REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj Pn-40/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić u parničnom postupku tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvj. iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Drvna industrija Novoselec d.o.o. iz Novoselca, Park hrvatskih mučenika 4, OIB: 09030392140, zastupano po pun. Leili Marković, odvj. iz OD Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o. Zagreb te umješača na strani tuženika Generali osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljene 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Drvna industrija Novoselec d.o.o. iz Novoselca, Park hrvatskih mučenika 4, OIB 09030392140 tužitelju OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 6.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na utuženi iznos teče počev od 17. travnja 2024. godine sve do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od 10. lipnja 2025. do isplate; u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Drvna industrija Novoselec d.o.o. iz Novoselca, Park hrvatskih mučenika 4, OIB 09030392140 tužitelju OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počev od 10. lipnja 2025. do isplate; u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik Drvna industrija Novoselec d.o.o. iz Novoselca, Park hrvatskih mučenika 4, OIB 09030392140 sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova ovog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR; kao neosnovanim.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 27. svibnja 2024. navodi kako je radnik, tj. zaposlen kod poslodavca Drvne Industrija Novoselec d.o.o. Nadalje navodi kako je dana 31. 01. 2023. godine došlo je do ozljede na radu u radnom pogonu , sve prilikom obavljanja radnih zadataka, u kojoj je teško tjelesno ozlijeđen tužitelj. Do nezgode je došlo iz razloga za koje po načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac, dakle Drvna Industrija Novoselec d.o.o. Poslodavac je ispunio Prijavu ozljede na radu temeljem koje je radniku OZ priznato pravo na bolovanje temeljem navedene ozljede na radu. Radnik VZ je zbog navedene ozljede na radu na bolovanju bio u vremenu od 31.01. 2023. godine pa sve do 15. 01. 2024. godine. U navedenoj ozljedi radnik je zadobio višestruki prijelom desnog stopala što se smatra teškom tjelesnom ozljedom a ozljeda je uzrokovana padom metalnog predmeta na nogu radnika. Radnik nema saznanja je li navedena ozljeda sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu prijavljena nadležnom inspektoru za zaštitu na radu. Po ozljeđivanju radnik je određeno vrijeme nosio longetu i to oko 6 tjedana te je naknadno za hod koristio dvije štake i to oko 5-6 tjedana a potom duži period vremena jednu štaku. Radnik i danas ima teškoće sa bolovima u navedenom nogom. Prije podnošenja ove tužbe tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora no izostao je sporazum o mirnom rješenju spora. Tužitelj nema saznanja o visini štete budući je za isto nužno provesti medicinsko vještačenje. Tužitelj je naznačio visinu sata tuđe pomoći i njege sa 6,00 eura po satu te ukoliko tuženik isto osporava na okolnost utvrđenja sata tuđe pomoći i njege predlaže se cijenu utvrditi financijskim vještačenjem. Tužitelj na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti (fizički bolovi, duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti, strah, naruženje i dr.) te zbog imovinske štete (tuđa pomoć i njega), troškovi prijevoza na medicinske terapije u Naftalan (32 puta -1220 km-350,00 eura) potražuje novčani iznos od 6.000,00 eura. Za navedenu naknadu štete tužitelju nesporno odgovara poslodavac, tj. tuženik. Također navodi kako tužitelju nije dostavljena Polica osiguranja od osiguravajućeg društva kod koje je za ovakve slučajeve osiguran poslodavac no neovisno o tomu osiguravajuće društvo je Radniku otklonilo svoju odgovornost za predmetu naknadu štete. Slijedom svega izloženog tužitelj je podnio ovu tužbu.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je u vrijeme spornog događaja s društvom GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604 (u daljnjem tekstu: „Osiguravatelj“) imao sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: P13-1020252874 koja je vrijedila za razdoblje od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine (u daljnjem tekstu „Polica“). Predmet osiguranja temeljem Police bilo je osiguranje opće odgovornosti, što je uključivalo osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. S tim u vezi, tuženik u prilogu odgovora na tužbu dostavlja podnesak kojim se Osiguravatelj, kao treća osoba, temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu „ZPP“) obavještava o postojanju predmetne parnice i predlaže da temeljem čl. 206. ZPP-a stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika. Tuženik nadalje ističe kako u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Naime, vezano za utvrđivanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornost za naknadu štete tuženika, tuženik ističe kako je odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, u daljnjem tekstu: „ZZR“) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka ZZR-a određeno je kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Nadalje, odredbom članka 111. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, u daljnjem tekstu: „ZR“) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a stavkom 2. istog članka ZR-a propisano je da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac, u konkretnom slučaju tuženik, odgovara prema kriteriju uzročnosti – objektivna ili kauzalna odgovornost, a te odgovornosti može se osloboditi pod pretpostavkom iz ranije spomenute odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: „ZOO“). Iz gore citiranih odredaba proizlazi kako se tuženik može osloboditi odgovornosti, odnosno njegova odgovornost može se umanjiti u tri slučaja, a to su: ako je šteta nastala zbog više sile, ako je šteta nastala odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika, ako je šteta nastala odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe, a na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za naknadu štete, a čije postojanje je tužitelj bio dužan dokazati temeljem čl. 111. ZR-a. Potrebno je naglasiti kako je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja koristio osobna zaštitna sredstva, bio je osposobljen za rad na siguran način, bio je zdravstveno sposoban, a također su primijenjena i osnovna i posebna pravila zaštite na radu. Dakle, zaposlenik tuženika VZ - ovdje tužitelj, bio je u potpunosti osposobljen za rad u obavljanju svojih redovitih radnih zadataka te upoznat sa svim eventualnim popratnim rizicima i opasnostima. Nadalje, nesporno je kako je tuženik ispunio sve zakonom propisane obveze glede zaštite na radu te kako je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, a pored toga tužitelj je koristio i zaštitnu odjeću i obuću i ostalu zaštitnu opremu dodijeljenu od poslodavca, iz čega proizlazi da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu. S tim u vezi, tuženik ističe kako je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja kod tuženika bio zaposlen dulje od godinu dana iz čega proizlazi kako se isti već nebrojeno puta susreo s istim / sličnim situacijama prilikom obavljanja poslova radnog mjesta, stoga je razvidno kako je do štetnog događaja došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja. Dakle, očito je kako tuženik ni na koji način nije mogao spriječiti nastupanje štetnog događaja, odnosno štete, pa zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu nisu ispunjene slijedom čega tužitelj nije dokazao pravnu osnovu svog tužbenog zahtjeva. Opreza radi, tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva kako je ista određena točkom 3. tužbe kao previsoko postavljenoj. Tuženik ističe kako je visina tužbenog zahtjeva određena proizvoljno, bez primjene jasnih i transparentnih kriterija. Naime, opisane ozljede i dostavljena medicinska dokumentacija nikako ne opravdavaju visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, koja se može utvrđivati isključivo u okviru parničnog postupka, obzirom da je za isto nužno potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Tuženik ističe kako tužitelj ničime nije dokazao postojanje osnove ni visine svog zahtjeva te predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

