Poslovni broj: Pr-30/2023-30

Republika Hrvatska

Općinski sud Dubrovnik

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 19.639,54 eura bruto sa zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 257,51 eura bruto od 16. veljače 2019.,

- 427,71 eura bruto od 16. ožujka 2019.,

- 45,43 eura bruto od 16. travnja 2019.,

- 171,30 eura bruto od 16. svibnja 2019.,

- 645,42 eura bruto od 16. lipnja 2019.,

- 826,15 eura bruto od 16. srpnja 2019.,

- 938,17 eura bruto od 16. kolovoza 2019.,

- 1.579,05 eura bruto od 16. rujna 2019.,

- 918,13 eura bruto od 16. listopada 2019.,

- 1.255,14 eura bruto od 16. studenog 2019.,

- 1.013,16 eura bruto od 16. prosinca 2019.,

- 762,73 eura bruto od 16. siječnja 2020.,

- 1.006,18 eura bruto od 16. veljače 2020.,

- 82,27 eura bruto od 16. ožujka 2020.,

- 272,76 eura bruto od 16. travnja 2020.,

- 345,31 eura bruto od 16. svibnja 2020.,

- 1.462,50 eura bruto od 16. lipnja 2020.,

- 476,17 eura bruto od 16. srpnja 2020.,

- 385,45 eura bruto od 16. kolovoza 2020.,

- 54,09 eura bruto od 16. rujna 2020.,

- 49,32 eura bruto od 16. listopada 2020.,

- 52,39 eura bruto od 16. studenog 2020.,

- 919,98 eura bruto od 16. prosinca 2020.,

- 1.270,58 eura bruto od 16. siječnja 2021.,

- 1.520,04 eura bruto od 16. veljače 2021.,

- 911,75 eura bruto od 16. ožujka 2021.,

- 497,25 eura bruto od 16. travnja 2021.,

- 56,12 eura bruto od 16. svibnja 2021.,

- 417,44 eura bruto od 16. lipnja 2021.,

- 335,02 eura bruto od 16. srpnja 2021.,

- 74,58 eura bruto od 16. kolovoza 2021.,

- 34,54 eura bruto od 16. rujna 2021.,

- 45,09 eura bruto od 16. listopada 2021.,

- 31,54 eura bruto od 16. studenog 2021.,

- 50,83 eura bruto od 16. siječnja 2022.,

- 28,69 eura bruto od 16. veljače 2022.,

- 105,39 eura bruto od 16. ožujka 2022.,

- 40,81 eura bruto od 16. travnja 2022.,

- 50,71 eura bruto od 16. svibnja 2022.,

- 37,19 eura bruto od 16. lipnja 2022.,

- 10,09 eura bruto od 16. srpnja 2022.,

- 74,90 eura bruto od 16. kolovoza 2022.,

- 34,46 eura bruto od 16. rujna 2022.,

- 29,44 eura bruto od 16. listopada 2022.,

- 24,29 eura bruto od 16. studenog 2022. i

- 12,47 eura bruto od 16. prosinca 2022. do isplate

i to zateznu kamatu umanjenu za iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30 prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.945,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. svibnja 2023. i tijekom postupka tvrdi da je kao policijski službenik MUP-a RH, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od siječnja 2019. do prosinca 2022. obavljao poslove policijskog službenika, a što je zbog prirode posla zahtijevalo prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima.

1.2. Obzirom mu tuženica u navedenom razdoblju nije pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima, a koji rad je evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima, zahtjeva isplatu razlike plaće za svaki pojedini mjesec što u ukupnom zbroju iznosi od 19.639,54 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedine plaće do isplate, uz obvezu tuženice da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost zahtjeva tužitelja te tvrdi da su plaće tužitelja u navedenom razdoblju pravilno obračunate i isplaćene, sukladno Zakonu o policiji te mjerodavnom kolektivnom ugovoru. Ukazuje da se, sukladno sudskoj praksi, dio vremena koje je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi proveo na plovilu, a u kojem vremenu nije stvarno izvršavao radne zadatke, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad. Ukazuje da je tužitelju plaćen rad tijekom višednevnih plovidbi sa svim propisanim uvećanjima plaće, dok je razdoblje koje je boravio na brodu nakon aktivnog radnog vremena plaćeno kao pasivno dežurstvo uz dodatnu isplatu tzv. terenskog dodatka zbog rada na terenu. Ističe da je nakon 1. travnja 2021. rad u Postajama pomorske policije, sukladno uputi Ravnateljstva policije, promijenjen na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, s tim da bi policijski službenik, u slučaju potrebe za radom dužim od 12 sati, bio plaćen za prekovremeni rad. Navodi da se isti način rada primjenjivao u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020.

Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da joj naknadi trošak ovog postupka.

3. Na glavnoj raspravi su pročitani zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor na isti, dopisi MUP-a RH, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, evidencija prisutnosti na radu, platne liste i radni nalozi, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku te su saslušani svjedoci ZĆ, CĆ, IĆ, ĆĆ i AĆ te tužitelj osobno.

4. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi prekovremenog rada tužitelja kao policijskog službenika u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2022., u vezi s radom tužitelja tijekom službenih višednevnih plovidbi.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,

- da je tužitelj radio kao policijski službenik na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama, te

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

8. Sporno je da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena obavljao poslove po nalogu i za poslodavca u smislu prekovremenog rada tijekom višednevnih plovidbi, kao i trajanje ovog prekovremenog rada. Konkretno, sporno je da li boravak tužitelja na plovilu poslodavca nakon redovnog radnog vremena predstavlja pasivno dežurstvo ili prekovremeni rad tužitelja.

9. Odredbom čl. 94. st. 1. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022, dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

10. Odredbom čl. 60. st. 1. ZR-a radno vrijeme je definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je čl. 62. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

11. Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

12. Odredbama čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, a da mu za isto pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

13. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 9. st. 3 istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, a čl. 90. st. 2. istog Zakona propisano da je poslodavac Poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

14.1. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (¨Narodne novine¨ broj 112/17,12/18, 2/19, 119/19 i 66/20, dalje: KU) , kao i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 56/22., 127/22.) ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, no isti jasno definira i pravi distinkciju između prekovremenog rad i pasivnog dežurstva.

14.2. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU je propisano da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

14.3. Pasivno dežurstvo je čl. 38. st. 4. KU definirano kao pripravnost za rad, a čl. 51. KU je propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

14.4. Člankom 50. KU ugovora je regulirano pravo na terenski dodatak službenika i to na način da je stavkom 1. propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata

15. Iz iskaza svjedoka CĆ, voditelja odjela za graničnu kontrolu, IĆ, načelnik postaje pomorske policije, ĐĆ, voditelja materijalno financijskih poslova PU Dubrovačko-neretvanske, ZĆ i AĆ, kolega tužitelja, kao i iskaza samog tužitelja, a u dijelu u kojem u bitno istovjetno, jasno i uvjerljivo iskazuju, proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na višednevne plovidbe u trajanju od 3, 5 ili 7 dana radi obavljanja policijski poslova nadzora i zaštite državne granice, da je tijekom cijelog trajanja plovidbe bio i imao obvezu biti na plovilu poslodavca, obavljati poslove nadzora i zaštite državne granice, da bi tijekom evidentiranog redovnog radnog vremena u trajanju od 8/10/12 sati dnevno, pisao službene izvještaje te radio na održavanju službenog plovila, a sve obzirom je uz policijske poslove obavljao i poslove člana posade broda –zapovjednika broda. Obzirom na navedeno, tužitelj je uz policijska postupanje, čuvao i održavao brod po uputi zapovjednika broda, te je tijekom svih 24 sata morao pratiti službenu vezu i pomorsku vezu, radi potrebe za hitnom policijskom intervencijom ili pak zaštitom broda zbog vremenskih prilika. Tvrde da je pomoćni motor radio i izvan plovidbe, time 24 sata dnevno. Navode da je vrijeme rada tijekom višednevnih plovidbi, a nakon navedenog aktivnog vremena, računato kao pasivno dežurstvo, s iznimkom prekovremenog rada ukoliko bi intervencija bila nakon redovnog radnog vremena. Dalje, svjedoci u bitnom istovjetno iskazuju da su službena plovila iznimno vrijedna imovina koja se kao službeno plovilo mora nadzirati te da se isto čini ili nadzorom policijskih službenika ili videonadzorom te da plovilo ne smije biti bez nadzora, što pretpostavlja da pri višednevnim plovidbama nadzor vrše policijski djelatnici na brodu jer na takvim plovidbama nije osiguran videonadzor. Pored navedeno, poslove nadzora državne granice djelatnici na plovidbi, po potrebi obavljaju i nakon radnog vremena koje u nalozima navedeno kao aktivno radno vrijeme. Konačno, iz iskaza svjedoka proizlazi da je od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te kontinuirano od 1. travnja 2021. došlo do promjene jer je nadzor granici tada organiziran kao jednodnevne plovidbe u kojima bi se posada mijenjala po dovršetku smjene, s tim da je nadzor plovila osiguran na način da, u slučaju izostanka videonadzora, jedan policijski službenik obavlja isti i to mu se tada računa kao redovno radno vrijeme.

16. Kada se ovi iskazi dovedu u vezu s nespornim činjenicama i evidencijom prisutnosti na radu te radnim nalozima tuženice (poslodavca), zaključuje se da je tužitelj u utuženom razdoblju u smislu odredbi važećeg KU ostvarivao pravo na plaću za rad u redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, uz tzv. terenski dodatak i naknadu za tzv. pasivno dežurstvo.

17. Redovno radno vrijeme nije niti sporno među strankama, a isto je bilo jasno i određeno definirano radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, i to na način da je nekada iznosilo 8, nekada 10, a nekada i 12 sati dnevno.

