračun doprinosa utvrđena na temelju članka 78. navedenog Zakona pod naslovom utvrđivanje poreza na dohodak od drugog dohotka po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena, a iz sadržaja obrazloženja ipak proizlazi da je osnovica za obračun doprinosa na drugi dohodak utvrđena u postupku ispitivanja izvora imovine i utvrđenog nerazmjera dokazanih izvora imovine.
5. Ističe da Zakonom o doprinosima nije propisano da se doprinosi obračunavaju na osnovicu drugog dohotka po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena, te obrazloženje osporavanog rješenja ne sadrži materijalno pravnu odredbu zakona koji je u konkretnom slučaju primijenjen u vezi utvrđivanja drugog dohotka u postupku poreznog nadzora, te je nezakonito pozivanje tuženika na primjenu članka 185. i 241. Zakona o doprinosima, jer tužitelju u predmetnom slučaju nije utvrđen dohodak druge djelatnosti, te u predmetnom slučaju tužitelj nije utvrđen kao obveznik uplate doprinosa za osobno osiguranje, a izreka je u suprotnosti s obrazloženjem.
6. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
8. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), a o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
11. Na raspravi opunomoćenica tužitelja je istakla da u konkretnom slučaju nema ni činjenične ni pravne osnove za utvrđivanje obveze doprinosa za 2018., jer nema ostvarenog drugog dohotka po osnovi razlike vrijednosti stečene imovine i izvora za stjecanje te imovine, a za 2017., 2018. i 2019. postupak za utvrđivanje razlike niti za jednu godinu nije proveden sukladno članku 78. Zakona o porezu na dohodak, a Zakonom o doprinosima nije predviđena obveza plaćanja doprinosa na razliku poreza po osnovi drugog dohotka, te se upravna tijela pogrešno pozivaju na članke 185. i 241. Zakona o doprinosima, opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur.
12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
13. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 1. ožujka 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. travnja 2021. kojim je tužitelju za 2018. utvrđena obveza za različite doprinose.
14. U obrazloženju je navedeno da je zapisnikom od 4. ožujka 2021. za 2018. u odnosu na tužitelja utvrđen primitak u iznosu od 1.006.289,70 kn, jer tužitelj nije potkrijepio vjerodostojnom dokumentacijom navedene izvore primitaka te je na navedeni primitak utvrđen drugi dohodak, a iz kojeg razloga je na temelju članka 185. i 241. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18).
15. Odredbom članka 185. stavka 1. Zakona o doprinosima propisano je da je godišnja osnovica za obračun doprinosa obvezniku koji, prema propisima o porezu na dohodak, od druge djelatnosti utvrđuje dohodak jest dohodak ostvaren u poreznom razdoblju – razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka ili dohodak utvrđen procjenom, u skladu s odredbama Općega poreznog zakona, prije umanjenja dohotka za preneseni gubitak i ostalih umanjenja dohotka prema propisima o porezu na dohodak i posebnim propisima.
16. Odredbom članka 241. navedenog Zakona propisano je da obveznicima doprinosa, odnosno obveznicima obračunavanja doprinosa koji su sami dužni utvrditi obvezu za svoje osobno osiguranje ili su dužni obračunati obvezu za druge osobe, odnosno osiguranike i izvijestiti Poreznu upravu o nastaloj obvezi, ali obvezu nisu utvrdili na način i u rokovima propisanima ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, i u drugim slučajevima koji nisu posebno uređeni ovim Zakonom, obvezu doprinosa utvrđuje i iznose obračunava Porezna uprava u postupku nadzora ili u posebnom postupku.
17. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
18. Naime, sud nije mogao otkloniti prigovore da osporavano rješenje nije obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) i sukladno članku 120. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), jer tuženik nije dao razloge na temelju kojih je zaključio da se kod utvrđenog primitka za 2018. od 1.006.289,70 kn radi o drugoj djelatnosti tužitelja, pa je sud u konkretnom slučaju smatrao potrebnim predmet vratiti na ponovni postupak.
19. Slijedom iznesenog u postupku nakon ove presude, tuženik će potpuno i pravilno obrazložiti svoje rješenje na način da navede koje činjenice u spisu predmeta ukazuju da je u drugom postupku pravomoćno utvrđena druga djelatnost tužitelja, a na osnovi koje je bilo potrebno tužitelja zadužiti za obveze doprinosa i iz kojeg razloga je na tako utvrđeno činjenično stanje moguće primijeniti citirane odredbe članka 185. stavka 1. i članka 241. Zakona o doprinosima.
20. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, iz odluke broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora sukladno Tbr. 27/1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 eur, uz pripadajući PDV, što iznosi ukupno 2.500,00 eur, a sukladno članku 144. stavku 1. i članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.
21. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Zdenka Koharić, putem e-kom.
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.
3. U spis