3.1. U toku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitan je medicinska dokumentacija za tužitelja (list 8-21), ugovor o radu (list 6-7), polica osiguranja zaključenu sa Generali osiguranje d.d. (list 35-41), zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika CZ (list 43), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list 44), svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti noćnog radnika (list 45), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Frketića od 4. veljače 2025. (list 136- 137) i saslušani su svjedoci ŽZ, PZ i GZ te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

3.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Frketića, dr. traumatologa – ortopeda, kojega je dao na temelju medicinske dokumentacije priložene spisu, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, uputa liječnika se pridržavao, međutim usprkos toga su zaostale trajne tjelesne posljedice. Iste se manifestiraju kroz umanjenu pokretljivost prednjeg dijela desnog stopala u srednjem stupnju uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju te nakon pregleda tužitelja. Tužitelju je trajno narušen zdr. integritet zaostao nakon ozljede zadobivene u predmetnom štetnog događaju. Postoji pozitivna uzročno-posljedična veza između ozljede i zaostalih posljedica. Navedene ozljede su nastale udarcem teškog predmeta, u konkretnom slučaju metalnog cilindra veće težine, na desno stopalo. Tužitelj je pretrpio duševne boli zbog zadobivene ozljede, te su zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 5%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima. Strah, tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao tri dana, a srednjeg intenziteta daljnjih pet dana. Nakon toga se javlja stanje tzv. kasnog straha koje traje daljnjih četiri tjedna i vezano je uz ishod liječenja i zaostale trajne posljedice. Bol jačeg intenziteta je potrajala četiri dana, srednjeg intenziteta daljnjih dvanaest dana. Boli manjeg intenziteta javljaju se i dalje tijekom slijedećih osam tjedana. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebita šest tjedana po dva sata dnevno prilikom obavljanja

svakodnevnih nužnih poslova osobne njege, te najnužnijih kućanskih aktivnosti, kao i pri odlasku na terapije, za koje je vrijeme imao propisnu imobilizaciju na nozi. Naruženja nema.

