Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-845/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Terezi Šarić iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, protiv tuženika Nova moda d.o.o. Zagreb, Preobraženska 2, OIB: 33750486829, zastupanog po punomoćniku Nenadu Mušiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5163/2018-27 od 17. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5163/2018-27 od 17. svibnja 2021. potvrđuje .

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13. kolovoza 2018. kao i Odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja iz radnog odnosa. Odbijen je i zahtjev na utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika i da se istom naloži da tužitelja vrati na radno mjesto direktora, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i zahtjev da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.147,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13. kolovoza 2018. te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao kao i obveza da tužitelja vrati na radno mjesto direktora, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

-tužitelj je sa tuženikom imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova direktora od 01. travnja 2007.;

-odlukom tuženika od 23. srpnja 2018. tužitelj je opozvan s funkcije direktora, a odlukom skupštine tuženika od 23. srpnja 2018. je SA imenovan direktorom i osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika, koja ga zastupa pojedinačno i samostalno;

-do 21. kolovoza 2018. tužitelj je bio upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu kao jedini član uprave - direktor tuženika koji je pojedinačno i samostalno vodio poslove tuženika, a tuženik zastupan po direktoru SA je donio 13. kolovoza 2018. pobijanu odluku;

-specijalnom punomoći isti je kao direktor tuženika, ovlastio odvjetnike, ovdje punomoćnike tuženika i odvjetničke vježbenike na poslovima u tom uredu za potpis odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja;

-tužitelj je protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava koji zahtjev je tuženik odlukom od 17. rujna 2018. odbio;

-tuženik je sa društvom Teddy s.p.a. (osnivačem) 2013. imao zaključen ugovor o pružanju usluga koji ugovor je raskinut 28. lipnja 2018.;

-27. kolovoza 2018. direktor tuženika SA donio je odluku kojom se usvaja novi Katalog poslova, koji čini sastavni dio Pravilnika o radu od 19. lipnja 2015., prema kojoj je tuženik uslijed promjena na tržištu prisiljen poduzeti mjere potrebne za povećanje efikasnosti i smanjenja troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima tako da je novim Katalogom poslova ukinuo radna mjesta direktora, zamjenika direktora i rukovoditelja prodaje i skladišta;

-u obrazloženju pobijane odluke navedeno je da tuženik istu donosi temeljem odredbe čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje ZR), dakle iz organizacijskih razloga radi poboljšanja poslovanja, a da je bio to prisiljen poduzeti radi povećanja efikasnosti poslovanja i smanjenje troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima, da je nakon provedene analize poslovanja utvrdio da postoji višak radnika u pojedinim poslovnicama, pa je potrebno izvršiti reorganizaciju s ciljem optimizacije poslovanja, odnosno smanjenja broja radnika, kako bi se ostvarile nužne uštede, smanjio udjel poslovnih rashoda te posljedično povećala konkurentnost i učinkovitost uslijed izmijenjenih zahtjeva tržišta, stoga da je prisiljen provesti reorganizaciju odjela i jedinica, te ukinuti radna mjesta koja nisu nužna za daljnji nastavak poslovanja, a formirati nova i na taj način uspostaviti efikasnu organizaciju, a usljed promjenjenih okolnosti da je organizacijski i financijski neopravdano radno mjesto direktora, jer da za istim više ne postoji objektivna potreba.

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog postupka ne prihvaća osnovanim prigovor tuženika da bi navedena odluka bila nezakonita, u prvom redu iz razloga što istu nije bio ovlašten potpisati odvjetnički vježbenik, zaključujući da je direktor tuženika temeljem specijalne punomoći izričito na to ovlastio odvjetnike i odvjetničke vježbenike iz ureda koji zastupa tuženika.

8. Ne prihvaća tvrdnje tužitelja da opoziv njega kao direktora, odnosno člana uprave tuženika ne utječe na njegov radnopravni odnos, jer da je pored opoziva i dalje ostao na snazi ugovor o radu. Međutim, zaključuje da je ugovor o radu ne neodređeno vrijeme od 1. travnja 2007. sklopljen između stranaka ništetan, sukladno odredbi čl. 41. st. 3. i čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19 - dalje: ZTD), a da je taj ugovor potpisan od strane tužitelja kako u njegovo ime, tako i u odnosu na tuženika, te ne prihvaćajući tvrdnje tužitelja da bi za to bio usmeno ovlašten Međutim, sve da je predmetni ugovor o radu valjan, da ni tada ne bi bili ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, jer da je opoziv direktora valjani razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te da nastavak radnog odnosa sa zakonskim zastupnikom tuženika po opozivu više nije moguć.

