Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3544/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽF, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ŽF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 11. ožujka 2022., broj: 76 Pp-5064/21-5, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okr. ŽF, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenici za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašena krivom, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 50,00 eura (pedeset eura), u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode 18. studenog 2021. kao 39,82 eura, tako da okrivljenici preostaje 10,18 eura (deset eura i osamnaest centi) novčane kazne, koju je dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. ŽF kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ŽF obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40,00 eura (četrdest eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 11. ožujka 2022., broj: 76 Pp-5064/21-5 proglašena je krivom okr. ŽF da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinila prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 756,01 kuna, što je protuvrijednost 100,00 eura, odnosno 200,00 DEM, u koju je uračunato zadržavanje okrivljenice 18. studenog 2021. u 11:15 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da joj preostaje 451,01 kuna novčane kazne koju dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, s tim da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako okrivljenica u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je oslobođena naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. ŽF osobno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenica u žalbi, u bitnom, navodi da svjedokinja nije navela da bi bilo vrijeđanja kako je navedeno u optužnom prijedlogu, iznosi nepotpun i pogrešan iskaz, nije bilo suočenja sa svjedokinjom, niti su svjedočili policijski službenici, čime su počinjene bitne povrede prekršajnog postupka. Iznosi okolnosti događaja, koje može posvjedočiti njezin sin ĆF. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenica u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje.
5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa tako i one koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Naime, okrivljenica je u obrani poricala da bi vikala i galamila i govorila riječi koje se navode u optužnom prijedlogu, a svojim iskazom teretila ju je svjedokinja ČF, djelatnica Centra za socijalnu skrb, čiji je iskaz prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim, budući je iskazivala jasno, precizno i uvjerljivo. Okrivljenica, prisutna ispitivanju svjedokinje pred sudom, nije imala nikakvih bitnih primjedbi na njezin iskaz, a koje bi utjecale na odluku o njezinoj krivnji (samo je navela da je policiju zvala isključivo zbog toga što svjedokinja nije imala zaštitnu masku) te nije predlagala da se provede dokaz suočenjem između nje i svjedokinje. Također, okrivljenica tijekom postupka nije predlagala ispitivanje policijskih službenika u svojstvu svjedoka, kao niti sina ĆF tako da se navedeni dokazni prijedlozi, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuti tek sada u žalbi, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.
6. Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da će se kazniti tko na javnom mjestu tučom, vikom, svađom ili na drugi način remeti javni red i mir, svjedokinja je navela da je okrivljenica tijekom susreta sa sinom bila bučna i glasna, vikala je i galamila i u bitnom ponovila riječi koje se okrivljenici optužnim prijedlogom stavljaju na teret. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza donio pravilnu odluku o krivnji okr. ŽF za počinjeni prekršaj, koju okrivljenica nije dovela u sumnju svojim žalbenim navodima.
6.1. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.
7.1. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenice, pravilno okrivljenici izrekao blažu vrstu kazne propisane za počinjeni prekršaj, dok je cijeneći dosadašnje pravomoćno kažnjavanje okrivljenice kao otegotnu okolnost, novčanu kaznu odmjerio u maksimumu propisane novčane kazne, cijeneći osuđivanost okrivljenica kao otegotnu okolnost. Međutim, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona u odnosu na osuđivanost okrivljenice, koju je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost, nastupila je rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti odluka VII PP Trešnjevka od 4. svibnja 2020., broj 511-19-33/05-1-154-1/2020, pravomoćna 14 svibnja 2020., Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 9. studenog 2020., broj Pp J-3074/2019, pravomoćna 5. svibnja 2021. i Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. rujna 2020., broj PpJ-214/2020, pravomoćna 25. rujna 2020., proteklo više od tri godine, pa se okrivljenica sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatra neosuđivanom osobom u odnosu na te presude. Slijedom navedenog, cijeneći utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenice, ne nalazeći otegotne okolnosti, ovaj sud je preinačio pobijanu presudu i izrekao okrivljenici novčanu kaznu kao u izreci ove presude, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega je bilo osnove za djelomično prihvaćanje žalbe te je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenice.
7.2. Ovaj sud je vodio računa o tome da je nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži minimum i maksimum novčane kazne. Međutim, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, „novi“ Zakon nije blaži za okr. ŽF, budući da joj ovom presudom nije izrečena novčana kazna u visini posebnog maksimuma ni minimuma novčane kazne.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice ili osoba koje je dužna uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t.II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