18. Terenski dodatak je naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 44. KU naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, time obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad, dakle rad u smislu Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. i Zakona o policiji.

19. U odnosu na sam prekovremeni rad, ocjenjuje se da je tužitelj u danim okolnostima redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. U danim okolnostima, egzaktan broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o ovim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o nepredvidivim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan. Uz navedeno, jasno je da su službenici upućeni na višednevnu plovidbu neprekidno boravili u službenom plovilu poslodavca, uz zabranu napuštanja istog i obvezu nadzora samog plovila, a koji nadzor se sam po sebi u redovnim okolnostima smatra obavljanjem poslova za poslodavca jer i obavljanjem nadzora službenog plovila veće vrijednosti za potrebe i račun poslodavca radnik obavlja poslove poslodavca.

20. Obzirom na prethodno navedeno, a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom, broj prekovremenih sati je primjenom čl. 223. ZPP-a određen na način da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a koji je tužitelj nesporno imao tijekom višednevnih plovidbi, uz činjenicu da ni ovaj odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati. Pri tome, okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu.

21.1. Vodeći se prethodno navedenim zaključkom, vještakinji financijske struke Jeleni Ćurlica je dan zadatak da izračuna uvećanje plaće po osnovi prekovremenih sati rada, na način da za svaki dan, sukladno nespornoj evidenciji redovnog radnog vremena, prekovremeni rad računa kao razliku sati koja ostane nakon što se oduzme broj sati redovnog rada i odmor u trajanju od 8 sati dnevno, što konkretno znači da je na određene dane evidentirano 4 sata, nekada 6 sati, a nekada 8 sati prekovremenog rada, ovisno o trajanju redovnog rada, uz umanjenje ove razlike za dane kada je i sam poslodavac evidentirao prekovremeni rad u tom danu. Obzirom je vještakinja nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku koji je odredio sud i to nakon pregleda isprava o prisutnosti na radu, radnih naloga i obračuna isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, nalaz i mišljenje su u cijelosti prihvaćeni. Ukazuje se da je vještakinja prilikom obračuna uzela u obzir i sve naknade plaće koje je tuženica isplatila po osnovi prekovremenog rada na način da je obračun za pojedini mjesec umanjivala ukoliko je tužitelju za taj mjesec isplaćen iznos koji je veći od onog koji bi mu pripao za redovne radne sate, naravno ne dirajući pri tome u ostvareno pravo na naknadu za pasivno dežurstvo i terenski dodatak.

21.2. Vještakinja pri tome posebno ukazuje da je obračun izradila na način da je svaki mjesečni raspored rada rekonstruirala u tablicama od broja 1 do 48 koje su jednake SP3 evidencijama tuženice pa da je onda na temelju tih tablica ponovno obračunala plaće prema važećim kolektivnim ugovorima i zakonu o radu u tablicama od broja 49 do 53, te usporedila taj obračun s obračunom tuženice, čime je izbjegnuto eventualno duplo obračunavanje prekovremenih sati. Pojašnjava da su razlike u plaći u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te od 1. travnja 2021. posljedica činjenice da je tužitelj koristio godišnji odmora, kada se plaća obračunava kao prosjek tri prethodno isplaćene plaće (sada plaće obračunate po nalogu suda), pored činjenice da tuženica nije u potpunosti obračunala pripadajući dodatak za turnus i smjenski rad.

21.3. Obzirom je nalaz i mišljenje vještakinje izrađeno temeljem isprava koje je izradila sama tuženica, a sukladno nalogu ovog suda, te kako stranke nakon usmenog izlaganja vještakinje nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje, isto je u cijelosti prihvaćeno.

22. Tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, pa je slijedom prethodno navedenog, odlučeno kao u točki I. izreke presude, s tim da je zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZR- a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

23.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ broj 138/23, u nastavku OT) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eura (tbr. 7. toč. 1. OT-a), sastav tužbe u iznosu 500,00 eura (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 24.6.2024. u iznosu od 500,00 eura (tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima 24.10.2023., 7.3.2024., 25.9.2024., 19.2.2025. i 26.5.2025. u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (tbr. 9. t. 1. OT-a), pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9. toč. 3. OT-a), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.025,00 eura (tbr. 46. OT-a), time ukupni trošak zastupanja u iznosu od 5.125,00 eura.

23.2. Tužitelj, uz prethodno navedeni trošak, ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma vještačenja u iznosu od 820,00 eura, što s troškom zastupanja daje ukupni trošak od 5.945,00 eura, uz zateznu kamatu koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

23.3. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 13.6.2023., kojim je tražio dopuštenje za pisano očitovanje, a kojem nije udovoljeno, kao i podneska od 24.10.2023., kojim je dostavljena sudska praksa izvan ročišta glavne rasprave, jer se po ocjeni ovog suda radi o podnescima koji nisu bili potrebni za uspjeh u sporu.

Dubrovnik, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjeraka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. ODO Dubrovnik, Građansko-upravni odjel