1

                                                                                                                                                                           Broj: Ppž-3704/2022

 

                                   

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Snježane Oset, kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. J. zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22, 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenog M. J. podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku Stalne službe u Kninu broj: 6. Pp J-180/2020-8 od 7. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023.,

 

                                                       p r e s u d i o     j e 

 

I. Djelomično se prihvaća  žalba okrivljenog M. J. preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude pravno označen kao prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) izriče novčana kazna u iznosu od 70,00 eura[1] (sedamdeset eura) /527,42 kuna (petsto dvadeset i sedam kuna i četrdeset dvije lipe) koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog M. J. odbija se kao neosnovana te se u pobijanim, a nepreinačenom dijelu pobijana presuda potvrđuje.

 

III. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni M. J. se oslobađa obveze naknade troškova drugostupanjskog postupka.

 

                                                     Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni M. J. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 760,00 kuna što je protuvrijednost 200,00 DEM odnosno 100 EUR koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Na temelju odredbe članka 138. u svezi sa člankom 139. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

3. Protiv te presude okrivljeni M. J. je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi u smislu odredbe članka 202. stavka 5. kojom odredbom je propisano u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

3.1. Žalitelj ističe između ostalog da riječima koje su navedene u optužnom prijedlogu nije počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i da mu je povrijeđeno jedno od temeljnih ljudskih prava zaštićeno međunarodnim konvencijama kojima je potpisnik i Republika Hrvatska pravo na slobodu izražavanja, te predlaže da se žalba prihvati.

 

3.2. Žalba nije osnovana.

 

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ( NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno te da njegovim postupanjem nije počinjen prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ju   suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je valjanom analizom provedenih dokaza pravilno zaključio da je okrivljenik postupanjem navedenim u izreci ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

 

6. Naime, u svojoj obrani danoj pred prvostupanjskim sudom okrivljenik niti ne osporava odlučnu činjenicu da je tekst koji je naveden u izreci pobijane presude napisao na svom facebook profilu, te prilikom davanja obrane opširno je iskazivao o ponašanju policijskih službenika, odnosno ispravljajući objavljeni tekst u jednom dijelu, navodeći da je ostali tekst istinit te da mu je žao što je rekao da su policajci fašisti.

 

7. Slijedom navedenog kako okrivljenik niti u žalbi ne osporava odlučnu činjenicu da je tekst koji je naveden u izreci pobijane presude napisao na svom facebook profilu, ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe da je okrivljenik predmetnim tekstom koji je napisao na svom facebook profilu, a radi se o otvorenom profilu koristio uvredljive i omalovažavajuće riječi prema službenim osobama u vezi sa njihovim vršenjem službe, čime su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, kako je to osnovano i zaključio prvostupanjski sud.

 

8. Prvostupanjski sud je odluku  o krivnji valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

9. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističe međunarodne konvencije općenito, međutim valja naglasiti da je člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano: „1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprečava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koju obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. 2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornosti, ono može biti potvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanih zakonom, koji su u demokratskom društvu  nužni radi interesa društvene sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.“

 

10. Iz citiranog teksta članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jasno proizlazi da sloboda izražavanja ima određena ograničenja i odgovornosti koji su nužni, između ostalog, zbog zaštite ugleda i prava drugih te zbog javnog reda i mira. Dakle svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno ili bez ikakvog ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava i ne vrijeđa drugog, o čemu se u ovom konkretnom predmetu upravo radi.

 

10.1. Stoga žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju, niti pravilnosti stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da je ista previsoka a imajući u vidu da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisan opći maksimum novčane kazne koji je niži od izrečene kazne a jednako tako ovaj sud je imao u vidu da je okrivljenik nezaposlen i da prima socijalnu naknadu od 800,00 kuna, jednako tako prvostupanjskim sud je utvrdio olakotne okolnosti koje su navedene u obrazloženju odluke o kazni i to osobne i ekonomske prilike okrivljenika pa je stoga ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku odluku o kazni na način kako je to navedeno u točki 1. izreke ove presude.

 

12. Po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja tako da okrivljenik neće više činiti prekršaje odnosno ostvarit će se svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i  članka 32. Prekršajnog zakona.

 

13. Okrivljenik je, nadalje, oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. st. 2. toč. 3c. Prerkršajnog zakona imajući u vidu njegove imovinske i materijalne prilike a na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, dakle po ocjeni ovog suda plaćanjem troškova postupka bi bilo dovedeno u pitanje egzistencija okrivljenika.

 

14. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izeci.

 

             

U Zagrebu, 24. kolovoza 2023.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednica vijeća:                          

Koraljka Polak Medaković, v. r.                                                   Snježana Oset,v.r.               

                                                         

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.