Poslovni broj: Us I-199/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) SLO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Antoniju Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/933, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-13 od 27. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja pod 1) i 2) za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 5. veljače 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/24-02/933, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-13 od 27. siječnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 11. veljače 2025., tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističu kako pobijano rješenje nije na zakonu osnovano. Naime, predmetna građevina ima ishođeno rješenje o izvedenome stanju KLASA: UP/I-361-02/12-06/0083, URBROJ: 2181/1-11-01-01/7-13-12 od 13. studenoga 2013., a koje rješenje je pravomoćno s danom 27. prosinca 2013. Građevina je izgrađena prije 2011., a uslijed pada bora 2020., nekretnina je oštećena u dijelu krovišta, pa je ista obnovljena temeljem izrađenog projekta sanacije. Projekt sanacije će biti dostavljen naslovnom sudu nakon što istoga investitori pronađu u svojoj dokumentaciji. Iz svega prethodno navedenog, neosporno proizlazi da je tuženik donio nezakonito rješenje pa tužitelji tužbenim zahtjevom predlažu sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, te pored toga predlažu i da sud naloži tuženiku naknaditi im trošak upravnog spora. Također, ističu prijedlog za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Citirana odredba normira da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ukoliko bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odluka nije protivna javnom interesu. Tužitelji su, kao što je već istaknuto za predmetnu građevinu ishodili rješenje o izvedenome stanju, dok predmetna nekretnina tužitelju pod 2) služi za stanovanje. U kontekstu stanovanja, tužitelj se ovim putem poziva na odredbu članka 34. Ustava Republike Hrvatske koja normira svakom državljaninu pravo na dom. Naslovnom sudu se skreće pažnja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2000/2021 od 14. rujna 2023., a koja odluka se dostavlja u prilogu tužbe. Obitelj SL, tužitelj i njegovi pravni prednici, na otoku Svetom Klementu žive i rade od 1806., a sve otkad su se na otok iz Dubrovniku doselili i kupili prve nekretnine. Na današnji dan, obitelj SL ima u vlasništvu otprilike 2.500.000 metara kvadratnih zemljišta. Pobijanim rješenjem određeno je da protiv istoga nije moguće izjaviti pravni lijek, već je dozvoljeno pokrenuti upravni spor. Iz ove činjenice je razvidno da je ispunjen i traženi zakonski preduvjet da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke. Iz svega prethodno navedenoga, kao i presude Ustavnog suda na koju se pozivaju tužitelji, razvidno je da donošenje odluke kojom će se odrediti da tužba ima odgodni učinak, neće biti protivno javnom interesu. Sukladno iznesenome, donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe bi imalo učinak na nastavak poslovanja i življenja tužitelja na predmetnim nekretninama, bez opasnosti za nastanak štete koja bi se teško mogla popraviti, a sama odgoda nije protivna javnom interesu jer se donošenjem odluke o odgodnom učinku zasigurno ispunjava javni interes s obzirom da će se dobiti vrijeme za okončanje postupaka pokrenutih temeljem drugih propisa u predviđenim rokovima.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 28. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja pod 1) i 2), dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, podnesak tužitelja od 10. veljače 2025. zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranaka saslušaju tužitelji pod 1) i 2) te da se obavi očevid na licu mjesta, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/24-02/933, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-13 od 27. siječnja 2025. , točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela klasa: UP/I-362-02/24-02/933 Urbroj: 443-02-03-12-24-7 od 8. studenog 2024. kojim je tužiteljima kao investitorima naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje građevine gospodarske namjene, pravokutnog tlocrtnog oblika, tlocrtnih dimenzija cca 14 x 8 m, visine prizemlja s kosim krovištem na dvije vode, maksimalne visine vijenca cca 3,6 i max. visine sljemena 5,1 m, u odnosu na kotu okolnog terena, koja se gradi na lokaciji [adresa], otok [adresa], na k.č.z. 4126/4 k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja u zaštićenom pojasu, pod nazivom Pakleni otoci, upisane u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti kojeg vodi Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pod registarskim brojem [registarska oznaka] u kategoriji značajni krajobraz, bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 5. prosinca 2024., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelji nisu uklonili predmetnu građevinu u ostavljenom roku, točkom 3. riješeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju klasa: UP/I-362-02/24-02/933 Urbroj: 443- 02-03-12-24-7 od 8. studenog 2024. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k.č.z. 4126/4 k. o. [katastarska općina] s početkom od dana 15. veljače 2025., točkom 4. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 5. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).
10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika klasa:
UP/I-362-02/24-02/933 Urbroj: 443-02-03-12-24-7 od 8. studenog 2024., kojim je tužiteljima kao investitorima naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone naprijed opisanu građevinu postalo izvršno 5. prosinca 2024.
11.Potom, nesporno i da su tužitelji protiv rješenja tuženika klasa: UP/I-362- 02/24-02/933 Urbroj: 443-02-03-12-24-7 od 8. studenog 2024. pokrenuli upravni spor, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-2910/2024-12 od 28. travnja 2025. odbio njihov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, koja presuda prema podacima eSpisa još uvijek nije postala pravomoćna.
12.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 18. prosinca 2024. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelji nisu postupili sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nisu uklonili predmetnu građevinu, o čemu je sastavljen zapisnik, te je fotografirana predmetna građevina, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.
13.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, kao i jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.
14.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.
Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.
Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.
Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
16.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika klasa: UP/I-362-02/24-02/933 Urbroj: 443-02-03-12- 24-7 od 8. studenog 2024. postalo izvršno 5. prosinca 2024., koju okolnosti tužitelji niti ne spore. Također, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelji nisu u ostavljenom roku uklonili predmetnu građevinu, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelji niti to tužbom ne spore, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 18. prosinca 2024., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da su tužitelji u rješenju tuženika od 8. studenog 2024. točkom 4. upozoreni da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njihovu odgovornost i trošak ako ne postupe po naredbi iz točke 1. rješenja o uklanjanju od 5. prosinca 2024. bez prethodnog izricanja novčanih kazni, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom od dana 15. veljače 2025.
17.Glede temeljnog tužbenog prigovora kojeg tužitelji ističu u ovom sporu i to da predmetna građevina ima ishođeno rješenje o izvedenome stanju KLASA: UP/I- 361-02/12-06/0083, URBROJ: 2181/1-11-01-01/7-13-12 od 13. studenoga 2013., a koje rješenje je pravomoćno s danom 27. prosinca 2013., pa da je građevina izgrađena prije 2011., slijedom čega po njihovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, za kazati je kako je ovaj prigovor u cijelosti neosnovan.
18.Naime, s prethodnim u vezi za naglasiti je kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi da je tijekom provedenog upravnog postupka i to provedenim inspekcijskim očevidom na lokaciji [adresa] otok [adresa], na k.č.z. 4126/4 k. o. [katastarska općina], te uvidom u dokumentaciju u bitnom utvrđeno da je povodom zahtjeva OL, SLO, OLO i KL, doneseno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/12-06/0083, URBROJ: 2181/1-11-01-01/7-13-12 od 13. studenog 2013., pravomoćno 27. prosinca 2013., a kojim se pak ozakonjuje: 1.1. završena slobodnostojeća jednostavna zgrada - gospodarske namjene, nepravilnog tlocrtnog oblika dimenzija 11,95 x 5,49 m, koja završava ravnom AB pločom krova, građevinske (bruto) površine 24,95 m2, katnosti prizemlja 2,43 m, 1.2. završena slobodnostojeća jednostavna zgrada - gospodarske namjene, nepravilnog tlocrtnog oblika dimenzija 13,20 x 7,60 m, koja završava ravnom AB pločom krova, građevinske (bruto) površine 41,35 m2, katnosti prizemlje sa visinom 2,43 m, sve izgrađeno na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku Sv. Klement, predio [adresa], kako je prikazano na geodetskoj snimci izvedenog stanja br. 246/2012 od 6. studenog 2012., izrađenoj po ovlaštenom geodetu JL, ing.geod. (ovl. Geo 389) (tvrtka „Geobiro" d.o.o. iz Splita) i na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenoj po ovlaštenoj arhitektici KLO, dipl.ing.arh. (br.ovl. A 480) iz Splita, oznake projekta: T.D. 16/11 od prosinca 2011. Međutim, iz upravnog spisa neprijepornim proizlazi kako je uvidom u navedenu dokumentaciju i očevidom na terenu obavljenim 26. rujna 2024. utvrđeno da je uklonjena građevina u južnom dijelu navedene lokacije, odnosno da je uklonjena ozakonjena slobodnostojeća jednostavna zgrada gospodarske namjene, nepravilnog tlocrtnog oblika dimenzija 13,20 x 7,60 m, koja završava ravnom AB pločom krova, građevinske (bruto) površine 41,35 m2, katnosti prizemlje sa visinom 2,43 m, te je na njenom mjestu izvedena nova građevina pravokutnog tlocrtnog oblika, tlocrtnih dimenzija cca 14,00 x 8,00 m, visine prizemlja sa kosim krovištem na dvije vode, maksimalne visine vijenca сса 3,60 i max. visine sljemena 5,10 m u odnosu na kotu okolnog terena uz građevinu. Uslijed izloženog, nedvojbeno je utvrđeno da su investitori u potpunosti uklonili ozakonjenu građevinu u južnom dijelu predmetne lokacije, te da su na njenom mjestu izveli novu građevinu, građenju koje su prema odredbama članka 106. stavak 1. i 2. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), investitori mogli pristupiti isključivo na temelju pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, slijedom čega je potpuno jasno da je predmet izvršenja rješenja o uklanjanju isključivo građevina koju su tužitelji u svojstvu investitora nezakonito izgradili, a ne ona koja bi bila ozakonjena prethodno citiranim rješenjem o izvedenom stanju, kod kojeg stanja stvari je potpuno jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju.
19.Pored toga, za nadodati je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju od 8. studenog 2024., već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 27. siječnja 2025., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju. Ujedno, za navesti je i kako su tužitelji prigovore koji se odnose na samu zakonitost predmetne građevine, kao i one koji se odnose na razloge zbog kojih su istu izgradili, a koje sada ističu u tužbi imali priliku isticati u sporu kojeg su imali na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način su oni i postupili s obzirom da su protiv rješenja o uklanjanju pokrenuli upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-2910/2024-12 od 28. travnja 2025. odbio njihov tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o uklanjanju, slijedom čega u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, u kojem smislu se tužitelje upućuje na obrazloženje naprijed citirane presude ovoga suda.
20.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelji po istom nisu postupili u određenom im roku, koje okolnosti tužitelji uopće ne spore, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.
21.Konačno, za ukazati je tužiteljima kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude iscrpno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja (izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme i mjesto izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.
23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
24.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelji nisu dokazali, niti učinili vjerojatnim da bi im izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, kao i imajući u vidu da u konkretnoj upravnoj stvari ne može doći do povrede ustavnog prava na dom s obzirom da se radi o objektu koji je gospodarske, a ne stambene namjene, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.
25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 10. lipnja 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Antoniju Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1a, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 28. svibnja 2025. i zapisnik o objavi, po pravomoćnosti,
- u spis.