3.3. Iz Zapisnika o ocjeni osposobljenosti za rad i svjedodžbe za tužitelja dostavljene po tuženiku utvrđuje se da je tužitelj bio sposoban za rad na navedenom radnom mjestu te da je obavljao poslove u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke i pisanim uputama poslodavca, kao i da je koristio propisanu zaštitu na radu u vidu odjeće.

3.4. Iz iskaza svjedoka ŽZ proizlazi da je on zaposlen kod tuženika kao stručnjak zaštite na radu te nije bio očevidac događaja. Sjeća se da je hidraulični cilindar pao tužitelju na nogu koji je imao propisanu radnu opremu, tj. cipele sa zaštitnom kapicom, cilindar je težak oko 100kg, ne zna detalje o načinu zamjene spomenutog cilindra. Poznato je da poslodavac, tj. tužitelj nije osporavao okolnost da bi zadobio ozljedu na radu.

3.5. Iz iskaza svjedoka PZ proizlazi da je kritične zgode upravljao viljuškarom s koji je premještao cilindar težak oko 150-200kg, tj. trebao ga je postaviti na postolje. Tužitelj je pridržavao cilindar i centrirao da dođe na pravo mjesto i kada je počeo spuštati viljuškarom cilindar, tj. kada je bio na visini na oko 1m od tla, cilindar je iskliznuo s viljuškara i pao na stopalo tuženiku. Tuženik je imao zaštitne cipele te mu je cipelu skinuo upravo svjedok, pozvali su hitnu. Prije ovog događaja tužitelj nije imao problema s nogama. Koliko mu je poznato poslovođa UZ je dao nalog da njih dvojica taj cilindar prevezu i instaliraju jer je bio na remontu. Ne postoji uputa kako se vrši zamjena cilindra, a izmjena cilindra se svaki puta radila na ovaj način. Viljuškar se nije kretao kada je cilindar počeo padati.

3.6. Iz iskaza svjedoka GZ proizlazi da je voditelj proizvodnje kod tuženika i neposredni rukovoditelj tužitelju te nije prisustvovao događaju. Ovakva zamjena cilindra kao što je obavljena kritične zgode je uobičajena, ne postoje pisane upute da se je zabranjeno zadržavati oko viljuškara dok radi. Poznato mu je da je UZ također došao naknadno, tj. nije bio očevidac događaja.

3.7. Iz iskaza tužitelja CZ proizlazi da je on prije događaja radio kod tuženika jedan i pol mjesec. On i kolega nisu dobili pismenu, već usmenu uputu, odnosno uputu o promjeni cilindra je dao PZ rukovoditelj. Tužitelj je trebao pomoći da cilindar dođe na mjesto unutar jednog velikog stroja. Spomenuti cilindar težak je oko 150-200kg, PZ je natovario cilindar na viljuškar, zavezali su ga gurtnom i prethodno improvizirali pristup stroju. Dok su došli do mjesta gdje je trebao biti istovaren, cilindar je iskliznuo s viljuškara i pao tužitelju na desno stopalo. Osjetio je neopisivu bol pa je prevezen u hitnu, a potom u KB Dubrava. Nosio je zaštitnu radnu odjeću pa i zaštitne cipele s tzv. kapicom. Tom prigodom pukle su mu dvije kosti, nosio je langetu. šest mjeseci je hodao sa dvije štake i još šest mjeseci sa jednom štakom, ukupno liječenje i terapije je trajalo oko godinu dana. Živi s majkom koja mu je pomagala oko higijene, oblačenja, kuhanja i drugo te ga je vozila u bolnicu i na terapije. Odgovara da je imao položeno vezano uz zaštitu na radu na poslovima gdje je radio. Od poslodavca mu je priznata ozljeda na radu. Ostale su mu posljedice, tj. grče mu se prsti i noga mu povremeno naotiče. Nadalje odgovara da se izmjena ovog cilindra ne može na drugi način obaviti te ne postoji pismena uputa.