9. Nadalje, ne prihvaća osnovanim niti tvrdnje tužitelja da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane odluke samo zbog organizacijske promjene, jer da je ona od značaja samo ukoliko dovodi do toga da prestaje potreba za obavljanjem određenog posla, a da je na tužiteljevo radno mjesto postavljen novi direktor koji obavlja podudarno iste poslove koje je obavljao i tužitelj. Utvrđuje kako je sada za osobu direktora imenovan SA i to od 23. srpnja 2018. koji nije zaposlenik društva, odnosno da bi njegove poslove sada obavljala druga osoba. Smatra da je odluka o ukidanju pojedinih radnih mjesta autonomna odluka poslodavca koji sud nije ovlašten preispitavati, tako da poslodavac može organizirati proces rada ovisno o svojoj poslovnoj politici, pa tako i mogućnost ukidanja pojedinih radnih mjesta, a u konkretnom slučaju tuženik je odlučio da će poslove direktora obavljati osoba koja nije u radnom odnosu kod tuženika, odnosno osoba sa kojom je sklopljen menadžerski ugovor bez zasnivanja radnog odnosa. Stoga odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan te ga obvezuje naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142./12., 103./14., 118./14. - dalje Tarifa).

10. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da bi u postupku koji je prethodio donošenju presude i njenom donošenju bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, budući presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa je istu moguće ispitati.

10.1. Kako je između stranaka neprijeporan primitak pobijane odluke od strane tužitelja i podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, primitak odluke dužnika o tom zahtjevu, to proizlazi da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u okviru roka propisanog odredbom čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a-

11. Osnovano tužitelj žalbom ukazuje na neprihvatljivost stava suda prvog stupnja da bi ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2007. godine bio ništetan, jer da tužitelj nije mogao s tuženikom zaključiti ugovor u svoje ime i za svoj račun bez posebne suglasnosti (za dvije ugovorne strane je isti potpis). Naime, tuženik ne spori da bi tužitelj obavljao poslove direktora, odnosno na koje poslove se odnosi prema njegovu sadržaju navedeni ugovor o radu, a uz to valja ukazati da su stranke naknadno u dva navrata sklapale anekse tog ugovora (koji su sada bili potpisani od strane tuženika), pa se protivno stavu suda prvog stupnja radi o pravno valjanom ugovoru o radu.

12. Nadalje, direktor tuženika SA je 25. srpnja 2018. izdao specijalnu punomoć kojom kao direktor tuženika ovlašćuje odvjetnike navedene u toj punomoći kao i odvjetničke vježbenike da svaki od njih pojedinačno i samostalno u ime i za račun tuženika potpiše odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tuženiku, te još četvorici radnika, na što je protivno tvrdnjama tužitelja bio ovlašten. Naime, proizlazi neprijepornim da je odluku potpisao ĐA, tada odvjetnički vježbenik ali time i prema mišljenju ovoga suda nije dovedena u pitanje valjanost te punomoći, jer sukladno odredbi čl. 131. st. 2. i 3. ZR-a direktor društva može potpisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Isto tako, je odredbom čl. 42. st. 1. ZTD-a propisano da zakonski zastupnik može punomoć dati drugoj osobi, pa su neosnovane tvrdnje tuženika kojima osporava valjanost navedene punomoći, a time i pobijane odluke iz navedenog razloga.

13. Tužitelj u žalbi ustraje kod tvrdnji iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka da objektivno nisu postojali razlozi za unutarnju reorganizaciju i ukidanje njegovog radnog mjesta zbog smanjivanja troškova, već da je reorganizacija bila fiktivna ponavljajući tvrdnje iz iskaza prilikom njegova saslušanja u svojstvu stranke, da je raniji osnivač društva vlasnik tuženika preminuo, nakon čega je rukovodeće poslove preuzeo njegov zet koji je potom od tužitelja zahtijevao da uruči nezakonite otkaze petorici radnika, što je on odbio, jer je nakon savjetovanja sa odvjetnicima zaključio da bi se radilo o nezakonitim otkazima. Te radnike da je isti bezrazložno optužio da su proveli više kriminalnih radnji na štetu tuženika kao poslodavca, pa je pritiscima i neetičnim ponašanjima pokušao od njih iznuditi priznanje. Nakon toga da ih je pokušavao uz zastrašivanje prisiliti da potpišu bianko sporazumne otkaze, a kada u tome nije uspio, da je proveo fiktivnu reorganizaciju ukidajući točno određena radna mjesta između ostalog i radno mjesto tužitelja kao direktora. Međutim, iz priložene dokumentacije utvrđuje, posebno iz sadržaja dopisa Teddy s.p.a. od 28. lipnja 2018. da je sa tuženikom raskinuo ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. temeljem kojeg je tužitelj i obavljao poslove svog radnog mjesta. Naime, tužitelj nije osporio tvrdnje tuženika da je upravo ugovor sklopljen sa navedenim društvom predstavljao za njega značajni izvor prihoda, a da je tužitelj bio jedan od radnika koji je u njegovo ime i za njegov račun izvršavao ugovorene obveze prema naručitelju Teddy s.p.a. i shodno tome je tužitelju utvrđivana plaća i ukupni operativni troškovi njegovih usluga koje je naknađivalo upravo to društvo. Isto tako, nije osporio niti tvrdnje da je tuženik samo u 2017. godini prihodovao oko 700.000,00 eura upravo na temelju raskinutog ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2018.,a povezani troškovi da su iznosili 610.000,00 eura, tako da je raskid predmetnog ugovora predstavljao negativni financijski i gospodarski događaj za tuženika koji je morao provesti reorganizaciju poslovanja i smanjenja operativnih troškova, pa da su tako i prodana vozila koja su tužitelj i još četvero radnika koristili prije otkazivanja ugovora i poduzeli druge radnje, između ostalog i odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

14. Nakon donošenja pobijane odluke, poslove direktora društva obavlja SA koji je 23. srpnja 2018. imenovan novim direktorom, ali isti nije ujedno i radnik društva, s time da je sa njim sklopljen menadžerski ugovor. Dakle, temeljem opisanih utvrđenja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik sukladno ovlaštenju iz čl. 12. Pravilnika o radu po kojem samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske cjeline i njihove dijelove, strukturu i broj radnika, a u okviru svog autonomnog ovlaštenja da način rada organizira na po njega najoptimalniji način u svrhu postizanja boljih poslovnih rezultata, donio pobijanu odluku utvrđujući da je iz organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj, odnosno poslove direktora koji je ujedno u radnom odnosu kod tuženika. Konačno, novim Katalogom poslova ukinuto je radno mjesto direktora, zamjenika direktora i rukovoditelja prodaje i skladišta, dakle i radno mjesto koje je obavljao tužitelj, a opravdanost takve poslovne odluke tuženika, sud nije ovlašten preispitivati. Stoga je pravo tuženika kao poslodavca da svoje poslovanje organizira na način kao što je to učinio u konkretnom slučaju, da poslove direktora društva povjeri osobi koja nije u radnom odnosu kod njega, već je sa istom sklopio menadžerski ugovor.

15. Stoga protivno tvrdnjama tužitelja proizlazi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti iz čl. 115. st. 1. ZR-a za donošenje pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Kako je tužitelj jedina osoba koja je obavljala te poslove za tuženika, to nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 115. st. 2. citiranog Zakona, jer je u konkretnim okolnostima ta odluka neprimjenjiva.

16. Kako sve navedene odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu i ocjeni njegove osnovanosti, proizlaze utvrđenim iz sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužitelja, to je prema mišljenju ovoga suda pravilno sud prvog stupnja odbio provesti personalne dokaze, odnosno saslušanje kao svjedoka ostalih za koje je prema navodima tužitelja također donesena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

17. Osim toga, valja ukazati da je tuženik donio i odluku o opozivu tužitelja kao direktora društva, pa i zbog navedenog, više ne može obavljati poslove zbog kojih je bio sklopljen ugovor o radu sa tuženikom, a koje poslove je tuženik novim Katalogom ukinuo, odnosno odlučio da će te poslove obavljati osoba koja nije u radnom odnosu.

18. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio zaključivši da nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a.

19. S obzirom na ovakav ishod postupka, odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Odvjetničke tarife.

20. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

21. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer tužitelj nije uspio sa žalbom, dok se kod troškova tuženika koji se odnose na odgovor na žalbu ne radi o potrebnim troškovima, pa je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ježek Mjedenjak