REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5481/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LH, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. veljače 2025., broj: 14841/2022, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. LH kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. LH je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 29. travnja 2024., broj: 14841/2022, proglašena je krivom okr. LH da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena novčana kazna 400,00 eura, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju šest mjeseci.

2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica po braniteljici iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitnih povreda odredbi prekršajnog postupka okrivljenica smatra da su počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i čl. 195. st. 2. u vezi čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. okrivljenica navodi da sud samo reproducira dokaze koji su izvedeni, ali da uopće ne obrazlaže izrečenu kaznu i sigurnosnu mjeru. Naime, da sud samo navodi kako je prilikom određivanja kazne uzeo u obzir sve okolnosti, a nigdje ne navodi koje su to olakotne i otegotne okolnosti. Nadalje se navodi kako iz presude nigdje ne proizlazi koje su to okolnosti koje bi mogle dovesti do ponavljanja nasilja u obitelji, a u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru.

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama u vezi izrečenih prekršajnopravnih sankcija. Tako je u t. 12., 13. i 14. obrazloženja presude dao razloge o izrečenoj novčanoj kazni te je naveo koje su okolnosti cijenjene kao olakotne, a koje kao otegotne, dok je u t. 15. obrazloženja naveo zašto je izrečena predmetna zaštitna mjera, a svi dani razlozi su dostatni i jasni.

6.2. Stoga presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, pa nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

7. Nadalje, okrivljenica u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu bez nazočnosti braniteljice okrivljenice jer nije prihvaćena isprika braniteljice unatoč priloženim dokazima te da je trebalo osigurati adekvatnu zamjenu. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenica očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi 167. st. 3. Prekršajnog zakona.

7.1. Međutim, poziv za predmetnu glavnu raspravu 4. veljače 2025. je branitelju okrivljenice uredno dostavljen, a obrana u ovom prekršajnom predmetu nije bila obvezna. Nadalje, prije podnošenja optužnog prijedloga, okrivljenici je uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, kojom je, između ostalog, upozorena i na to da se zbog nedolaska branitelja glavna rasprava neće odgoditi. Osim toga treba naglasiti da je glavna rasprava više puta odgođena upravo zbog nedolaska branitelja na glavnu raspravu, koji je tražio odgode zbog zdravstvenih razloga, kao i da je okrivljenica imala mogućnost angažirati zamjenu za branitelja.

7.2. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica navodi kako nije utvrđeno je li CH, žrtva nasilja bila uznemirena predmetnim porukama te da je sporno, u odnosu na uznemirenost okrivljenika, zašto prekršaj nije prijavio ranije te zašto nije potražio liječničku ili psihološku pomoć.

8.1. Međutim, suprotno navodima okrivljenice u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, pa tako i u odnosu na posljedicu uznemirenosti i povrede dostojanstva, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8.2. Ovaj sud također smatra da je posljedica uznemirenosti i povrede dostojanstva utvrđena detaljnim, okolnosnim i životnim iskazom CH, žrtve nasilja u obitelji. On je decidirano naveo tijek događaja, a budući da je slanje predmetnih poruka (čije je slanje poruka nesporno) trajalo kroz duži vremenski period, žrtva nasilja je kulminacijom događaja iste i prijavila, što ovaj sud cijeni uvjerljivim. Žrtva nasilja je tijekom detaljnog ispitivanja više puta iskazivala o posljedici uznemirenosti i povrede dostojanstva, a u njegovom iskazu nema nedosljednosti, već je svaki put na vrlo detaljan i životan način iskazivao o navedenoj posljedici. Nadalje, pogrešno smatra žaliteljica kako ocjena o vjerodostojnosti iskaza žrtve nasilja ovisi o tome je li zatražena liječnička ili psihološka pomoć te da je potrebno da je zatražena takva pomoć, ako je došlo do posljedice uznemirenosti odnosno povrede dostojanstva.

8.3. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenica, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

9.1. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenice u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivim, to žalba okrivljenice ni u tom dijelu nije osnovana.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji (koja žalbena osnova nije obrazložena) ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom zakonom je, u vrijeme počinjenja prekršaja, a ujedno i najblažeg propisa za okrivljenicu, bila je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna 400,00 eura predstavlja prije svega blažu vrstu kazne, a osim toga novčanu kaznu blizu propisanog minimuma novčane kazne. Budući da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti, nema osnove za blažim kažnjavanjem niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem.

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji (koja žalbena osnova također nije obrazložena), ovaj sud smatra da je, uzimajući u obzir da se radi o produljenom prekršaju odnosno da su radnje okrivljenice trajale duže vremensko razdoblje, zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenice. Pritom je potrebno napomenuti da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uzimajući u obzir sve relevantne parametre, odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.