4.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je činjenična osnova tužbenog zahtjeva u cijelosti osnovana.

4.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5. U ovom postupku bio je nesporan nastanak štetnog događaja.

6.1. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva , tj. tuženik isključuje svoju odgovornost za nastanak štetnog događaj i štete. Također se ističe da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe. Stoga smatra da ne odgovara za štetu jer je ista nastala krajnjom nepažnjom radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati te da tuženik ni na koji način nije mogao spriječiti nastupanje štetnog događaja. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva do provođenja vještačenja.

7.1. Provedenim dokaznim postupkom i to na temelju iskaza tužitelja, ispitanih svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka koje je dao na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju; sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan u pogledu bitnih činjenica, tj. događaja te uzročne veze između pada cilindra i zadobivenih ozljeda, a u odnosu na visinu utužene štete osnovan je kako je to naznačeno u izreci pod toč. I., a na temelju nalaza sudskog vještaka.

7.2. Provedenim dokaznim postupkom je nedvojbeno utvrđeno da je kritičnog dana tužitelj VZ koji je radio već dužni vremenski period kod tuženika, bio osposobljen za poslove koje je radio te imao na sebi propisanu radnu zaštitnu odjeću, po nalogu rukovoditelja, zajedno sa zaposlenikom PZ trebao premjestiti određeni dio stroja, tj. cilindar težak oko 150-200kg na mjesto gdje je trebao biti unutar većeg postrojenja. Također je nedvojbeno utvrđeno da je viljuškarom upravljao VZ koji je također bio osposobljen za obavljanje tih poslova te je već ranije spomenuto radio, koji je podigao cilindar na viljuškar zajedno sa tužiteljem su ga vezali gurtnama i prevezao ga do mjesta gdje je trebao biti istovaren. Utvrđeno je i to da je tuženik trebao biti u neposrednoj blizini te prilikom istovara centrirati cilindar na način da ''sjedne'' na mjesto unutar postrojenja gdje je trebao biti instaliran. Također je nesporno utvrđeno da je prilikom spuštanja cilindra viljuškarom cilindar iskliznuo s viljuškara i pao na desno stopalo tužitelju i to iznad zaštitne kapice cipele tako da je tužitelj zadobio prijelom dvije kosti stopala. Osobito se pritom naglašava okolnost kako provedenim opsežnim dokaznim postupkom nije utvrđeno da bi do iskliznuća cilindra došlo uslijed namjere ili krajnje nepažnje bilo kojeg radnika i to kako tužitelja, tako i CZ, ali i njihovih rukovodioca jer je utvrđeno da poslodavac nije imao propisan način izvođenja ovih poslova te se je spomenuto uobičajeno radilo upravo na ovakav način prilikom remonta 2-3 puta godišnje. Dakle, utvrđeno je da su tužitelj i vozač viljuškara dobili uputu od neposrednog rukovodioca, da nisu postupali krajnjom nepažnjom, a da poslodavac u konkretnom slučaju odgovara prema kriteriju objektivne odgovornosti u skladu s odredbom iz čl. 111. Zakona o radu, a u vezi sa čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO). Naime, obzirom na okolnost da se radi o cilindru teškom 150-200kg očito je da se prijevoz istog može smatrati radnjom vezanom uz opasnu stvar pa slijedom svega izloženog proizlazi da je poslodavac, tj. tuženik dužan tužitelju kao svojem zaposleniku naknaditi štetu koju je ovaj pretrpio obavljajući poslove na propisan način u okviru svojeg radnog mjesta. Navedeno proizlazi iz činjenice što je tužitelju isplaćivana i plaća u punom iznosu, tj. poslodavac mu je priznao da je do ozljede došlo na radu. Stoga je utvrđeno da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti.

7.3. Usvajajući u cijelosti medicinsko vještačenje, utvrđuje se da je narušenje zdravlja tužitelja posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđena je uzročno-posljedična veza pa je tuženik odgovoran za nastalu štetu temeljem čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO). Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju nematerijalnu i materijalnu štetu, a kako je opisano u izreci presude pod toč. I. Dakle, utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO koja propisuje da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva utvrđeno je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj kritične zgode zadobio prijelom prve metatarzalne kosti desnog stopala s pomakom, prijelom druge metatarzalne kosti desnog stopala i ogrebotinu desnog gornjeg dijela stopala. Vještak je i pregledao tužitelja te je utvrdio otok gornje strane desnog stopala, umanjene kretnje, bolan i skraćen otisak stopalom, skraćeno stanje na prstima desnog stopala. Nadalje sud zaključuje na temelju mišljenja vještaka da postoji pozitivna uzročno- posljedična veza između ozljede i zaostalih posljedica. Na temelju svega izloženog utvrđeno je da je tužitelj kritične zgode pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan i kojega sud cijeni u iznosu od 500,00 EUR. Nadalje se utvrđuje da je strah jačeg intenziteta trajao 3 dana kojega sud procjenjuje sa daljnjih 500,00 EUR, srednjeg intenziteta 5 dana kojega sud procjenjuje sa iznosom od 300,00 EUR te kasni strah koji je trajao 4 tjedna i kojega procjenjuje sa 200,00 EUR; dakle ukupno 2.000,00 EUR. U donosu na bol, vještak je utvrdio bol jačeg intenziteta trajala 4 dana kojega procjenjuje sa 800,00 EUR, srednjeg intenziteta 12 dana kojega procjenjuje sa 1.200,00 EUR i manjeg intenziteta daljnjih 4 tjedna kojega procjenjuje sa 300 EUR, dakle ukupno 2.300,00 EUR. Nadalje se utvrđuje da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 5%, a u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima; a koje posljedice sud cijeni u iznosu od 860,00 EUR. Sve naprijed navedeno odnosi se na pretrpjelu nematerijalnu štetu tužitelja, a koju sud nalazi objektivnom i opravdanom te se utvrđuje da sve okolnosti štetnih posljedica opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za pretrpljeni strah, za trajanje i jačinu bolova, kao i za sva ograničenja u životnim aktivnostima tužitelja jer će mu za obavljanje normalnih životnih aktivnosti biti potrebni povećani napori, a radi se o izuzetno mladoj osobi pred kojom je dug životni i radni vijek; a u čemu će njegova aktivnost biti smanjena. Napominje se da je sud nematerijalnu štetu sudio na temelju Odluke Broj: Su-IV-47/2020-5 s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. gdje je doneseno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02…'', a kojom je odlučeno da se vrijednost ranije usvojenih iznosa povećavaju za 50%. U odnosu na materijalnu štetu, sud je temeljem vještačenja utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 6 tjedana po 2 sata dnevno prilikom obavljanja svakodnevnih uobičajenih životnih poslova osobne njege, pribavljanja hrane, nužnih kućanskih poslova te pomoć pri odlasku na terapije; dakle 84 sata. Dakle, u smislu odredbe čl. 1095. ZOO, tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć i njegu. Primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP, sud je slobodnom procjenom, a na temelju cijena za navedeno na području ovog suda, utvrdio naknadu u iznosu od 10,00 EUR za sat pružene tuđe pomoći i njege, tj. ukupno 840,00 EUR. Stoga je temeljem odredbe čl. 1095. st.1. ZOO sud obvezao tuženika da tužitelju s te osnove isplati navedeni iznos; kao i iznos nematerijalne štete zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, u smislu odredbe čl. 277. st. 1. ZOO. Naime, naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ (obzirom joj je pružana po članovima obitelji, a u spisu nema podataka da je za tu pomoć plaćala naknadu trećoj osobi), tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana. U odnosu na zakonske zatezne kamate za nematerijalnu štetu utvrđuje se da je ista dosuđena tužitelju od dana podnošenja tužbe, a u skladu s odredbom iz čl. 1103. ZOO.

8.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP, a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku- odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa) Naime, naglašava se da je tužitelj u cijelosti uspio s meritumom jer je tuženik u cijelosti poricao svoju odgovornost.

8.2. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe po Tbr 7.1., zastupanje na četiri ročišta po Tbr. 9.1., sve uvećano za PDV, te trošak provedenog medicinskog vještačenja. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tuženiku platiti ukupno zatraženi parnični trošak.

9. Obzirom na naprijed utvrđeno, tuženik koji je parnicu izgubio, u cijelosti je odbijen sa zahtjevom za naknadu svojih troškova ovog postupka.

10. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 10. lipnja 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik Pn

3. DNA:

- Tužitelj po pun. Nenadu Dianiću, odvj. iz Ivanić-Grada

- Tuženik po pun. Leili Marković, odvj. iz OD Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić d.o.o.

- Umješač na strani tuženika Generali osiguranje d.d.

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana